REPUBLIKA HRVATSKA
Ps-34/2023-22
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ad 1 IV. Gimnazija Marka Marulića iz [adresa] OIB: 79378469023 ad 2 V Gimnazija Vladimir Nazor Split, [adresa], OIB: 73243108796, obje zastupane po punomoćniku Mislavu Poliću odvjetniku u Splitu protiv tuženika ČD iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Ani Marinović Tarabarić odvjetnici u [adresa], radi iseljenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 27. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja ad 1 i ad 2 Mislava Polića odvjetnika u Split te punomoćnika tuženika Ane Marinović Tarabarić odvjetnice u Splitu na ročištu za objavu dana 10. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana od dana donošenja presude i to pod prijetnjom ovrhe, iseliti iz stana s ulaznim hodnikom, kupaonicom s pred prostorom, koje se nalazi u Splitu na adresi [adresa], i to iz stana koji se nalazi na prvom katu zgrade izgrađene na čest. zgrade [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] anagrafske oznake [adresa]., površine 38,30 m2, koji stan se sastoji od ulaznog hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, spavaće sobe, pred prostora s umivaonikom, kupaonice i balkona te zajedničke prostorije; te tako prije navedeni stan predati slobodan od stvari i osoba tužitelju ad.1) IV Gimnazija Marko Marulić, [adresa], OIB: 79378469023 i tužitelju ad.2) V. Gimnazija Vladimir Nazor Split, [adresa], OIB: 73243108796.
II. Nalaže se tuženici ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana od dana donošenja presude 10. srpnja 2026. pod prijetnjom ovrhe plati parnične troškove tužitelja ad.1) i tužitelja ad.2) u iznosu od 913,86 eura uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća pa do isplate i to prema stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima odnosno po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 12.05.2023. tužitelj je naveo
Tužitelji su zemljišnoknjižni suvlasnici svaki za ½ suvlasničkog dijela ne etažirane zgrade u kojoj se nalazi stan i to: stan koji se nalazi na prvom katu zgrade izgrađene na čest. zgrade [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] anagrafske oznake [adresa]., površine 38,30 m2, koji stan se sastoji od ulaznog hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, spavaće sobe, pred prostora s umivaonikom, kupaonice i balkona te zajedničke prostorije; Stan koji neovlašteno koristi tuženica predstavlja suvlasništvo tužitelja ad. 1) i tužitelja ad.2).Predmetni stan predstavlja jedan od stanova koje su ranije koristili djelatnici škole. Prvotno je predmetni stan koristila pokojna KD, koja je umrla 2002.g., a ista je prije svoje smrti pokrenula postupak u kojem je tražila presudom od ovdje tužitelja zaključenje ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. Predmetni postupak je ovdje tuženica preuzela te je isti pravomoćno presuđen u korist ovdje tužitelja. Tužitelji naglašavaju da se ovdje tuženica ranije prezivala Č, a o čemu dostavljaju dokaz u vidu Potvrde, Splitsko – dalmatinske županije, Upravni odjel za opću upravu, Matični ured Split, Klasa: 223-06/21-01/1678, Urbroj: 2181/1-12-21-03 od dana 24. ožujka 2021.g., a sve to jer je tuženica postupak protiv ovdje tužitelja vodila pod prezimenom Č koje se prezime tuženice nalazi u priloženim presudama. S obzirom da je tuženica pravomoćno izgubila postupak protiv ovdje tužitelja ostaje jasno kako je tuženica svjesna da nema nikakve pravne osnove za boravak u stanu koji je u vlasništvu tužitelja.
