REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-774/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., OIB: 61995520253, Zagreb, Samoborska cesta 118 B, zastupani po pun. Ivanu Županu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva ŽUPAN & ANTUNOVIĆ d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, bez održavanja rasprave, u pisanom postupku, 10. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se dokazni prijedlog za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka KĆ i zakonskog zastupnika tužitelja te provođenjem prometno tehničkog vještačenje na okolnost visine cijene sata rada.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 238,63 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječa jnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana 20. studenoga 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 89,04 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, tekućom od 10. srpnja 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. travnja 2026. podnio naslovnom sudu tužbu u kojoj regresno potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 238,63 eur.

2. U historijatu tužbe navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 20. studenoga 2025. nastala je šteta na vozilu, marke i tipa RENAULT MEGANE, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.)

3. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke.

4. Nakon štetnog događaja korisnik leasinga je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika.

5. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smi je biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 6/01/01, a koji račun u ukupnom iznosu od 690,29 eur (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku.

6. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e -maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 451,66 eur. Razliku od 238,63 eur po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada kao i potrošnog materijala limara je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Potrošni materijal limara izračunava se sukladno cijeni radnog sata limarskih radova, a to znači da ukoliko je cijena radnoga sata manja, odnosno veća, time će i potrošni materijal limara biti manji, odnosno veći, budući da se visina potrošnog materijala limara računa sukladno obračunu ukupne visine cijene limarskih radova na način da se od istog iznosa oduzme 10 posto od sati limara, što u konkretnom slučaju znači da je tužitelj obračunao ukupni iznos za limarske radove u visini od 176,25 eur, a potrošni materijal u visini od 10% ukupnog iznosa limarskih radova, što iznosi 17,63 eur.

7. Osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 47,00 eur / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana uz police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a).

8. Tužitelj ističe da su oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 16. siječnja 2026. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 238,63 eur na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

9. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije te osporava u cijelosti tužbeni zahtjev. Naime, dužnost je oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu. U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po je ftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni.

10. Tuženik ističe kako ne određuje cijenu sata rada niti jednog pružatelja usluga servisa/lakirera vozila već svoje odluke donosi i upućuje isključivo oštećenim osobama/vlasnicima vozila sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima i drugim pozitivnom propisanima kojima se uređuje pitanje naknade štete. Tuženik je sukladno odredbi čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima isplatilo iznose naknade štete dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva i sukladno čl. 1092. st. 1. istog zakona odbilo zahtjeve za naknadom štete preko tržišnih.

11. Sud utvrđuje da je u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23. i 146/25; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 238,63 eur. Naime, odredbom čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz odredbe čl. 459. ZPP-a).

12. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s odredbom čl. 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Također, sud ističe da je, u skladu s odredbom čl. 461. a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

13. Rješenjem od 1. lipnja 2026. stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

14. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP-a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

15. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom , to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta) . U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

16. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu i to: račun broj 6/01/01, Izvid štete tuženika, obrazloženu ponudu, Obavijest o isplati naknade po obrazloženoj ponudi, cjenik te Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, notifikaciju o ustupanju tražbine (list 9-22 spisa).

17. Sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaze predložene od stranaka i to; saslušanje svjedoka KĆ i zakonskog zastupnika tužitelja te provođenje prometno tehničkog vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e, imajući u vidu načelo ekonomičnosti, smatrajući da izvođenje navedenih dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora (čl. 10 ZPP-a). Sve dokazne prijedloge stoga je valjalo odbiti rješenjem izvan usmene rasprave budući da je sud dužan odlučiti o svim dokaznim prijedlozima stranaka, a što inače čini u redovnim postupcima, raspravnim rješenjima na pripremnom ročištu odnosno na glavnoj raspravi.

18. Nadalje, sud ističe da bi izvođenje dokaza bilo u suprotnosti s određenjem iz čl 461. ZPP-a koji propisuje da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe (u predmetnom slučaju 28. travnja 2026.).

19. Kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak te da se radi o postupku pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako je tužitelj mogao priložiti pisani iskaz predloženog svjedoka/tužitelja, ako je to smatrao bitnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio predloženi dokaz prometno- tehničkog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta spora i sud bi provođenjem tog dokaza prekoračio propisani rok od godinu dana za rješavanje predmeta.

20. Osim toga, sud smatra kako se u predmetnom slučaju radi o pravnom pitanju koje se pojavilo u više analognih slučajeva te je sudska praksa u tom pogledu istovrsna i ujednačena, što je dodatan argument za diskrecijsku odluku suda da ne provodi usmenu raspravu.

21. Ističe se da je sud u smislu odredbe čl. 464.a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

22. Iz isprava u spisu sud utvrđuje da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku. te su djelatnici tuženika 21. studenoga 2025. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 250510515992. Uvidom u izvid štete sud utvrđuje da se radi o vozilu RENAULT MEGANE reg. oznake [registarska oznaka], te je kao dan nezgode utvrđen 20. studenoga 2025. što se podudara s navodima iz historijata tužbe..

23. Tuženik ne spori ni da je utvrdio osnovanost predmetne štete te je potom isplatio po obrazloženoj ponudi iznos od 451,66 eur. Razliku od 238,63 eur po računu koji tuženik nije platio, opravdava tako što ističe da je to cijena rada limara i lakirera koji ne priznaju.

24. Sud ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj dokazao računom i cjenikom. Tome valja dodati da visina štete sukladno izvidu štete tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika.

25. Odlučna činjenica u ovom predmetu jest da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je štetu djelomično podmirio što za sud predstavlja priznanje pravne osnove utuženog potraživanja. Međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete, a u vezi s time sud ističe da u ovom predmetu tuženik neosnovano osporava cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost, po računu koji je oštećeniku ispostavljen. Osim toga, sudu je dostavljen cjenik predmetnog servisa iz kojeg proizlazi osnovanost visine utuženog potraživanja.

26. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud navodi da je odredbom čl. 80. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

27. To znači da se identitet tražbine ne mijenja promjenom subjekata, pa su tako sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, prešle na tužitelja kao primatelja tražbine. Zbog toga, sud utvrđuje da predmetna tražbina nije promijenila svoje svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi

28. Uvidom u čl. 2. Ugovora o ustupu tražbine (list 17-18 spisa) sud utvrđuje da su ugovorne strane ugovorile da se ustupa novčana tražbina u ukupnom iznosu od 238,63 eur po računu popravka štete br.6/01/01 koja je predmet ustupa. Nadalje, uvidom u Ugovor o cesiji, sud utvrđuje da je ustupljena cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku

29. Sud posebno naglašava da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj dokazao računom i cjenikom. Iz navedenog računa i nesporno izvršene uplate sud utvrđuje da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu pa je u smislu odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a dužan uspostaviti prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala. Pri tom sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

30. Iz predmetnog računa proizlazi da je tužitelj obavio popravak predmetnog vozila, te također da se taj račun odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete.

31. Sud ističe da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO -a. Poduzetnici, slobodno djeluju na tržištu, pa ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, a oštećenik je slobodan popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

32. Dodatno se napominje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

33. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, s obzirom da tuženik nije uspješno osporio tužbeni zahtjev, pri tom imajući u vidu kako na temelju odredbe čl. 464. a ZPP- a sud u postupcima pred trgovačkim sudovima čija vrijednost ne prelazi 6.630,00 EUR, stav o spornim činjenicama formira na temelju pretežne vjerojatnosti utemeljene na sumarno izvedenom dokaznom postupku, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

34. Valja istaknuti kako su temeljem odredbe članka 9. ZOO-a sudionici u obveznim odnosima dužni izvršavati svoje obaveze, a temeljem odredbe čl. 29. ZOO -a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zateznu kamatu. Kako tuženik nije podmirio utuženi iznos po datumu dospijeća, tužitelju pripadaju i zatezne kamate tekuće na iznos glavnice od dolaska tuženika u zakašnjenje s plaćanjem (20. studenoga 2025.) pa do isplate, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a. Pri tom plaćanje dijela iznosa nema utjecaja na tijek zatezne kamate

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl . 154. st. 1., čl. 155.. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju pripada parnični trošak budući da je u cijelosti uspio u parnici. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eur (tbr. 7. t. 1. Tarife) što uvećano za PDV 25 % iznosi 62,50 eur te za trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 eur, što ukupno iznosi, priznatih 89,04 eur.

36. Budući da je tužitelj potraživao i zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose. Zatezna kamata na parnični trošak teče od 10. srpnja 2026.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. srpnja 2026.

SUDAC:

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).