REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P Ob-873/2025-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Perjanec Prstec u pravnoj stvari tužitelja RN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Mateja Sekalec, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnice Jana Volenec Pećina, odvjetnica u Zagrebu, i Zrinka Bojanić, odvjetnica u Zagrebu, radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi, uz sudjelovanje mlt. RNV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebna skrbnica AN, dipl. pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, nakon glavne rasprave održane i zaključene 27. svibnja 2026. u prisutnosti stranaka osobno, punomoćnice tužitelja, zamjenice punomoćnice tuženice Korane Ferdelji, odvjetnice, i posebne skrbnice te u odsutnosti uredno pozvanog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Peščenica, uz isključenje javnosti, 10. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Mijenja se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 5. ožujka 2017. koji je odobren rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-620/17-5 od 30. svibnja 2017. na način da se sada sudi:
1. Mlt. NNV, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2015., stanovati će s majkom NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi majke u [adresa].
2. Osobni odnosi mlt. RNV s ocem RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvijati će se sukladno dogovoru roditelja, a ukoliko isti izostane na slijedeći način:
- u parnom tjednu: utorkom po završetku nastave kada otac preuzima dijete u školi do srijede ujutro kada otac dovodi mlt. dijete u školu te od petka po završetku nastave do ponedjeljka ujutro kada otac dovodi mlt. dijete u školu;
- u neparnom tjednu: od srijede po završetku nastave do petka ujutro kada otac dovodi mlt. dijete u školu;
- tijekom zimskih praznika na način da svake parne godine otac s djetetom provodi razdoblje od 24. prosinca do 30. prosinca, a svake neparne godine razdoblje od 31. prosinca do 6. siječnja;
- tijekom ljetnih praznika na način da će mlt. dijete naizmjenično provoditi po dva tjedna kod svakog od roditelja pri čemu će svake parne godine otac s djetetom provoditi prva dva tjedna praznika, a svake neparne godine će majka s djetetom provoditi prva dva tjedna praznika pri čemu se preuzimanje i vraćanje djeteta odvija na adresi stanovanja majke ponedjeljkom u 10,00 sati;
- polovicu svih ostalih školskih praznika koji su predviđeni u određenoj školskoj godini (izuzev ljetnih i zimskih) na način da svake parne godine otac s djetetom provodi prvi dio praznika, a svake neparne godine drugi dio praznika.
3. Roditelji NN i RN će u odnosu na mlt. dijete ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb.
4. Nalaže se ocu BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime uzdržavanja mlt. djeteta RNV plaća mjesečno iznos od 264 eura, počevši od 1. lipnja 2026. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke na tekući račun majke i zz NN, otvoren u Zagrebačkoj banci d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].
II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu protiv tuženice dana 9. srpnja 2025. radi izmjene plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. U tužbi navodi kako u stranke bivši izvanbračni drugovi, za čije izvanbračne zajednice je rođeno jedno dijete i to mlt. NNV, rođ. **.**.2015. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. R1 Ob-620/2017 od 30. svibnja 2017. odobren je Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a kojim je određeno da mlt. NNV stanuje s majkom na adresi njezina prebivališta, da sa ocem održava osobne odnose svaki vikend od petka do nedjelje te je određeno da otac doprinosi za uzdržavanje mlt. djeteta iznos od 1.000 kuna. Tužitelj ističe kako je prethodno navedeni Plan samo formalno sklopljen, kako su u vrijeme i nakon sklapanja tog Plana stranke i dalje stanovale u izvanbračnoj zajednici stoga isti nikada zapravo nije bio u primjeni te je isti potrebno mijenjati s obzirom na promijenjene okolnosti u obitelji nakon prekida izvanbračne zajednice u veljači 2025. slijedom čega tužitelj predlaže da mlt. ON stanuje po principu pola- pola, kao što je i aktualno stanje te smatra da bi promjena ovog sada već pola godine ustaljenog obrasca mogla izazvati emocionalnu nesigurnost, gubitak povjerenja i osjećaj napuštenosti kod mlt. djeteta. Tužitelj ističe kako su u veljači 2025., nakon prekida izvanbračne zajednice, tuženica i on postigli usmeni dogovor da mlt. dijete ON stanuje po principu pola- pola odnosno da ravnomjerno provodi vrijeme s oba roditelja te da roditelji ravnopravno ostvaruju na takav način skrb nad mlt. djetetom, no u postupku obveznog savjetovanja koji su stranke provele kod Područnog ureda Peščenica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a koji je okončan 7. svibnja 2025. nije postignut sporazum o Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi obzirom da tuženica nije htjela potpisati Plan po kojem bi mlt. dijete podjednako vremena provodilo s oba roditelja. Tužitelj napominje kako je nakon prestanka izvanbračne zajednice s tuženicom te odlaska iz zajedničkog kućanstva, svoj život u najvećoj mogućnoj mjeri prilagodio tome da može i dalje ravnopravno i podjednako, s tuženicom sudjelovati u životu mlt. djeteta. Naime, tužitelj se preselio u neposrednu blizinu tuženice (110 m) i škole mlt. djeteta kako bi omogućio kontinuitet i fleksibilnost te je također prilagodio svoje radne obveze upravo s ciljem da aktivno i ravnopravno sudjeluje u skrbi za mlt. dijete, čime je pokazao visoku razinu roditeljske odgovornosti i posvećenosti. Nadalje, tužitelj kao otac ulaže svoj maksimalan trud da što je god više vremena moguće provede s mlt. djetetom koje mu je iznimno privrženo i to najmanje ravnopravno s tuženicom, te je u mogućnosti, s obzirom na poslovne obaveze preuzimati brigu o nizu školskih i drugih obaveza mlt. djeteta. Mlt. dijete ON sada je u dobi od 10 godina, emocionalno je povezan s oba roditelja, prilagodio se podijeljenom načinu života, tužitelj smatra kako ovakav princip apsolutno dobro funkcionira te je mlt. dijete s istim zadovoljno. Nadalje, tužitelj navodi da mlt. dijete kod njega ima komfor, punu potporu, kontinuirani rad oko školskih i drugih zadataka, da uz njega ima ispunjeno vrijeme te mu isti daje punu i nužnu podršku za pravilan razvoj, kao i punu potporu na ostvarivanje kontakta s majkom i njezinom obitelji. Tužitelj od samog rođenja mlt. djeteta vodi adekvatnu roditeljsku skrb o istom, zajedno s tuženicom, ima u potpunosti razvijene sve roditeljske kompetencije te na njegovoj strani ne postoji niti jedna objektivna ili subjektivna smetnja koja bi ga onemogućavala u ostvarivanju roditeljske skrbi. Također, tužitelj ima u potpunosti primjerene stambene uvjete koji su apsolutno prilagođeni potrebama djeteta. Tužitelj je mišljenja da se činjenicom da mlt. dijete boravi ravnomjerno s oba roditelja osigurava njegov daljnji emocionalni razvoj i normalno funkcioniranje te smatra kako bi i jedan i drugi roditelj trebali biti uključeni podjednako u skrb oko mlt. djeteta, obzirom da mlt. dijete ima pravo na podjednako prisustvo oba roditelja u svom životu te se takvim modelom roditeljske skrbi ne bi umanjilo prisustvo nijednog roditelja u životu mlt. djeteta nakon prekida zajednice stranaka te bi isti doprinio održavanju normalnog funkcioniranja obitelji. Slijedom svega iznesenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će izmijeniti rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. R1 Ob- 620/2017 od 30. svibnja 2017. kojim je odobren Plan o zajedničkog roditeljskoj skrbi sastavljen 5. ožujka 2017. u dijelu u kojem se određuju osobni odnosi te se određuje da će se osobni odnosi mlt. ANV s ocem i majkom odvijati na sljedeći način: - da prvi i treći tjedan u mjesecu mlt. dijete boravi s ocem, a drugi i četvrti tjedan u mjesecu s majkom - da u tjednu kada mlt. dijete boravi kod jednog roditelja srijedom ostvaruje kontakt s drugim roditeljem na način da drugi roditelj dijete preuzme u školi te dijete vrati drugom roditelju u 20,00 sati, polovicu školskih praznika te svaki drugi državni i vjerski praznik i blagdan koji je neradni dan naizmjence od 09,00 do 20,00 sati -u dijelu u kojem se određuje uzdržavanje za mlt. dijete na način da će sve troškove vezane za mlt. dijete i njegovo uzdržavanje i školovanje roditelji dijele u omjeru pola-pola. Također predlaže naložiti tuženici da podmiri tužitelju troškove ovog postupka.
2. Tuženica se podneskom od 25. srpnja 2025. (str. 21-25) očitovala na tužbu na način da potvrđuje da je točno da su stranke sklopile Plan u zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je odobren rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob- 620/2017 od 30. svibnja 2017., kojim je predviđeno da će njihovo zajedničko dijete maloljetni NNV živjeti s majkom, ovdje tuženicom na njezinoj adresi stanovanja, a oca, ovdje tužitelja, viđati svaki vikend od petka u 18 h do nedjelje u 19 h, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan. Isto tako tuženica potvrđuje da je izvanbračna zajednica stranaka prestala u veljači 2025. nakon čega su stranke pokušale održati odnos stanovanja na način da dijete jedan tjedan stanuje kod jednog roditelja, a drugi tjedan kod drugog roditelja. Međutim, takav način stanovanja za dijete se pokazao izuzetno lošim te je kroz ovo razdoblje nastalo puno problema i dovelo dijete u nezavidnu situaciju. Slijedom navedenog, tuženica je obavijestila Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Peščenica o problemima s kojima se suočavaju i to u odnosu na komunikaciju između roditelja, zdravstvenu skrb za dijete, opisala je trenutno psihološko stanje djeteta, stav tužitelja prema tuženici kao i pitanje sigurnosti djeteta te je slijedom svega toga zatražila od tužitelja da se počnu pridržavati Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi jer je smatra da bi takva struktura stanovanja bila značajno bolja za dijete. Naime, tuženica smatra, a dostupni podaci i ponašanje tužitelja to jasno potvrđuju, da takav model boravka, a to je izmjenični boravak djeteta kod svakog roditelja u trajanju od po sedam dana ne odgovara interesima maloljetnog djeteta. Dijete je u razvojnim godinama u kojima su emocionalna stabilnost, predvidljivost i dosljedna struktura iznimno važni za njegovo zdravlje i psihosocijalni razvoj. Činjenica da se djetetu svakih sedam dana mijenja životna sredina i pravila (neovisno o blizini stanovanja roditelja), uz značajne razlike u roditeljskom pristupu, dovodi do zbunjenosti, nesigurnosti i emocionalnih oscilacija kod djeteta, što je tuženica više puta primijetila i dokumentirala. Osobito zabrinjava činjenica da među roditeljima ne postoji funkcionalna komunikacija. Tužitelj odbija komunicirati s tuženicom u vezi važnih pitanja vezanih uz zdravlje, školu i svakodnevne potrebe djeteta. Informacije ne dijeli pravovremeno ili ih uopće ne dijeli, a pokušaji zajedničkog dogovaranja o važnim pitanjima završavaju ignoriranjem ili konfliktom. Tuženica napominje da dijete pokazuje znakove emocionalne nestabilnosti, često je uznemireno prilikom povratka od oca te izražava nelagodu i zbunjenost zbog promjena u rasporedu i nedosljednog roditeljskog pristupa. Dijete je u nekoliko navrata imalo nerazmjerne reakcije ljutnje i bijesa. U jednoj situaciji, dok je ručao, bio je nervozan i glupirao se, slijedom čega da je tuženica upozorila da prestane i rekla mu da se tako ne ponaša za stolom, nakon čega je on rekao da je najgori, da ga ubije, da će se sam ubiti i zaklati nožem te je krenuo rukom prema nožu. Takvo ponašanje i reakcije jako brinu tuženicu, jer smatra da su to izrazito opasne riječi na koje se nitko ne bi trebao oglušiti. Nedavno je dijete ponovno imalo ispad bijesa. Došlo je s igrališta nervozno i sjelo večerati, na što mu je tuženica rekla da se požuri jer je trebalo riješiti zadaću i otuširati se. Na to je dijete počelo ispitivati tuženicu zašto je išla u zavod, govorilo joj da ona ne želi da dijete viđa tatu itd. Počinjao je biti sve više i češće ljut, govorio je da će spavati na cesti i da će se ubiti, i da će isto reći i tati. Isto tako, dijete stalno govori da on treba odlučivati, a ne roditelji, što dijete čuje od tužitelja, a tuženica smatra neprimjerenim za dijete s obzirom na njegovu dob. Postojali su incidenti verbalne agresije prema tuženici pred djetetom, što je dodatno narušilo osjećaj sigurnosti i povjerenja djeteta. Primjerice, tužitelj neprimjereno razgovara s djetetom s obzirom na njegovu dob na način da mu govori da se pokojni suprug tuženice ubio od tuge jer ga je tuženica varala s tužiteljem (što, naravno, nije točno). Isto tako, tužitelj govori djetetu da mama ima dečka, slijedom čega dijete otvara ormare u sobi, a na upit tuženice što radi, odgovara: „Provjeravam ima li koga u ormaru.“ Slijedom svega navedenog, tuženica je zatražila od tužitelja da se počnu pridržavati Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kako bi dijete stanovalo kod majke, a imalo određene dane kada se viđa s ocem nastojeći na taj način uvesti nekakav red i kontinuitet u skrbi za dijete. S obzirom na to da se tužitelj ne želi pridržavati potpisanoga plana te da je podnio tužbu kojom traži da dijete stanuje jedan tjedan s njim, a drugi tjedan s tuženicom, a da tuženica smatra da takav način stanovanja i održavanja osobnih odnosa s roditeljima nije dobar za dijete tuženica ističe da se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja. Tuženica nadalje navodi kako tužitelj u kontinuitetu odbija suradnju s tuženicom – ne dijeli informacije o djetetovom zdravlju, ne daje propisanu terapiju te dovodi u pitanje medicinske savjete što sprječava tuženicu da kao roditelj ravnopravno sudjeluje u donošenju odluka važnih za zdravlje djeteta. Također, tužitelj je prešao na izmijenjeni način prehrane na način da konzumira samo sirovu hranu te smatra da je na taj način potrebno hraniti dijete, a sve bez dogovora s tuženicom i djetetovim pedijatrom, što tuženica smatra štetnim za dijete. Dodatno, tužitelj odbija primjenu lijekova određenih od strane nadležnog liječnika. Primjerice, kad je dijete bilo kod oca i zbog bolesti trebalo uzimati antibiotik, nije mu ga davao iz vlastitih uvjerenja (dijete je imalo streptokok), čime je ugrožavano zdravlje djeteta. U tom konkretnom slučaju nije se radilo o jednoj preskočenoj tableti, nego o polovici doze koju dijete nije popilo, uslijed čega nije bio izliječen te mu je liječnik nakon kratkog vremena morao ponovno odrediti liječenje antibiotikom. Dodatno, tužitelj se ponaša neprimjereno i u školskom kontekstu: o učiteljicama govori s omalovažavanjem (“glupe su”), osporava njihovu stručnost pred djetetom i time ozbiljno narušava autoritet škole i učitelja, a istodobno ne sudjeluje u planiranju i praćenju školskih obveza. Slijedom navedenog, tuženica je saznanja da dijete u školi prijateljima govori da s tatom ide na farmu i da neće više ići u školu. Stoga, tuženica predlaže da sud razmotri mogućnost da se tuženici povjeri samostalna roditeljska skrb u segmentima zdravlja i obrazovanja, budući da kontinuirano i odgovorno brine o djetetovim potrebama, komunicira sa stručnim službama i školom te se zalaže za stabilan i dosljedan odgoj. Zaključno, tuženica predlaže da sud, vodeći se načelom najboljeg interesa djeteta, odbije prijedlog o izmjeničnom boravku i uspostavi stabilniji model roditeljske skrbi, prema kojem bi dijete imalo stalni boravak kod tuženice, uz jasno i redovito viđanje s tužiteljem, te da se tuženici dodijeli mogućnost samostalnog odlučivanja u području zdravlja i obrazovanja djeteta. Tuženica napominje da je predmetni Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi donesen 2017., odnosno u vrijeme dok mlt. dijete imalo 2 godine. S obzirom na protek vremena i na činjenicu da je dijete u međuvremenu krenulo u školu izmijenile su se potrebe djeteta. Doprinos za dijete predviđen Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi je ispod donjeg minimuma, stoga tuženica smatra da bi tužitelj trebao doprinositi u minimalnom iznosu od 264 eura. Slijedom svega navedenog, tuženica predlaže da sud donese presudu kojom će izmijeniti Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sklopljen 5. ožujka 2017., potvrđen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob- 620/2017 od dana 30. svibnja 2017. godine na način da mlt. dijete stanuje s majkom; da majka ostvaruje samostalno roditeljsku skrb u pogledu mlt. djeteta i to u dijelu koji se odnosi na zaštitu zdravlja djeteta i donošenja odluka u vezi s obrazovanjem djeteta (školskih, izvanškolskih aktivnosti i sl.); da se osobni odnosi oca s djetetom odrede svaki tjedan utorkom i četvrtkom nakon škole do 18 sati, svaki drugi vikend od petka poslije škole do nedjelje u 17 sati, pola ljetnih školskih praznika na način da dijete provede sa svakim roditeljem kontinuirano 2 tjedna u 7. mjesecu i 2 tjedna u 8. mjesecu te sa svakim roditeljem polovicu zimskih školskih praznika i svaki drugi vjerski i državni praznik; da se ocu naloži za uzdržavanje mlt. djeteta doprinositi mjesečno iznos od 264 eura počevši od dana podnošenja tužbe pa sve dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti, te da joj nadoknadi prouzročeni trošak s pripadajućim kamatama.
3. Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Peščenica (dalje: Zavod) od 25. srpnja 2025. (str. 27-28) mlt. djetetu stranaka je imenovana posebna skrbnica VN iz Centra za posebno skrbništvo, sukladno odredbi čl. 240. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona (NN broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje ObZ) koja je dužna i ovlaštena štiti njegova prava i interese u ovom postupku. Rješenjem Zavoda od 14. svibnja 2026. (str. 121-122) je mlt. djetetu imenovana nova posebna skrbnica u osobi AN iz Centra za posebno skrbništvo, a s obzirom da je posebna skrbnica VN na dugotrajnom bolovanju.
4. Tijekom postupka provedeni su dokazi uvidom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u sudskom spisu te je proveden dokaz saslušanjem stranaka. Tijekom postupka mlt. djetetu je omogućeno izražavanje njegovog mišljenja sukladno čl. 360. ObZ-a s obzirom da je prilikom izrade mišljenja i prijedloga Zavoda s istim obavljen razgovor po psihologu Zavoda. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se provede kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje roditeljskih kompetencija oba roditelja i djeteta s obzirom da sud smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke i bez provođenja ovog dokaza te da bi se istim nepotrebno odugovlačio postupka i dijete ponovno nepotrebno izlagalo razgovoru sa stručnim osobama, tim više što tužitelj nije jasno naveo na koje okolnosti je potrebno provoditi isto. Naime, tužitelj samo navodi u podnesku od 17. ožujka 2026. kako je isto nužno radi potpunog i pravilnog utvrđivanja svih okolnosti bitnih za donošenje odluke. Sud smatra kako su na temelju svih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice na temelju stručno i detaljno izrađenog mišljenja i prijedloga Zavoda s jasnim pojašnjenjima i obrazloženim zaključcima, potpuno i pravilno utvrđene sve okolnosti za donošenje odluke u ovom predmetu. Pri tome se naglašava da i tuženica ukazuje sudu (podnesak od 8. svibnja 2026.) kako smatra da vještačenje nije nužno, osobito imajući u vidu da je dijete već kontinuirano uključeno u psihološki tretman te su njegove psihološke i emocionalne poteškoće već predmet stručnog praćenja te bi takav postupak dijete dodatno nepotrebno opteretio, a s čime se slaže i ovaj sud.
5. Navedeni dokazi su provedeni radi utvrđivanja bitnih činjenica sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP).
6. Iz mišljenja i prijedloga Zavoda od 7. listopada 2025. (str. 37-44) proizlazi kako je isto sastavljeno temeljem višekratnih razgovora s roditeljima, psihologijskog testiranja oba roditelja, razgovora psihologa s mlt. djetetom te uvidom u dokumentaciju. Zavod navodi kako u veljači 2025. stranke donose odluku o prekidu izvanbračne zajednice. Prvotno su dogovorili kako će dijete stanovati jedan tjedan s majkom, a jedan tjedan s ocem. S vremenom majka uviđa kako to nije najbolje rješenje, ističe kao problem očev režim prehrane, nesklonost konvencionalnom liječenju te manipulativno ponašanje koje je nepovoljno utjecalo na njezin odnos sa sinom. Primjećuje promjene kod djeteta te u konačnici donosi odluku kako joj takav način života djeteta više nije prihvatljiv te odlučuje, s obzirom na formalno važeći Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, inzistirati na provođenju istog. Trenutačno otac mlt. NNV viđa vikendima i otac dodaje kako je komunikacija između njega i majke minimalna te se odvija ili preko poruka ili preko mlt. djeteta. Navodi i incident kada je mlt. NNV zaprijetio da će se ubiti zbog čega su ga odveli na hitni prijem PB za djecu i mlade gdje je utvrđeno da je dijete isto izjavilo iz ljutnje te da nije stvarno suicidalno. Zbog toga su se svi zajedno uključili u savjetodavni tretman pri savjetovalištu "Luka Ritz". Općenito se tijekom razgovora uviđa kako otac često mlt. NNV opterećuje obiteljskom situacijom npr. kada je posumnjao da ga je majka prevarila je to u afektu spomenuo pred sinom, a u trenucima rastanka, kada je dijete uzrujano, često sebe prezentira nemoćnim i usmjeruje njegovu ljutnju prema majci. Također se od majke doznaje kako je otac dječaka upoznao s činjenicom da je majčin prvi suprug počinio suicid. Otac, na direktan upit izjavljuje kako bi, osim modela tjedan – tjedan, bio suglasan s prijedlogom da mlt. NNV živi s majkom, a da s njim ostvaruje osobne odnose u širokom opsegu ovisno o djetetovim željama i potrebama. Što se tiče prehrambenih navika smatra kako bi za dijete bilo dobro da kao i on konzumira samo sirovu hranu, no ne planira i ne želi ga na navedeno prisiljavati. Majka opisuje kako otac manipulativnim postupcima potiče emocionalno distanciranje djeteta od nje, opisuje kako mlt. NNV u zadnje vrijeme pokazuje probleme u ponašanju, uključujući snažne emocionalne reakcije i ispade bijesa, nepoštivanje pravila i druge oblike neprimjerenog ponašanja (npr. pokazivanje srednjeg prsta ocu i njoj tijekom susreta). Psihologijskim testiranjem ni kod oca niti kod majke nisu utvrđeni znakovi psihopatoloških stanja koji bi interferirali s ostvarivanjem roditeljske skrbi. Za potrebe postupka proveden je i razgovor psihologa s mlt. djetetom. Već prije samog razgovora dijete ocu postavlja pitanje "Hoćemo li biti tjedan – tjedan?", na što mu otac odgovara "da će to tete procijeniti". Dolazeći od roditelja oboje ih pogledava i upozorava da se ne svađaju dok njega nema. Dječak izjavljuje kako su se za zajedničkog života roditelji često svađali i vikali jedno na drugo čemu je on sam nerijetko svjedočio. Nakon što su se roditelji razišli živio je jedan tjedan kod majke, a jedan kod oca te navodi kako mu je takav aranžman odgovarao jer "može onda više žicati" i dva puta obilježavati blagdane i bitne datume poput rođendana. Tijekom cijelog razgovora dječak ponavlja kako bi bilo najbolje da se otac i majka pomire i da svi ponovno žive zajedno, a isto se primjećuje i prilikom primjene testa nedovršenih rečenica. Također vrlo često razgovor skreće u potankosti prepirki između majke i oca, npr. prilikom upita o tome kako provodi vrijeme s ocem dječak vrlo brzo skreće u prepričavanje razgovora kada je otac pred njim rekao da misli da majka ima novog partnera. Iz dječakovih opisa stječe se dojam prisnog odnosa s oba roditelja, no svi opisi završavaju istim temama roditeljskih svađa, a upitan zanimaju li ga zapravo te stvari odgovara kako njemu tata kaže da on "to ima pravo znati". Iako tvrdi da mu otac priprema obroke po volji, izjavljuje kako se on sam kad je kod oca trudi ne jesti ono što otac ne smatra zdravim (dodaje kako po tom pitanju " ne zna kome da vjeruje") pri čemu je evidentno da otac barem na nesvjesnoj razini utječe na djetetov izbor prehrane. O trenutnim okolnostima odgovara kako bi htio češće viđati oca. Iz dječakovih navoda stječe se dojam kako bi uz redovnu i konkretnu komunikaciju između roditelja dječak mogao sam po potrebi i uz dogovor odlaziti kod roditelja. Dječak navodi kako je režim tjedan – tjedan pravedan te da je njemu najbitnije "da bude pravedno". Nadalje se stječe dojam kako dječaku zapravo nije presudno gdje stanuje već da su oba roditelja uključena u njegov život i da se ne svađaju. Zavod utvrđuje kako su oba roditelja primjereno emocionalno angažirana u odnosu na dijete te imaju usvojene temeljne roditeljske vještine. Oboje su međutim doprinijeli izrazitoj emocionalnoj opterećenosti djeteta narušenim odnosom roditelja. Također roditeljska komunikacija i suradnja su izrazito narušene i ograničene, a što doprinosi otežanoj prilagodbi djeteta na nove okolnosti. Nesporna je potreba djeteta za prisutnošću i uključenošću oba roditelja u njegov život, no iskazana želja da stanuje "pola-pola" procjenjuje se posljedicom želje da bude "pravedno" te da se riješi roditeljski konflikt. S obzirom na izrazito narušenu komunikaciju te konfliktan odnos roditelja, kao i naglašene razlike u pristupu prehrani mlt. djeteta, procjenjuje se kako bi model "tjedan- tjedan" kojeg predlaže otac, nepovoljno djelovao na dječaka dugoročno, iako bi mu trenutno olakšao situaciju u kojoj dijete traži najpravednije i najbolje rješenje koje bi dovelo do smirivanja napetosti u obitelji. Navedeno međutim nije i ne bi trebalo biti zadatak djeteta, već roditelja. Sukladno svemu navedenom, kao i poteškoćama koje se javljaju prilikom djetetova odlaska/povratka, predlaže se da mlt. ON nastavi stanovati s majkom te da roditelji zajednički izvršavaju roditeljsku skrb. Također se predlaže da se osobni odnosi oca i djeteta odvijaju kao u točki II. izreke ove presude.
7. Tužitelj je iznio primjedbe na prijedlog i mišljenje Zavoda podneskom od 30. listopada 2025. (str. 47-50), a tuženica je svoje prigovore na prijedlog i mišljenje iznijela u podnesku od 11. studenog 2025. (str. 53-56).
8. Zavod je podneskom od 14. studenog 2025. (str. 61-62) odgovorio na podnesak tužitelja od 30. listopada 2025. navodeći kao je srž navedenog podneska u daljnjem inzistiranju na organizaciji života mlt. djeteta "tjedan – tjedan", a koji model nije u potpunosti usklađen s Obiteljskom zakonom. Takav prijedlog roditelja se prihvaća samo kada su po pitanju navedenog oba roditelja suglasna te kada su ispunjeni drugi preduvjeti za uspješnost takvog modela (blizina mjesta stanovanja roditelja, viša kronološka dob djeteta, takva želja djeteta te osobito suradan i nekonfliktan odnos roditelja). Podjednako vrijeme s oba roditelja nije prikladno u obitelji u kojima postoji visoka razina konflikta među roditelja i u kojima roditelji nisu u mogućnosti surađivati po pitanju roditeljstva na svakodnevnoj razini. Ovo se odnosi i na roditelje EN. Po pitanju specifične prehrane oca sporno jest što mlt. ON osjeća određeno opterećenje vezano uz svoje prehrambene izbore tijekom boravka kod oca te je izložen različitim interpretacijama zdrave prehrane od strane oca i majke. Navedeno bi, kada bi se vrijeme kod oca i majke izmjenjivalo na tjednoj razini, moglo kod dječaka dovesti do određene neravnoteže u prehrambenim navikama ili u najmanju ruku emocionalnim opterećenjem koje prati izbor hrane koju jedan tjedan jedan roditelj smatra "nezdravom", a drugi tjedan drugi roditelj "zdravom". Otac također u podnesku sugerira da se njemu ograničavaju roditeljska prava i uključenost što nikako nije točno jer je predloženo zajedničko izvršavanje roditeljske skrbi roditelja te iskazani prijedlog uključuje vrlo široke osobne odnose mlt. djeteta s ocem. Suprotno mišljenju oca, procjena stručnih radnika jest da je iskazana želja djeteta za modelom tjedan – tjedan prvenstveno odraz potrebe djeteta da bude "pravedno" prema roditeljima, da ih "pomiri", a koji "zadatak" je djelomično sam preuzeo, a djelomično mu je "delegiran" postupcima roditelja (naglašenije oca koji vrlo često naglašava svoje želje pred djetetom i istovremeno ga poziva da iskazuje svoje te je sklon prijedlozima neka bude "kako dijete želi").
8. Zavod se podneskom od 24. studenog 2025. (str. 64) očitovao na primjedbe tuženice iz podneska 11. studenog 2025. navodeći kako majka u svom podnesku iskazuje mišljenje kako su učestale promjene mjesta boravka djeteta štetne te mu onemogućavaju stabilnost i sigurnost. Zavod napominje kako odvojeni život roditelja nužno podrazumijeva učestale promjene mjesta boravka djeteta (čak i u prijedlogu koji podnosi majka) ukoliko su oba roditelja aktivno uključena u život djeteta te dijete s oba roditelja ima razvijen odnos privrženosti, a što je ovdje slučaj. Takav stil života svakako ima određene nedostatke no benefit dovoljnog vremena s oba roditelja te njihova uključenost i doprinos ukupnom razvoju djeteta svakako nadilaze te nedostatke. U mišljenju i prijedlogu već je pojašnjeno kako je prijedlog oblikovan i temeljem zapaženih teškoća prilikom povratka djeteta od oca k majci, osobito nakon kraćeg vremena (kako bi bili kraći popodnevni susreti) te se nastojao eliminirati/umanjiti upravo taj problem na način da dijete kada je s ocem kod istog i prespava te slijedeći dan odlazi u školu. S obzirom na kronološku dob djeteta, blizinu mjesta stanovanja roditelja, ali i želju djeteta za čim dužim susretima s ocem, Zavod smatra takav prijedlog u potpunosti opravdanim. Također se napominje kako iskustva pokazuju da se mlt. djeca vrlo dobro prilagođavaju različitim oblicima svakodnevnog funkcioniranju, ukoliko u istom osjećaju kontinuiranu podršku roditelja. Sukladno navedenom kao i činjenicu da je mišljenje i prijedlog izrađen detaljno s jasno pojašnjenim i obrazloženim zaključcima Zavod i nadalje ostaje pri istom.
9. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako su tužena i on sklopili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je odobren rješenjem ovog suda od 30. svibnja 2017. Međutim, oni su i dalje nastavili živjeti zajedno u izvanbračnoj zajednici sve do veljače 2025. i nisu se pridržavali toga Plana. Kada su se konačno razišli u veljači 2025., tužena i on su dogovorili da će njihovo zajedničko dijete tjedan dana živjeti s njom, a tjedan dana s njim što je i bilo do kraja lipnja 2025. te je po njegovom mišljenju to dobro funkcioniralo što se vidjelo iz njihove komunikacije, a također iz uspjeha i zalaganja djeteta u školskim i izvanškolskim aktivnostima. Nakon toga se majka počela pozivati na Plan iz 2017. i od odonda postupaju sukladno tom Planu. Tada mu je tuženica rekla i da je djetetu jako loše i da se moraju pridržavati Plana, a on je tražio da mu se da neko stručno mišljenje o tome, ali to do danas nije dobio. Već 13. srpnja 2025. je bio problem jer se dijete protivilo odlasku od njega i došlo je do velikog emocionalnog opterećenja djeteta i do fizičkog odvlačenja majke. Naime, dijete je trebalo u nedjelju na večer ići kod majke, a prethodno bi bio kod njega cijeli tjedan i u režimu tjedan – tjedan je primopredaja djeteta bila petkom. On vjeruje da je za dobrobit djeteta dobar režim tjedan – tjedan tim više što tužena i on žive blizu na 150 m razdaljine, a on nema ništa protiv da dijete ide kod majke kad god želi. Što se tiče komunikacije s majkom, često puta ne dobije sve informacije o djetetu, a koje pita. Oni općenito nemaju dogovor, oni imaju uvjetovane prijedloge na koje on može ili ne može pristati. Primjerice, on do sada nije imao pravo na polovicu školskih praznika jer tako ne piše u Planu, a svakako smatra da bi trebao imati pravo na to, pogotovo kada se uzme u obzir prijedlog i mišljenje Zavoda. Također je majka u zadnja dva tjedna dozvolila da se sa sinom čuje samo u razdoblju od 19,50 do 20,00 sati, a javi mu ako bude kod njih nekih izmijenjenih okolnosti pa da se čuju u nekom drugom terminu. Dijete sukladno Planu viđa od petka u 18,00 sati do nedjelje u 19,00 sati i to svaki vikend, a do unatrag zadnja dva tjedna dijete i on su svaki dan imali nekih kontakt, bilo tijekom poziva ili poruka. Sada mu je majka rekla da ako se taj dan vidi s djetetom, da se ne može s njim opet čuti. S time da kada je dijete vikendom kod njega, on ga zadnjih 4-5 mjeseci potiče da se javi majci, međutim on to ne želi i navodi da zašto bi joj se javljao kada ona njemu ne dozvoljava da se njemu javlja kada je kod nje. Kad mu se predočavaju navodi iz podneska tuženice da je znao dijete zvati i po 10 puta dnevno, naveo je da je bilo uobičajeno da se s djetetom čuje nakon škole, a ako mu se dijete ne bi javilo, on bi ga zvao i ako mi se ne bi i dalje javljao, zvao bi možda 3-4 puta jer je bio zabrinut, ali ne bi rekao da je zvao 10 puta. Otkada su tužena i on počeli primjenjivati Plan, dakle od kraja lipnja 2025., mjesečno za uzdržavanje djeteta uplaćuje iznos od 264,00 eura. Dok je dijete stanovalo u režimu tjedan – tjedan svaki od njih je podmirivao troškove djeteta u tom tjednu kada je dijete bilo kod njega. Dijete nosi ortodonski aparatić i ide privatno kod ortodonta, a tužena i on su još dogovorili 2021. da će on platiti pola tog iznosa što je s njegovog računa i prebačeno tijekom 2021., ali sada ima informacije da to tada nije izvršeno, pa ne bi htio da se sada spominju ti troškovi s obzirom da je on isto platio. Misli da dijete nosi aparatić od 2020. ili 2021. i sada ima već drugi. On i ON sve rješavaju kroz razgovor i pojašnjavanje jer kod njega ne vrijedi neki autoritativni pristup. U zadnjih godinu dana on od majke nije dobio niti jedan poziv da sudjeluje u dovozu i odvozu djeteta pa tako primjerice ode pogledati trening djeteta i nakon završetka treninga on sjeda u svoj auto i odlazi dok dijete mora ići u automobil od susjede koju je majka organizirala da ga vozi. Što se tiče zdravstvenih pregleda djeteta, o istom sazna samo kada pitam majku. Dijete je zdravo te kad ide kod ortodonta volio bi više znati o tome i kad pita majku ona mu kaže da ima doktoricu, pa da pita nju. Dijete mu sada zna doći i reći da bi ostao još kod njega, a sada se već i djelomično navikao na ovu situaciju. Dijete mu kaže da je ranije znao pitati majku da dođe kod njega i kada nije termin po planu, međutim tada bi dolazilo do svađe s majkom jer mu to ne bi dozvoljavala i sada dijete više ni ne pita. ON je uključen u savjetovalište "Luka Ritz" jer mu je u periodu kada je živio u režimu tjedan – tjedan, jednom prilikom na telefon rekao da će se ubiti i on je tada inzistirao na psihijatrijskom pregledu što je majka prvotno odbijala, ali ipak su sutradan otišli na pregled. Nakon toga je majka dijete uključila u savjetovalište "Luka Ritz" gdje još uvijek ide dva puta mjesečno. On smatra da nije kompetentan ocjenjivati majčine roditeljske kapacitete, može reći samo ono što čuje od djeteta. Dijete mu kaže da s majkom ne može razgovarati kao s njim i da sve mora biti po njezinom. Dijete uslijed toga ima pad samopouzdanja i strah. Na upit misli li da se dijete boji majke, naveo je da su to njegovi navodi. S djetetom smije pričati samo na zvučnik što često krči i odzvanja pa kada je došao kod njega, pitao je zašto ne razgovaraju na slušalicu, a on mu je naveo da mu je rečeno da može s ocem pričati samo na zvučnik. Dok su stanovali u režimu pola- pola, on je dijete vodio kod doktora te je bio s njim dok je bio bolestan. On je i sada i ranije išao na roditeljske sastanke i informacije u školi. Sin trenira nogomet već 2. ili 3. godinu te vikendom često ima utakmice i on ide na utakmice kad god to on želi. Ne konzumira marihuanu te ako je potrebno spreman se odmah testirati.