2. U svom odgovoru na tužbu od 21.06.2023. tužena je navela
Prije svega, tužena prigovara očito prenisko postavljenoj vrijednosti predmeta spora jer nekretnina vrijedi mnogo više od 13.537,72 EUR (102.000,00 HRK), na koliko ju je procijenio tužitelj. S obzirom na neprimjereno nisko naznačenu vrijednost predmeta spora tužena predlaže naslovljenom sudu odrediti vrijednost predmeta spora sukladno čl. 40. Zakona o parničnom postupku. Tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvenstveno, tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev iz razloga što tužitelji nisu vlasnici nekretnine - stana iz kojeg zahtijevaju iseljenje tužene. Nije sporno da su tužitelji trenutno formalno uknjiženi u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnom odjelu Split, u zk. ul. [broj ZK uloška], kao suvlasnici, svaki za 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine označene pod rbr. 2. kao: zk. č. ZGR [katastarska čestica], [adresa] ukupne površine 673 m2, od čega DVORIŠTE 319 m2, DVORIŠNA ZGRADA 19 m2, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, [adresa] površine 335 m2. Međutim, tužitelji nisu i stvarni (su)vlasnici navedenih nekretnina, niti ostalih nekretnina upisanih u navedenom zk.ul. No, neovisno o tome, nisu vlasnici dijela ne etažirane zgrade u kojoj se nalazi stan u tužbi opisan kao: "- stan koji se nalazi na prvom katu zgrade izgrađene na čest zgrade 3328, K. O. [katastarska općina] anagrafske oznake [adresa], površine 38,30 m2, koji stan se sastoji od ulaznog hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, spavaće sobe, pred prostora s umivaonikom, kupaonice i balkona te zajedničke prostorije". Naime, upis tužitelja kao suvlasnika u navedenom zk.ul. izvršen je temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu, posl. br. Z-15847/2021, od 23.01.2023. donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku, a izvršeni upis je pogrešan. Kako protiv navedenog rješenja nije postojala mogućnost podnošenja žalbe jer žalba nije dopuštena, a tim rješenjem i izvršenim upisom tuženoj je povrijeđeno pravo vlasništva, tužena je podnijela tužbu za ispravak pogrešnog upisa te se predmet kod naslovljenog suda vodi pod posl. br. P-1461/2023. Upravo tužena je vlasnica stana koji se nalazi na prvom katu zgrade izgrađene na zk. č. ZGR [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], i u tom stanu živi gotovo cijeli svoj životni vijek. Stoga je potpuno neosnovana tvrdnja tužitelja pod točkom I. historijata tužbe da tužena neovlašteno koristi stan na prvom katu, kao što je potpuno neosnovana tvrdnja tužitelja da bi stan predstavljao suvlasništvo tužitelja. Ovdje se napominje kako u pojedinačnom ispravnom postupku, koji je prethodio ovom postupku, nije provedeno vještačenje na način da se identificiraju stanovi u zgradi, pa tako nije identificiran niti stan koji je predmet ovog postupka, niti je utvrđeno tko je u posjedu stana, uz cijeli niz ostalih propusta i nezakonitosti u tom postupku. Kao što su i sami tužitelji naveli, zgrada nije etažirana, pa je sporno i pitanje identifikacije stana s obzirom da nije niti izdvojen kao samostalna uporabna cjelina. Nadalje, u odnosu na tvrdnje tužitelja pod točkom II. historijata tužbe, nije sporno da je pokojna KD pred naslovljenim sudom pokrenula postupak radi zaključenja ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo i da je tužena poslije njene smrti preuzela postupak, kao i da je postupak pravomoćno okončan, te da se vodio se pod posl. br. IIP-1388/93, a kasnije IIP-2288/06. Tužitelji tvrde kako je postupak: "pravomoćno presuđen u korist ovdje tužitelja", pri čemu izostavljaju da je sud odbio tužbeni zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji uz obrazloženje da se radi o stanu na čiju prodaju se ne odnose odredbe Zakona o prodaji, istovremeno prihvaćajući kao osnovan njihov prigovor promašene pasivne legitimacije. Tada tuženici, ovdje tužitelji, tijekom cijelog postupka isticali su prigovor promašene pasivne legitimacije jer nisu vlasnici stana, a niti pravni sljednici u zemljišnim knjigama upisanih vlasnika.. Dakle, postupak je okončan u korist ovdje tužitelja na način da je sud potvrdio da isti nisu vlasnici stana. S druge pak strane, to što je sud odbio tužbeni zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji ne znači da tužena nije vlasnica stana niti da ga nije stekla po drugom pravnom osnovu. Uostalom, tužitelji, svjesni da nisu vlasnici stana, nakon donošenja pravomoćne presude nisu protiv tužene podnijeli tužbu za iseljenje niti su joj osporavali pravo vlasništva stana. Jednako tako niti tuženu, niti njenu prednicu, pokojnu KD, nikada prije, a niti poslije pravomoćnog okončanja tog postupka, nitko nije ometao u mirnom posjedu stana niti im ga je osporavao, sve do podnošenja tužbe u ovom predmetu, pri čemu su u tužbenom zahtjevu navedeni podaci o stanu na način da su prepisani iz dijela teksta tužbenog zahtjeva pokojne KD (dakle, iz postupka pokrenutog prije 30 godina). Nadalje, a vezano za prethodno navedeno, u odnosu na tvrdnje tužitelja pod točkom III. historijata tužbe, tužitelji pogrešno smatraju da im sada, 14 godina nakon pravomoćno okončanog spora, odjednom pripada pravo vlasništva nekretnine koja je predmet ovog spora. U tom smislu, potpuno pogrešno drže da tužena, jer je pravomoćno izgubila postupak protiv ovdje tužitelja (izostavljajući pri tom i Grad Split kao stranku - također tuženika u tom postupku) nema pravni osnov za boravak u stanu i da bi stan bio njihovo vlasništvo. S obzirom na sve prethodno navedeno, tužena ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Čak i neovisno o tome što tužitelji nisu vlasnici nekretnine koja je bila predmetom postupka pod poslovnim brojem II P-1388/93, nisu ovlašteni u ovom predmetu tražiti iseljenje temeljem pravomoćne presude donesene u tom predmetu, a tužitelji upravo to čine. Kako je nesporno da je presuda je u tom predmetu postala pravomoćna još 2009. godine, a budući je protekao zastarni rok od 10 godina od dana njezine pravomoćnosti, tužena opreza radi ističe i prigovor zastare.
