Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21 000 Split
Poslovni broj: Psp-130/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Maijić, u pravnoj stvari tužitelja UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica KŠ, odvjetnica u [adresa], protiv prvotuženika JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], drugotuženika OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i trećetuženika OŠ, sin JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupaju punomoćnici- odvjetnici u Odvjetničkom društvu Babić & Babić d.o.o. iz Splita, zbog smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave zaključene 28. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja KŠ i punomoćnika tuženika Ivana Babića, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu odluke, 10. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Utvrđuje se da je prvotuženik TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] neutvrđenoga dana, a za koju radnju je tužitelj UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] saznao dana 01.svibnja 2018.god., zasmetali tužitelja u zadnjem i mirnom posjedu dijela nekretnine tužitelja pobliže opisane i označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 224 KO [katastarska općina], u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju iz srpnja 2024.god. Ivana Barbalića i dopune Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića iz siječnja 2025.god. označeno kao likovi Z-O-N-V-L-M-A, šrafiran ljubičastom bojom, površine 54 m2, J-Z-L-K, šrafiran smeđom bojom, površine 10 m2 i V-1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-G-T-T1-T2-S1-S-J-K-L-M-V, šrafiran zelenom bojom, površine 325 m2, na način da su tuženici otklonili sjeverozapadnu među-suhozid visine 50,00 cm, širine 40,00 cm, dužine 4,32 m od točaka J-S i 5,1 m od točaka S-S1, označenu slovima J-S-S1, kraj poljske kućice označene kao lik J-Z-K-L, šrafiran smeđom bojom zatrpali bunar označen točkom R i bagerom počupali maslinu označenu točkom P koja se nalazila netom poviše bunara označenog točkom R te ispod bunara označenog točkom R preorali dio nekretnine cijelom dužinom šrafirano zelenom bojom i označeno kao lik -1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-G-T-T1-T2-S1-S-J-K- L-M-V, površine 325 m2.
II Nalaže se prvotuženiku da prestane sa takvim ili sličnim uznemiravanjem i smetanjem posjeda tužitelja ubuduće te mu se dodatno nalaže da u roku od 8 dana uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da sazida suhozid na sjeverozapadnoj međi označenoj u nalazu i mišljenju vještaka Ivana Barbalića iz srpnja 2024. g. i dopune nalaza i mišljenja istog vještaka iz siječnja 2025. g. kao J-S-S1, visine 50,00 cm, širine 40,00 cm, dužine od J-S 4,32 m i od S-S1 5.1 m, označenu u nalazu i mišljenju vještaka Ivana Barbalića iz srpnja 2024. g. i dopune nalaza i mišljenja istog vještaka iz siječnja 2025. god., linijom J-S-S1, odtrpa bunar označen točkom R označen u nalazu i mišljenju vještaka Ivana Barbalića iz srpnja 2024. g. i dopune nalaza i mišljenja istog vještaka iz siječnja 2025. god., zasadi maslinu označenu točkom P u nalazu i mišljenju vještaka Ivana Barbalića iz srpnja 2024. g. i dopune nalaza i mišljenja istog vještaka iz siječnja 2025. god., koja se nalazila poviše bunara označenog točkom R u nalazu i mišljenju vještaka Ivana Barbalića iz srpnja 2024. g. i dopune nalaza i mišljenja istog vještaka iz siječnja 2025. god., a ukoliko prvotuženik ne postupi po navedenom u ostavljenom roku od 8 dana, ovlašćuje se tužitelj da o trošku prvotuženika izvrši povrat u prijašnje stanje uz sudjelovanje sudskog ovršitelja te policijskih djelatnika, sve u roku od 8 dana po pravomoćnosti rješenja i pod prijetnjom ovrhe.
III Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Utvrđuje se da su drugotuženik FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i trećetuženik ĆŠ, sin JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], a za koju radnju je tužitelj UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] saznao dana 01.svibnja 2018.god., zasmetali tužitelja u zadnjem i mirnom posjedu dijela nekretnine tužitelja pobliže opisane i označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 224 KO [katastarska općina], u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju iz srpnja 2024.god. Ivana Barbalića i dopune Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića iz siječnja 2025.god. označeno kao likovi Z-O-N-V-L-M-A, šrafiran ljubičastom bojom, površine 54 m2, J-Z-L-K, šrafiran smeđom bojom, površine 10 m2 i V-1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-G-T-T1-T2-S1-S-J-K- L-M-V, šrafiran zelenom bojom, površine 325 m2, na način da su tuženici otklonili sjeverozapadnu među-suhozid visine 50,00 cm, širine 40,00 cm, dužine 4,32 m od točaka J-S i 5,1 m od točaka S-S1, označenu slovima J-S-S1, kraj poljske kućice označene kao lik J-Z-K-L, šrafiran smeđom bojom zatrpali bunar označen točkom R i bagerom počupali maslinu označenu točkom P koja se nalazila netom poviše bunara označenog točkom R te ispod bunara označenog točkom R preorali dio nekretnine cijelom dužinom šrafirano zelenom bojom i označeno kao lik -1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11- 12-G-T-T1-T2-S1-S-J-K-L-M-V, površine 325 m2 pa im se nalaže da prestanu sa takvim ili sličnim uznemiravanjem i smetanjem posjeda tužitelja ubuduće te im se dodatno nalaže da u roku od 8 dana uspostave ranije posjedovno stanje, na način da sazidaju suhozid na sjeverozapadnoj međi označene u vještvu vještaka Ivana Barbalića iz srpnja 2024. g. i dopune nalaza i mišljenja istog vještaka iz siječnja 2025. g. kao J-S-S1, visine 50,00 cm, širine 40,00 cm, dužine od J-S 4,32 m i od S-S1 5.1 m, označenu u vještvu vještaka Ivana Barbalića iz srpnja 2024. g. i dopune nalaza i mišljenja istog vještaka iz siječnja 2025. god., linijom J-S-S1, od trpaju bunar označen točkom R označen u vještvu vještaka Ivana Barbalića iz srpnja 2024. g. i dopune nalaza i mišljenja istog vještaka iz siječnja 2025. god., zasade maslinu označenu točkom P u vještvu vještaka Ivana Barbalića iz srpnja 2024. g. i dopune nalaza i mišljenja istog vještaka iz siječnja 2025. god., koja se nalazila poviše bunara označenog točkom R u vještvu vještaka Ivana Barbalića iz srpnja 2024. g. i dopune nalaza i mišljenja istog vještaka iz siječnja 2025. god., a ukoliko tuženici ne postupe po navedenom u ostavljenom roku od 8 dana, ovlašćuje se tužitelj da o trošku tuženika izvrši povrat u prijašnje stanje uz sudjelovanje sudskog ovršitelja te policijskih djelatnika, sve u roku od 8 dana po pravomoćnosti rješenja i pod prijetnjom ovrhe."
