REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-18/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tomislav Štefanović i Ivor Štefanović u Ivanić-Gradu, protiv tuženika FERRAMENTA d.o.o., Dugo Selo, Zagrebačka ulica 197, OIB: 34401733603, zastupanog po punomoćniku Dinku Kulašu, odvjetniku u Dugom Selu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivora Štefanovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika, 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 26. studenoga 2024. koju je je tuženik FERRAMENTA d.o.o. izjavio tužitelju ZC.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu sklopljen 10. lipnja 2016. između tužitelja ZC i tuženika FERRAMENTA d.o.o. s danom 20. svibnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku FERRAMENTA d.o.o. isplatiti tužitelju ZC iznos od 2.538,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 6. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ZC u djelu u kojem traži isplatu iznosa od 3.761,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude prvog stupnja pa do isplate.

V. Nalaže se tuženiku FERRAMENTA d.o.o. naknaditi tužitelju ZC trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 6. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika FERRAMENTA d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 1.250,00 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe tužitelja EC predložena podneskom od 20. svibnja 2026.

II. Smatra se da je tužba tužitelja ZC od 6. siječnja 2025. povučena u dijelu u kojem traži naknadu zaostale plaće od dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu pa do povratka na posao.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 11. svibnja 2016. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju do 12. lipnja 2016., a zatim 10. lipnja 2016. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova bravara. Dana 26. studenoga 2024. tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika (dalje: Odluka o otkazu). U obrazloženju te odluke tuženik navodi da je radnik kršio obveze iz radnog odnosa, odnosno da odbija izvršavati radne zadatke koje mu je poslodavac dao. Protiv te odluke tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava radnika 6. prosinca 2024. Tuženik je predmetni zahtjev zaprimio dana 17. prosinca 2024. te u zakonskom roku od 15 dana nije donio odluku o zahtjevu za zaštitu prava radnika. Tužitelj navodi da nije kršio obveze iz radnog odnosa i nikada nije odbio izvršavati radne zadatke koje mu je tuženik kao poslodavac dao. Prije svega, tužitelj ističe da nije činio nikakve povrede obveza iz ugovora o radu, već je svoj rad obavljao u potpunosti u skladu sa sklopljenim ugovorom i uputama koje mu je davao poslodavac te je samim time izvanredni otkaz ugovora o radu nezakonit. Također, prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tuženik nije omogućio tužitelju da iznese svoju obranu vezano uz povrede radne obveze, niti ga je upoznao s počinjenim povredama takvog intenziteta da mu se uruči izvanredni otkaz ugovora o radu. Uz sve navedenog, poslodavac svoju odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26. studenoga 2024. nije obrazložio, odnosno nije čak učinio vjerojatnim koje povrede radnog odnosa je radnik počinio. Nije dovoljno samo navesti "radnik odbija izvršavati radne zadatke koje mu je poslodavac dao" da bi izvanredno otkazivanje ugovora o radu bilo obrazloženo. Tuženik je bio dužan specificirati dan, mjesto te pobliže opisati počinjene povrede kako bi izvanredni otkaz ugovora o radu bio pravovaljan, a potom i upozoriti radnika na počinjenje tih povreda te mu omogućiti iznošenje obrane.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odnosu na navode iz tužbe, tuženik navodi da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa na način da je 25. studenoga 2024. odbio radni zadatak koji mu je dao tuženik, te je to učinio na drzak način pred drugim radnicima, čime nije samo odbio radni zadatak, nego je i narušio radnu disciplinu i doveo u pitanje autoritet poslodavca. Time je počinio osobito tešku povredu radnog odnosa zbog kojega nastavak toga odnosa nije bio moguć, te mu je tuženik bio prisiljen dati izvanredni otkaz s danom 26. studenoga 2024. Tuženik navodi da nije točno da tužitelj ne bi znao i razumio što je učinio, niti da mu tuženik nije dao mogućnost da se opravda. Međutim, tužitelj je to pokušao na način koji nije prihvatljiv i navođenjem netočnih činjenica. Formalne povrede postupka na koje upozorava tužitelj nisu takve težine da bi predmetni otkaz učinile nevaljanim. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj je podneskom od 20. svibnja 2026. preinačio tužbu na način da sada traži da sud prvog stupnja utvrdi da nije dopuštena Odluka o otkazu. Traži sudski raskid Ugovora o radu s danom 20. svibnja 2026. te da sud na ime naknade štete zbog sudskog raskida naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.300,00 EUR koji iznos predstavlja šest mjesečnih plaća tužitelja sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

