REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-70/2025-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj UM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković, odvjetnici u Pazinu, Franine i Jurine 7, i tuženik ZM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, Ulica 25. rujna 4, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 28. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika ČM, te tuženika i njegovog punomoćnika, 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine broj katastarske čestice *26, upisana u ZK uložak broj [broj ZK uloška], katastarske općine [katastarska općina], pa je tuženik dužan trpjeti da se, po pravomoćnosti ove presude, u zemljišnim knjigama ovog suda, izvrši uknjižba prava vlasništva s imena tuženika, na ime i vlasništvo tužitelja, u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka isplatom 3.635,94 eura (tri tisuće šesto trideset pet eura i devedeset četiri centa) sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2026. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.), uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, za iznos 93,22 eura sa zateznim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika (30. siječnja 2025., str. 1–4) radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], što da je tuženik dužan priznati i trpjeti da se izvrši uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja u cijelosti.

1. 1. U obrazloženju tužbe je naveo da utužena nekretnina zajedno s nekretninama k. č. [katastarska čestica] ZGR., 28 ZGR. i 29 ZGR. sve k. o. [katastarska općina] u naravi čini kuću na kućnom broju 27 u [adresa], s time da sastavni dio kuće čini i dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Od kada tužitelj pameti, tlocrtna površina predmetne kuće je uvijek ista. Otac tužitelja, sada pokojni ŠM, darovao je tužitelju kuću na kućnom broju [adresa] zajedno s gospodarskim objektima koji se nalaze sa zapadne strane kuće (k. č. [katastarska čestica] ZGR. i 33/2 ZGR.), još krajem 80-ih godina 20. stoljeća. Nakon toga, tužitelj je kompletno adaptirao sjeverni dio kuće (koji se sastoji od 3 etaže na način da su ostali samo vanjski zidovi kuće te su postavljene 3 betonske ploče – prizemlje, prvi i drugi kat, postavljena je nova krovna konstrukcija s crjepovima, unutar kuće su ozidani pregradni zidovi, kuća je iznutra ožbukana, postavljene su instalacije za struju i vodu, kanalizaciju, postavljene su podne obloge, nova unutarnja i vanjska stolarija, naknadno je uređena i fasada cijele kuće te se je započelo s adaptacijom južnog dijela kuće). Iako je usmeno darovanje kuće u [adresa] bilo prije izvođenja građevinskih radova, a tužitelj se je sa svojom obitelji (suprugom AM i kćeri U) preselio u kuću u srpnju 1990., pisani ugovor o darovanju između oca i sina potpisan je 6. veljače 1997. Tužitelj je tek nakon smrti majke 2024., kada se obratio odvjetniku, utvrdio da je omaškom (zbog pogrešne identifikacije) iz pisanog ugovora izostavljena k. č. [katastarska čestica] ZGR. Tužitelju je tada punomoćnik prenio da sastavni dio kuće čini i k. č. [katastarska čestica] ZGR. na kojoj tada niti nije bio upisan tuženik nego njegovi sinovi, EM i GM.

1. 2. Od izvršenog darovanja nitko nikada nije smetao tužitelja u vršenju vlasničkih ovlaštenja i tužitelj je samostalno donosio sve odluke koje se tiču adaptacije kuće i korištenja kuće. Tužitelj je u cijelosti svojim sredstvima financirao adaptaciju kuće te u istoj živi sa svojom obitelji 25 godina. Nikada tuženik nije polagao nikakva prava na kuću, a od izvršenog darovanja nisu nikakvo pravo polagali niti njegova majka i otac. Ugovor o darovanju iako je u pogledu k. č. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] bio usmen, u cijelosti je izvršen jer je od izvršenog darovanja, tužitelj jedini neposredni posjednik nekretnine i ne samo tuženik, nego nitko drugi nije polagao nikakva prava na nju. Stoga smatra da je usmeni ugovor o darovanju konvalidirao i predstavlja zakonitu osnovu stjecanja prava vlasništva i posjeda. S obzirom na to da je tužitelj zakoniti, a u krajnjem slučaju pošteni posjednik, koji utuženu nekretninu samostalno posjeduje od kraja 80- tih 20. st. tužitelj je suvlasnički dio nekretnine tuženika na k. č. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], stekao dosjelošću. Nadalje, kako su od stare kuće ostali samo nosivi zidovi, bez međukatne konstrukcije, bez krova, bez prozora, bez vrata, bez instalacija, bez žbuke, bez podnih obloga, bez unutarnje stolarije, koje je u cijelosti svojim sredstvima financirao i izradio odnosno postavio tužitelj, tužitelj smatra da je nekretninu k. č. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] stekao i građenjem.