IV Nalaže se prvotuženiku JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.518,18 eura zajedno sa zateznom kamatom koje na taj iznos teku od 10. srpnja 2026. do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
V Nalaže se tužitelju UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj],u roku od 15 dana, naknaditi drugotuženiku OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženiku OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 398,00 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev drugotuženika i trećetuženika za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj 4. lipnja 2018. navodi da je suvlasnik i posjednik ½ zapadnog dijela nekretnine označene kao k. čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a prvotuženik da je vlasnik i posjednik k. č. zem. [katastarska čestica] ZU 4114 k. o. [katastarska općina], dok su drugotuženik i trećetuženik suposjednici k. č. zem. [katastarska čestica] ZU 4114 k. o. [katastarska općina], a da su opisane nekretnine međašnici. Nadalje, da je tužitelj 1. svibnja 2018. putem treće osobe saznao da je na njegovoj nekretnini zvanoj " UŠR" i to kraj poljske kućice zatrpan bunar, otklonjena sjeverozapadna međa i bagerom počupana maslina koja se nalazila netom poviše bunara te da je ispod bunara preoran dio nekretnine cijelom dužinom u širini od cca 3metra. Na navedeni način da su tuženici zasmetali tužitelja u mirnom posjedu predmetne nekretnine. Tužitelj tužbom potražuje da sud donese rješenje kojim će utvrditi da su ga tuženici neutvrđenog dana, a za koju je radnju saznao 1. svibnja 2018., zasmetali u zadnjem mirnom posjedu predmetne nekretnine i to na način prethodno naveden pa su dužni uspostaviti ranije posjedovno stanje, te naložiti tuženicima da prestanu s takvim ili sličnim uznemiravanjem i smetanjem posjeda tužitelja ubuduće.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi u cijelosti te je naveo da su oni jedini i isključivi posjednici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da mu nije poznato da bi tužitelj bio jedini posjednik zapadnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući se radi o zapuštenom zemljištu koje se ne obrađuje već dugi niz godina, radnje za koje tužitelj tvrdi da su poduzete 1. svibnja 2018. da je poduzeo prvotuženik davno prije, ali na mjestu koje on posjeduje duže od 50 godina i koristi prema namjeni, a da dio za koji tužitelj tvrdi da je tuženik preorao cijelom dužinom u širini od 3 metra obrađeno je i trajnim kulturama zasađeno poljoprivredno zemljište koje prvotuženik obrađuje preko 50 godina i da je sastavni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Istaknuo je da drugotuženik i trećetuženik nisu suvlasnici ni posjednici čest. 585/4 niti su na istoj izvodili bilo kada radove, jednako kao i na čest zem .586 k. o. [katastarska općina].
2.1. U predmetnom postupku je pod poslovnim brojem Psp-85/2018-56 od 1. travnja 2025. doneseno prvostupanjsko rješenje koje je odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1440/2025-2 od 1. listopada 2025. ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
2.2. Drugostupanjski je sud u svojoj odluci naveo kako je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno radi čega nije moguće ispitati pravilnost materijalnog prava prvostupanjskog rješenja. Uputio je prvostupanjski sud otkloniti propuste i nedostatke, prvenstveno pozvati tužitelja na uređenje tužbenog zahtjeva u dijelu kojim se od tuženika zahtijeva posjedovna zaštita, a zatim na nedvojben način utvrditi jeli moguća uspostava prijašnjeg stanja na utuženom dijelu predmetne nekretnine otrpavanjem mjesta gdje se ranije nalazio bunar, uspostavom sjeverozapadne međe, sadnjom nove masline, kao i vraćanjem preorane nekretnine u stanje kakvo je bilo prije utuženja.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije sadržane u spisu i to: prijepisa posjedovnog lista broj 106, izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-995/2009 od 9. rujna 2015., presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 3120/15 od 11. prosinca 2015., pogodbe poslovni broj 15011 sastavljene 28. ožujka 1910. u [adresa].
3.1. U postupku je obavljen uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Marka Miševića i to dana 24. siječnja 2020., kao i uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Barbalića i to dana 14. lipnja 2024. Određeni vještaci su sudu dostavili svoj nalaz i mišljenje zajedno sa skicama lica mjesta.
3.2. U ponovnom postupku prvostupanjski je sud je rješenjem poslovni broj Psp- 130/2025-3 od 19. veljače 2026. (list spisa 227) pozvao tužitelja u ostavljenom roku dopuniti tužbu prema uputi drugostupanjskog suda te je na ročištu glavne rasprave od 16. ožujka 2026. obavio uviđaj na licu mjesta, a sve kako bi utvrdio jeli moguća uspostava prijašnjeg stanja na utuženom dijelu predmetne nekretnine.
4. U postupku je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika kao parničnih stranaka, kao i dokaz saslušanjem svjedoka BŠ, VŠ i IŠ. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka PŠ i ZŠ, budući da do zaključenja raspravljanja tuženik sudu nije dostavio adrese predloženih svjedoka kako bi im sud mogao uputiti poziv za ročište, za preostale predložene svjedoke od strane tuženika U i GŠ sud je utvrdio da su umrli, a tuženik nije predložio umjesto njih saslušati neke druge svjedoke, dok je za svjedoka DŠ tuženik obavijestio sud kako ima saznanja da je osoba starije životne dobi i da je o istome već svjedoči te da neće pristupiti na sud.
5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.; dalje: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni djelomično osnovan.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kojim od suda traži utvrditi da ima pravo na posjedovnu zaštitu u pogledu smetanja posjeda nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
7. Nesporno je među strankama da je tužitelj posjednik i suvlasnik zapadnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je prvotuženik vlasnik i suposjednik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zajedno sa drugotuženikom i trećetuženikom. Jednako tako je nesporno da je prvotuženik počinio radnje navedene u tužbenom zahtjevu.
7.1. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi je li tužitelj u suposjedu predmetnog dijela čestice 586 upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i to na kojoj se čestici nalazi dio za kojeg tužitelj tvrdi da je smetan, jesu li drugotuženik i trećetuženik počinili čin smetanja spram tužitelja, a samim time i pripada li tužitelju pravo na posjedovnu zaštitu u okviru ove parnice.
8. Čitanjem presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-995/2009 od 9. rujna 2015. utvrđeno je kako je tom presudom odbijen tužbeni zahtjev JŠ i OŠ, ovdje prvotuženika i drugotuženika, kojim traže od suda posjedovnu zaštitu na način da se naloži UŠ – ovdje tužitelju da uspostavi ranije posjedovno stanje te da se utvrdi da je krajem srpnja 2008. iščupao granične mjernične kolce koji su postavljeni na granicu između nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3120/15, a u njoj je utvrđeno da tužitelji nisu dokazali da bi na bilo kakvi način obrađivali dio nekretnine za kojeg traže zaštitu posjeda niti su dokazali da je tuženik ili netko treći po njegovom nalogu izvršio čupanje kolaca i preoravanje predmetnog dijela nekretnine.
9. Čitanjem posjedovnog lista broj 106 od 10. travnja 2014. utvrđeno je da je u istom navedeno kako su posjednici čest. zem. [katastarska čestica] – UŠR za ½ i CŠ za drugu polovinu, da se radi o vinogradu površine 5805 m2.
10. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u z. u. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su kao suvlasnici nekretnine oznake 586 uknjiženi ČŠ i HŠ za po 1/3 i UŠR ČŠ i CŠ HŠ za po 1/6.
11. Čitanjem pogodbe broj 15011 od 28. ožujka 1910. utvrđeno je da tu pogodbu sklapaju SŠ pok. KŠ i NŠ s jedne strane, a ĐŠ pok. KŠ i drugi s druge strane te su sklopili predmetnu pogodbu u kojoj su ustvrdili da su don ŠŠ, SŠ i NŠ pok. KŠ vlasnici nekretnina između ostalog i nekretnine zvane UŠR označene sa česticom 586, biće uloška broj [broj ZK uloška] na kojoj nekretnini da se nalazi 7 stabala maslina sa sjevera, 8 od zapada i 1 kućica sa sjevero-zapada, da su gore navedeni besplatno na težaštinu dali tu nekretninu KŠR pok. ZŠ, da se težak obvezao obrađivati zemlju, ubirati plodove maslina, loza i povrća i da će 1/3 plodova davati vlasniku, sve poboljšice na nekretnini da će plaćati težak i da težak može kućicu koja postoji na predmetnoj nekretnini popraviti ili novu sagraditi.
12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on 1. svibnja 2018. saznao od VŠ, ŽŠ i EŠ da je na predmetnoj nekretnini izvršen čin smetanja posjeda na način da je preorana uzdužno cijela nekretnina s zapadne strane i to u pravcu sjever
– jug, negdje širine oko 3 m. Na sjevernom dijelu nekretnine 586 upisan u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da se nalazi stožišće, u naravi parkiralište za zaprežna kola površine cca 40-ak m2. U tom dijelu nalazi se i mala kućica kojoj je krov pao, površine cca 5 – 6 m2. Zapadno od te kućice nalazi se i bunar odnosno jama. Tu da se nalazila je jedna stara maslina, koja je porušena, pa je tu porušen i suhozid, zatrpana je jama. Suhozid je bio i međa, pa je otklonjen i suhozid pa time i sama sjeverozapadna međa. Istaknuo je da je uz njega suposjednik nekretnine i RŠ, sestra od njegove majke, da pretpostavlja da su smetanje počinili tuženici, da je policija izišla na teren, a ODO je izdalo privremenu mjeru da mu se FŠ sin JŠ ne smije približavati na udaljenost od 100 m, a on samo da se samo pokušavao vratiti u suposjed dijela nekretnine, ali da su ga tuženici napadali i tukli, istaknuo je da je on bunar održavao i čistio i sve to da je radio prije ovog smetanja posjeda. Nadalje da je on brao plodove s masline koja je iščupana, da je u posjedu masline i bunara i ostalog dijela nekretnine od šeste godine, a prije njega da su njegovi prednici bili u posjedu iste, da bi tu dovodili kozu na pašu, kosili travu, a majka da mu je tu posadila masline i drugo, u blizini da bi viđao tuženike, istaknuo je da se dio uzduž tri metra nekretnine nalazi zapadno od kućice, a od kućice pa u cijeloj dužini nekretnine, koju je posjedovao da se nalaze dva reda maslina, koje je posadila njegova majka, a neke on, masline da nisu nisu sađene u isto vrijeme i to zapadni red maslina na toj nekretnini da je posađen negdje 1998. – 2000. god., prije sadnje 1998. god. na tom dijelu nekretnine da je bio vinograd, kojeg je izvadila njegova baka LŠ. Konačno je istaknuo da tu masline imaju i tuženici, ali na svom zapadnom dijelu nekretnine koji graniči s drugim susjedima odnosno Šegvićima.
13. Iz iskaza prvotuženika proizlazi da je predmetnu nekretninu koja je u sporu kupila njegova pok. majka K još 1968. godine od obitelji MŠ. Tu da je bio vinograd, a na sjevernom dijelu te nekretnine nalazi se jedna kamena kućica odnosno ostaci te kućice. Od istočnih ostataka te kućice granica – međa između njegove nekretnine i nekretnine tužitelja da se prostire u cijeloj dužini prema jugu. On da je iz kupljenog zemljišta izvadio vinove loze i tu da je sadio razno povrće, a kasnije da je posadio red maslina, i to baš s istočne i zapadne strane svoje nekretnine. Od njegovog reda maslina da je ostavio 3 m slobodno do međe nekretnine tužitelja. Istaknuo je da kada je njegova majka kupila nekretninu da je koristila i stožišće koje se nalazi uz kućicu, tu bi ona i obitelj MŠ ostavila zaprežna kola odnosno J su tu kola ostavljali prije nego što su majci prodali tu zemlju. Njegova nekretnina da je površine cca 1491 m2 i tu da je ranije bilo posađeno 14 redova vinove loze. Nadalje, u travnju 2018. godine da je, kako bi mogao pristupiti na stožišće, bagerom zatrpao bunar, maslinu koja je već bila od vjetra iskošena, izvadio i taj dio zemljišta uredio odnosno poravnao. Konačno da je 2008.godine tužitelj došao čistiti bunar, zafrezao je cijelu dužinu nekretnine sve do njegovih maslina pa čak i dio oko maslina, pa je ustao tužbom kod ovoga suda, a tužitelj da je tom prilikom rekao da on to nije radio. Tužitelj da je 2019. počeo svoje čistiti dok su oni u kontinuitetu obrađivali svoje zemljište od 1968. god. pa do danas. Tužitelja da je na njegovoj zemlji vidio prvi put 2008. godine, kada je počeo obrađivati svoju nekretninu, a prije toga zemljište da je bilo obraslo u korov.
14. Iz iskaza drugotuženika proizlazi da se u cijelosti pridružuje iskazu prvotuženika ali je istaknuo da je predmetnu nekretninu ostavio bratu prvotuženiku i da na nju već nekoliko godina ne dolazi. -
15. Iz iskaza trećetuženika proizlazi da on na nekretninu nije dolazio pa o samom smetanju posjeda ne može ništa reći budući na nekretninu ne dolazi.
16. U postupku je obavljen uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Marka Miševića. Prilikom uviđaja održanog na licu mjesta 24. siječnja 2020. tužitelj je pokazao predmet spora utvrđeno je da se radi o zemljišnoj površini koja se nalazi jugozapadno od javne asfaltne ceste i to baš neposredno uz cestu. Od sjevera odnosno od ceste nekretnina da je omeđena suhozidom na kojeg se naslanja stara kamena ruševna kućica, a ispred nje prema sjeverozapadu prostire se mali plato nasut kamenom gdje tužitelj tvrdi da je bio bunar odnosno jama. S druge strane kućice prema jugoistoku nalazi se neobrađena površina ograđena suhozidom, a da se od suhozida odnosno kućice prema jugozapadu prostire obrađeno zemljište dužine 90-metara dužinski. U tom pravcu položen je jedan red maslina dok je drugi red samo do pola nekretnine. Uz duž s maslinama sa zapadne strane je uzorana površina zemljišta. Tužitelj je na licu mjesta pokazao da se smetanje posjeda dogodilo i na samom kraju predmetne nekretnine i to baš na jugozapadnom dijelu i to baš na način da su tuženici preorali dio zemlje koje je on bio u posjedu u dijelu od zadnje masline koja se nalazi zadnja u nizu polovice reda maslina pa se proteže sve do zadnje masline koja se nalazi u cijeloj dužini zemljišta. Naveo je da su mu tuženici uzorali posjed otprilike 1 m od tih maslina pa prema zapadu 2,50 – 3 m.
17. U svom nalazu i mišljenju vještak Marko Mišević dao je svoje mišljenje na način da je identificirao predmetne nekretnine, i to nekretnina površina čije se nalazi jugozapadno od javne asfaltne ceste i to baš neposredno uz cestu od sjevera, odnosno od ceste nekretnina da je omeđena suhozidom na kojeg se naslanja stara kamena ruševna kućica, a ispred nje prema sjeverozapadu mali plato nasut kamenom. S druge strane kućice prema jugoistoku nalazi se neobrađena površina ograđena suhozidom, a od tog suhozida, odnosno kućice prema jugozapadu da se prostire obrađeno zemljište. U tom pravcu položen je jedan red maslina, dok je drugi red samo do pola nekretnine, a uz duž s maslinama sa zapadne strane je uzorana površina zemljišta.
18. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje ali je predložio dopunu istog na način da je predložio prikazati katastarsko stanje jednako onome kako je točno stanje posjeda na terenu, a budući da katastarsko stanje nije usklađeno s posjedovnim stanjem na terenu. Nadalje je predložio ponovni očevid na terenu, a iz razloga što je došlo i do izmjene u osobi raspravnog suca, te da vještak svoj Nalaz dopuni na način da u skici svog Nalaza točno označi mjesto gdje se nalazio zakopani bunar, označi maslinu poviše bunara i kameni suhozid, a koji su se nalazili između točaka F-G-H, da vještak označi sjeverni dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i južnu stranu predmetne nekretnine tužitelja 586 K. O. [katastarska općina], te označi put koji se proteže cijelom južnom granicom tužiteljeve nekretnine, kao i prikaže kameno stožišće ispod tužiteljeve nekretnine a koje se nalazi ispod ucrtanih točaka J-K-L, te prikaže kameni suhozid koji se nalazi od točke J do točke K i označiti put koji se proteže cijelom južnom granicom nekretnine č. zem. [katastarska čestica].