4. Sud je rješenjem od 3. travnja 2026., koje rješenje je tužitelj zaprimio 3. travnja 2026., pozvao tužitelja da u roku od 8 dana dopuni tužbu od 6. siječnja 2025. u dijelu u kojem traži isplatu naknade plaće od dana donošenja Odluke o otkazu pa do povratka na posao, na način da postavi određeni novčani tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja. Budući da tužitelj nije dopunio tužbu u ostavljenom roku u skladu s dobiveno uputom, sud je na temelju članka 109. stavka 4. ZPP-a odlučio kao u točki II. izreke ovog rješenja.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 11. svibnja 2016. (str. 5 spisa), Ugovora o radu od 10. lipnja 2016. (str. 6 spisa), Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 26. studenoga 2024. (str. 7 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava od 6. prosinca 2024. s povratnicom (str. 8-10 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐC (str. 32 spisa), DC (str 33 spisa), TC (str. 33-34 spisa) i SC (str. 37-38 spisa) te saslušanjem tužitelja ZC (str. 38 spisa) i zastupnika po zakonu tuženika PC (str. 39 spisa).

6. Na ročištu koje je održano 21. svibnja 2026., punomoćnici stranaka su naveli da nema daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost punomoćnika stranaka, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 26. studenoga 2024. temeljem članka 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR). Ujedno je predmet spora i sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog 10. lipnja 2016. te zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida u visini šest mjesečnih plaća tužitelja.

9. Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te da li je trebao omogućiti tužitelju iznošenje obrane.

10. Člankom 133. stavkom 1. ZR-a određeno je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Stavak 2. istog članka propisuje da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

10.1. U konkretnom slučaju, tužitelj je 29. studenoga 2024. zaprimio Odluku o otkazu te je pravovremeno 6. prosinca 2024. podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 17. prosinca 2024. Slijedom navedenog, a budući se u konkretnom slučaju rok za podnošenje tužbe računa od dana zaprimanja odgovora na zahtjev za zaštitu prava, tužitelj je pravovremeno podnio tužbu ovome sudu 6. siječnja 2025.

11. Tijekom postupka sud je saslušao svjedoka ĐC koji je do prosinca 2024. radio kod tuženika kao bravar te poznaje tužitelja kao kolegu. Navodi da mu je poznato kako je tužitelj dobio otkaz jer je odbio po nalogu nadređenog (PC) otići na teren radi izmjere. Svjedok nije osobno čuo trenutak odbijanja iako se nalazio u krugu poslovnih prostorija, već mu je to prenio šef PC. Ne sjeća se kada se događaj zbio niti kada mu je PC to rekao. Navodi da se o tome razgovaralo i među drugim radnicima.

11.1. Sud nije posebno ocijenio ovaj iskaz svjedoka jer vezano uz relevantnu činjenicu (odbijanje radnog zadatka) nema neposrednih saznanja, s time da nije mogao niti vremenski odrediti kada su se zbili događaji o kojima je svjedok iskazivao.

12. Tijekom postupka saslušan je i svjedok ŽC koji je iskazao da je zaposlen kod tuženika od siječnja 2025. i obavlja funkciju prokurista. Opisuje da je jednoga jutra PC došao među radnike i rekao da toga dana idu na teren u Breganu (svjedok nije siguran je li riječ o izmjeri ili montaži). Tužitelj je tada rekao da “nema šanse da ide”, okrenuo se i otišao na drugu stranu hale. Svjedok potom odlazi u ured. Vidio je da su ostali radnici uzeli stvari i otišli na teren, dok je tužiteljevo vozilo ostalo parkirano ispred poslovnih prostorija. Kasnije, pri zaključavanju hale i ograde, svjedok je vidio da tužitelj nije otišao s radnicima na teren, već je sjeo u automobil i odvezao se.

12.1. Sud vjeruje iskazu svjedoka DC u djelu u kojem je naveo da je tužitelj odbio radni zadatak. Također iz iskaza svjedoka sud je utvrdio da je tužitelj ostao raditi u hali još neko vrijeme prije nego li je otišao kući.