10. Iz iskaza tuženice proizlazi kako su tuženik i ona sklopili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je 30. svibnja 2017. odobren od strane suda. Tog Plana se nisu pridržavali, a tužitelj se konačno odselio 1. veljače 2025. Prvih 2-3 tjedna do mjesec dana je još dolazio u stan kada bi bila u stanu ili da odveze dijete u školu kada ona ne bi mogla jer je on u to doba radio kao vozač u nekoliko firmi. Već tada je počeo opstruirati prehrambene navike djeteta, a koje su kod nje redovite i raznolike. Tuženik je prešao na sirovu prehranu, a do tada je bio korisnik marihuane, čak nekada i po 10 cigareta dnevno. Htio je i da dijete pređe na sirovu prehranu što je ona odbila jer je dijete u razvoju i treba mu raznolika prehrana. Kada se preselio u svoj stan na Kvatriću, počeo ju je ocrnjivati pred djetetom govoreći mu o njezinoj prošlosti, primjerice da je ona prethodno bila u braku, a kako se njezin muž ubio, on je djetetu govorio da se ubio od tuge. Potom je djetetu počeo govoriti da ona ima dečka te je onda dijete nju provjeravalo, kopalo po ormarima i po njezinim stvarima. Također nije redovito davao antibiotike, naime, prvotno su tuženik i ona dogovorili režim tjedan-tjedan te je vjerovala da će to biti u redu, ali vrlo brzo se pokazalo da to nije dobro za dijete. Dijete je imalo streptokok i dobio je dvije doze antibiotika i taj tjedan je dijete bilo kod njega i ona je rekla da je još potrebno zvati liječnika za treću dozu, međutim tuženik je nakon tri dana dijete poslao u školu te mu je dao samo jednu u pol dozu antibiotika. Nakon tjedan dana dijete se ponovno razboljelo. U početku joj sin nije ni htio reći da ga boli grlo jer je trebao ići na školski izlet i tek po povratku s izleta joj je rekao da se ne osjeća dobro te ga odvela na testiranje i ispalo je da ponovno ima streptokok. U početku razdvojenog života i kada su dogovorili tjedan-tjedan, tuženik je često to produljivao jer mu je uvijek trebao još po jedan dan za nešto, primjerice da idu kod njegovih roditelja u Osijek ili na izlet u Legoland. Ona dijete nije htjela pustiti u Legoland jer je još uvijek bio na antibiotiku, međutim taj dan je dijete izašlo iz očevog stana i odmah joj je počeo govoriti da tko je ona da mu brani da s tatom ide u Legoland nakon čega se i tuženik spustio izvan zgrade i govorio djetetu da samo neka potrpa stvari i da idu u Legoland te je ona popustila te su oni otišli. To je bilo u travnju 2025. U to doba joj je sin počeo govoriti da će se ubiti, u kuhinji je uzimao nož te je ona tada od doktorice tražila uputnicu za psihijatra, a tražila je i psihologa za dijete jer ju je situacija uznemirila. Tražila je i privatno, ali svugdje se dugo čeka te je konačno dijete uključila u savjetovalište "Luka Ritz" gdje ide od lipnja 2025. dva puta mjesečno. Ona je u lipnju 2025. počela govoriti da bi se trebalo pridržavati odobrenog Plana, ali zapravo Plana se nisu pridržavali sve do rujna 2025. Tuženik je u to vrijeme znao 10-12 puta dnevno zvati dijete. Ona je u lipnju 2025. uspjela s djetetom otići na tjedan dana na more, a u to doba ga je znao zvati i kasno navečer kada je dijete već spavalo po 10 puta dnevno i počela je razmišljati o tome da moraju postaviti neke granice. 30. lipnja 2025. krenuli su s mora i on je toliko puta zvao dijete da hoće li odmah doći kod njega da je dijete već počelo histerizirati te je ona u više navrata trebala stati jer nije bila sposobna za vožnju. U kolovozu 2025. tuženik i ona su imali raniji dogovor da dijete ide s njim desetak dana na more, a na kraju su bili 17 dana, a po povratku s mora dijete joj se uopće nije javilo, čak niti porukom da su sretno stigli. Od rujna 2025. pridržavaju se Plana. Kada je dijete kod oca ne javlja joj se, ona to ni ne očekuje, a u zadnjih desetak dana kada se vraća od oca najčešće ju ignorira. Ona je krajem veljače 2026. tuženika prijavila za nametljivo ponašanje i uznemiravanje s obzirom da je 9. veljače 2026. bio incident. Do nedjelje je sin bio kod oca, a u ponedjeljak je dijete navečer bilo na treningu i oko 19,00 sati je došao doma i otišao se tuširati, a ona je otišla zapaliti na terasu kad ju je preko ograde i preko ceste tuženik iz mraka pitao gdje je ON, ona mu je rekla da se tušira nakon čega je on više puta zvao i kucao na vrata da je već ON iz kupaonice počeo vikati da netko zvoni, a tuženik je uporno zvonio tako da je ON iz tuša mokre kose morao izaći van da se oni pozdrave jer je otac išao na jednodnevni put te ga je i vidio dan ranije. Ona je to prijavila Centru. Ona je u zadnjih 10 dana sklopila s djetetom interni ugovor koji vrijedi kad je dijete kod nje, a koji se tiče njegovih obveza, korištenja ekrana, njegovog kopanja po njezinim stvarima kada mu otac to kaže, poziva i slično. Zadnji petak je sin otišao kod oca te mu je navečer poslala poruku za laku noć, a sin joj je napisao da mu slika interni dogovor i da mu to pošalje kako bi pokazao tati. U subotu 23. svibnja 2026. od oca je konstantno dobivala poruke vezano za taj njihov ugovor te vezano za utakmicu koju dijete igra u nedjelju, na što mu je odgovorila da dijete nije kod nje i kako se njih dvoje dogovore vezano za utakmicu, tako će i biti. Smatra da je dijete konstantno pod velikim pritiskom. U nedjelju na večer sin je došao kod nje napet, došao mu je i prijatelj te mu je prijatelj nešto slagao, a ON ga je lupio. Ona je to javila psihologinji jer ON već dugo nije imao takav ispad bijesa i ona mu je pokušala objasniti da to nije u redu. Misli da prijedlog i mišljenje Zavoda nije u redu jer se Zavod bazirao na prehranu, a problem je puno dublji, te smatra da otac na puno načina ugrožava dijete. Na primjer pričajući mu na neprihvatljiv način o seksu, o vožnji automobila, o kupnji električnog romobila i slično. Djetetu govori o alimentaciji, o čitanju njihovih poruka, o sudskom postupku, o vještačenju i slično. Tužitelj od srpnja 2025. za uzdržavanje sina plaća iznos od 264,00 eura mjesečno s time da joj je prvu ratu dao pred djetetom u Savjetovalištu "Luka Ritz". Do tada je djetetu govorio da neće njoj plaćati alimentaciju. Dok su odlučivali o vrtiću u školi, još uvijek su živjeli zajedno, odnosno zajedno su donijeli te odluke. Dijete je rođeno s rascjepom i tada je bio uključen cijeli tim kirurga i logopeda i to je sve sada završeno te je na redu ortodoncija i već je treća godina kako sin nosi aparatić. Ona tužitelju govori sve što je bitno za dijete. Ako je u pitanju obična redovita kontrola, ne smatra potrebnim posebno mu o tome govoriti, a i on ga je znao voditi te je i tamo dao mail da mu se mogu poslati sve informacije. Također je tužitelj u grupi roditelja u školi i na izvanškolskim aktivnostima tako da ima sve informacije kao i ona. Otac je bez dogovora s njom djetetu kupio električni romobil te je dijete dolazilo kod nje s romobilom, na što je ona rekla da dijete kod nje neće voziti romobil jer je to opasno i on je premali za to. Također je saznala da ga je otac učio voziti automobil na parkiralištu te se dijete o tome hvalilo i njoj i prijateljima u školi, a poslije je saznala da to nije bilo jednom već desetak puta. Komunikacija između nje i tužitelja je jako otežana, ona pokušava s njim komunicirati, ali to ide vrlo teško. Tužitelj joj šalje vrlo opsežne poruke u kojima zapravo ne kaže ništa, a prvotno joj je on poruke slao preko djeteta. Na upit zašto je tek 25. veljače 2026. prijavila tužitelja za uznemiravanje i nametljivo ponašanje ako se incident dogodio 9. veljače 2026., navela je da je razmišljala da li zbog djeteta da to napravi, ali kad se tužitelj tek odselio ona ga je uočavala na raznim mjestima da ju prati, a također i preko Family linka koje dijete ima instalirano na mobitel, tako da se, kada joj se javio navečer iz mraka, osjećala jako uznemireno i uplašeno. Ona dijete nije uključila u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i to nije bila preporuka Zavoda. Ona je s djetetom sklopila ugovor koji uključuje i telefonske pozive s ocem na način da ih je ograničila na 10 minuta u određenom razdoblju, a kako im ne bi remetio njihovu dnevnu rutinu. Ali i od toga se odstupa. Primjerice prekjučer u ponedjeljak u tih 10 minuta kada je sin nazvao oca, otac je došao na parkiralište da se vidi sa sinom, a sin to uopće nije s njom dogovorio niti joj je rekao već ga je upitala kada je vidjela da izlazi iz stana. Sin je izašao i pozdravili su se s time da je taj isti dan otac sinu u školu odvezao naočale te ga je po završetku škole dovezao doma. Nije problem da se oni sretnu i vide, ali ne na način da to remeti njihov raspored koji su dogovorili. Ona potiče da se sin i otac viđaju mimo odobrenog Plana u vrijeme kada to ne remeti njihov raspored pa je tako i prije dva tjedna otac s djetetom bio izvan Zagreba te joj je sin poslao poruku da će kasniti 1 sat, a ona smatra da joj je otac trebao poslati tu poruku, a ne sin. Ona ne traži smanjivanje susreta oca i djeteta. Samo želi dubinsku analizu od strane Zavoda jer smatra da otac utjeruje misli i osjećaje u djetetovu glavu, jer primjerice taj ponedjeljak kada se dijete vidjelo s ocem na parkiralištu, sin se vratio u kuću i rekao joj da mu ona brani da voli oca i da se viđa s njim, što nije istina i ona je to sinu pokušala objasniti. Smatra da daljnje vještačenje nije potrebno jer su to prošli u Zavodu i smatra da bi daljnje vještačenje opterećivalo dijete. Protekle zimske praznike otac joj je predložio da odabere hoće li dijete biti s njom od Božića do 3. siječnja ili od 3. siječnja do 11. siječnja, na što je ona odgovorila da joj odgovara prvi termin, a onda je on shvatio da se u tom terminu nalazi i Božić i Nova godina te je htio da dijete za Božić bude kod njega do 18 navečer na što ona nije pristala te su se tu raspravljali, a onda je ona njemu predložila da podijele Novu godinu i Božić na pola, na što on nije pristao te je otišao izvan Zagreba. Ona nema ništa protiv da se dijete viđa i s očevom stranom obitelji. Još nisu ništa dogovorili oko provođenja nadolazećih ljetnih praznika. Smatra da ovo ponašanje djeteta u kojima ju on ignorira može djelomično povezati i s njegovom dobi, međutim riječi koje on izgovora su govor odrasle osobe. Kada je dijete kod oca, ona ne ulazi u to što on radi kad je kod oca.
11. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio da mlt. dijete nastavi stanovati s majkom jer smatra da je navedeno u najboljem interesu mlt. djeteta. Naime, Zavod je nakon cjelovite obrade obitelji predložio da dijete nastavi stanovati s majkom te da s ocem ostvaruje široke osobne odnose što je stručno i argumentirano obrazložio, a i kasnijim podnescima je odgovorio na sve prigovore stranaka. Stoga je sud prihvatio prijedlog i mišljenje Zavoda, a koji prihvaća i posebna skrbnica mlt. djeteta. Iz cjelokupnog postupka proizlazi kako su stranke tijekom 2017. potpisale plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je i odobren od strane suda, međutim istog se nisu pridržavali jer su nastavili zajedno stanovati u izvanbračnoj zajednici. Stranke su konačno prekinule izvanbračnu zajednicu u veljači 2025. te su prvotno dogovorile da dijete stanuje tjedan dana s majkom, a tjedan dana s ocem. Protekom vremena majka djeteta je svjedočila kako je uočila negativne promjene u ponašanju djeteta te smatra kako ovaj režim stanovanja djeteta nije dobar za dijete, pri čemu ista navodi kako otac dijete izlaže neprimjerenim razgovorima, kako neprimjereno djetetu govori o njoj te na taj način utječe da se dijete distancira od nje, kako ne daje djetetu propisane lijekove, kako utječe na djetetov način prehrane s obzirom da je otac prešao na režim sirove hrane. Zbog navedenog majka je počela inzistirati da dijete živi na način kako su stranke ranije dogovorile potpisavši plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a koji je i odobren od strane suda rješenjem posl. broj R1 Ob-620/2017 te stranke postupaju po navedenom planu od rujna 2025. Otac se protivi ovim majčinim navodima navodeći kako isti nisu istiniti te smatra kako dijete i dalje treba stanovati po režimu pola-pola jer da je to najbolje za dijete. Otac naglašava potrebu uvažavanja želje djeteta, što proizlazi iz mišljenja i prijedloga Zavoda. Sud je prihvatio mišljenje Zavoda da u ovoj konkretnoj obitelji režim "pola-pola", a kako to otac predlaže, nije u interesu mlt. djeteta. Naime, da bi ovaj režim funkcionirao, potrebno je, između ostalog, da između roditelja nema konflikta, odnosno da roditelji ostvaruju visoki stupanj suradnje i komunikacije u svakodnevnoj skrbi o djetetu, a što u ovoj obitelji izostaje. Roditelji nadalje imaju različite odgojne i životne stilove, pri čemu se posebice ističe različit stav o prehrani, a što je temeljna potreba djeteta te se dijete kada je kod oca na nesvjesnoj razini prilagođava prehrambenim navikama oca (što je razvidno iz razgovora s dječakom u Zavodu), između roditelja je narušena komunikacija te sud prihvaća mišljenje Zavoda da u ovakvim okolnostima takav način života djeteta ne bi bio u interesu djeteta. To tim više što je dijete izloženo narušenom odnosu roditelja, a radi se o djetetu koje je senzibilno i sklono osluškivati očekivanja roditelja te im udovoljavati (a kako to Zavod procjenjuje). Za istaknuti je kako dijete u razgovoru navodi da bi bilo najbolje da tjedan dana živi kod majke, a tjedan kod oca pri čemu ističe razloge poput "onda može više žicati", da može dva puta obilježavati blagdane i bitne datume poput rođendana, da mu je najbitnije da bude "pravedno", iz čega je razvidno da dijete ističe tipično dječje razloge u smislu duplih proslava ili "više žicanja" te da mu je zapravo najbitnije da bude "pravedno" prema roditeljima, da ih "pomiri" i da zapravo zadovolji oba roditelja, a kako to ispravno ističe i sam Zavod u svom mišljenju i prijedlogu. Po mišljenju ovog suda nije zadatak djeteta rješavati konflikt između roditelja. Sam otac ističe važnost poštivanja želje djeteta, međutim pri tome zanemaruje činjenicu da dijete misli da bi bilo najbolje da se otac i majka pomire i da svi ponovno žive zajedno, a kako je to mlt. dijete ponavljalo u razgovoru u Zavodu. Iz navedenog je jasno da su roditelji ti koji su donijeli odluku o razdvojenom životu, a sada je na njima odgovornost (a ne na djetetu) da interes djeteta stave na prvo mjesto, ispred svojih želja, te smanje konflikt i počnu bolje komunicirati i surađivati vezano za roditeljsku skrb. Sam otac je u razgovoru u Zavodu naveo kako bi, osim modela tjedan – tjedan, bio suglasan s prijedlogom da mlt. ON živi s majkom, a da s njim ostvaruje osobne odnose u širokom opsegu ovisno o djetetovim željama i potrebama, a upravo takav je i prijedlog Zavoda za koji i posebna skrbnica mlt. djeteta smatra da je u interesu djeteta.
12. U odnosu na majčin prijedlog odvijanja osobnih odnosa oca i djeteta sud isti nije prihvatio s obzirom na vrlo detaljno i jasno obrazloženje Zavoda u mišljenju i prijedlogu u kojem navode kako je prijedlog oblikovan, između ostalog, i temeljem zapaženih teškoća prilikom povratka djeteta od oca k majci (o čemu iskazuju obje stranke), osobito nakon kraćeg vremena (kako bi bili kraći popodnevni susreti koje majka predlaže) te se nastojao eliminirati/umanjiti upravo taj problem na način da dijete kada je s ocem kod istog i prespava te slijedeći dan odlazi u školu, pri čemu su uzeti u obzir i kronološka dob djeteta, blizina mjesta stanovanja roditelja, ali i želja djeteta za čim dužim susretima s ocem. Stoga je sud, a kako je ranije obrazloženo, prihvatio mišljenje i prijedlog Zavoda te je odredio osobne odnose oca i sina na način predložen od strane Zavoda.
13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. 1. i 2. izreke ove presude.
14. Također Zavod predlaže da roditeljska skrb bude zajednička što prihvaća i ovaj sud te podržava i posebna skrbnica mlt. djeteta. Iz iskaza stranaka te ostalih provedenih dokaza ne proizlazi da su roditelji do sada imali problema oko donošenja bilo koje odluke vezano za dijete, odnosno da nisu uspijevali postići sporazum oko bilo koje odluke vezano za roditeljsku skrb, primjerice odabir škole ili izvanškolskih aktivnosti, odabir liječnika ili stomatologa, ishođenje osobnih dokumenata, prijava prebivališta/boravišta djeteta i sl., bez obzira što imaju konfliktan odnos. Dijete je uključeno u savjetovalište "Luka Ritz" gdje ide redovito, a što niti jedan od roditelja nije problematizirao. Oboje roditelja je od strane Zavoda ocijenjeno adekvatnim, oba roditelja imaju usvojene temeljne roditeljske vještine, dijete ima prisan odnos s oba roditelja pa sud smatra kako je zasada ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi u interesu mlt. djeteta, odnosno sud nije prihvatio majčin prijedlog da ona ostvaruje djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na zdravlje i obrazovanje djeteta. Pri tome se roditeljima ukazuje da je čl. 111. st. 1. ObZ-a propisano da su roditelji dužni, bez obzira na to ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno, međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju djetetova zdravlja i dosljednosti u odgoju te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete.
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. 3. izreke ove presude.
16. U odnosu na uzdržavanje među strankama je nesporno da su stranke nakon prestanka zajedničkog života u veljači 2025. živjeli na način da je dijete jedan tjedan boravilo kod jednog roditelja, a drugi tjedan kod drugog roditelja te su roditelji, svaki u "svom" tjednu, snosili troškove djeteta. Također je nesporno da je otac za uzdržavanje djeteta počeo plaćati iznos od 264 eura mjesečno od srpnja 2025. (otac navodi kraj srpnja, a majka navodi od srpnja pa kako se uzdržavanje plaća za tekući mjesec, to je sud utvrdio da je otac počeo plaćati uzdržavanje za sina od srpnja 2025.). Otac navodi da se stranke pridržavaju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi po kojem dijete stanuje s majkom od kraja lipnja 2025., dok majka navodi da je tada na tome počela inzistirati, ali da se zapravo plana pridržavaju od rujna 2025. S obzirom da je otac počeo plaćati uzdržavanje za sina od srpnja 2025. razvidno je da je otac tada prihvatio da dijete stanuje s majkom te da je on otada dužan plaćati uzdržavanje za dijete što i čini, a navedeno je prihvatila i majka djeteta.
17. Čl. 310. st. 1. ObZ-a je propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Također je čl. 288. st. 1. ObZ-a je propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.
18. Čl. 307. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.
19. Tuženica je u ovom postupku tražila da otac za uzdržavanje djeteta plaća iznos od 264 eura mjesečno, a s obzirom da se radi o zakonom propisanom minimumu sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 75/2025) za dijete u dobi od 7 do 12 godina, a u koju dobnu skupinu spada i mlt. ON, može se zaključiti da mlt. ON ima uobičajene troškove u vidu stanovanja, prehrane, higijene, odjeće, obuće, škole, mobitela, kao i sva druga djeca njegove dobi.
20. Na temelju čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a sud je utvrdio materijalne prilike oca kao osobe koja je dužna davati uzdržavanje. Sud je također uzeo u obzir odredbu čl. 311. st. 2. ObZ-a kojom je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Mogućnosti oca kao obveznika uzdržavanja utvrđene su na temelju njegovog iskaza.
21. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je nezaposlen od prosinca 2025. Prethodno je bio zaposlen u svojoj tvrtki koja se bavila proizvodnjom somuna i lepinja i bio je jedino on zaposlen, a u prosincu 2025. je ugašena proizvodnja i sada više nije prijavljen nigdje. Dok je radio u tvrtki, imao je primanja između 1.300,00 i 1.400,00 eura, a trenutno nema primanja. Sada se bavi uvozom automobila od čega ostvaruje mjesečni prihod u rasponu od 1.300,00 do 1.500,00 eura. Nije vlasnik nikakvih nekretnina jer je u ožujku ili travnju 2025. prodao stan za 70.000,00 eura te je iznajmio stan kako bi bio bliže djetetu za što plaća najamninu u iznosu od 350,00 eura mjesečno. Vlasnik je kombija marke Fiat Ducato, godina proizvodnje 2021. i vlasnik je automobila VW Turan, godina proizvodnje 2012. ON je njegovo jedino dijete.
21. Na temelju ovako utvrđenih imovinskih prilika davatelja uzdržavanja mišljenje je ovoga suda da otac može i mora za uzdržavanje djeteta plaćati dosuđeni iznos uzdržavanja od 264 eura mjesečno, tim više što se radi o zakonom propisanom minimumu, a kako je to ranije obrazloženo. S obzirom da je tužitelj radno sposobna osoba te je mlt. ON njegovo jedino dijete, isti je dužan plaćati navedeni iznos uzdržavanja koji je primjeren dobi i potrebama djeteta te imovnom stanju tužitelja. Tuženica je zatražila plaćanje uzdržavanja od dana podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, odnosno od 25. srpnja 2025., a koji zahtjev je opravdan u smislu čl. 306. ObZ-a, međutim kako je među strankama nesporno da otac za uzdržavanje mlt. djeteta plaća traženi iznos uzdržavanja upravo od srpnja 2025. pa nadalje (čime je podmirena tražena obveza uzdržavanja od srpnja 2025. pa do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu), to je sud odredio uzdržavanje od 1. lipnja 2026. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti. Zatezna kamata je dosuđena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
22. Slijedom izloženog odlučeno je kao u točki I. 4. izreke ove presude
23. Kako ni jedna stranka svojim postupanjem nije utjecala na trajanje ovog postupka, niti je svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala dodatne troškove protivnoj stranci, temeljem odredbe čl. 366. ObZ-a, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, odnosno odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu, 10. srpnja 2026.
Sutkinja
Katarina Perjanec Prstec
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka.
O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. pun. tužitelja uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu
2. pun. tuženice
3. posebnoj skrbnici
4. HZSR, Područni ured Peščenica