2. U odgovoru na tužbu (od 4. travnja 2025., str. 40–42) tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Predložio je tužbu odbaciti kao nedopuštenu bez daljnjeg raspravljanja, jer smatra da je o zahtjevu tužitelja već pravomoćno presuđeno (da su stranke vezane pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju koje je doneseno iza oca stranaka), a podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2. 1. Tuženik smatra da otac stranaka utuženu nekretninu nije ni mogao darovati jer formalno nije ni bila njegovo vlasništvo. Ostavinska rasprava iza djeda stranaka pok. LM na kome je bilo upisano čitavo imanje (a u kojoj su ga naslijedila trojica sinova) završena je tek 1996. Osporio je da je prilikom sastava darovnog ugovora omaškom izostavljena predmetna k. č. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], budući da je još ranih 80-tih otac stranaka govorio da se kuća i gospodarski objekti u [adresa] nalaze na čak 7 različitih k. č., a da istovremeno 2 k. č. od njih 7 nisu na „čisto“ . Očito je da je kod oca stranaka postojala svijest o tome što je njegovo i na koga dolazi upisano, pa je moguće da je isti to htio pravno riješiti (pitanje javnog puta) prije darovanja, ali ili nije znao kako ili se bojao zbog protupravne gradnje na javnom dobru. Isto tako, s obzirom na to da se u ugovoru o darovanju spominju sve k. č. i svi zk. ulošci, smatra da je naivno tvrditi da je baš k. č. [katastarska čestica] ZGR. omaškom izostavljena. U rješenju o nasljeđivanju iz 2015. iza pok. oca stranaka se upravo predmetna k. č. prva navodi, isto kao i u ugovoru o doživotnom uzdržavanju (iz 2020.), kojeg je tužitelj zaključio (s majkom), pa je nemoguće tvrditi da tužitelj za to nije znao.

2. 2. Nadalje, tuženik smatra da tužitelj pogrešno predočuje situaciju kada navodi da tuženik nije polagao nikakva prava na kuću na kućnom broju [adresa], budući da je tuženik bio pozvan dati svoju nasljedničku izjavu, te je dao istu kojom se prihvatio nasljedstva iza svog oca i u odnosu na utuženu k. č. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], čime je položio svoje pravo na istu nekretninu. Istaknuo je i da tužitelj kao jedan od nasljednika putem tužbe odnosno ovog parničnog postupka pokušava osporavati pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, a koje veže i tužitelja, budući da je i sam sudjelovao u tom istom ostavinskom postupku. Da je i došlo do pogreške, a nije, tužitelj je imao mogućnosti podnijeti prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju, a kasnije i žalbe protiv odluke suda, no tim se sredstvima tada nije koristio.

3. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokazni postupak u kojem je pročitao i razgledao isprave koje se nalaze u ovome spisu, i to: izvadak iz zemljišne knjige (str. 6), izvod iz katastarskog plana (str. 7–8), izvod iz Geoportala (str. 9–12), fotografije (str. 13–14), ugovor o darovanju (str. 15–16), izlist iz OSS Uređena zemlja (str. 17), ugovore o darovanju od 16. listopada 2024. i 30. srpnja 2024. (str. 18– 24), prijedlog za razvrgnuće (str. 25–26), email korespondenciju (str. 27), presudu ovog suda posl. br. Pp-1230/24 od 18. srpnja 2024. s potvrdom pravomoćnosti (str. 28–32), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (str. 33), obavijest žrtvi nasilja u obitelji (str. 34–35) i ugovor o doživotnom uzdržavanju (str. 44–46); te ostavinskom spisu ovog suda posl. br. O-3691/2015 (zapisnik i rješenje o nasljeđivanju od 23. prosinca 2015., s potvrdom pravomoćnosti).

3. 1. Pored toga, sud je izašao na uviđaj (24. veljače 2026., na lice mjesta u k. o. [katastarska općina], zapisnik na str. 64–66) uz sudjelovanje mr. sc. RM, dipl. ing. geod., stalnog sudskog vještaka za područje geodezije, radi identifikacije utužene nekretnine (nalaz i mišljenje na str. 64, 69–76, 80–95) te je saslušao svjedoke AM, JM, ĐM, NM, PM, HM, MM i UMT (ročište od 10. ožujka 2026., zapisnik na str. 99–109), te svjedoke OM, VM, ŽM i BM, kao i stranke (ročište od 28. svibnja 2026., zapisnik na str. 127–134).

4. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022. 144/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na k. č. *26 k. o. [katastarska općina], (i) dosjelošću. Tvrdnja je tužitelja da se on, od izvršenog darovanja krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, nalazi u neposrednom, samostalnom i zakonitom, a u krajnjem slučaju i poštenom, posjedu utužene nekretnine. Ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva tuženik osporava.

6. Pravni institut dosjelosti predstavlja jedan od načina stjecanja prava vlasništva neke stvari, i to njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak, a čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog.

6. 1. Sukladno članku 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015.

– pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava ničiju tuđu vlast, a posjed nema onaj tko prividno posjeduje ali ne izvršava nikakvu svoju vlast glede tuđe stvari.

6. 2. Odredba čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV-a). Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 5. ZV-a). Zakoniti posjed postoji ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, dakle, objektivno valjani titulus ili naslov stjecanja (čl. 18. st. 1. ZV-a). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (čl. 18. st. 2. ZV-a).

7. Nastavno na (za ovaj predmet spora) mjerodavni citirani zakonski okvir, iz rezultata dokaznog postupka, utvrđeno je kako slijedi u nastavku presude.

8. Kao suvlasnici predmetne nekretnine k. č. *26 (u vrijeme podnošenja tužbe, a prema izvatku iz zemljišne knjige, označena kao k. č. [katastarska čestica] ZGR. GRADILIŠTE 25 m2 i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], sada prema izvatku iz BZP-a, označena kao k. č. *26 ŠTALA 25 m2 i upisana u ZK ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) upisani su, prema stanju zemljišne knjige, tužitelj u 6/8 dijela, i tuženik u 2/8 dijela.

9. Nekretninu je u postupku identificirala mjernična vještakinje mr. sc. RM, čiji je nalaz sud, uzimajući u obzir i to da stranke nisu imale primjedbi, pozitivno ocijenio.

9. 1. Vještakinja je obišla lice mjesta zajedno sa sudom i strankama. Usporedila je stanje u naravi s katastarskim planom i DOF snimkom za k. o. [katastarska općina]. Utvrdila je da je k. č. [katastarska čestica] ZGR. u BZP-u upisana kao štala površine 25 m2. U naravi čestica svojim oblikom i veličinom nije prepoznatljiva jer čini sastavni dio objekta obiteljske kuće na kućnom broju 27 ([adresa]), koja se nalazi i na k. č. [katastarska čestica] ZGR., 28 ZGR., 29 ZGR., te na dijelu k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Navedeni objekt na kućnom broju 27 u katastru i zemljišnim knjigama nije evidentiran prema stanju u naravi, po svom obliku. Predmetna k. č. [katastarska čestica] ZGR. po svom obliku nije vidljiva niti iz vanjskog dijela objekta (obiteljske kuće), a niti unutar objekta. Na dijelu gdje je identificirana k. č. [katastarska čestica] ZGR. u prizemlju je dio radionice, dok su na katu sobe. Predmetnu nekretninu vještakinja je fotografirala, a izlistane fotografije je opisala.

10. Na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine sud je saslušao svjedoke čije je saslušanje predložio tužitelj (AM – suprugu tužitelja, JM – kćer tužitelja, KM – sestru stranaka, OM – šogoricu tužitelja, VM – šogora tužitelja, NM – šogora stranaka, PM

– prijatelja tužitelja, BM – susjeda tužitelja i ŽM – susjeda tužitelja), kao i one koje je predložio saslušati tuženik (HM – bratića stranaka, MM – supruge HM i UMT – bivše supruge tuženika).

10. 1. Iz njihovih, u tom dijelu suglasnih iskaza, kojeg nisu osporile ni stranke, a zbog čega ih sud pozitivno vrednuje, kao bitno je utvrđeno:

– da je kuća u [adresa] na broju 27, obiteljska kuća tužitelja, u koju se on preselio (nakon adaptacije) sa suprugom AM i tada rođenom kćeri U, i u kojoj i danas živi da suprugom i kćeri JM

– da je preselio 1989. (prema iskazu AM i tužitelja

– da je riječ o kući u kojoj su (do lipnja 1986., kada su preselili u Podberam) živjeli tužitelj i tuženik, te njihova sestra ĐM, i roditelji, ŠM i SM (prema iskazu stranaka, sestre ĐM i bratića HM)