13. Svjedok JC je iskazao da je zaposlen kod tuženika od 2016. kao bravar te poznaje tužitelja kao kolegu. Navodi da je jednoga dana vidio prepirku između tužitelja i PC, nakon čega je tužitelj prestao raditi kod tuženika. Bio je udaljen i nije čuo sadržaj razgovora. Ne može navesti kada se to dogodilo i procjenjuje da je možda bilo u listopadu ili studenom prošle godine, a možda i ranije. Ne navodi da bi znao razloge otkaza te ističe da ga to nije zanimalo. Kaže da se razgovor odvijao sredinom dana, ne ujutro, te da su toga dana on i ostali radnici ostali raditi u hali do kraja radnog vremena.

13.1. Sud također nije posebno ocijenio predmetni iskaz jer svjedok nema neposrednih saznanja o relevantnoj činjenici već je vidio da su se tužitelj i zastupnik po zakonu tuženika, PC, jednom prepirali s time da nije čuo sadržaj razgovora. Sud zaključuje da se ne radi o događaju radi kojeg je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu, budući je svjedok naveo da su on i ostali radnici toga dana ostali raditi u hali.

14. Svjedok SC je bio zaposlen kod tuženika od 2016. do 1. siječnja 2024. Tužiteljev je brat i živi u istom kućanstvu s njim. O postupku zna ono što mu je tužitelj ispričao. Prema tom kazivanju, nadređeni PC je tužitelju dao uputu da ide na teren radi izmjere i montaže, a tužitelj je zamolio da mu se nađe zamjena kako bi on ostao u firmi raditi. PC je navodno rekao da nema problema i da će mu naći zamjenu. Svjedok navodi da mu nije poznato da bi tužitelj ranije bio upozoravan te da mu je tužitelj rekao kako je odmah dobio otkaz SMS porukom.

14.1. Niti ovaj iskaz sud nije posebno ocijenio budući svjedok nije imao neposrednih saznanja o predmetu sporu već sve informacije crpi iz razgovora s tužiteljem.

15. Tužitelj je iskazao da je bio zaposlen kod tuženika od 2016. kao bravar. Smatra da je sporni dan bio 24. studenoga 2024. te da je tada tek došao s bolovanja. Nadređeni PC ga je zamolio da ide na teren radi izmjere. Tužitelj je zamolio da mu se nađe zamjena jer je i dalje imao bolove te da on ostane u firmi raditi. Direktor je navodno pristao, uz napomenu da nakon dovršetka posla može otići kući. Tužitelj tvrdi da nije bilo konflikta. Navodi da su kolege otišle na teren, a on je u hali rezao daske te je oko 12 sati otišao kući. Isti dan direktor mu je poslao poruku da za njega više nema posla i da dođe po stvari. Sutradan je došao po stvari, ali mu direktor nije htio dati papire, a odluku o otkazu zaprimio je poštom. Tvrdi da je tražio objašnjenje, ali mu direktor PC nije htio reći razlog. Navodi da nije imao ranija upozorenja niti sukobe u 8 godina rada te da su odnosi ranije bili dobri. Također navodi da su prilikom davanja upute bili prisutni i drugi radnici te da je ostao raditi još jedan kolega (TC).

15.1. Sud vjeruje iskazu tužitelja u djelu u kojem je naveo da je spornog dana vratio s bolovanja, da su ostali radnici otišli na teren, a da je on ostao u hali do 12 dati rezati daske te da je oko 12 sati otišao kući. Također, sud vjeruje tužitelju i u djelu u kojem je opisao slijed događaja nakon toga. Sud ne vjeruje tužitelju u djelu iskaza u kojem je naveo da je zamolio AC da ostane u hali, a da je isti na to pristao.