Nadalje, tužena je kvalificirani posjednik nekretnine koja je predmet ovog spora budući da posjed tužene na nekretnini - stanu traje preko 50 godina. Tužena ima valjani pravni temelj posjedovanja. Njen posjed je istinit, odnosno posjed nije stekla ni silom ni potajno ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja. Tužena i njezina pravna prednica, kao samostalni posjednici, nisu znale niti su imale ikakvog razloga posumnjati da im ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu. Tužitelji do podnošenja tužbe u ovom predmetu nisu nikada tražili predaju nekretnine u posjed, a niti poduzimali pravne radnje kojima bi tužena saznala da joj ne bi pripadalo pravo na posjed. Prema tome, tuženičin posjed je i pošten. Uostalom, još njena prednica, pokojna pok. KD, stan je posjedovala i imala prijavljeno prebivalište na adresi stana [adresa]. još od 1947. godine, a kako je već ranije spomenuto, tuženoj i njenoj prednici posjed stana, sve do tužbe u ovom predmetu, nitko nije osporavao niti prije, niti nakon donošenja pravomoćne presude u predmetu posl. br. II P-1388/93 (odnosno IIP-2288/06), dakle, niti Grad Split koji je uz ovdje tužitelje, tada tuženike, također bio tuženik u tom postupku. Dodatno, u tom pravomoćno okončanom sporu predmet raspravljanja nije bio posjed stana, niti je pravomoćnom odlukom odlučeno da tuženoj niti njenoj prednici pravo na posjed ne pripada. Tužena u nekretnini - stanu na prvom katu zgrade izgrađene na zk. č. ZGR [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], kao što je već spomenuto, živi gotovo cijeli svoj životni vijek, te je navedena nekretnina njen jedini dom. Svi računi za stan (električna energija, komunalna naknada i naknada za uređenje voda, odvoz komunalnog otpada i dr.) glase na njeno ime i tužena ih uredno podmiruje, kao što je uredno podmirila i iznos poreza na promet nekretnina za stan. Stoga tužena ovdje ujedno ističe prigovor zaštite prava na dom sukladno odredbi čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske koja propisuje da je dom nepovrediv, te sukladno odredbi čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda po kojoj svatko ima pravo na poštivanje privatnog, obiteljskog života, doma i dopisivanja. Ako se ima u vidu da su tužitelji ustanove, zahtjev tužitelja za iseljenje tužene je i iracionalan jer oni nekretninu - stan ne bi mogli koristiti za vlastito stanovanje, a dok je, s druge strane, taj isti stan tuženoj jedini dom. Tužena ne posjeduju drugu nekretninu u kojoj bi živjela niti ju je u mogućnosti steći, pogotovo s obzirom na svoju životnu dob i zdravstveno stanje. Slijedom svega prethodno navedenog, tužena osporava tužbu u cijelosti te predlaže da sud odbaci tužbeni zahtjev kako nedopušten, podredno, da ga odbije kao neosnovan i naloži tužiteljima da tuženoj naknade troškove ovog postupka.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao zemljišno knjižni izvadak za predmetne nekretnine presudu Općinskog suda u Splitu P-2288/06, potvrdu Splitsko dalmatinske županije, spis ovog suda po brojem Z- 18355/19 i Z-15847/21, preslike računa o režijskim troškovima uvjerenje o prebivalištu, potvrdu Matičnog ureda Split 24.03.2021. dopis od Policijske Postaje Split 23.5.2007., iskaz zz tužitelja ad 1 RD, iskaz zz tužitelja ad 2 ZD, iskaz svjedoka ČDJ, iskaz svjedoka LD, iskaz svjedoka ID, iskaz svjedoka TD.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Punomoćnici parničnih stranaka su popisali parnični trošak.
6. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama nije sporno da su tužitelja ad 1 i ad 2 vlasnici predmetnog stana.
7. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim stranka se ukazalo spornim, da li je tužena stekla pravo vlasništva predmetnog stana po bilo kojoj osnovi i da li je dužna iseliti iz predmetnog stana.
8. U svom iskazu zz tužitelja ad 1 RD je navela:
Mogu kazati da smo tužitelji ad 1i ad 2 vlasnici 2 stana u [adresa] na I. katu. Mogu kazati da predmetne stanove koristi povremeno tužena. Mogu kazati da ja ne znam kako se djevojački prezivala tužena. Isto tako mogu kazati da nisam upoznata sa nekim postupkom koje je tužena vodila a vezano za zaključenje ugovora o kupoprodaji stan na kojem postoji stanarsko pravo niti s upoznata s činjenicom kako je završio taj postupak. Mogu kazati i to da nisam upoznata s činjenicom je li tužena pokrenula postupak ispravke pogrešnog upisa. Mogu kazati da smo se mi tužitelj a d 1i ad 2 upisali kao vlasnici oba dva ova stana u zemljišne knjige. Mogu kazati da tužena bespravno koristi ova dva stana .Mogu kazati da sam ja ravnatelj tužitelja ad 1 od 2012 god i tuženu sam vidjela samo jednom kada je nešto prigovarala vezano za mjerilo za potrošnju struje ili vode. Isto tako mogu kazati da su se predmetni stanovi uvijek koristili za potrebe tužitelja ad 1i ad2 i uvijek su bila vlasništvo tužitelja ad 1ia d2. Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1iad 2 da li je zz tužitelja ad 1 poznato da bi tužena vodila bilo kakav postupak vezano za predmetni stan prije nego što je ona postala ravnatelj tužitelja ad 1. Zz tužitelja ad 1 odgovara da je tužena vodila sporove protiv škole odnosno protiv tužitelja ad 1i ad 2 i sve je te sporove pravomoćno izgubila.
9. U svom iskazu zz tužitelja ad 2 ZD, je navela:
Mogu kazati da se tužena prije prezivala Č. Što se tiče ova dva stana na adresi [adresa] na I katu vlasnici predmetnih stanova smo upravo mi tužitelji ad 1iad2 svaki za po ½. Mogu kazati i to da predmetne stanove koristi upravo tužena ČD. Mogu kazati i to da je meni poznato da je stan ove prije ČD koristila KD. Isto tako mi je poznato da je tužena pokrenula postupak za zaključenje ugovora o kupoprodaji stan na kojem postoji stanarsko pravo i taj je stan pravomoćno izgubila. Nije mi poznato da bi tužena pokrenula postupak ispravke pogrešnog upisa. Mogu kazati da smo se mi uknjižili kao suvlasnici na oba dva predmetna stana i tek nakon uknjižbe smo mi u tom postupku saznali da tužena koristi 2 stana a ne jedan kako se to pretpostavljalo. Mogu kazati da su stanovi povezani zajedničkim vratima s glavnim ulazom. Na posebno pitanje pun. tužitelja koliko aktivnih postupaka ima tužena protiv tužitelja. Zz tužitelja ad 2 odgovara da ima dva aktivna postupka. i u prvom je htjela otkupiti predmetni stan a u drugom osporava naše vlasništvo. a to sve ne računajući ovaj predmetni postupak za iseljenje. Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1i ad 2 tko je gospođa SD. - ZZ tužitelja ad2 odgovara da je gospođa SD stanovala u tom drugom stanu i također je bila zaposlenica škole. Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1i ad 2. da li je tužena ikada bila zaposlenik tužitelja ad 1i ad2. Zz tužitelja ad 2 odgovara da nije bila i nema nikakve veze s tužiteljicama ad 1i ad 2 odnosno sa ove dvije gimnazije.
10. U svom iskazu svjedok ČDJ je navela:
Mogu kazati da, što se tiče stanova na adresi [adresa], radi se o zgradi koja je aneks IV i V gimnazije i u tom aneksu se nalaze 2 stan a i to stan u prizemlju kojega koristim ja od svog rođenja, te stana na I katu kojega koristi tužena. Mogu kazati i to da se taj stan na I katu zajednički koristili SD i KD koje su oba dvije pokojne. Mogu kazati i to da je tužena ČD doselila u taj stan negdje 2000 god još za života pokojne KD a prije je živjela u tom stanu i to dok je pohađala učiteljsku školu. Mogu kazati da se na ovom I katu radi isključivo o jednom stanu. Taj stan se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka,. kuhinje i kupatila. i radi se o jednoj zasebnoj cjelini. što se tiče ovog aneksa [adresa] isti ima poseban ulaz. Ne znam na koji način i po kojoj osnovi su pok. SD i KD koristile taj stan, nemam saznanja da je zaključen bilo kakav ugovor o najmu. Što se tiče SD i KD one su dijelile i taj stan i nitko drugi osim njih dvije nije koristio taj stan osim tužene a one nisu imale stanove u obiteljskom domaćinstvu. Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1 i ad 2 kada je svjedokinja zadnji put bila u tom stanu. Svjedokinja odgovara da je zadnji put u tom stanu bila prije nekih 7-8 godina. Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1 i ad 2 gdje su radile pok. gospođe SD i KD. Svjedokinja odgovara da su obje bile prosvjetne struke a gdje su radile točno ne znam. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li se predmetni stan iznajmljivao. Svjedokinja odgovara da ne zna i da se ona zatvori svojim vratima i ne obraća tko ulazi u stan na I katu. Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1i ad 2da li su gospođe SD i KD iza glavnih vrata imale zasebne ulaze i dijelove koje su same koristile. Svjedokinja odgovara da nije bilo posebnih vrata. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li kada je svjedokinja zadnji put bila u predmetnom stanu bile žive gosp. SD i gosp. KD. Na posebno pitanje pun. tuženika da li je svjedokinja vlasnik stana u prizemlju. Svjedokinja odgovara da je vlasnik. te da je stan otkupila nakon sudske presude. Na posebno pitanje pun. tuženika da li je svjedokinji poznat suprug tužene ID danas pozvani svjedok te da li su oni njegova supruga ČD bilo što radili u tom stanu kao što su radovi vezano za vodu i sl. Svjedokinja odgovara da joj je poznati ID i da ga je viđala a da li su oni radilo što u stanu da ne zna. Na posebno pitanje pun. tuženika zašto je svjedokinja došla u stan koji je predmet ovog spora, iz kojeg razloga. Svjedokinja odgovara da je došla pitati tuženu ČD da li ona ima struje jer nisam imala.
11. U svom iskazu svjedok LD je navela:
Mogu kazati da sam ja bila zaposlena kao bivši tajnik IV gimnazije Marko Marulić Mogu kazati i to da je meni poznato stanje na licu mjesta jer sam bila tajnik. IV gimnazije od 1996 do 2023 god, Mogu kazati i to da što se tiče ove adrese [adresa] radi se o aneksu zgrade IV i V gimnazije. Taj aneks se sastoji od prizemlja, kojega koristi saslušan svjedokinja ČDJ. i kata koji se sastoji od predmetno stan koji se nalazi desno od ulaza a lijevo se nalazio dječji odjel Gradske knjižnice. Mogu kazati da se Gradska knjižica iselila iz ovog prostora odnosno iselili se njihovo računovodstvo a stanje ostao u njihovom vlasništvu a sad je to spomen soba AD. Mogu kazati i to da što se tiče ovog stana koji je predmet ovog spora istog su koristile gosp. KD i SD. - Mogu kazati i to da je meni poznato da je tužena počela koristi predmetni stan 2003-2004 god i što se tiče predmetnog stana mi smo primjećivali da neke druge osobe ulaze u taj stan i pretpostavili smo da se stan iznajmljuje ili u turističke svrhe ili na neki drugi način. Mogu kazati i to da što se tiče tužene ČD ista je imala prijavljeno boravište u tom predmetnom stanu i ta prijava boravišta je istekla i mi smo ovaj slučaj prijavili policiji i vođen je upravni postupak s tim u vezi. Kao vlasnik predmetnog stan su upisane IV i V gimnazija. Mogu kazati i to da je gosp. KD i K nisu imale članove obiteljskog domaćinstva i oba dvije su bile po struci bivše djelatnice prednika IV i V gimnazije i mislim da su bile spremačice. Mogu kazati da ja ne znam od čega se sastoji predmetni stan. Mogu kazati da što se tiče ovog Aneksa na adresi [adresa] isti Aneks ima poseban ulaz. Ne znam da li je tužena bilo što radila u predmetnom stanu. Koliko je meni poznato za svog života pokojne gospođe SD i KD nisu pokrenule tužbu radi zaključenja ugovora o najmu stana niti su tražile otkup istog Mogu kazati da po kazivanju drugih osoba te osobe su meni kazale da je predmetni stan podijeljen na 2 djela a ja nikada nisam bila u ovom predmetnom stanu. Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1i ad 2 da li je tužena izbivala iz predmetnog stana. Svjedokinja odgovara mislim da je izbivala i nije cijelo vrijeme stan koristila. Na posebno pitanje pun. tužitelja koja je bila namjena Aneksa Zagrebačke 4. Svjedokinja odgovara da je taj Aneks uvijek bio u funkciji škole i koristili su zaposlenici škole a koristilo ga je za vrijeme socijalizam i SIZ za školstvo. Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1i ad 2 da li je tužena vodila bilo kakve postupke protiv škole. Svjedokinja odgovara da nije. Na posebno pitanje pun. tuženika kada je prvi put svjedokinja dok je radila u IV gimnaziji ušla u predmetni aneks. Svjedokinja odgovara da sam ja počela raditi 1996 god i u tom Aneksu su bili naši domari i ja sigurno odlazila do naših domara kada sam imala potrebu. Također mogu kazati i to da su tada taj aneks koristile isključivo gosp. ĆD te gosp. KD i gosp. SD. Na posebno potanje pun. tuženika kada je svjedokinja vidjela psa gosp. ČD. Svjedokinja odgovara da je to mogla biti 2003 -2004 god. također mogu kazati da od 2003-2004 ja sam samo povremeno dolazila u predmetni Aneks pa tako i na I kat jer više nije bila knjižnica na I. katu, ulazila sam u prizemlja gdje su bile moje spremačice. Na posebno pitanje pun. tuženika da li je svjedokinja imala potrebu ići na I kat nakon 2003-2004 god, svjedokinja odgovara da nije imala potrebu jer su spremačice bile u prizemlju. Na posebno pitanje pun. tuženika a kada svjedokinja spominje iznajmljivanje o kojem stanu i na kojem katu bi se radilo. Svjedokinja odgovara da koliko je meni poznato i ja pretpostavljam iz priče drugih ljudi da je od jednog stan napravljeno dva stana a pretpostavljam i da je taj stan iznajmljivan, iako o tome nemam direktnih saznanja. Na posebno pitanje pun. tuženika kada se škola upisala kao vlasnik predmetno g stana. svjedokinja odgovara da ne zna točno a to je sve vodio odvjetnik Mislav Polić. a ja sam u mirovini od 11 mj. 2023. i tada u tom vremenu je došlo do uknjižbe škole na ta dva stana. Na posebno pitanje pun. tuženika na koji način se škola uknjižila na predmetni stan. Svjedokinja odgovara da se vodio sudski postupak izašli su vještaci kako građevinske tako i geodetske struke a da li je tužena tome prigovara ja ne znam.
12. U svom iskazu svjedok ID je naveo:
Mogu kazati i to da sam ja zaključio brak s tuženom ČD 2015 god. Mogu kazati i to da smo mi tada živjeli u ovom predmetnom stanu [adresa]. Radi se o dva spojena stana. Mogu kazati i to da je nakon nekog vremena i moja supruga imala prometnu nezgodu pa je bila na liječenju te nije mogla koristi taj stan kao i jaz bog svojih zdravstvenih problema. Mogu kazati i to da jestan prije ČD koristila KD, njena teta. Mogu kazati i to da se predmetni stan nikada nije iznajmljivao u turističke svrhe,. Mogu kazati i to da je koliko je meni poznato predmetni stan društveno vlasništvo. Mogu kazati i to da je moja supruga vodila nekakve postupke protiv škole vezano za taj predmetni stan. Mogu kazati i to da se predmetni stan nalazi u [adresa] i ne radi se školi a taj aneks su koristile, spremačice, domari i tu je bilo skladište. Mogu kazati i to da mi nije poznato kako se zvala ta osoba koja je dijelila stan s pokojnom gospođom KD ali znam da ga je dijelila. Mogu kazati da je moja supruga oduvijek imala prebivalište u [adresa] ali više ga nema i sada je na mojoj adresi. Mogu kazati i to da predmetni stan ima 3 sobe, dnevni boravak , kuhinju i kupatilo, odnosno ima 2 kuhinje jer su živjele 2 osobe. Mogu kazati i to da ne znam da li su se tužitelji uknjižili kao vlasnici predmetnog stana i na koji način. Mogu kazati da stan u prizemlju koristi ČDJ. Mogu kazati i to da što se tiče predmetno stan istog su koristile i tu živjele isključivo gosp. KD, gosp. SD i moja supruga ČD. Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1i ad 2 a s obzirom da je svjedok u svom iskazu spominjao da su predmetni stan koristile i dvije curice i to kratko vrijeme. Svjedok odgovara da su ga koristile kratko i to su bile kćerke od nekih mojih poznanika iz Orebića i one su vrlo kratko koristile taj stan i to je bilo besplatno. Na posebno pitanje pun. tužitelja gdje je radila tužena za vrijeme svog radnog vijeka. Svjedok odgovara da ne zna i ne mogu se točno odrediti o tome ali znam da je radila kao učiteljica a istu poznajem od 2007 god. Na posebno pitanje pun. tužitelja gdje je radila kao učiteljica. Svjedok odgovara da je radila u [adresa]. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je ikada živjela u inozemstvu. Svjedok odgovara da je dok je bio ratu u [adresa]. Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1i ad 2 što je bila pok. gosp. KD. Svjedok odgovara da ne zna ali mislim da je bila direktorica škole a isut nisam nikad upoznao. Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1i ad 2 koliko su dugo svjedok i tužena živjeli u [adresa] i kada. Svjedok odgovara da je tužena uvijek živjela na adresi [adresa] što se tiče ovog stan au [adresa] toj j moj stan i radi se o našoj vikendici gdje smo mi povremeno boravili. Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1i ad 2 kada se tužena vratila iz inozemstva. Svjedok odgovara da ne zna točno.
13. U svom iskazu svjedok TD je naveo:
Mogu kazati da sam ja 1991. godine bio ravnatelj i prvo tuženika od 1991-2012. godine., kada sam otišao u mirovinu. Mogu kazati i to što ste tiče predmetnog stana a isti se nalazi na adresi [adresa] aneks grade odnosno aneksu gimnazije. Sve stanove su koristili zaposlenici gimnazije i koristili su je domari i spremačice. Isto tako mogu kazati da se ovaj predmetni stan nalazi na I. katu i radi se o dva stana. Koliko ja znam jedan stan je koristila gđa KD a drugi stan gđa SD Mogu kazati da su o ne koristile te stanove do svoje smrti na kn toga predmetne stanove koriste tužena. Mogu kazati da tužena nikada nije imala zaključen Ugovor o najmu s gimnazijom vezano za ta dva predmetna stana, a koliko je meni poznato i Gimnazija se uknjižila kao vlasnik stana. Ne znam da li je tužena pokrenula nekakav postupka, radi pogrešnog upisa u zemljišne knjige. Mogu kazati ja sam obavio razgovor s Policijom dok sam bio ravnatelj i oni su mi kazali d a m ne mogu pomoći. Mogu kazati da je je dan dio prostora koristili knjižnica Marka R. Mogu kazati i to da su ti stanovi bili iznajmljivani jer su tu često dolazile raznorazne osobe i stan bi prometan. Kako bi ja bio ravnatelj ostajao bio do 20 h navečer a susjedi bi pitali sto se događa s tim stanom zašto dolazi toliko osoba a ja nisam mogao dati odgovor. Mogu kazati da ne znam točno kazati kada su umrle gđa KD i SD ali znam da je gđa SD umrla prije i one su živjele same u tim stanovima, nisu bile u braku tj udate i nisu imale djece. Na poseban upit pun. tuženika tko bi bili slijednici Učiteljske škole i Đačkog doma u Svjedok odgovara da su to bili upravo tužitelji ad 1 i ad 2 Na poseban upit pun. tuženika da li je svjedok kao ravnatelj davao neku punomoć odvjetniku da ih zastupa. Svjedok odgovara da se tim bavila tajnica LD koja je bila pravne struke, i ja sam u nju imao povjerenja. Na poseban upit pun. tuženika, da li je svjedoku poznato da je u neki sudskim postupcima škola Marko Marulić i Nazor iskazivala da nije vlasnik predmetnog stana. Svjedok odgovara da to ne odgovara istini i ja ostajem kod svojega iskaza. Na poseban upit pun. tuženika, da li je bilo kada dok je ravnatelj pokrenut bilo kakav postupka za iseljenoj tužene iz predmetnog stana osim ovog postupka. Svjedok odgovara da nije do podnošenja ove tužbe ali se ne mogu točno sjetiti svih pojedinosti. Na poseban upit pun. tuženika, da li u predmetnom aneksa ima još stanova. Svjedok odgovara da ima stan u prizemlju kojega koristi profesorica jedne moja kolegica, a na3 katu su se nalazile knjižnica. Na poseban upit pun. tuženika, da li je svjedoka kao ravnatelj ono dno tužitelja ad 1 i ad 2 osporavao osobi koja je koristila stan u prizemlju da koristi taj stan Svjedok odgovara da nije.