– da je tužitelj u posjedu obiteljske kuće u [adresa] na broju 27, na temelju darovanja kojeg je učinio otac tužitelja ŠM

– da je to darovanje bilo 1987. (prema iskazu tužitelja, a potkrijepljeno iskazima svjedoka AM, JM i ĐM)

– da ni tuženik nije osporio u svom iskazu činjenicu da je otac stranaka obiteljsku kuću u [adresa] usmeno darovao tužitelju („Svoju želju za preseljenjem brat je rekao ocu i otac je na to pristao. Tata je govorio da je to u redu jer da će stara kuća pripasti njemu, a nova meni… Na upit sporim li da bi naš otac darovao predmetnu kuću usmeno tužitelju prije pisanog ugovora, za kojeg sam ja znao, pa otac je to obećavao, međutim, to je bila samo želja. Da bi se nešto darovalo, konkretno predmetna kuća, bilo je potrebno da se provede ostavinska rasprava iza našeg noneta čija je to bila kuća, a koji je umro 1983., i da se preostala dva sina, Z i Č, s time suglase…“)

– da nitko tužitelja (i obitelj) nije smetao u korištenju obiteljske kuće odnosno u vršenju vlasničkih ovlaštenja (tužitelj je samostalno donosio odluke o adaptaciji kuće, svojim financijskim sredstvima je adaptira kuću i drugo) što su također potvrdili svi saslušani, a nije osporio ni tuženik.

11. Kako obiteljsku kuću tužitelja u [adresa] na broju 27 nedvojbeno čini i utužena nekretnina k. č. *26 k. o. [katastarska općina] (uz k. č. [katastarska čestica] ZGR., 28 ZGR. i 29 ZGR., te dio k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]), a da se gabariti obiteljske kuće nisu mijenjali (o čemu su iskazivali saslušani, a da se zaključiti i usporednim pregledom Geoportala iz 1968., 2011. i 2021.), tada nedvojbenim proizlazi i da je tužitelj neposredni i samostalni posjednik utužene nekretnine od 1987.

12. U postupku nije utvrđeno postojanje druge okolnosti, osim omaške, zbog koje predmetna nekretnina nije unesena u pisani ugovor o darovanju kojeg su sklopili tužitelj i otac stranaka ŠM **.**.1996., a kojim je ŠM darovao svome sinu, ovdje tužitelju, svoje nekretnine, i to k. č. [katastarska čestica] zgr., 28 zgr., 29 zgr., 33/2 zgr., 34/2 zgr., 34/5 zgr., 84 i 451, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te k. č. [katastarska čestica] zgr., 34/1 zgr., i 59, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te k. č. [katastarska čestica] zgr. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je spominjao kao mogućnost da je predmetna nekretnina izostavljena iz ugovora jer je njome uzurpiran dio javnog puta, pa da tužitelj ne bi imao komplikacija kod dizanja kredita za adaptaciju obiteljske kuće. Da je to i točno, ne bi bilo relevantno kraj činjenice da je namjera oca stranaka bila da sve nekretnine u [adresa] (dakle i predmetnu nekretninu) daruje tužitelju, o čemu je iskazivao i sam tuženik, kao i kraj utvrđene činjenice da je utuženu nekretninu otac stranaka usmeno darovao tužitelju 1987., kada je tužitelju nekretnina i predana u samostalni posjed.

13. Sud je vjerovao tužitelju da je tek 2024., odnosno nakon smrti majke SM, uočio da pisanim ugovorom o darovanju kojeg je sklopio s ocem 1996. nije obuhvaćena i utužena k. č. *26. Na ostavinskoj raspravi iza oca tužitelja (23. prosinca 2015.) utvrđena je kao ostavinska imovina k. č. [katastarska čestica] ZGR. gradilište (u cijelosti), uz ostale nekretnine u k. o. [katastarska općina], međutim tužitelj tada nije provjeravao ostavinsku imovinu jer sve prepustio majci, što je sudu uvjerljivo, budući da ni tuženik (kako je iskazao) tada nije točno znao što sve čini ostavinsku imovinu iza oca. Ni sestri stranaka nije bio poznat sastav ostavinske imovine iza oca, a za predmetnu kuću smatrala je da je to prije riješeno.

13. 1. Rješenje o nasljeđivanju (konkretno je rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĆM doneseno 23. prosinca 2015., po javnom bilježniku Nataši Jeromela Mauša iz [adresa], kao povjereniku suda, pod posl. br. O-3691/2015, i njime je kao ostavinska imovina obuhvaćena utužena nekretnina) veže osobe koje su sudjelovale u ostavinskom postupku, no rješenje o nasljeđivanju nije presuda, te nema značenje procesne smetnje za suđenje u smislu odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. U ostavinskom postupku se ne odlučuje o nikakvom zahtjevu stranaka, pa tu nema ni pravomoćne presude. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže sudionike, ali nije res iudicata. Ako se traži u parnici utvrđenje, tužbu treba meritorno riješiti, a ne odbaciti.

14. Vlasnik obiteljske kuće, dakle i utužene k. č., bio je u cijelosti otac stranaka ŠM, kojemu je kompleks zemljišta u [adresa] pripao nakon smrti njegovog oca, odnosno djeda stranaka LM. FM je umro 1983. Osim ŠM imao je još sinove Č i Z (CM, umro 1998.), te Š koji je umro 1972. ili 1974. sam, bez djece.

14. 1. O tome kako je predmetna kuća pripala ĆM, iskazivao je svjedok FM (sin CM, bratić stranaka). Pojasnio je da je u predmetnoj kući rođen, da su još dok je bio mali odselili, da su u toj kući živjele tri generacije, da kuća ima kućni broj 27 i svi su živjeli u njoj (djed FM i baka RM, njegov otac s obitelji, bilo ih je troje djece, on i dvije sestre, mama A, kao i barba ĆM sa svojom obitelji, odnosno dva sina i jednom kćeri, za koju nije bio siguran je li tada bila rođena). Opisao je kuću (da je bilo pet soba, i to dvije u prizemlju, dvije na pravom katu, uz kuhinju i blagovaonu, i na vrhu jedna soba i jedna manja u kojoj se sušilo meso, da je na dnu bila radiona od djeda, koju je poslije koristio barba E (Anton), da je u prizemlju bila kupaona, uz kući je bio i „dor“ (štala) u kojem se držalo krave, svinje i kokoši, da vrta nije bilo okolo). Naveo da to između braće nije bilo podijeljeno u smislu da su u ostavini iza FM ostala tri sina. FM je umro davno. To zna zato jer je tužiteljev otac bio pitati kod njih bi li potpisali da UM pripadne stara kuća jer da bi tamo počeo obnavljati i useliti se, to da je moglo biti 1996. ili 1997., i onda je njega njegov otac pitao želi li on nešto od te kuće i zemlje, na što je on rekao da ne treba, neka ostane njima (ali pod uvjetom da, ako se stara kuća potpiše UM, da nova treba ostati ZM), a oni su kao obitelj potraživali samo jedan dio puta ispod njihove kuće.

14. 2. Načelno njegov iskaz je sud u opisanom dijelu pozitivno cijenio, jer je taj svjedok (jedini) detaljnije opisao „povijest“ kuće. Međutim ne proizlazi istinitim dio njegovog iskaza u kojem navodi da su oni (odnosno njegov otac CM) kuću „prepustili“ ĆM. 1996. ili 1997. Ako su kuću „prepustili“ ĆM na njegovo traženje, s obrazloženjem, kako je svjedok iskazao, da bi tužitelj tamo počeo obnavljati i useliti se, tada je to moralo biti ranije, jer se tužitelj u kuću nedvojbeno uselio 1989. Navedeno upućuje na to da osnovano tužitelj tvrdi da mu je kuća usmeno darovana 1987. Sud dozvoljava da je ostavinska rasprava iza djeda stranaka LM formalno provedena spomenute 1996. ili 1997. (pisanih isprava nema u spisu), no još se ranije znalo kome će pripasti kuća u [adresa]. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je otac postao vlasnik kuće kada je nono umro 1983., da je nono imao sinove Č i Z (CM), ali je dogovor u obitelji bio između njih da će sve iza noneta ostati ocu stranaka jer je on ostao doma i brinuo o roditeljima, a Č i Z su radili vani u Njemačkoj oba (bio je još i Š, ali on je pokojan od 1972. ili 1974., bio je sam, bez djece). Na taj je dogovor u svom iskazu uputio i tuženik kada je iskazao da je „to riješeno tek krajem 1996. kada su se konačno našli i to raščistili… 90-ih bio rat i Č nije dolazio doma, a braća su se trebala naći na sudu jer tada nije bilo javnog bilježnika… to na način kako je nekada bilo po starini, a to je da sva imovina pripadne najstarijem sinu, a to je bio ĆM.“; a na to upućuje i iskaz svjedoka LM u dijelu u kojem navodi da po pričanjima starijih zna da se G (Josip) odrekao svega.

14. 3. Kraj takvog utvrđenja, neosnovani su navodi tuženika o tome da ŠM nije mogao tužitelju darovati nešto čega ni sam nije bio vlasnik (na kojem argumentu osporava stjecanje prava vlasništva tužitelju) jer da ostavinska rasprava iza djeda LM nije provedena po njegovoj smrti 1983., već puno kasnije (završena u prosincu 1996.).

15. Iz izvedenih izvedenog dokaza ne proizlazi da bi tužitelj znao ili da bi imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine. Tužitelju nitko nikada nije smetao posjed niti bilo što tražio da predmetnu nekretninu. U postupku nije dokazano ni da je u posjed ušao silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Naprotiv, tužitelj je nakon što mu je otac, kojeg se držalo kao vlasnika (tako i svjedoci OM, VM, DM, IM, TM i BM), darovao predmetnu nekretninu 1987., ušao u njezin samostalan posjed. Otada se u pogledu predmetne nekretnine ponašao kao vlasnik, a to čini i danas, a njega kao vlasnika drže i navedeni svjedoci. Dakle, tužitelj je otad ne samo samostalni i neposredni posjednik, već istinit i pošten.

16. S obzirom na to da se tužitelj prema činjeničnim navodima iz tužbe nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine uknjižene kao suvlasništvo tuženika, koju je stekao od njezinog ranijeg vlasnika na temelju ugovora o darovanju o čemu ne raspolaže podobnom ispravom za provedbu u zemljišnim knjigama, to očito tužitelj pravo vlasništva temelji na dosjelosti kao pravnom temelju stjecanja prava vlasništva i slijedom toga ima pravni interes na utvrđenje tog prava u smislu čl. 187. ZPP-a. Kako se u slučaju dosjelosti pravo vlasništva stječe na temelju zakona kada se za to ispune zakonom propisane pretpostavke u smislu čl. 159. ZV-a, te da stjecatelj ima pravni interes zahtijevati da sud utvrdi da je pravo stečeno i da se temeljem presude upiše u zemljišnoj knjizi u smislu čl. 130. st. 1. ZV-a, a da su se u odnosu na tužitelja te pretpostavke i ispunile, u njegovu korist još 1997., jer se od 1987. nalazi u neprekidnom, samostalnom, ali i zakonitom (jer je do usmenog darovanja nekretnine uistinu došlo, što se može zaključiti po konkludentnim radnjama iz kojih proizlazi da su ugovorne strane ispunile u cijelosti obveze koje za njih proizlaze iz ugovora o darovanju, uključujući predaju stvari u posjed), slijedom čega je utvrđeno da je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine te je odlučeno kao u t. I. izreke presude.

16. 1. O podredno usmjerenom utvrđenju prava vlasništva na temelju građenja sud stoga nije odlučivao.

17. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tuženik u ovom sporu nije uspio pa mu ne pripada ni zatražena naknada troškova parničnog postupka. Tužitelju pripada zatraženi trošak nagrade za zastupanje po odvjetniku, i to za sastav tužba i zastupanja na ročištima održanim 25. studenog 2025., 24. veljače 2026., 10. ožujka 2026. i 28. svibnja 2026., za svaku radnju 250 bodova (prema vrijednosti predmeta spora) odnosno 500,00 eura (prema vrijednosti boda od 2,00 eura), ukupno 2.500,00 eura uvećano za PDV po stopi 25 % (625,00 eura), sveukupno 3.125,00 eura, a sve prema tbr. 7., t. 1. i tbr. 9. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. , tbr. 46., tbr. 52. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.). Tužitelju pripada i zatraženi trošak vještačenja u iznosu 324,48 eura (koliko i plaćeno) te trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu 93,23 eura (koliko je i plaćeno), te isto toliko za presudu (koju će biti u obvezi platiti i imati će mogućnost plaćanja polovice pristojbe za presudu, sukladno čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine“ br. 118/2018. i 51/2023.).

17. 1. Slijedom iznijetog, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 3.635,94 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), dok je za iznos od 93,22 eura sa zateznim kamatama njegov zahtjev odbijen, a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, sve kao u t. II. do IV. izreke presude.

U Pazinu 10. srpnja 2026.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

– tužitelj po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

– tuženik po pun.

– Porezna uprava, Područni ured Pazin, po pravomoćnosti.