16. Zastupnik po zakonu tuženika PC je u bitnome u svom iskazu naveo da se ne sjeća točnog datuma kada se zbio predmetni događaj, ali da je bio ponedjeljak. Ušao je u proizvodni dio hale i rekao radnicima “Dečki, idemo na teren”, te tvrdi da mu je tužitelj odmah odgovorio “Nema šanse” prije nego što je dovršio rečenicu. PC je naveo da se povukao u ured da se smiri jer je situacija bila neugodna i odvila se pred drugim radnicima. Nakon toga vratio se u halu i rekao tužitelju da ide kući, jer ga ne može ostaviti samog u hali i “nije bilo posla”, te je s ostalim radnicima otišao na teren. Navodi da je toga popodneva razgovarao s knjigovotkinjom koja mu je rekla da je to razlog za izvanredni otkaz te je tužitelju navečer poslao SMS da nema potrebe dolaziti na posao. Smatra da mu je idućeg dana poslao i odluku o otkazu. Navodi da je nakon odlaska tužiteljevog brata odnos s tužiteljem postao napet te da je tužitelj bio “prgav”. Tvrdi da nije bilo prethodnih opomena, da tužitelju nije omogućena obrana, te obrazlaže da je situacija bila “neizdrživa”, da su trebali na teren na izmjeru, a jedino tužitelj nije išao, da ga je tužitelj ponizio pred drugima i da je to utjecalo na radnu disciplinu. Također je naveo da se tužitelj „vadio na zdravstveno stanje“.

16.1. Sud vjeruje iskazu zastupnika po zakonu tuženika PC u djelu u kojem je naveo da je tužitelj odbio radni zadatak te u djelu u kojem je opisao razgovor s knjigovotkinjom te tijek otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Također, sud vjeruje da tužitelju nije izrečena opomena te da tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane. Sud ne vjeruje iskazu u djelu u kojem je PC iskazao da je tužitelju rekao da ide kući, da je odnos s tužiteljem postao „napet“ od kada je tužiteljev brat prestao raditi kod tuženika te da je tužitelj bio „prgav“, a da je situacija bila „neizvrživa“. Naime, PC u svom iskazu nije konkretno naveo i opisao događaje koje bi ukazivale na napet odnos s tužiteljem, tužiteljevu „prgavu“ narav te neizdrživu situaciju u radnoj okolini. Takve navode nije potvrdio niti jedan saslušani svjedok, niti je svoje navode potkrijepio dokumentacijom. Da su točni navodi zastupnika po zakonu tuženika, životno je i logično očekivati od poslodavca da tužitelja upozori na obveze iz radnog odnosa. Također, sud ne vjeruje iskazu zastupnika po zakonu tuženika niti u djelu u kojem je naveo da je postupanjem tužitelja narušena radna disciplina budući da navedeno nije potvrdio niti jedan saslušani svjedok, kao niti u djelu da je pokušao kontaktirati tužitelja nekoliko puta nakon slanja SMS te da ga je nakon toga zvao otac od tužitelja.

17. Tijekom postupka sud je utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu bravara od 11. svibnja 2016.,

- da tužitelj nikada prethodno nije bio upozoren na obveze iz radnog odnosa,

- da se tužitelj spornog dana vratio s bolovanja,

- da je tužitelj odbio radni zadatak (odlazak na izmjeru),

- da je ostao u proizvodnoj hali rezati daske te da je oko 12 sati otišao s posla,

- da tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane.

18. Člankom 119. stavkom 2. ZR-a propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

19. Tijekom postupka nije bilo sporno da tuženik nije omogućio tužitelju iznošenje obrane. Tužitelju je istog dana navečer poslao SMS poruku u kojem obavijestio tužitelja da za njega više nema posla, ne pozvavši ga prethodno na razgovor niti mu dajući ikakvu mogućnost da iznese svoju obranu. U svom iskazu PC utvrđuje da se tužitelj „vadio na zdravstveno stanje“ odnosno iznosi svoj subjektivni stav u kojem sugerira da je tužitelj svoje zdravstveni stanje koristio samo kao izgovor za svoje postupanje.

20. Sud je, u konkretnom slučaju, mišljenja da nisu postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da omogući tužitelju iznošenje obrane imajući u vidu činjenicu da je tužitelj kod tuženik bio zaposlen od 2016. te da prethodno nikada nije bio upozoren na obveze iz radnog ondosa. Jedini razlog koji PC navodi je taj da ga je tužitelj ponizio pred kolegama, da se „vadio na zdravstveno stanje“ te da je odbio radni zadatak i prije nego li je čuo što treba raditi. Međutim, mogući osjećaj povrijeđenosti nadređenog ni na koji način ne predstavlja okolnost zbog koje nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući tužitelju iznošenje obrane. Slijedom navedenog, činjenica da tuženik nije omogućio tužitelju iznošenje obrane u konkretnom slučaju, čini otkaz nedopušten.

21. Člankom 116. stavkom 1. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

22. Sud je, na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, utvrdio da tužitelj predmetnog dana nije postupio po nalogu nadređenog u dijelu koji se odnosio na odlazak na teren, čime je počinio povredu obveze iz radnog odnosa u vidu jednokratnog odbijanja izvršenja radnog zadatka. Međutim, uzimajući u obzir da je tužitelj kod tuženika radio više od 8 godina bez prethodnih upozorenja, odnosno ranije utvrđenih povreda radnih obveza, kao i činjenicu da tuženik nije dokazao postojanje osobito otegotnih okolnosti koje bi upućivale na nemogućnost nastavka radnog odnosa (nije dokazao na koji način je u konkretnom slučaju bila narušena radna disciplina, na koji način je tužitelj postao „nemoguć“ i „prgav“ te kako se tužitelj „vadio na zdravstveno stanje“), sud nalazi da takvo jednokratno odbijanje radnog zadatka u konkretnom slučaju ne predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa u smislu članka 116. ZR-a, koja bi opravdavala izvanredni otkaz kao najstrožu mjeru imajući ujedno u vidu i činjenicu da je tužitelj prethodno bio privremeno nesposoban za rad te da mu je to bio prvi radni dan nakon povratka na posao te da je tužitelj, nakon što su drugi radnici otišli na teren, ostao na poslu obavljajući druge poslove u proizvodnoj hali. Primjena izvanrednog otkaza u konkretnim okolnostima stoga je nerazmjerna svrsi zaštite radne discipline, jer se cilj poslodavca mogao ostvariti blažim mjerama (načelo razmjernosti). Naime, ocjena razmjernosti sankcije u radnom pravu pretpostavlja individualizirani pristup kojim se uzimaju u obzir ukupno ponašanje radnika za vrijeme trajanja radnog odnosa, težina i posljedice konkretne povrede, kao i sve okolnosti u kojima je povreda nastala. Slijedom navedenog, odluka o otkazu je nedopuštena i iz ovog razloga.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

24. Ostali izvedeni dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

25. Na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR-a, na zahtjev tužitelja raskinut je Ugovor o radu sklopljen 10. lipnja 2016. s danom 20. svibnja 2026., kao danom podnošenja zahtjeva za sudskim raskidom ugovora o radu. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

26. Uvidom u Ugovor o radu od 10. lipnja 2016. utvrđeno je da je tužitelj imao ugovorenu osnovnu plaću u iznosu od 3.825,24 EUR što iznosi 507,70 EUR. Tužitelj do zaključena glavne rasprave nije predložio izvođenje drugih dokaza na okolnost utvrđenja visine ugovorene bruto plaće s uključenim dodacima na plaću.

27. S obzirom na ugovorenu osnovnu plaću od 507,70 EUR, na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR-a, tužitelju je dosuđena naknada štete u visini od pet ugovorenih mjesečnih bruto plaća što ukupno iznosi 2.538,50 EUR. Pritom je uzeto u obzir neprekidno trajanje radnog odnosa i da je tužitelj srednje životne dobi (41 godine) te da nema obveze uzdržavanja. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

28. Na dosuđeni iznos naknade štete, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO).

29. U preostalom djelu odbijen je tužbeni zahtjev tužitelj kao neosnovan te je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

30. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na članku 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a trošak je, do postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva, odmjeren sukladno Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa). Tužitelj nije zatražio naknadu troška postupka nakon postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužitelju je, u skladu s postavljenim zahtjevom, do trenutka postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva (podnesak od 20. svibnja 2026.), dosuđen trošak u visini jednokratne nagrade od 500,00 EUR (Tbr. 7/2 i Tbr. 54 Tarife) te trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100,00 EUR (Tbr. 30/2 i Tbr. 54 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 750,00 EUR.

31. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u sporu s dijelom zahtjeva za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu, tužitelju je dosuđen trošak postupka u iznosu od 750,00 EUR sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a te je odlučeno kao u točki

V. izreke ove presude.

32. Zahtjev tuženika za naknadu troška odbijen je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a te je odlučeno kao u točki VI. izreke presude.

33. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a.

34. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno članku 328. stavku 2. ZPP-a.

35. Zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka obijen je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. srpnja 2026.

Sutkinja:

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku