Poslovni broj: Pn-66/2024-42

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sudu Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Mučnjaku, odvjetniku u Ivanić-Gradu, protiv I-tuženika UV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i II-tuženika DV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćniku Krešimiru Radočaju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Terešak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 16. lipnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl.335. Zakona o parničnom postupku, 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženicima UV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i DV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tužitelju ČV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade neimovinsku štetu u iznosu od 3.000,00 EUR sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekuće od dana podnošenja tužbe 16. listopada 2024. do isplate, i imovinsku štetu za pružanje tuđe pomoći u iznosu od 80,00 EUR sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekuće od dana donošenja ove presude 10. srpnja 2026. do isplate.

II U preostalom dijelu preko dosuđenog pod točkom I ove presude tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan za iznos od 1.620,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

III Nalaže se tuženicima UV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i DV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tužitelju ČV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 585,01 EUR, sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekuće od dana donošenja ove presude 10. srpnja 2026. do isplate.

IV U preostalom dijelu preko dosuđenog pod točkom III ove presude zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija se kao neosnovan za iznos od 1.298,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1.1 Tužitelj ČV podnio je u ovoj parnici tužbu protiv I-tuženika UV i II-tuženika DV radi naknade štete, koju navodi da je pretrpio u štetnom događaju 20. veljače 2020. oko 19,10 sati ispred društvenog doma i trgovine mješovite robe „Trebovka“ u naselju Trebovec, gdje su ga tuženici fizički napal i i nanijeli mu tjelesne ozljede. Konkretno, tužitelj tvrdi da su mu prema prethodnom njihovom dogovoru tuženici prišli, te u cilju da ga teško tjelesno ozljede I-tuženik UV uz psovke udario ga šakom u glavu, ulijed čega je tužitelj pao na tlo, gdje mu je I-tuženik nogom stao na trbuh, a II-tuženik DV prišao i nogom počeo gaziti po glavi. Na taj način tuženici su tužitelju nanijeli tjelesne ozljede, i to krvni podljev u području lijevog oka, prijelom nosnih kostiju na lijevoj strani nosa, prijelom prednje stjenke lijevog maksilarnog (gornjočeljusnog) sinusa, i prijelom koštanog okvira lijeve očne šupljine u području vanjskog i unutarnjeg zida.

1.2 Zbog ovog događaja tuženici su u kaznenom postupku pravomoćnom ovosudnom presudom broj K-200/2020-18 od 2. svibnja 2022. proglašeni krivim radi kaznenog djela nanošenja teške tjelesne ozljede iz čl. 118 Kaznenog zakona, te im je izrečena uvjetna osuda.

1.3 Uslijed ovog štetnog događaja tužitelj je pretrpio povredu prava osobnosti, i to prava na tjelesno i duševno zdravlje. Uzimajući u obzir težinu ozljeda, naruženost, neugodu i sramotu koju je doživio pred drugim ljudima, i sve okolnosti štetnog događaja, potražuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, a po osnovi tuđe pomoći i njege tijekom oporavka od povreda potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 200,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. I na koncu, tužitelj potražuje troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

1.4 Uz tužbu prileže fotografije, medicinska dokumentacija tužitelja, nalaz i mišljenje liječnika vještaka specijalista sudske medicine, i ovosudna pravomoćna presuda od 2. svibnja 2022. broj K-200/2020-18, potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru od 19. lipnja 2024. broj Kž-412/2022-4.

2 U odgovoru na tužbu (list 51-55) tuženici su priznali svoju pasivnu legitimaciju i štetni događaj, kao i činjenicu da su u kaznenom postupku pravomoćnom presudom proglašeni krivim radi kaznenog djela, sve kako je navedeno u tužbi. Tuženici su međutim osporili visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti „po svim kvalifikatornim okolnostima“. Polazeći od zadobivenih ozljeda tužitelja, realiziranog liječenja, medicinske dokumentacije i uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, smatraju da utuženi iznosi pravične novčane naknade odnosno naknade štete n isu u skladu sa sudskom praksom koja se temelji na orijentacijskim kriterijima VSRH. Zatim tuženici spominju ozljede tužitelja, ordiniranu terapiju, naglašavaju da nije bilo indikacija za hitnim kirurškim liječenjem, pa zbog štetnog događaja zapravo nije bilo provedeno nikakvo daljnje liječenje. Ocjenjuju kako iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi došlo do naruženja, a s druge strane vidljivo je da kod tužitelja postoje teškoće prethodnog moždanog udara 2012. godine i prijeloma zigomatične kosti 2013. godine. Dalje, tuženici ističu kako u kaznenom postupku sudski vještak specijalist sudske medicine nije sa sigurnošću mogao razlučiti koje su ozljede tužitelja posljedica djelovanja tuženih, a koje su ozljede posljedica pada tužitelja na tlo. Isto tako, u kaznenom postupku je utvrđeno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola. Zbog ovih okolnosti drže da u konkretnom slučaju postoji doprinos samog tužitelja u uzrokovanju tjelesnih ozljeda, pa time i štete. Također, nakon analize medicinske dokumentacije smatraju da ozljede koje je pretrpio tužitelj nisu „trajne“ i nisu uzrokovale značajno umanjenje životne aktivnosti tužitelja. Iz svega tuženici zaključuju da kod tužitelja nije došlo do povrede prava osobnosti u mjeri koja bi u smislu čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima opravdavala dosuđivanje pravične novčane naknade odnosno naknade štete, naročito ne u utuženim iznosima. Na kraju, tuženici su predložili da sud presudom tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a tužitelju naloži da im naknadi troškove postupka.

3 Tijekom glavne rasprave sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile. Analizom i ocjenom svih provedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, ali ne u cijelosti.

4.1 Saslušan kao stranka, tužitelj ČV opisao je (list 104-105) ranije događaje zbog kojih je jednom prilikom došlo do razmirica između njega I -tuženika UV, pa nisu u dobrim odnosima. Za II-tuženika DV navodi da s njim ranije nije imao "problema". Na dan štetnog događaja, približno u vrijeme ručka, stajao je ispred trgovine u [adresa], razgovarao sa IV i pio pivo. Tuženici su mu prišli s leđa, napali ga i oborili na tlo. Precizira da ga je I-tuženik UV uhvatio rukama i udario šakom u glavu. Ne sjeća se detalja, samo pamti da je pao na tlo. Ne zna koji od tuženih ga je koliko puta udario jer su ga srušili na zemlju. Ne sjeća se da bi mu II-tuženik nogom gazio po licu ili glavi. Htio bi „prebaciti“ sve na I-tuženika UV, dok bi II-tuženika „svega oslobodio“. Zapravo bi htio „tužiti samo UV“. Poriče da bi u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola. Tijekom liječenja odnosno oporavka supruga mu je pomagala pri premotavanju lica, brisanju lica, i sličnom.

4.2 Tuženik UV (list 105-106) priznaje da i prije štetnog događaja s tužiteljem nije bio u dobrim odnosima, kao i da se sam događaj odvijao ispred trgovine u [adresa], prije početka jednog sastanka koji je prethodio izborima. Bilo je dosta ljudi, a među njima i tužitelj, koji je u ruci držao bocu piva i razgovarao s drugim ljudima. Pamti da su tu bili ZV, MV, GV, i još drugi. Sa sinom (ovdje II-tuženikom) se dovezao automobilom, pa kad su izlazili iz automobila tužite lj se naglo okrenuo i pri tom okretanju pao na tlo. Dok je tužitelj ležao, prišao mu je i sjeo na njega. Pretražio mu je džepove jer mu je tužitelj već više puta prijetio. Nije bilo oružja, pronašao je samo novčanik, pa je ustao sa tužitelja i time je prestao svaki njihov kontakt. Vidio je tužitelja kako je ustao i otišao u svoj auto. Poriče da bi sin DV (ovdje II-tuženik) dirnuo tužitelja ili sudjelovao u događaju na bilo koji način.

4.3 Tuženik DV poriče (list 106) da bi tužitelja uopće dirnuo. Izričito poriče da bi tužitelju stavio nogu na glavu dok je ležao na zemlji. Nije vidio da bi bilo tko ikoga udarao. Nije vidio trenutak kad je tužitelj pao na tlo pa ne zna zbog čega je pao. Samo ga je vidio kako leži.

4.4 Svjedok ZV je očevidac cijelog štetnog događaj te je iskazao (list 130-131) da je neposredno prije štetnog događaja stajao ispred vatrogasnog doma u naselju Trebovec, jer se u domu trebao održati sastanak mjesne organizacije Hrvatske demokratske zajednice. Razgovarao je sa tužiteljem ČV koji je stajao i u ruci držao bocu piva, koju je i pio. Zatim je došao tuženik UV i zbog nekih njihovih ranijih razmirica došlo je do svađe između njega i tužitelja. Tada je tuženik UV udario tužitelja, uslijed čega je tužitelj pao na tlo na asfaltiranu podlogu. Ne sjeća se da li je nakon toga tuženik OV još udarao tužitelja. Međutim, dok je tužitelj ležao na tlu vidio je kako je prišao II-tuženik DV koji je nogom udario tužitelja u glavu. Njegov otac, I-tuženik mu je kazao da se makne, a i prisutni su se umiješali, pa je tako taj sukob završio. Tuženici su otišli na sastanak, a tužitelj je ustao i otišao. Ne zna da li je tužitelj možda na tlu ležao u nesvjesti, i smatra da je vjerojatno u određenoj mjeri bio i pod utjecajem alkohola.

5.1 Iskaz tužitelja sud prihvaća kao djelomice istinit. Tužitelj je u ovoj parnici iskazivao drugačije nego u kaznenom postupku. Naime, u kaznenom postupku, saslušan kao oštećenik i svjedok, ovdje tužitelj ČV jasno je i nedvosmisleno opisao fizički napad tuženih na način da ga je prvo stisnutom šakom I-tuženik UV udario u predjelu lica. Kad je uslijed tog udarca pao na beton, II-tuženik DV ga je „gazio nogom po licu“. Sada u ovoj parnici tužitelj bi htio odgovornost za štetu u cijelosti usmjeriti na I-tuženika UV, jer želi „prebaciti“ sve na njega, odnosno „tužiti samo UV“. Zbog toga sud ne prihvaća kao istinit iskaz tužitelja u dijelu u kojem zapravo izbjegava opisati ulogu II-tuženika DV u štetnom događaju. Ovo ne samo zbog do sada navedenog, već i zbog toga što je nezainteresirani svjedok ZV u ovoj parnici po viđenju ovoga suda istinito iskazao da je II-tuženik DV udario tužitelja nogom u glavu, u situaciji dok je tužitelj ležao. Prema tome, u fizičkom sukobu koji predstavlja štetni događaj nedvojbeno je sudjelovao i II-tuženik.To je u skladu i sa medicinskom dokumentacijom, te u konačnosti i sa činjeničnim opisom štetnog događaja kako je opisan u izreci već citirane pravomoćne ovosudne kaznene presude.

5.2 Iskaze I-tuženika i II-tuženika sud ne prihvaća kao istinite, jer su ti iskazi usmjereni isključivo ka izbjegavanju odgovornosti za štetu. Tuženici poriču bilo kakav fizički sukob sa tužiteljem, bilo kakvo svoje sudjelovanje u ozljeđivanju tužitelja, i ozljede tužitelja povezuju isključivo s njegovim alkoholiziranim stanjem. To je suprotno iskazu nezainteresiranog svjedoka Alojza Forintaša i činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci pravomoćne ovosudne presude donesene u kaznenom postupku K - 200/2020.

5.3 Na ovome mjestu treba još dodati da nema nikakve potrebe razlikovati ili razlučno vrednovati ozljede koje su tuženici tužitelju uzrokovali udarcima, od ozljeda koje su nastale padom tužitelja ne tlo. To stoga što je pad tužitelja na tlo izravno uzrokovao I-tuženik UV udarivši tužitelja šakom u glavu, tako da eventualne ozljede od pada na tlo predstavljaju posljedice u izravnoj uzročno -posljedičnoj vezi s njegovim udarcom šakom.

5.4 Eventualno alkoholizirano stanje tužitelja pri svemu navedenom nema bilo kakvog utjecaja kod presuđenja u ovoj pravnoj stvari. Ovo stoga što je fizičkom napadu tuženih prethodila svađa koju je inicirao I-tuženik ĆV, na način da je nepozvan samoinicijativno prišao tužitelju u trenutku dok je ovaj razgovarao sa svjedokom VV. Tako je počela svađa koja je prerasla u fizički napad, opet inicijativom I-tuženika UV koji je šakom udario tužitelja. Tijekom štetnog događaja tužitelj niti jednom nije udario bilo koga od tuženih. Prema tome, neosnovan je zaključak tuženih (u odgovoru na tužbu) da bi tužitelj na bilo koji način doprinio uzrokovanju štetnog događaja i štete.

6.1 Tužbeni zahtjev tužitelja temelji se na odredbama čl. 19. st. 1 i st. 2, te čl. 1046 i čl. 1100 st. 1 i st. 2 Zakona o obveznim odnosima, jer tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu radi povrede prava osobnosti, i to prava na tjelesno i duševno zdravlje. Ta povreda se u ovom konkretnom slučaju sastoji od zadobivenih ozljeda odnosno s njima uzročno-posljedično povezanih pretrpljenih fizičkih bolova i straha. Tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu tuđe pomoći i njege temelji se na odredbama čl. 1045 st. 1, čl. 1049 i čl. 1085 st. 3 Zakona o obveznim odnosima, jer tužitelj potražuje naknadu materijalne štete u visini naknade za tuđu pomoć i njegu. Solidarna odgovornost tuženih za štetu u konkretnom slučaju temelji se na odredbama čl. 1107 st. 1 Zakona o obveznim odnosima.

6.2 Ovosudnom presudom od 2. svibnja 2022. broj K-200/2020-18 (list 13-21) potvrđenom presudom Županijskog suda u Zadru od 19. lipnja 2024. broj Kž-412/2022- 4 (list 23-27) tuženici u ovoj parnici UV (kao I. okrivljenik) i DV (kao II. okrivljenik) proglašeni su krivim radi počinjenog kaznenog djela protiv života i tijela

– teške tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po čl. 118 t. 1 Kaznenog zakona. Prema odredbama čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja (ovdje tuženih) sud je u parničnom postupku vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom su tuženici proglašeni krivim. Počinjenjem ovog kaznenog djela tuženici su nesumnjivo tužitelju nanijeli tjelesne ozljede, i to krvni podljev u području lijevog oka, prijelom nosnih kostiju na lijevoj strani nosa bez jačih pomaka, prijelom prednje stjenke lijevog maksilarnog (gornjočeljusnog) sinusa i prijelom koštanog okvira lijeve očne šupljine u području vanjskog i unutarnjeg zida, koje u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Zbog toga je tužitelj trpio fizičke bolove i strah, a tijekom liječenja odnosno oporavka trebala mu je tuđa pomoć i njega. Na taj način tuženik je povrijedio pravo osobnosti tužitelja i to pravo na duševno zdravlja iz čl. 19 st. 1 i st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), odnosno tužitelju je nanio nematerijalnu štetu s namjerom, pa za tu štetu odgovara temeljem čl. 1045 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, te čl. 1046 i čl. 1100 st. 1 i st. 2 Zakona o obveznim odnosima,

7.1 Radi utvrđivanja visine pravične novčane naknade koja tužitelju pripada proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po liječniku vještaku dr Željku Orihovcu, koji je specijalist malsilofacijalne kirurgije.

7.2 Vještak dr Željko Orihovac je analizirao medicinsku dokumentaciju tužitelja i također pregledao tužitelja. U nalazu i mišljenju (list 122-123) potvrđuje da je tužitelj ozlijeđen u događaju 20. veljače 2020. godine, kada je zadobio krvni podljev oko lijeve očne duplje, gnječnu ozljedu lica, prijelom nosnih kostiju, prijelom čeljusnog sinusa i prijelom očne duplje. U svojem nalazu nakon pregleda vještak konstatira da je lice tužitelja simetrično, da postoji devijacija nosnog septuma u lijevu stranu koju prati nešto smanjena prohodnost lijeve nosnice, da je bulbomotorika uredna i nema „dvoslike“, ne palpira se „stepenica“ na donjem rubu lijeve orbite, u gornjem lijevom predvorju usta ne palpira se „stepenica“ na facijalnoj stijenci lijevog čeljusnog sinusa, tužitelj normalno otvara usta, nema vidljivih poslijetraumatskih ožiljaka, dok sam tužitelj navodi poremećaj osjeta u dijelu inervacijskog areala lijevog infraorbitalnog živca.

7.3 U mišljenju vještak dr Željko Orihovac navodi da je tužitelj zbog ozljeda iz štetnog događaja trpio povremene bolove jakog intenziteta četiri dana, povremene bolove srednjeg intenziteta deset dana, i povremene bolove slabog intenziteta mjesec dana. Zbog ozljeda maksilofacijalne regije tužitelj je u samom štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intentziteta, nakon toga do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog oscilirajućeg intenziteta ukupno do pet dana. Zatim je tužitelj trpio slabiji oscilirajući strah ukupno do tri tjedna, da bi na koncu zaostao kasni povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje podsjećaju na štetni događaj. Naruženja nema. Zbog ozljede maksilofacijalne regije tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna dva sata dnevno kroz pet dana, i nakon toga još jedan sat dnevno kroz deset dana.

7.4 Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka dr Željko Orihovca jer je u svojem nalazu i mišljenju uz detaljnu analizu medicinske dokumentacije tužitelja vještak detaljan, jasan i uvjerljiv. Osim toga, vještak je tužitelja i pregledao.

8.1 Obzirom na životnu dob tužitelja, zatim uzimajući u obzir trajanje i intenzitet pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha i izostanak trajnih posljedica po zdravlje tužitelja, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, i to prava na fizičko i duševno zdravlje. Tužitelj stoga ima pravo potraživati od tuženika pravičnu novčanu naknadu, kako proizlazi iz odredaba čl. 19. st. 1. i st. 2. te čl. 1100. st. 1 i st. 2 Zakona o obveznim odnosima.

8.2 Temeljem citiranih zakonskih odredaba i uzimajući u obzir orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH za ovaj vid štete, sud ocjenjuje da tužitelju u konkretnom slučaju za pretrpljene fizičke bolove i pretrpljeni strah pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.000,00 EUR. Dalje, također temeljem citiranih zakonskih odredaba i prevladavajuće sudske prakse, sud ocjenjuje da tužitelju u konkretnom slučaju za tuđu pomoć i njegu pruženu po članu obitelji pripada naknada štete u iznosu od 80,00 EUR, ili 4,00 EUR po jednom satu tuđe pomoći i njege. Stoga je u preostalom dijelu preko tog iznosa tužbeni zahtjev tužitelja odb ijen kao neosnovan za iznos od 1.620,00 EUR., sa zakonskim zateznim kamatama.

9.1 Tužitelj je u sporu uspio djelomice, pa je o troškovima postupka sud odlučio primjenom čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku. Polazeći od ukupno utuženog iznosa 4.700,00 EUR i dosuđenog ukupnog iznosa 3.080,00 EUR, proizlazi uspjeh tužitelja u sporu u omjeru od 65,53 %, pa je dakle tužitelj stranka koja je u smislu čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku u većoj mjeri uspjela u sporu.

9.2 Tužitelj je troškovnikom (list 129) polazeći od vrijednosti predmeta spora potraživao sveukupno 1.883,49 EUR, od čega 48,23 EUR po osnovi sudske pristojbe na tužbu, 85,00 EUR po osnovi sudske pristojbe na ovu presudu, 25,26 EUR po osnovi troška sudskog dostavljača, 350,00 EUR po osnovi vještačenja, i još 1.375,00 EUR po osnovi zastupanja prema odredbama odvjetničke Tarife (sa porezom), sve sa zakonskim zateznim kamatama. Pri tome se zastupanje sastojalo od sastavljanja tužbe po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife 250,00 EUR, sastavljanja jednog obrazloženog podneska po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife 250,00 EUR, dolaska na četiri ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife 250,00 EUR (za svako ročište). Svi navedeni iznosi uključuju porez na dodanu vrijednost po osnovi Tbr. 42 odvjetničke Tarife.

9.3 Primjenom odredaba čl. 151. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku sud je tužitelju sve ove zatražene troškove priznao kao potrebne.

9.4 Kad se od omjera uspjeha tužitelja u sporu 65,53% odbije omjer uspjeha tuženika u sporu 34,47% dobije se omjer 31,06%, u kojem su omjeru u smislu čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku tuženici dužni naknaditi troškove postupka tužitelju. Zbog toga je tuženicima naloženo da tužitelju naknade troškove postupka u iznosu od 585,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama temeljem čl. 151 st. 3 Zakona o parničnom postupku. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka neosnovan je za iznos od 1.298,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

U Ivanić-Gradu 10. srpnja 2026.

Sudac:

Nenad Tudor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda.