REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

59. P-2115/2025-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari I- tužitelja MIJATOVIĆ MONTAŽA d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB: 46578537964 i II-tužitelja RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Nadi Mikulandri, odvjetnici u Šibeniku, Stjepana Radića 14 A, protiv tuženika UNIS Telecom d.o.o. Metković, Ulica Ivana Gundulića 20/3, OIB: 94014652914, kojeg zastupa punomoćnik Frano Barović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Fijačko i Barović d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 1A, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je Ugovor o poslovno – tehničkoj suradnji br. UT 003-10/21 od 15. listopada 2021. godine, sklopljen između tužitelja ad 1) MIJATOVIĆ MONTAŽA d.o.o., [adresa] OIB: 46578537964 i tuženika UNIS Telecom d.o.o., Metković (Grad Metković), Ulica Ivana Gundulića 20/3, OIB: 94014652914 kojim se uređuju prava i obveze ugovornih stranaka na izgradnji telekomunikacijske mreže i pružanju savjetodavnih usluga, a koje se radove i usluge obvezao izvršiti tuženik, a platiti tužitelj ad 1), prividan (simulirani) pravni posao te je kao takav ništetan i nema pravnog učinka među ugovornim strankama.

II. Utvrđuje se da Ugovor naslova iz točke 1. ove Presude sklopljen između tužitelja ad 1) MIJATOVIĆ MONTAŽA d.o.o., Šibenik, OIB: 46578537964 i tuženika UNIS Telecom d.o.o., Metković OIB: 94014652914 predstavlja prikriveni (disimulirani) pravni posao u kojem je volja ugovornih stranaka usmjerena na obvezu tuženika zapošljavanja i zadržavanja u ugovornom radnom odnosu tužitelja ad 2) RK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i radnika po izboru tužitelja ad 1) s trajanjem njihovih radnih odnosa do trenutka do kada tužitelj ad 1) stekne za uvjete za pribavljanje radnih dozvola za strane radnika kojima se ostvaruje pravo na zaposlenje tužitelja ad 2) i navedenih radnika, dok je s druge strane obveza tužitelja ad 1) je bila plaćati tuženiku mjesečni trošak bruto plaća i svih drugih troškova radne snage za tužitelja ad 2) i radnike koje je tužitelj ad 1) pronašao i preporučio tuženiku za zaključenje ugovora o radu.

III. Utvrđuje se da je prikriveni (disimulirani) ugovor iz točke II. ove presude prestao s danom 31. ožujka 2022.

IV. Nalaže se tuženiku UNIS Telecom d.o.o. OIB: 94014652914 Metković da u roku od 8 dana isplati tužitelju ad 2) RK, Oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 9.373,72 eura, zajedno sa pripadajućim kamatama koje teku od dana 23. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te iznos od 21.963,19 eura, zajedno sa pripadajućim kamatama koje teku od dana 12. siječnja 2026. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve pod prijetnjom ovrhe. “

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva na način da se dodaje zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku isplatiti II- tužitelju iznos od 21.963,19 eur-a,, zajedno sa pripadajućim kamatama koje teku od dana 12. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. sve pod prijetnjom ovrhe.“

II. „Radi osiguranja novčane tražbine II-tužitelja RK prema tuženiku UNIS Telecom d.o.o., OIB: 94014652914, Metković, u visini od 21.963,19 eur- a, zajedno sa pripadajućim kamatama koje teku od dana 23. veljače 2024. iz točke IV.( uređenog) tužbenog zahtjeva od 23. siječnja 2026. godine; kao i radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja I i II -tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovora o poslovno

– tehničkoj suradnji br. UT 003-10/21 od 15. listopada 2021. godine, kao i radi osiguranja nenovčane tražbine na utvrđenje iz točke III. tužbenog zahtjeva od 23. siječnja 2026. i to da je prikriveni (disimulirani) ugovor iz točke II. tužbenog zahtjeva prestao s danom 31. ožujka 2022., sve radi sprječavanja daljnje štete zapljenom iznosa sa računa II-tužitelja po bianco zadužnici ovjerenoj po Alisi Kale, Javnoj bilježnici u Šibeniku, posl. br. OV-6540/2021 od 18. listopada 2021., koju provodi FINA, određuje se

PRIVREMENA MJERA

Kojom se Financijskog agenciji, Podružnica Šibenik zabranjuje daljnja pljenidba po osnovi bianco zadužnice izdane od strane II-tužitelja RK, ovjerene po Alisi Kale, Javnoj bilježnici u Šibeniku, posl. br. OV-6540/2021 od 18. listopada 2021., koja se pljenidba provodi po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika UNIS Telecom d.o.o., OIB: 94014652914, Metković, posl. br. ZD OV-6540/21 JB., sve s trajanjem ove privremene mjere do pravomoćnog okončanja parničnog postupka kod Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-2115/2025, odnosno do drugačije odluke Suda.“

III. Nalaže se I i II-tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 6.375,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabi lnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 635,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli tužbu u kojoj navode kako je I-tužitelj s tuženikom dana 15. listopada 2021. sklopio Ugovor o poslovno – tehničkoj suradnji br. UT 003-10/21 (dalje: Ugovor) kojim je ugovoreno da će tužitelj pružati radove i usluge društvu tuženika, na izgradnji telekomunikacijske mreže. (članak 1) 2. Člankom 2. Ugovora ugovorena je mjesečna vrijednost radova i usluga u iznosu od 185.000,00 kuna mjesečno. Kao sredstvo osiguranja navodnih tražbina po Ugovoru društvo I-tužitelja je izdalo tuženiku bjanko zadužnicu na iznos od 1.000.000,00 kn solemniziranu kod javnog bilježnika Alise Kale iz [adresa], poslovni broj OV-6549/2021 koju je kao jamac platac potpisao i II- tužitelj. Tuženik je I-tužitelju temeljem Ugovora izdao više računa, među ostalima i račune broj 53/1/1 i 1225/1/1. Predmetni računi, odnosno svi računi izdani temeljem Ugovora, kao i sam Ugovor su potpuno neosnovani. Ističu kako I-tužitelja nije izvodio za tuženika nikakve radove, niti tužitelji duguju tuženiku išta po bilo kojoj osnovi. Tužitelji ističu da je Ugovor ništetan. Naime, tužitelji ističu da im je tuženik predmetni ugovor dao na potpis s obrazloženjem da mu je isti potreban da bi dobio financiranje, te je zaprijetio II-tužitelju da će i njemu i radnicima koje je doveo kao radnike kod tuženika otkazati sve radne dozvole čime bi istima prestala legalnost rada i boravka u Republici Hrvatskoj. Naime, II-tužitelj je tek bio osnovao društvo (ovdje I-tužitelja) te zbog odredbi Zakona o strancima nije mogao aplicirati za radne dozvole za svoje radnike. Naime, u članku 99. st. 1. toč. 3. Zakon o strancima propisuje da poslodavac koji se prijavljuje za uvoz stranih radnika, cit: u zadnjih šest mjeseci, ima zaposlenog najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske (…). Nadalje tužitelji navode kako su prilikom potpisivanja Ugovora na strani tužitelja bile prisutne mane volje, prije svega prijetnja i sila, pa i nesporazum, a koji svaki od razloga je sam po sebi dovoljan razlog za ništetnost Ugovora. Zatim ističu kako je Ugovor zelenaški pravni posao jer je tuženik protivno načelu savjesnosti i poštenja iskoristio stanje nužde i zavisnost II-tužitelja o tuženiku (tužitelji nisu mogli sami raditi niti ishoditi radne dozvole) i zaključio s I-tužiteljem Ugovor kojim je za sebe ugovorio korist (mjesečni priliv – cash flow sredstava od 185.000,00 kn) koja je korist u očitom nerazmjeru s onim što je tuženik tužiteljima dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Tužitelji od predmetnog ugovora nisu imali nikakve koristi, već samo štetu i ogroman rizik. Tuženik je prvom prigodom stavio na naplatu zadužnicu na FINA-u i time blokirao I-tužitelja i doveo u pitanje njegovu egzistenciju. Tužitelji ističu da je Ugovor ništetan i jer je prividan pravni posao. Naime, Ugovor je u biti prikrivao Sporazum između tuženika i I- tužitelja i II-tužitelja kojim je tuženik obvezao se držati zaposlenima II-tužitelja i njegove radnike dok društvo tj. I-tužitelj ne stekne uvjete za dobivanje radnih dozvola (koje je on doveo da rade kod tuženika), a društvo ovdje I-tužitelj je zauzvrat tuženiku plaćao iznos koji pokriva mjesečni trošak: Plaće II-tužitelja i radnika koje je II-tužitelj doveo kod tuženika. Predmetni ugovor je zaključen i trajao je sve dok je trajao radni odnos II-tužitelja kod tuženika, te je prestao s danom 31. ožujka 2022. kada je II-tužitelju prestao radni odnos kod tuženika. Navedeno je razvidno iz činjenice da je I-tužitelj osnovano u 25. kolovoza 2022., što znači da je I-tužitelj mogao zapošljavati strane radnike i ishoditi za njih radne dozvole tek početkom ožujka 2022. godine, a što sve jasno upućuje na postojanje prikrivanog sporazuma.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako je Ugovor o poslovnoj-tehničkoj suradnji br. UT 003-10/21 od dana 15. listopada 2021. godine (dalje u tekstu: Ugovor) sklopljen je između I- tužitelja i tuženika, stoga tuženik ističe kako na strani II-tužitelja, RK, postoji nedostatak aktivne građanskopravne legitimacije te u odnosu na II-tužitelja tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