14. Iz ovako provedenog dokaznog postupka zaključak je ovog suda da iz iskaza svjedokinje LD jasno proizlazi da je predmetna nekretnina aneks zgrade IV i V gimnazije te se u njoj nalazi stan u prizemlju, koji koristi svjedokinja ČDJ, i stanovi koji se nalaze na prvom katu, a koje su koristile KD i SD. Navedeni aneks zgrade je oduvijek bio u funkciji školske zgrade odnosno prosvjete. Nadalje, svjedokinja LD navodi da je tužena imala prijavljeno boravište na predmetnoj adresi stana, a da je uslijed toga od strane ovdje prvotužitelja kao vlasnika pokrenut i upravni postupak. Time svjedokinja potvrđuje odnosno ukazuje da su navodi tužene bespredmetni i neosnovani te da se ne radi o adresi na kojoj tužena cijelo vrijeme stanuje. Prije navedeno treba dovesti u svezu s iskazom svjedoka ID koji navodi: “Na posebno pitanje pun. tužitelja gdje je radila kao učiteljica. Svjedok odgovara da je radila u [adresa].” Prema tome, ako je tužena radila u [adresa] onda je i stanovala u [adresa]. Isto tako svjedok g. ID suprug tužene navodi: “Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je ikada živjela u inozemstvu. Svjedok odgovara da je dok je bio ratu u [adresa].” Svjedok g. ID nadalje navodi da su tužena i on povremeno boravili na njegovoj vikendici u [adresa]. Značajan dio iskaza gospodina ID predstavlja i dio iskaza u kojem isti navodi:
“Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1i ad 2 a s obzirom da je svjedok u svo iskazu spominjao da su predmetni stan koristile i dvije curice i to kratko vrijeme. Svjedok odgovara da su ga koristile kratko i to su bile kćerke od nekih mojih poznanika iz Orebića i one su vrlo kratko koristile taj stan i to je bilo besplatno.” Sve prije navedeno, potvrđuje da se ne radi o stanu u kojem je tuženica oduvijek stanovala, a pogotovo ukoliko se uzme u obzir dio iskaza svjedokinje LD u kojem ona navodi: “Mogu kazati i to da je meni poznato da je tužena počela koristi predmetni stan 2003- 2004 god i što se tiče predmetnog stana mi smo primjećivali da neke druge osobe ulaze u taj stan i pretpostavili smo da se stan iznajmljuje ili u turističke svrhe ili na neki drugi način.” Prema tome, jasno je da se nije radilo samo o dvije curice kako to g. ID navodi u svom iskazu, jer je gđa LD navela da se radilo o većem broju osoba. Iz iskaza svjedoka jasno proizlazi da je stan podijeljen na dva dijela, odnosno kako to tvrdi svjedok ID radi se o dva spojena stana čime se potvrđuju navodi tužitelja da je tužena uzurpirala oba dijela. Za naglasiti je da u svome iskazu svjedok ID, suprug tužiteljice, iskazuje da je predmetni stan društveno vlasništvo, odnosno svojim iskazom potvrđuje kako i tuženica zna da nije vlasnica stana kako to ona sama navodi u odgovoru na tužbu i kontinuirano tvrdi tijekom postupka. Zaključno za naglasiti je kako prebivalište tuženice u [adresa], pa tako i dalje nije na adresi predmetnog stana u [adresa].
16. Člankom 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/26, 68/98, 137/59, 22/00, 73/00, 114701, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, i 153/09 propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari.
17. Člankom 163. st. 1 propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje te stvari.
18. Iz ovako provedenog dokaznog postupka a poklanjajući u cijelosti vjeru zz tužitelja ad 1 RD, zz tužitelja ad 2 ZD svjedoka TD koji iskazi su u cijelosti životni i argumentirani i u skladu s dostavljenom dokumentacijom, dok sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka ID iz razloga što je isti u srodstvu s tuženom.
19. Također je zaključak ovog suda da tužena koristi dva stana, da su te stanove ranije koristili djelatnici škole, te da je prednica tužene KD u cijelosti odbijena s tužbenim zahtjevom za sklapanjem Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. Također je zaključak ovog suda da je tužitelj je upisan kao vlasnik i kao vlasnik ima pravo posjedovati predmetni stan.
20. Tužena nema nikakvo pravo koristiti predmetni stan. Činjenica što plaća režijske troškove na predmetnom stanu nije od značaja.
21. Zbog svega iznesenog trebalo je usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženoj da iseli iz predmetnog stana.
22. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a isti troškovi se sastoje od jednokratne nagrade 200 bodova, što uz vrijednost boda s paušalom od 2,00 eura daje iznos od 400,00 eura uvećano za zastupanje drugo tužitelja 10 % 40 eura, te uvećano za 25% PDV-a odnosno 110 eura, pristojbi tužbe 181,93 eura pristojbi presude 181,93 eura odnosno 913,86 eura kako je to i odlučeno u izreci ove presude
U Splitu, 10. srpnja 2026
S U D A C
DRAGAN RAMLJAK
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u 3 primjerka.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
- u spis