19. Sud je u postupku odlučio izići ponovno na lice mjesta i obaviti uviđaj uz sudjelovanje novo određenog vještaka geodetske struke Ivana Barbalića, budući je onaj, koji je prethodno u postupku izradio nalaz i mišljenje, brisan iz imenika sudskih vještaka a i s obzirom na to da je u postupku došlo do izmjene uredujuće sutkinje pa je bilo svrsishodno izići na teren i vidjeti predmet spora. Na uviđaju od 14. lipnja 2024. utvrđeno je da je predmet smetanja posjeda predstavlja zatrpani bunar, za kojeg stranke nisu sporile da je postojao na označenom mjestu, nadalje ruševina koja je nekada predstavljala poljsku kućicu zarasla u bršljan, a čiji su obrisi vidljivi u obliku suhozida te stožišće koje se nalazi istočno od ostataka poljske kućice. Tužitelj je na licu mjesta pokazao da je na sjevernom dijelu predmetnog mjesta postojao suhozid u dužini od cca 5 metara te u produžetku prema jugu u dužini od cca 4 metra, tužnik je naveo da je suhozid na predmetnom mjestu postojao do 1980. kada je on kupio traktor i da ga je on srušio da može ući s traktorom obavljati poljoprivredne poslove na predmetnoj nekretnini, a navodi da su prije toga na predmet ulazili s istočne strane te su sve stvari ostavljali na "stožišću". Tužitelj je nadalje naveo da je između suhozida koji je činio pravi kut, a iznad bunara sa sjeverne strane cca 2,5 metra zapadno od ruba kućice bila maslina, čije postojanje tuženik nije osporio, ali je naveo da ju je on otpilio budući da je bila stara maslina. Konačno je sud pristupio na južni dio predmetne nekretnine, do dijela suhozida sa oznakom zelenog spreja za kojeg tužitelj tvrdi da predstavlja zajedno sa drvenim takljama u smjeru sjever – jug sporni dio.
20. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak Ivan Barbalić je iznio mišljenje da tijek međa na terenu između čest. zem. [katastarska čestica] ne odgovara službenim evidencijama, te da površine koje egzistiraju na terenu ne odgovaraju službenim evidencijama. Nadalje da je nakon uviđaja sačinio skicu lica mjesta te da č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na Skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama A-B-C-D-E-F-G-A, šrafiran plavom bojom, č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na Skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama I-A-G-H-I, šrafiran crvenom bojom, 'stožišće', na Skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama Z-O-N-V-M-L-A, šrafirna ljubičastom bojom, spornu ruševinu, na Skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama J-Z-L-K, šrafirana smeđom bojom, na Skici lica mjesta linija J-S, predstavlja prema kazivanju stranaka nekadašnji suhozid, na Skici lica mjesta točkom P označen je prema kazivanju stranaka položaj posječene masline, na Skici lica mjesta točkom R označen je prema kazivanju stranaka položaj nekadašnjeg bunara, na Skici lica mjesta, linija V-G označene točkama 1-12, označena zelenom bojom, predstavlja liniju sa zabijenim drvenim takljama, nekadašnji kameni suhozid da je označen linijom S-S1.
21. Podneskom od 16. siječnja 2025. tužitelj je nakon provedenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio da se utvrdi da su ga tuženici smetali u posljednjem mirnom posjedu na način naveden u tužbi, s tim da su ovim podneskom precizirali – označili slovima predmete smetanja , a sve prema Skici priloženoj nalazu i mišljenju, a što tužitelj nije mogao precizirati prije samog provedenog vještačenja, pa sud smatra prigovore tuženika na uređeni tužbeni zahtjev neutemeljenim.
21.1. Nadalje je podneskom od 16. ožujka 2026. tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno rješenju ovog suda od 19. veljače 2026. (list spisa 230)
22. Sukladno odredbi članka 441. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.; dalje: ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a kako to proizlazi i iz odredbe članka 22. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17;–dalje ZV) i to bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika.
23. U tom smislu dvije su pravno relevantne odlučne okolnosti za presuđenje u ovom sporu, a to su:
- je li tužitelji bio posljednji mirni posjednik predmetnog dijela nekretnine koji se dio nalazi zapadno od nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i
- jesu li ga tuženici samovlasno smetali u posjedu, odnosno uznemiravali u posjedu na način kako je to pobliže opisano u uređenom tužbenom zahtjevu.
24. Dakle, iz gore navedenog proizlazi da je u posjedovnoj tužbi teret dokaza na tužitelju u pogledu dviju činjenica - postojanja tužiteljeva posljednjeg mirnog posjeda u odnosu na predmet spora i čin smetanja počinjen od tuženika.
25. Na okolnost ovdje odlučnih činjenica posljednjeg mirnog posjeda sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka BŠ, VŠ i IŠ iz kojih proizlazi da je svjedok IŠ pored nekretnina oznake 585/4 i 586 imao zemlju, da je oduvijek na zemlji pokojna LŠ (baka tužitelja) koristila poljsku kućicu i stožišće. Poznato mu je da bi ona dok je bila živa u toj kućici ostavljala plodove koje bi ubirala, i onda bi njega zamolila da plodove poveze kada prođem tu. Jednako tako da je ista koristila i bunar, koji se nalazio uz stožišće, iz njega bi grabila vodu, koja se čak i pila tada dok je baka tužitelja bila živa. Istaknuo je da je pok. LŠ brala plodove s posađenih maslina, i da su stare masline davno posađene a, za novije da mu nije poznato. Istaknuo je da pok. LŠ nitko nije ometao u posjedu, ali pred kraj njezinog života zna da su se neki susjedi s njom svađali oko dijela zemlje gdje je bio bunar, kućica i stožišće. Nakon njezine smrti kućica da se urušila, tužitelj da je obnavljao stožišće, a kada je obnavljao stožišće da je pored bio i bunar, ali ne zna u kakvom točno stanju. Konačno da je na zemlji bio prošle ili pretprošle godine, povodom ovog spora, zanimalo ga je kako u naravi to sada izgleda i da nije zatekao tuženike tada na zemlji.
26. Iz iskaza VŠ proizlazi da je on 1. svibnja 2018. otišao obići zemlju njegove supruge, koja je susjedna sa istočne strane nekretnine tužitelja, poznato mu je da je to bio baš 1. svibnja jer tada nije radio, kada je išao kući uočio je da je na tužiteljevoj zemlji pored kućice poravnata zemlja i da više nije bilo zida, sve da je bilo poravnato. Nakon što je došao kući, da je pitao suprugu što je to O tužitelj radio na zemlji, ona da mu je rekla da ne zna ništa o tome, potom da je nazvao tužitelja i pitao ga radi li nešto po zemlji, ravna li, a on da mu je odgovorio da ne zna ništa o tome. Nisu mu poznati detalji oko posjeda nekretnine ali da mu je supruga govorila da je to tužiteljeva zemlja, s njihove zapadne strane, tuženici mu nisu poznati ali da ih je vidio da obrađuju zemlju, na nekretnini do Markove i to nekoliko mjeseci prije 1. svibnja 2018., da je uočio traktor i parkirano auto i čovjeka koji šeta po zemlji. Nije mu bilo poznato tko bi sadio masline, a vezano za bunar da mu je poznato da se nekakva rupa nalazila sa zapadne strane trošne kućice, ali kad je došao 1. svibnja 2018. nije ničeg bilo pa tako ni bunara.
27. U svom iskazu svjedokinja BŠ je iskazala da se nekretnina njezine majke nalazi s istočne strane tužiteljeve zemlje da ima istu oznaku kao tužiteljeva, ali da je njihov interni dogovor da je tužiteljeva zapadna strana zemlje, a njihova istočna, a poznato joj je da je tužiteljev susjed s istočne strane FŠ, izgubio spor, nije se mogla izjasniti koji spor konkretno koji, ali zna da je svojatao babinu zemlju – odnosno zemlju pok. LŠ. Njezin suprug da je 1. svibnja 2018. vidio da je na Markovoj – tužiteljevoj zemlji nešto rađeno, da je izvađena bila maslina i nešto i porušeno. Na tom mjestu prije da je bio bunar, zapadno od kućice, koji je uređivao njihov pok. djed (njezin i tužiteljev).Poznato joj je da je zapadno od kućice bila jedna maslina, radilo se o staroj maslini, ne zna tko ju je posadio, ali je još kad je djed bio živo bila posađena i baka LŠ je tu ubirala plodove masline. Nije joj poznato da bi tuženici na toj konkretnoj nekretnini nešto radili, prije nego je porušeno da se na tom djelu nalazio suhozid, a nakon 1. svibnja 2018. suhozida više nije bilo, da je bio sa zapadne strane i dijela sjeverne strane bunara. U svom iskazu je opisala nekretninu tužitelja na način da tužiteljeva nekretnina na južnoj strani ima nekakav zub, a na dnu nekretnine da se nalazi stožišće – kamenja i koštela. Istaknula je da je nekretnina tužiteljeva u odnosu na tuženikovu duža u jugu, približno nekih 1,5 – 2 metra, i da na tom mjestu ima kamen koji je međa te granice. Nadalje da je s južne strane tužiteljeve nekretnine suhozid, a ispod da je put, a na upit jeli put prekidan na mjestu gdje se nalazi stožišće, istaknula je da put ne vodi pravo nego vodi skoro do stožišća, ali da se onda jednim dijelom hoda po zemlji tužitelja da se dođe do stožišća, a da ispod Botićeve zemlje nema puta.
28. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka BŠ, VŠ i IŠ koji su u iskazu jednako navodili o tome da je bunar koji se nalazio na sjevernoj strani nekretnine održavali i koristili pokojni djed tužitelja i baka tužitelja, dakle još i prednici tužitelja, a i sam tužitelj, za kojeg i tuženik u svom stranačkom iskazu navodi da je 2008. tužitelj došao čistiti bunar, dok pak s druge strane ne navodi da ga je i on koristio. Nadalje svjedoci i tužitelj su jednako iskazivali o staroj maslini koja se nalazila na sjevernom dijelu suhozida koja se nalazila pokraj bunara, i to na način da su plodove oduvijek ubirali prednici tužitelja, a kasnije i sam tužitelj, a jednako tako da je stožišće na sjevernom dijelu nekretnine obnavljao tužitelj. Stoga je jasno da je tužitelj osobno i preko svojih prednika bio u posjedu dijela nekretnine na kojoj se nalazio bunar, stara maslina, stožišće i poljska kućica, u odnosu na koju su svjedoci iskazivali da ju je koristila baka tužitelja kada bi ubirala plodove pa ih u njoj ostavljala dok netko ne bi naišao i povezao ih kod nje kući. Jednako tako svjedoci su jednako iskazivali o tome da je na sjevernom djelu postojao suhozid, a osim toga i iz skice nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivana Barbalića proizlazi da se nekadašnji kameni suhodzid nalazio upravo na sjeverozapadnom dijelu sporne nekretnine (označen linijom S-S1), a to su i stranke tvrdile na uviđaju, a sud je utvrdio da se suhozid nalazi i na južnom dijelu nekretnine označen od točke T prema sjeveru linijom T1-T2. Dakle iz svega navedenog ovaj sud je shvaćanja da je upravo tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu nekretnine na kojoj su počinjene predmetne radnje, čak štoviše sud to zaključuje i iz iskaza svjedokinje BŠ koja je u iskazu jasno navela da je tužiteljeva nekretnina u odnosnu na tuženikovu u južnom dijelu dulja za nekih 1,5 metra-2,00 metra, a što bi odgovaralo položaju oznaka zelene boje na Skici lica mjesta iz srpnja 2024., koje predstavljaju međašnik. Osim toga je svjedokinja navela da se po tužiteljevoj zemlji hoda na jugu da bi se došlo do stožišća, a u konačnici da je zadnji put kada je bila na nekretnini, prije predmetnog smetanja, na kraju i početku zemlje postojao kamen, odnosno međaš zemlje, kojih više nije bilo nakon 1. svibnja 2018. već samo nasuto žalo. U svojim iskazima tužitelj i svjedoci su podjednako iskazivali o tome da je masline koja se nalaze od poljske kućice duž cijele nekretnine posadila tužiteljeva majka, a za neke masline tužitelj tvrdi da ih je sam posadio.
29. Iskaz tuženika sud je ocijenio kao kontradiktoran u dijelu u kojem je naveo na ročištu na kojem je izveden dokaz njegovim saslušanjem da je suhozid srušio 2018. da bi na zemlju mogao ući s traktorom, a na uviđaju lica mjesta je istaknuo da je suhozid na tom mjestu postojao do 1980. godine, kada je kupio traktor i srušio suhozid. Osim njegovih navoda da je njegova prednica koristila stožišće koje se nalazi uz kućicu i da je on posadio red maslina na mjestu gdje je prije sadio povrće, a prije toga da je tu bila loza, tuženik ničime svoje navode ne dokazuje pa tako ni svjedocima niti materijalnim dokazima, a dok pak s druge strane tužitelj i svjedoci podjednako su iskazivali o činjenicama bitnim za odlučivanje u ovom postupku.
30. Prema shvaćanju ovog suda, to da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik dijela nekretnine na kojem je smetanje počinjeno, proizlazi iz okolnosti uvjerljivih i logičnih iskaza tužitelja i svjedoka osobito kada se ti iskazi dovedu u vezu sa sadržajem dokumentacije u spisu, nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke i pripadajuće Skice lica mjesta, a i samim neposrednim opažanjem suda.
31. Slijedom navedenog, a kako je utvrđeno da je tužitelj bio u posjedu predmetnog dijela nekretnine koji mu je posjed protupravno uznemiravan nesporno radnjama koje je počinio prvotuženik, to je tužitelju, u odnosu na prvotuženika, valjalo pružiti posjedovnu zaštitu, odnosno utvrditi da je prvotuženik učinio predmetno smetanje i to radnjama kako je to pobliže navedeno u tužbenom zahtjevu i odlučiti kao u točki I izreke ovog rješenja.
32. Nadalje, sud je u ponovljenom postupku obavio ponovni uviđaj na licu mjesta a sve u cilju utvrđivanja činjenica bitnih za odluku po zahtjevu za uspostavu prijašnjeg stanja. Na uviđaju je utvrđeno da je predmetni bunar zatrpan makadamom i zemljom te se ne vide obrisi istoga u trenutku uviđaja, ali se jasno vidi linija kamenja koja bi predstavljala obrise zatrpanog bunara. Nadalje je utvrđeno kako na licu mjesta gdje je nekada bio sjeverno-zapadni suhozid, koji je činio među između nekretnina, ne postoje prepreke da se isti ponovo zazida, a ujedno je uočeno kako je predmetna nekretnina preorana u trenutku uviđaja. Sud je izvršio potrebno fotografiranje spornih dijelova te je fotografije lica mjesta priložio sudskom spisu.
33. Sud je shvaćanja da zatrpavanje bunara ne predstavlja nepovratnu promjenu postojećeg stanja, već radnju čije se posljedice mogu otkloniti odgovarajućim tehničkim zahvatom, odnosno uklanjanjem nanesenog materijala bila bi moguća ponovna uspostava stanja koje je postojalo prije izvršenog čina smetanja. Činjenica da je bunar zatrpan ne znači da je njegovo prijašnje stanje trajno uništeno, već samo da je onemogućeno dotadašnje korištenje bunara. S obzirom na to da je uklanjanje zatrpanog materijala izvedivo u tom dijelu postoji mogućnost vraćanja posjeda u prijašnje stanje.
33.1. Nadalje, sud je shvaćanja da se uklonjeno stablo masline, kao konkretno postojeće staro stablo, ne može vratiti u istom obliku u kojem je postojala prije čina smetanja. Međutim, posljedice takvog zahvata mogu se otkloniti sadnjom odgovarajuće zamjenske masline. Pri tome nije isključena niti mogućnost nabave starije masline iz rasadničke proizvodnje, čime bi se u većoj mjeri približilo ranijem stanju na nekretnini. Stoga činjenica da je uklonjena maslina bila stara sama po sebi ne znači da je uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja nemoguća osobito kod činjenice da je uspostava prijašnjeg stanja moguća na način sadnje nove masline na istom ili neposredno bliskom položaju, s obzirom na to da je maslina kao biljna vrsta zamjenjiva, a položaj sadnje identificiran je uviđajem.
33.2. Uklanjanje postojećeg suhozida na sjeverozapadnoj međi nekretnine ne predstavlja promjenu koja bi bila trajne i neotklonjive naravi. Suhozid je moguće ponovno uspostaviti korištenjem odgovarajućeg kamenog materijala i izgradnjom na mjestu na kojem se nalazio prije čina smetanja. Činjenica da je raniji suhozid uklonjen ne znači da je prijašnje posjedovno stanje nemoguće vratiti, već samo da je za njegovu uspostavu potrebno ponovno izvršiti radove kojima će se obnoviti ranije postojeća fizička prepreka i način korištenja nekretnine. Stoga sud nalazi da i u tom dijelu postoji mogućnost uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja vraćanjem suhozida, čime bi se uklonile posljedice radnje kojom je došlo do smetanja posjeda.
33.3. U konačnici sud je shvaćanja kako je preoravanjem nekretnine došlo do promjene dotadašnjeg posjedovnog stanja, jer je dotadašnji način korištenja nekretnine izmijenjen radnjom tuženika. Međutim, takva promjena nije trajne naravi niti je dovela do nepopravljivog stanja, budući da se zemljište odgovarajućim radnjama može vratiti u stanje koje je postojalo prije čina smetanja. Stoga okolnost da je nekretnina preorana ne isključuje mogućnost pružanja posjedovne zaštite niti donošenje naloga za vraćanje u prijašnje posjedovno stanje, međutim u odnosu na taj čin smetanja, konačnim uređenim tužbenim zahtjevom, tužitelj niti ne traži uspostavu prijašnjeg stanja.
33.4. Kraj takvog stanja stvari, u ovoj posjedovnoj parnici moguća je uspostava prijašnjeg stanja kako se to u tužbenom zahtjevu traži, pa je stoga i u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan.
34. Nadalje je za istaknuti, a što se tiče prigovora promašene pasivne legitimacije u odnosu na drugotuženika i trećetuženika, da prvostupanjski sud u tom dijelu ostaje kod prethodnog shvaćanja, koje crpi iz iskaza stranaka iz kojih proizlazi da je drugotuženik predmetnu nekretninu ostavio svome bratu, prvotuženiku i da tu na zemlju već nekoliko godina ne dolazi, dok iz iskaza trećetuženika je utvrđeno da niti on na zemlju ne dolazi i da o počinjenom smetanju nema saznanja, a osim toga sam prvotuženik kako u odgovoru na tužbu tako i u svome stranačkom iskazu navodi da je on počinio predmetne radnje, ali tvrdi da je to počinjeno na nekretnini koja je u njegovom posjedu. Tužitelj tijekom postupka ističe da mu je trećetuženik prijetio i da je protiv istog podnesena kaznena prijava koja je potvrđena od strane Općinskog državnog odvjetništva, a da je presudom K-914/2014 od 9. veljače 2023. trećetuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz uvjetnu osudu, a zbog počinjena kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, koja je upućena tužitelju. Ovdje je za istaknuti da bi se radilo o smetanju posjeda nije nužno samo to da osoba fizičkim činom ometa posjed druge osobe, već bi do smetanja posjeda tužitelja moglo doći i da je druga strana verbalno zasmetala tužitelja u posjedovanju. Međutim da bi do smetanja posjeda došlo verbalnim činom, tada postupci i izrečene riječi jedne strane moraju imati značaj ozbiljne prijetnje koja izaziva strah, te isto tako posljedicu promjene u dotadašnjem stanju posjeda. Čitanjem presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-914/2014 od 9. veljače 2023. utvrđeno je da je okrivljenik FŠ, ovdje trećetuženik, osuđen zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, koju je uputio tužitelju 7. svibnja 2014., u pogledu parcele. Prema shvaćanju ovog suda ukoliko je i bilo riječi o prijetnji upućenoj baš za predmetnu parcelu, tada tužitelj nije mogao u okviru ove parnice tražiti zaštitu posjeda zbog verbalnog čina trećetuženika, budući da mu je ona upućena još 7. svibnja 2014., a radnja koja nije obuhvaćena ovim tužbenim zahtjevom. Naime, sporno verbalno smetanje posjeda od strane tuženika se dogodilo četiri godine prije podnošenja ove tužbe, a u činjeničnom opisu predmetne tužbe tužitelj se ne poziva na to da mu je predmetnog dana verbalno smetan posjed, a niti je u postupku dokazao da mu je trećetuženik radnjama sadržanim u tužbenom zahtjevu smetao posjed. Prema shvaćanju ovog suda, činjenice opisane u tužbi na temelju kojih tužitelj traži sudsku zaštitu posjeda u odnosu na drugotuženika i trećetuženika, ne bi same po sebi, a i u ukupnosti svega utvrđenog u postupku, predstavljale okolnosti onakvog čina smetanja na temelju kojih bi sud tužitelju u odnosu na drugotuženika i trećetuženika trebao u ovom postupku pružiti posjedovnu zaštitu. Osim toga sam prvotuženik ističe da je on osobno poduzeo radnje opisane u tužbi.
35. Slijedom navedenog, a kako je utvrđeno da drugotuženik i trećetuženik nisu na opisani način smetali tužitelja u posjedovanju predmetne nekretnine na način kako je to opisano u tužbi, osim toga u spisu nema dokaza da su drugotuženik i trećetuženik neutvrđenog dana, za koji je tužitelj saznao 1. svibnja 2018., poduzimali bilo kakve radnje koje bi se mogle dovesti u vezu s oduzimanjem ili ograničavanjem posjeda tužitelja, niti iz stanja u spisu proizlazi da bi se ti radovi izvodili po njihovom nalogu ili u njihovom interesu. Dakle, na strani drugotuženika i trećetuženika nema obilježja počinjenja smetanja suposjeda ili posjeda, stoga je prigovor o promašenoj pasivnoj legitimaciji u odnosu na njih u potpunosti osnovan, a tužbeni zahtjev neutemeljen, stoga je odlučeno kao u točki III izreke.
36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. S obzirom na to da tužitelj u pogledu prvotuženika, uspio u cijelosti to mu sukladno članku 154. stavku 1. ZPP pripadaju troškovi u cijelosti, odnosno prvotuženik mu je dužan nadoknaditi parnični trošak u cijelosti, dok drugotuženiku i trećetuženiku također pripada cjelokupan trošak postupka, koji im je solidarno dužan naknaditi tužitelj.
37. Odredbom Tbr. 52/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 155/23) propisano je da se za postupke iz Tbr. 7. Toč. 2. i 3. (dakle na ovaj postupak zbog smetanja posjeda), primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.
38. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/2014., 118/2014., 107/15.; dalje: Tarifa) koja se ovdje primjenjuje obzirom na vrijeme pokretanja postupka (tužba je podnesena 30. svibnja 2018.), kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju je valjalo priznati
- jednokratnu naknadu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova (Tbr. 7/2 Tarife), što pomnoženo s vrijednošću boda (1,99 eura) i uvećano za zatraženi iznos PDV-a (25%), daje iznos od 497,50 eura.
- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura,
- trošak sudske pristojbe na rješenje o smetanju posjeda od 1. travnja 2025. u iznosu od 26,54 eura,
- trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eura,
- trošak sudske pristojbe na rješenje o smetanju posjeda od 10. srpnja 2026. u iznosu od 26,54 eura
- trošak vještačenja u iznosu od 914,52 eura
39. Dakle tužitelju je valjalo dosuditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.518,18 eura. Na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja rješenja pa do isplate, stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.
40. Drugotuženiku i trećetuženiku, koji su u cijelosti uspjeli u postupku, zastupanim po odvjetniku pripada trošak postupka u pogledu jednokratne naknadu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova (Tbr. 7/2 Tarife), što pomnoženo s vrijednošću boda (1,99 eura) daje iznos od 398,00 eura bez poreza na dodanu vrijednost budući je tako zahtjevom za naknadu troškova i zatraženo, ali im na dosuđeni iznos nije priznata zakonska kamata, budući da taj zahtjev tuženici nisu postavili u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP
41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom V izreke ovog rješenja.
U Splitu 10. srpnja 2026.
Sutkinja
Antonia Škaričić Majić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku,
- tuženicima po punomoćniku,
- u spis.