Ističe kako su navodi iz tužbe kontradiktorni, jer sve i da se radi o ništetnom pravnom poslu (što nije), tužitelji istovremeno navode kako od predmetnog Ugovora nisu imali nikakve koristi, dok s druge strane navode da je Ugovor sklopljen kao prividan pravni posao kako bi I.-tužitelj mogao započeti s radom i ishoditi radne dozvole za svoje radnike. Tužitelji nadalje ističu da su prilikom potpisivanja Ugovora na strani tužitelja ''bile prisutne mane volje, prije svega prijetnja i sila, pa i nesporazum, a ko ji svaki od razloga je sam po sebi dovoljan razlog za ništetnost ugovora.'' U odnosu na navedeno, ističe se kako je Ugovor potpisan od strane tadašnjeg člana uprave I. - tužitelja, MK, a ne od strane I. -tužitelja, te je u tom smislu u potpunosti promašen i ničim dokazan navod tužitelja da su kod sklapanja Ugovora bile pr isutne mane volje. Međutim, sve i da su bile prisutne mane volje koje ističu tužitelji, iste ne bi bile razlog ništetnosti. Opreza radi, ističe se da nisu ispunjeni ni navedeni uvjeti pobojnosti. Tužitelji u točki 7. tužbe navode kako je ''Predmetni ugovor je zaključen i trajao je sve dok je trajao radni odnos kod II-tužitelja kod tuženika, te je prestao s danom 31. ožujka 2022. kada je II-tužitelju prestao radni odnos kod tuženika.'' Iako je nejasno na koji ugovor tužitelji točno misle, tuženik opreza radi ističe kako je Ugovor koji je predmet ovog spora sklopljen dana 15. listopada 2021. godine na razdoblje od 13 mjeseci (članak 4. Ugovora), što bi značilo da je isti na dan sastava ovog odgovora i dalje na snazi. Radni odnos II-tužitelja i tuženika nije od utjecaja na sklopljeni Ugovor, stoga je nejasno koju činjenicu tužitelji pokušavaju dokazati navevši da je Ugovor (ako na taj ugovor misle) prestao kada i radni odnos između II. -tužitelja i tuženika. Ne manje važno, radni odnos II-tužitelja i tuženika prestao je sporazumnim raskidom s danom 31. ožujka 2022. godine, što tužitelji propuštaju navesti. Zaključno, u odnosu na sve navode tužitelja kako se radi o prividnom pravnom poslu pa zelenaškom pravnom poslu, tuženik ističe kako je I-tužitelj uredno tuženiku izdavao narudžbenice za izvođenje radova te ujedno i vršio plaćanja temeljem istih, što potvrđuje da su I. -tužitelj i tuženik uredno ispunjavali svoje obveze iz Ugovora. S obzirom da su tužitelji Općinskom sudu u Šibeniku podnijeli prijedlog za donošenje rješenja o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava i odgodi ovrhe temeljem članka 210. Ovršnog zakona (koji je usvojen i postupak je na dan sastava ovog odgovora u fazi žalbenog postupka povodom žalbe tuženika) i istovremeno prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine naslovnom sudu koji je odbijen, očito je da je podnošenje ove tužbe usmjereno isključivo na odugovlačenje postupka ovrhe. Odnosno, tužitelji su, čim je došlo do nemogućnosti ispunjenja Ugovora s njihove strane sukladno članku 2. Ugovora i nakon što je tuženik iskoristio svoje pravo iz članka 3. Ugovora i pokrenuo postupak naplate temeljem izdane zadužnice, neosnovano pokrenuli sve spomenute postupke, isključivo sa svrhom izbjegavanja ispunjavanja svojih obveza. Međutim, nesporno je da su bjanko zadužnicu OV- 6540/2021, temeljem koje je zatražena izravna naplata, I-tužitelj i II-tužitelj tuženiku dostavili temeljem članka 3. Ugovora. Zadužnicom OV-6540/2021 (a ne OV-6549/2021 kako to navode tužitelji) tužitelji su očitovali svoju volju da tuženik radi naplate tražbine zaplijeni novčana sredstva s njihovih računa kod banaka i da se izravno s računa isplate tuženiku. Bjanko zadužnica je po svojoj pravnoj prirodi pravni posao kojim dužnik očituje svoju volju tako da radi naplate tražbine, čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi, dopušta da se novčana sredstva zaplijene s njegovih računa kod banaka i izravno s računa isplate vjerovniku, odnosno pravni posao koji nastaje izvan ovršnog ili bilo kojeg drugog sudskog ili javnobilježničkog postupka, i to očitovanjem volje (ozbiljnim i slobodnim) koju je stranka (dužnik) obvezna potvrditi javno ovjerovljenim potpisom, što su tužitelji i učinili. Zadužnica je i apstraktni pravni posao koji nije vezan uz glavni pravni posao, te u samoj zadužnici ne treba ni biti označen pravni posao radi čijeg je osiguranja zadužnica izdana. Tuženik dostavlja i računovodstvene kartice, i to za 2021. godinu i 2022. godinu iz kojih je vidljivo da je I- tužitelj vršio plaćanja. U daljnjem tijeku postupka , obzirom na specificirani tužbeni zahtjev i preinaku iz podneska od 23. siječnja 2026., tuženik se protivio preinaci i istaknuo prigovor presuđene stvari u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od iznos od 9.373,72 eura te je osporio sve navode tužitelja.

3. Nadalje, sud je tijekom postupka dana 24. travnja 2024. donio rješenje o prekidu postupka na temelju odredbe čl. 212. toč. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23 dalje: ZPP) obzirom je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj St-393/2020-30 od 19. travnja 2024. otvoren stečajni postupak nad I-tužiteljem, a za stečajnog upravitelja imenovan je Berislav Maksimović. Potom je rješenjem od 21. svibnja 2024. određen nastavak postupka obzirom na prijedlog I-tužitelja i II-tužitelja.

4. U predmetnoj pravnoj stvari donesena je presuda i rješenje poslovni broj P- 1890/2024-14 od 10. ožujka 2025. te je presudom odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o poslovno – tehničkoj suradnji Br. UT 003-10/21 od 15. listopada 2021. te isplatu iznosa od 9.373,72 eura kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Ugovor o poslovno – tehničkoj suradnji Br. UT 003- 10/21 predstavlja prividan pravni posao koji prikriva Sporazum sklopljen između tuženika UNIS Telecom d.o.o., I-tužitelja MIJATOVIĆ MONTAŽA d.o.o., i II-tužitelja RK kojim se tuženik obvezao se držati zaposlenima II tužitelja i njegove radnike dok I-tužitelj ne stekne uvjete za zaposlenje II-tužitelja i radnika, a zauzvrat je I-tužitelj bio dužan plaćati tuženiku mjesečni trošak plaća II tužitelja i radnika koje je II- tužitelj doveo na rad kod tuženika. Utvrđuje se da je prikriveni Sporazum sklopljen između tuženika UNIS Telecom d.o.o.,, Metković (Grad Metković), Ulica Ivana Gundulića 20/3, OIB: 94014652914, I-tužitelja MIJATOVIĆ MONTAŽA d.o.o., [adresa], OIB: 46578537964 i II-tužitelja RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prestao s danom 31. ožujka 2022. i na isplatu iznosa od 9.373,72 eura. Rješenjem je pod točkom I. dopuštena preinaka, pod točkom II. je utvrđeno povlačenje prijedloga I-tužitelja za određivanjem privremene mjere od 6. listopada 2023., pod točkom III. odbijen je prijedlog II-tužitelja za određivanjem privremene mjere osiguranja na novčanoj tražbini o, te je pod točkom IV. I V. odlučeno o troškovima postupka.

5. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž - 1705/2025 od 10. rujna 2025. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1890/2024-14 od 10. ožujka 2025. u odnosu na glavni tužbeni zahtjev a ukinuta u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te je ukinuto i rješenje u točci IV. izreke (troškovi postupka) i u navedenom dijelu predmet je vraćen na ponovni postupak.

6. Podneskom od 23. siječnja 2026. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev sukladno uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske te su preinačili tužbu na način da su uz postojeći zahtjev istaknuli i drugi zahtjev i to zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 21.963,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2026. do isplate, a obzirom da se tuženik po zadužnici naplatio za daljnji utuženi iznos od II - tužitelja kao jamca platca.

Prema odredbi čl. 191. st. 2. ZPP-a iznimno od odredbe st. 1. toga članka (dopuštenost preinake do zaključenja prethodnog postupka), tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema st. 3 istoga članka nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

Naime u konkretnom slučaju tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, a prema ocjeni ovoga suda preinaka je svrsishodna radi cjelokupnog razrješenja spora među strankama, dakle zahtjev se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi međutim došlo je do okolnosti koji su nastupile nakon zaključenja odnosno povedena je daljnja naplata po zadužnici nad II-tužiteljem te stoga isti bez svoje krivnje nije niti mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka pa je stoga odlučeno kao pod točkom I. rješenja.

7. Tijekom postupka tužitelji su ponovno podnijeli prijedlog radi donošenja privremene mjere radi osiguranja novčane i nenovčane tražbine dana 19. ožujka 2026. o kojem je prijedlogu odlučeno pod točkom II. rješenja a kako će u nastavku biti obrazloženo.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o poslovnoj tehničkoj suradnji sklopljen između prvotužitelja i tuženika od 15. listopada 2021. (list 7 -8 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate za ovdje prvotužitelja na dan 4. kolovoza 2022. (list 9-10 spisa), zahtjev za izravnu naplatu sa prilogom od 02.08.2022. (list 11-14 spisa), otvorene stavke tuženika (list 15 spisa), bjanko zadužnica (list 16-19 spisa), izvadak iz sudskog registra za ovdje prvotužitelja od 31. kolovoza 2022. (list 21-27 spisa), računi (list 60-61 spisa), financijski izvještaj za 2021. godinu (list 62 spisa), e-mail korespondencija (list 69-70 spisa), sporazum o prekidu ugovora o radu od 26. kolovoza 2022. (list 71 spisa), izlist sa internet stranice m-Blokade (list 84 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za ovdje prvotužitelja od 21. listopada 2022. (list 98-105 spisa), sporazum o raskidu ugovora od 29. ožujka 2022. (list 106 spisa), izlist Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Obrazac eM- 2P (list 107 spisa), narudžbe dobavljaču (list 136-139 spisa), e-mail korespondencija (list 140-146 spisa), kartice partnera (list 147-148 spisa), preslika ovjerene izjava drugotužitelja (list 153-157 spisa), e-mail korespondencija (list 158-166 spisa), e-mail korespondencija (list 172-183 spisa), preslika ovjerene izjave svjedoka MK (list 185-187 spisa), e-mail korespondencija (list 205-206 spisa), e-mail korespondencija (list 209-211 spisa), potvrda Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostava Šibenik od 18. rujna 2023. (list 227 spisa), specifikaciju izvršenja za plaćanje OV-6540/21-1 – zadužnica na dan 27. rujna 2023. (list 231 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate za ovdje drugotužitelja na dan 27.09.2023. (list 232-235 spisa), specifikaciju izvršenja za plaćanje OV-6540/21 JAM-1 – zadužnica na dan 27. rujna 2023. (list 236 spisa), specifikaciju izvršenja za plaćanje OV-6540/21 JAM-1 – zadužnica na dan 27. rujna 2023. (list 237 spisa), financijski izvještaj za 2022. (list 238 spisa), iskaz zastupnika po zakonu prvotužitelja odnosno drugotužitelja RK i zastupnika po zakonu tuženika (list 240-243 spisa), iskaz svjedoka MK (list 285-287 spisa), specifikaciju izvršenja za plaćanje OV-6540/21 JAM-1 – zadužnica na dan 31. listopada 2024. (list 301 spisa), specifikaciju izvršenja za plaćanje OV-6540/21 JAM-1

– zadužnica na dan 31. listopada 2024. (list 302 spisa), analiza financijskih izvještaja (list 303-307 spisa), izvadci o naplati po zadužnici (list 403-420 spisa).

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev I i II-tužitelja za utvrđenjem da je Ugovor o poslovno – tehničkoj suradnji br. UT 003-10/21 od 15. listopada 2021. (dalje: Ugovor), sklopljen između prednika I-tužitelja Mijatović montaže d.o.o. i tuženika kojim se uređuju prava i obveze ugovornih stranaka na izgradnji telekomunikacijske mreže i pružanju savjetodavnih usluga, a koje se radove i usluge obvezao izvršiti tuženik, a platiti I-tužitelj, prividan (simulirani) pravni posao te da je kao takav ništetan i nema pravnog učinka među ugovornim strankama, te na utvrđenje da Ugovor sklopljen između prednika I-tužitelja i tuženika predstavlja prikriveni (disimulirani) pravni posao u kojem je volja ugovornih stranaka usmjerena na obvezu tuženika zapošljavanja i zadržavanja u ugovornom radnom odnosu II-tužitelja i radnika po izboru I-tužitelja s trajanjem njihovih radnih odnosa do trenutka do kada I-tužitelj stekne za uvjete za pribavljanje radnih dozvola za strane radnike kojima se ostvaruje pravo na zaposlenje II-tužitelja i navedenih radnika, dok je s druge strane obveza I-tužitelja bila plaćati tuženiku mjesečni trošak bruto plaća i svih drugih troškova radne snage za II-tužitelja i radnike koje je I-tužitelj pronašao i preporučio tuženiku za zaključenje ugovora o radu, te na utvrđenje da je taj prikriveni (disimulirani) ugovor iz prestao s danom 31. ožujka 2022., te isplata ukupnog iznosa od 31.336,91 eura naplaćenog po zadužnici izdanoj na temelju takvog ugovora.

11. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovora o poslovno – tehničkoj suradnji br. UT 003-10/21 od 15. listopada 2021. (dalje: Ugovor) između prednika I- tužitelja i tuženika , no među strankama je sporno je li predmetni Ugovor prividan te ima li stoga pravo II-tužitelj (kao jamac platac) na isplatu iznosa od 9.373,72 eura te daljnjeg iznosa od 21.963,19 eura koji mu je ustegnut na temelju zadužnice izdane sukladno predmetnog Ugovoru kao sredstvo osiguranja. Također među strankama je sporna aktivna legitimacija II-tužitelja te je sporno je li u odnosu na 9.373,72 eura riječ o presuđenoj stvari obzirom na prethodnu odluku suda koja je u dijelu postala pravomoćna.

12. Prigovor nedostatak aktivne legitimacije u odnosu na II-tužitelja nije osnovan. Naime kako je upravo II-tužitelj jamac platac po predmetnoj zadužnici koja je sredstvo osiguranja sukladno čl. 3. predmetnog Ugovora za koje tužitelj tvrdi da je prividan i da stoga ne proizvodi pravne učinke isti ima neposredan i konkretan pravni interes da se utvrdi prividnost temeljnog ugovora te da zahtjeva povrat isplaćenog po zadužnici izdanoj na temelju takvog ugovora. Slijedom navedenog II-tužitelj je aktivno legitimira u predmetnoj pravnoj stvari.

13. Uvidom u Ugovor o poslovno – tehničkoj suradnji Br. UT 003-10/21 od 15. listopada 2021. utvrđeno je da je isti sklopljen između Mijatović montaže d.o.o. i tuženika te su istim uređena prava i obveze ugovornih strana u svezi izvođenja građevinskih i drugih radova na izgradnji telekomunikacijske mreže i pružanja savjetodavnih usluga u svezi izgradnje telekomunikacijske mreže , a koje radove i usluge će temeljem tog Ugovora izvoditi odnosno pružati Unis društvu Mijatović Montaža (čl. 1.). Prema odredbi čl. 2. Ugovora mjesečna vrijednost radova i usluga iz čl. 1. iznosi 185.000,00 kuna. Nadalje prema odredbi čl. 3. Ugovora Mijatović montaža d.o.o. se odmah po sklapanju ugovora obvezala Unis-u dostaviti bjanko zadužnicu na iznos od 1.000.000,00 kuna koju se RK obvezao potpisati kao jamac platac. Ugovora je sklopljen na razdoblje od trinaest mjeseci.

14. Na temelju izdane bjanko zadužnice (list 16 spisa) tuženik je pokrenuo postupak izravne naplate te je tijekom ovog postupka došlo do naplate po istoj u iznosu od 9.373,72 eura (list 302 spisa) zatim i do naplate daljnjeg iznosa od 21.963,19 eura od II-tužitelja (list 403-420 spisa).

15. U pogledu navoda tužitelja kako je u odnosu na kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 9.373,72 eura riječ o presuđenoj stvari valja istaknuti kako navedeno nije točno budući da su u odnosu na glavni zahtjev i na eventualno kumulirani postavljeni i istovjetni kondemnatorni zahtjevi koji se temelje na različitoj činjeničnoj i pravnoj osnovi . Prema tome u konkretnom slučaju u tom dijelu nije riječ o presuđenoj stvari u navedenom smislu jer je i odluka o eventualnom kumuliranom zahtjevu u kojem je bio sadržan i zahtjev za isplatu u smislu navedenog ukinuta u cijelosti dakle o zahtjevu za isplatu po zadužnici koji je bio kumuliran uz eventualni zahtjev nije pravomoćno odlučeno.

16. Tijekom postupka proveden je i dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu I- tužitelja odnosno II-tužitelja RK i zastupnika po zakonu tuženika te svjedoka MK, a obzirom da se tuženik protivio korištenju dostavljenih pisanih iskaza navedenog svjedoka i II-tužitelja.

17. Iz iskaza RK u bitnom proizlazi da je od siječnja 2020. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja za montažu telekomunikacijskih sustava te je u kolovozu 2021. osnovao svoje društvo Mijatović montaža d.o.o. za poslove mobilne telekomunikacije. Kod tuženika je doveo više radnika iz Srbije, te je dogovor sa zz tuženikom bio da će ti radnici nakon nekog vremena preći u njegovo društvo. Početkom listopada 2021. BK je tražio je od njega da sklope ugovor o poslovno tehničkoj suradnji, a kako bi on mogao dobiti financije od dva društva ( Unis telecom Mostar i Raguza d.o.o.) odnosno taj ugovor koji su sklopili trebao je biti garancija za novčanu pozajmicu od tih drugih društava. Navodi kako je riječ o fiktivnom ugovoru jer je prema istom njegova obveza bila da tuženiku izda narudžbenicu za radove i to u mjesečnom iznosu od 185.000,00 kn te je tada i rekao da je njegova firma stara manje od 60 dana te niti ima takvo poslovanje prema kojem bi mogao sklapati takve poslove iz tog ugovora. Navodi kako prema tom ugovoru nikakvi poslovi nisu obavljani, a on je u narudžbenice unosio podatke o lokacijama i slično iz poslova koje je radio za druge tvrtke, a kasnije kada više nije ni imao što unositi u narudžbenice tuženik je izdavao dalje račune u iznosu prema ugovoru. Rekao je tuženiku da ne želi sklopiti takav ugovor međutim, isti je tada rekao da će odjaviti i njega i ostale radnike te da ćemo se zato morati vratiti u Srbiju odnosno neće imati radne dozvole za ostanak u RH. Naime, društvo koje je osnovao moralo je biti starije od 6 mjeseci, imati 3 zaposlena državljana RH i 200.000,00 kn temeljnog kapitala, a da bi on mogao postati direktor tog društva, jer u tom razdoblju je direktor bio MK, koji je i potpisao ugovor o poslovno tehničkoj suradnji. MK se također protivio potpisivanju tog ugovora no on mu je rekao da isti mora potpisati jer njegov ostanak u RH ovisi o istom a doveo je cijelu obitelj u Hrvatsku i djecu su tu krenula u školu.

Sud nije prihvatio navode RK u dijelu u kojem navodi da je u narudžbenice unosio poslove koje je radio prednik I-tužitelja za druge naručitelje, a ne radnici tuženika, budući iste ne potkrjepljuje nikakvom materijalnom dokumentacijom i na te okolnosti ne predlaže izvođenje dokaza.

18. Nadalje iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika BK koji je u bitnom ocijenjen vjerodostojnim, proizlazi kako se društvo Unis telecom bavi uslugama telekomunikacija i izgradnjom telekomunikacijskih sustava a RK je bio njegov zaposlenik i isti je doveo radnike iz Srbije koji su se zaposlili kod tuženika. Nakon nekog vremena saznao je da je RK osnovao svoje društvo Mijatović montaža d.o.o., a on tada nije bio direktor firme nego je bio vlasnik iste. Društvo koje nije starije od 6 mjeseci ne može zaposliti strane radnike, a on je također planirao radnike koje je doveo kod tuženika prebaciti u svoje društvo nakon proteka tog vremena. Nakon toga imali su nekakav usmeni „džentlmenski“ dogovor prema kojem su se dogovorili da će I-tužitelj pronalaziti poslove i nakon toga su i sklopili ugovor o poslovno tehničkoj suradnji i prema tome ugovoru tužitelj je trebao dogovarati poslove i ugovorom je dogovorena fiksna cijena od 185.000,00 mjesečno od kojeg iznosa bi on platio radnike i troškove te bi još imao i nekakvu zaradu. Navodi da je tužitelj mogao ugovoriti poslove u vrijednosti od 185.000,00 mjesečno buduću da na tržištu u Rh postoji manjak radnika za postavljanje telekomunikacijskih sustava. Nadalje, po predočenju maila sa lista 162 spisa mogu reći da sam ja naveo da ću "blokirati određene stvari iza tog datuma" podrazumijevao da više neću isplaćivati radnicima plaće. Tužitelj je od njega tražio smanjivanje ugovorenog iznosa od 185.000,00 kn ali ne kroz ugovor nego samo kroz uplate te mu je tada rekao da mu je bitno da uplati iznos koji će pokriti troškove radnika (plaće, doprinosi i slično). Navodi kako je za radnike uz iznos bruto plaća imao i troškove Ininih kartica, te je nešto bilo i noćenja ovisno o terenu na kojem su se obavljali poslovi. Tim radnicima RK davao je zadatke jer je takav koncept firme.

Nadalje navodi zz tuženika kako je riječ o džentlmentskom sporazumu prema ocjeni ovoga suda odnose se na upravo situaciju o obvezi pronalaženja poslova od strane prednika I-tužitelja a sve kako bi radnici tuženika odradili poslove a koji radnici će u konačnici preći po ispunjenju uvjeta kod I-tužitelja kao i na činjenicu da su tim ugovorom stranke rješavale određene poslovne odnose kao i dug koji se navodi u e mailu od 11. studenog 2021. (list 163 spisa).

Naime iz iskaza stranaka (odnosno i samih tužbenih navoda) utvrđeno je da je navedeni iznos od 185.000,00 kuna obuhvaćao i isplatu za plaće radnika koji su trebali preći kod prednika I-tužitelja nakon proteka vremena koje je prema zakonu potrebno da bi I-tužitelj iste mogao zaposliti .

19. Iz iskaza svjedoka MK proizlazi kako je od osnivanja društva Mijatović montaža d.o.o. u kolovozu 2021. bio direktor toga društva prvih 6 mjeseci kada je, RK nakon što je stekao uvjete preuzeo funkciju direktora društva. Nakon što je RK postao direktor on je ostao zaposlen kod prednika I-tužitelja kao monter. II-tužitelj je od njega tražio da potpiše Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji te mu je naveo da će u suprotnom on biti protjeran iz RH, i cijela njegova obitelj, jer mu je BK prijetio da će mu dati otkaz ukoliko se navedeni ugovor ne potpiše. Nije htio potpisati taj ugovor i tvrdio je da isti nije ispravan te je molio II-tužitelja da isti ne potpisuje, međutim on je konstantno vršio pritisak na njega govoreći da je egzistencija njega i njegove obitelji u pitanju. Naposljetku je popustio i potpisao taj ugovor o poslovno tehničkoj suradnji te su u tom razdoblju imali zaposlena 3-4 radnika a nisu imali sklopljen niti jedan ugovor da bio uopće i mogli ispoštovati obveze preuzete ugovorom o poslovnoj tehničkoj suradnju. Samostalno su odrađivali poslove te su sukladnom tom ugovoru tuženiku isplaćivali novac, te tuženik nije bio niti na jednoj lokaciji na kojoj su oni izvodili poslove. Tuženik nije za prvotužitelja sukladno ugovoru obavio niti jednu radnju, niti jedan posao, odnosno sve poslove koje je trebao obavljati prema tom ugovoru tuženik, obavlja la je Mijatović montaža d.o.o. Vrijednost radova i usluga koje su navedene u ugovoru o poslovnoj tehničkoj suradnji u iznosu od 185.000,00 kn mjesečno, isključivo je procijenio tuženik.

Nadalje sud nije prihvatio u dijelu navode svjedoka kako je sve radove obavljao prednik I-tužitelja, a ništa od radova nije obavljao tuženik, jer ih ovaj sud ocjenjuje paušalnim budući za iste ne prileže materijalni dokazi u spisu.

20. Nadalje uvidom u narudžbenice (list 136-139 spisa ) razvidno je da je I- tužitelj ispostavljao iste tuženiku i to za različite usluge i radove upravo u visini ugovorenih 185.000,00 kuna. Također iz e mail korespondencije je razvidno da su tužitelji i tuženik imali dogovor da se ugovoreni iznos između ostalog odnosi i na plaće radnika zaposlenih kod tuženika sa doprinosima.

21. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra utvrđeno je da je društvo Mijatović montaža d.o.o. osnovano dana 24. kolovoza 2021., da je kao osnivač naveden RK te je kao osoba ovlaštena za zastupanje, član uprave u razdoblju od 24. kolovoz 2021. do 22. ožujka 2022. bio MK a potom je Odlukom od 22. ožujka 2022. za direktora društva imenovan RK.

22. Dakle RK je u Republici Hrvatskoj osnovao društvo s ograničenom odgovornošću pa je prema tome riječ o poduzetniku . Naime u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prome tu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina). Dakle prednik I-tužitelja prilikom sklapanja svakog ugovora kojim bi se regulirali obvezni odnosi s trećim osobama dužan je postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika a u navedenom kontekstu i II-tužitelj kao osnivač društva dužan je u pravnom prometu prilikom svih poslovnih odnosa koji se tiču njegovog poslovanja također postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika.

23. Prema odredbi čl. 285. Zakon o obveznom odnosima (“Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje: ZOO) prema kojoj prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama , ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

24. Dakle posljedica prividnog ugovora nije ništetnost ugovora, nego da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka. Između ugovornih stranaka takvog ugovora nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već „nešto drugo“, što tome ugovoru ne odgovara) i (time) kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.

25. Prema odredbi čl. 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a ZPP). Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

Dakle u konkretnom slučaju na tužiteljima je teret dokaza što je bila stvarna volja stranaka, odnosno da stranke nisu htjele da tuženik izvodi radove nego da prednik I tužitelja isključivo plaća financiranje radne snage koja je bila prijavljena kod tuženika i koji radnici su trebali preći I tužitelju nakon proteka zakonskih rokova. Nadalje na tužiteljima je i teret dokaza da su stranke htjele sklopiti upravo taj prikriveni ugovor, da su ispunjeni svi bitni sastojci tog prikrivenog ugovora (predmet, cijena, uvjeti) te da taj prikriveni ugovor udovoljava pretpostavkama za pravnu valjanost. Prema tome tužitelji moraju dokazati koji je točno iznos bio dogovoren, za koje radnike i u kojim rokovima odnosno teret dokazivanja je u cijelosti na tužiteljima.

26. Nadalje iz e mail korespondencije razvidno je da su stranke predmetnim Ugovorom rješavale i određene prethodno nastale poslovne situacije , postojanje određenog duga (list 163 i 174 spisa), dakle regulirale su svoju poslovnu suradnju kroz predmetni Ugovor te je ujedno u njihovom međusobnom odnosu došlo i do preklapanja određenih poslova što je i logično obzirom na istovrsne djelatnosti prednika I-tužitelja i tuženika. Uvidom u ostalu e mail korespondenciju iz iste proizlazi kako je RK u mailu od 13. siječnja 2022. navodi kako su radove na UKV tornju Zadar izvršili djelatnici prednika I-tužitelja, međutim iz narudžbenica(list 136-139 spisa) je razvidno da su se iste odnosile i na lokacije : Šipan, Brezovec, Silba, Sveti Vinčenat, Tilovica, Kali za koje tužitelji ne dokazuju tko je izvodio radove niti jasno proizlazi jesu li iste izvodili radnici tuženika ili isključivo I-tužitelja. Nadalje u dijelu e mail korespondencije tuženik inzistira da se izdaju narudžbenice sukladno ugovoru na iznos od 185.000,00 kn.

Prema tome tužitelji, prema ocjeni ovoga suda, nisu jasno dokazali koja je bila prava volja stranaka prilikom sklapanja ugovora jer tvrdnje tužitelja da je prava volja stranka bilo isključivo financiranje radne snage nije potkrijepljena odgovarajućim dokazima kako je prethodno navedeno, kao niti činjenica da tuženik nije obavljao nikakve poslove za prednika I-tužitelja sukladno temeljnom Ugovoru jer navedeno nije dokazano odgovarajućim dokazima ( evidencijama radnog vremena, dokumentacijom sa lokacija na kojima su prema navodima tužitelja isključivo radove izvodili radnici prednika I-tužitelja i sl.). Dakle iz provedenih dokaza, prema ocjeni ovoga suda, nije moguće sa sigurnošću utvrditi da temeljni ugovor ne odražava pravu volju ugovornih stranaka odnosno provedeni dokazi ne potvrđuju činjenične navode tužitelja da je postojao sporazum te jasno i namjerno očitovana volja stranaka o sklapanju prividnog pravnog posla.

27. Nadalje tužitelji nisu dokazali niti bitne sastojke navodnog prikrivenog ugovora , dogovoreni iznos, za koje točno radnike i pod kojim uvjetima je isti sklopljen a na te okolnosti tužitelji nisu niti predlagali dokaze. Prema tome obveza iz toga ugovora mora biti jasno određena, dakle koji su točno radnici bili obuhvaćeni i koji je iznos financiranja (plaća i doprinosa). O navedenom tužitelji nisu u spis dostavljali niti predlagali adekvatne dokaze.

28. Iako je već iz prethodno izvedenog razvidno kako nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu prividnosti ugovora ovdje valja istaknuti kako tužitelji tvrde kako je prava volja bila ugovor o financiranju radne snage , pri tome ne dokazuju točno u kojoj visini , te da je taj ugovor prestao 31. ožujka 2022. S druge strane uvidom u dokumentaciju utvrđeno je kako je zadužnica dana na izravnu naplatu po računima čija su dospijeća u prosincu 2021. te siječnju, veljači i ožujku 2022. (dospijeće zadnjeg računa je 11. ožujka 2022.) kako i proizlazi iz otvorenih stavaka na listu 15 spisa, dakle ne za razdoblje nakon 31. ožujka 2022.

29. Naposlijetku valja istaknuti kako utvrđenje prividnosti simuliranog ugovora samo po sebi ne donosi nikakvu pravnu korist tužitelju koji nije dokazao koji je ugovor njime prikriven. Naime prividan ugovor je pravno nepostojeći (a ne ništetan kako to ponovno tužitelji pogrešno postavljaju u zahtjevu), te stoga bez valjanog prikrivenog ugovora ne postoji nikakav ugovorni odnos koji bi mogao biti temelj za traženu pravnu zaštitu. Teret dokazivanja sadržaja, bitnih sastojaka i valjanosti prikrivenog ugovora u cijelosti leži na tužitelju koji se na njega poziva, a kako su isti u konkretnom slučaju izostali primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci ove presude.

30. Obzirom na neosnovanost postavljenih zahtijeva nisu ispunjene niti pretpostavke iz odredbe čl. 344. i čl. 346 i čl. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 dalje: OZ) sve iz prethodno iznesenih razloga stoga niti prijedlog za određivanjem privremene mjere na novčanoj i nenovčanoj tražbini nije osnovan te je odlučeno kao pod točkom II. rješenja.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje: Tarifa).

Prema tome tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 18. travnja 2023., 14. studenog 2023., 30. listopad 2024., 23. siječnja 2025. i 22. svibnja 2026. u iznosu od po 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 31. siječnja 2023. iznos od 100,00 eura (Tbr. 9/5 tarife), za sastav podneska od 14. veljače 2023., 12. prosinca 2024. i 4. svibnja 2026. iznos od po 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav odgovora na žalbu iznos od 500,00 eura (Tbr. 10/6 Tarife), što uvećano za trošak PDV- a (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 6.375,00 eura.

Tuženiku su u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a na trošak priznate i zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate te je stoga odlučeno kao pod točkom III. rješenja.

Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka preko iznosa koji mu sukladno odredbama Tarife i Zakonu o sudskim pristojbama („ Narodne novine“ br. 118/2018, 51/2023 dalje: ZSP) pripada. Naima tuženik nije obveznik plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer prema odredbi čl. 4. toč. 2. ZSP-a obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu (analogno i u odnosu za odgovor na žalbu) nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. rješenja.

Zagreb, 10. srpnja 2026.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.