REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

P-1196/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja KING ICT d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 67001695549, protiv tuženika DERMALOG Identification Systems GmbH, Mittelweg 1120, 20148 Hamburg, Savezna Republika Njemačka, kojeg zastupa punomoćnik Vlatko Kregar, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate iznosa od 337.224,00 EUR i naknade štete u iznosu od 1.016.781,00 EUR, te u pravnoj stvari tuženika-protutužitelja DERMALOG Identification Systems GmbH, Mittelweg 1120, 20148 Hamburg, Savezna Republika Njemačka, kojeg zastupa punomoćnik Vlatko Kregar, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužitelja-protutuženika KING ICT d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 67001695549, radi isplate iznosa od 124.705,07 EUR EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja KČ, zaposlenog kod tužitelja, i punomoćnika tuženika, s danom objave 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik DERMALOG Identification Systems GmbH, Mittelweg 1120, 20148 Hamburg, Savezna Republika Njemačka, dužan je tužitelju KING ICT d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 67001695549, isplatiti iznos od 337.224,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče i to:

- na iznos od 256.944,00 EUR od dana 24. studenoga 2017.

- na iznos od 80.280,00 EUR od dana 14. studenoga 2017.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Tuženik DERMALOG Identification Systems GmbH, Mittelweg 1120, 20148 Hamburg, Savezna Republika Njemačka, dužan je tužitelju KING ICT d.o.o. , Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 67001695549, naknaditi štetu u iznosu od 900.781,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 2. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja KING ICT d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 67001695549, prema tuženiku DERMALOG Identification Systems GmbH, Mittelweg 1120, 20148 Hamburg, Savezna Republika Njemačka, za isplatu:

- iznosa od 116.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 2. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te

- zateznih kamata na iznos od 900.781,00 EUR tekućih od dana 2. rujna 2022. do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki II. izreke ove presude.

IV. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika DERMALOG Identification Systems GmbH, Mittelweg 1120, 20148 Hamburg, Savezna Republika Njemačka, prema tužitelju KING ICT d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 67001695549, koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku KING ICT d.o.o., Buzinski prilaz 10, Zagreb, OIB: 67001695549, isplatiti tuženiku-protutužitelju DERMALOG Identification Systems GmbH, Mittelweg 120, 20148 Hamburg, SR Njemačka, iznos od 124.705,07 EUR / 939.590,37 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. ožujka 2019. godine pa sve do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana."

V. Nalaže se tuženiku DERMALOG Identification Systems GmbH, Mittelweg 1120, 20148 Hamburg, Savezna Republika Njemačka, da tužitelju KING ICT d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 67001695549, naknadi parnični trošak u iznosu od 28.785,81 28.785,81 EUR zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.314,26 EUR zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

Obrazloženje

1. Predmet ovoga spora su sljedeći zahtjevi parničnih stranaka:

1.1. Tužbeni zahtjev tužitelja KING ICT d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 67001695549, prema tuženiku DERMALOG Identification Systems GmbH, Mittelweg 1120, 20148 Hamburg, Savezna Republika Njemačka, za isplatu iznosa od 337.224,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi prava na povrat danog radi činjenice raskida ugovora (vođen u ovosudnom predmetu br. P-1196/2021).

1.2. Tužbeni zahtjev tužitelja KING ICT d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 67001695549, prema tuženiku DERMALOG Identification Systems GmbH, Mittelweg 1120, 20148 Hamburg, Savezna Republika Njemačka, za naknadu štete u iznosu od 1.016.781,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (vođen u ovosudnom predmetu br. P-1576/2022)

1.3. Protutužbeni zahtjev tuženika DERMALOG Identification Systems GmbH, Mittelweg 1120, 20148 Hamburg, Savezna Republika Njemačka, prema tužitelju KING ICT d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 67001695549, za isplatu iznosa od 124.705,07 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na temelju stjecanja bez osnove (vođen u ovosudnom predmetu P-1196/2021, a nakon razdvajanja toga postupka u ovosudnom predmetu br. P-221/2024).

2. Sud je postupke u svim navedenim predmetima (br. P-1196/21, br. P-1576/22 i br. P-221/2024) spojio u jedan jedinstveni postupak koji se sada vodi u predmetu br. P- 1196/2021.

3. Radi se o sporu s međunarodnim obilježjem s obzirom na to da je tužitelj pravna osoba iz Republike Hrvatske, a tuženik pravna osoba s područja Savezne Republike Njemačke, ali su stranke za slučaj spora ugovorile pravo Republike Hrvatske i nadležnost ovoga suda.

4. Sud je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u spisu i to Sporazum o izvršenju (list 5-15 spisa), Izmjena i dopuna Sporazuma o izvršenju (list 29 -30 spisa), Obavijest o raskidu Sporazuma o izvršenju (list 35-36 spisa), Jamstvo za uredno izvršenje Sporazuma (list 40 spisa), Izmjena i dopuna br. 1 Jamstvu za uredno izvršenje Sporazuma (list 43 spisa), dopis Deutsche Bank od 5.3.2019. (list 46 spisa), račun br. 1102008-02 (list 48 spisa), račun br. 1102008-01 (list 49 spisa), e-mail korespondencija (list 66-109 spisa), Izvješće o funkcionalnom testiranju od 22.2.2019. (list 111-113 spisa), Izvješće o kvaliteti uspoređivanja (list 117-118 spisa), dopis punomoćnika tužitelja (list 123-124 spisa), Dodatak Ugovora za nabavu sustava AFIS (list 127-128 spisa), Zahtjev za isplatom po garanciji (list 143-144 spisa), Funkcionalna specifikacija i tehnički zahtjevi za AFIS sustav (list 156-209 spisa), prilozi uz Izmjenu i dopunu Sporazuma o izvršenju (list 229-257 spisa), Ugovor o kupoprodaji hardvera i licencije za softver između tužitelja i društva IDEMIA s dodacima (list 260 -334 spisa), računi društva IDEMIA s potvrdama o plaćanju (list 336-355 spisa), Izjava tuženika od 11.4.2017. (list 365-370 spisa), financijska ponuda tuženika od 20.7.2017. (list 378- 384 spisa), AFIS-Grupa 1 Klijentska oprema za sustav AFIS (list 550-568 spisa), AFIS- Grupa 2 Serverska oprema i programsko rješenje za sustav AFIS (list 569-592 spisa), računi društva IDEMIA u ovjerenom prijevodu (list 1668-1705 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Damira Kljajića (list 1957-2100 spisa), račune društva AD ACTA PRIJEVODI d.o.o. (list 2116-2122 spisa), te u nalaz i mišljenje vještaka DARFIN d.o.o. (list 2141 - 2164 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljeva zastupnika po zakonu RČ (list 1916-1921 spisa),svjedoka FČ (list 1924-1926 spisa), svjedoka KČA (list 1926-1927 spisa), svjedoka LČ (list 1927-1929 spisa), svjedoka NČ (list 1929-1930 spisa), svjedoka JČ (list 1931-1932 spisa), svjedoka PČ (list 1933-1934 spisa), svjedoka VČ (list 1934 spisa), svjedoka GČ (list 1935-1936 spisa) i vještaka Damira Kljajića (list 2123-2126 spisa).

Sud nije izveo dokaz saslušanjem tuženikova zastupnika po zakonu EČ jer se punomoćnik tuženika prava na izvođenje toga dokaza odrekao.

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te je utvrdio:

- da je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 337.224,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama osnovan,

- da je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.016.781,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama djelomično osnovan te

- da protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 124.705,07 EUR s pripadajućim zateznim kamatama nije osnovan.

6. Između stranaka nisu bile sporne sljedeće činjenice:

6.1. Stranke su bile u ugovornom odnosu na temelju Sporazuma o izvršenju u pogledu PROJEKTA AFIS HRVATSKA sklopljenog između parničnih stranaka dana 27. srpnja 2017. (dalje: Sporazum o izvršenju), koji projekt AFIS je bio namijenjen potrebama krajnjeg korisnika, a to je bio MUP Republike Hrvatske. Tuženik je sukladno predmetnom Sporazumu o izvršenju bio odgovoran za pravovremenu isporuku robe i usluga na projektu sukladno raspodjeli radnog opterećenja i odgovornosti iz čl. 2.1. Sporazuma i u skladu s vremenskim okvirom iz čl. 4. Sporazuma. Sukladno čl. 2.1. Sporazuma tuženik je bio, između ostaloga, odgovoran za opskrbu, implementaciju, obuku i potporu 2. razine (održavanje) sustava AFIS i opreme (čitači otisaka prstiju i SDK), uključujući frontend rješenje razvijeno kao dio projekta u skladu s potrebama MUP-a kao krajnjeg kupca, bio je odgovoran za implementaciju i podršku sistemskog softvera koji se odnosi na sustav AFIS te za isporuku izvornog koda razvijenog isključivo za potrebe tog projekta. Stranke su ugovorile da se programski sustav nabavlja po principu „ključ u ruke“, što znači da je cjelokupan sustav morao biti opsežno dokumentiran te da je dokumentacija morala biti isporučena na hrvatskome jeziku u tiskanome i digitalnome obliku najkasnije prilikom primopredaje sustava, da je trebao uključivati dizajn sustava, nabavu potrebnog hardvera, nabavu sistemskog softvera, dizajn, izradu i testiranje sustava, provođenje testiranja, instalaciju i integraciju, podršku pri uvođenju sustava u rad, softversko i hardversko održavanje do i nakon puštanja sustava u rad, uspostavu sustava za pomoć korisnicima na hrvatskom jeziku (help desk), edukaciju i odgovarajuće dodatne usluge. Osim toga sustav je morao omogućiti obavljanje postojećih poslovnih procesa koji se rade na postojećem AFIS sustavu ili unaprijediti poslovni proces na moderniji i efikasniji način. Dakle, radilo se o programskom sustavu koji je morao biti implementiran kao cjelovito rješenje koje je po instalaciji spremno za rad i koje uključuje kompletan hardver, softver, operacijske sustave i sve ostale potrebne aplikacije te licence da se zadovolje traženi poslovni zahtjevi definirani u natječajnoj dokumentaciji. Obveza ponuditelja je bila i napraviti rješenje za migraciju podatka iz postojećeg AFIS sustava u novi AFIS sustav. Pored toga tuženik, koji je to jasno naznačio u svojoj ponudi, je bio dužan sudjelovati i u testiranju implementiranog sučelja te ispraviti sve uočene nedostatke i nepravilnosti bez dodatnih troškova.

6.2. Uvidom u čl. 5. Sporazuma o izvršenju i u financijsku ponudu tuženika od 20. srpnja 2017., koja predstavlja Prilog 2 Sporazuma o izvršenju (list 378 do 384 spisa), sud je utvrdio da je cijena tj. financijska vrijednost projekta ugovorenog između parničnih stranaka na temelju Sporazuma o izvršenju iznosila 1.143.060,00 EUR, time da je tuženik tužitelju odobrio „Posebni popust na projekt“ u iznosu od 300.000,00 EUR, tako da je cijena projekta u konačnici iznosila 843.060,00 EUR.

6.3. U sklopu programskog rješenja tuženik je također morao osigurati sučelje za Sporazume PRÜM i PSCS. Radi se o sučelju potrebnom za povezivanje s državama članicama EU kako je propisano odlukama Vijeća EU 2008/615/PUP i 2008/616/PUP (Prümske odluke) i sučelju za povezivanje sa tijelima progona SAD-a radi ispunjenja Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenim Američkih Država o unaprjeđenju suradnje u sprječavanju i borbi protiv teškog kriminala (tzv. PCSC Sporazum ili Transatlantik Prüm) te je ponuđeno AFIS rješenje moralo zadovoljiti zahtjeve evaluacije koju su trebala provoditi nadležna tijela za provedbu tih Sporazuma.

6.4. Potpuna i pravovremena isporuka projekta AFIS prema krajnjem korisniku MUP-u bila je od iznimne važnosti za Republiku Hrvatsku zbog potrebe pravovremenog ispunjavanja kriterija koji su dio preuzetih međunarodnih obveza Republike Hrvatske, a čije bi neispunjavanje, uz ostalo, imalo za posljedicu pitanje ukidanja viznog režima sa Sjedinjenim Američkim Državama i pitanje ulaska Republike Hrvatske u Schengenski prostor.

6.5. Prema čl. 4. Sporazuma o izvršenju krajnji rok za isporuku hardvera te sistemskog i aplikacijskog softvera je bio 180 dana od dana potpisa Sporazuma o izvršenju. Krajnji rok za prijenos podataka u novi sustav je bio 250 dana od potpisa Sporazuma o izvršenju, dok je krajnji rok za puštanje u produkciju rješenja (Go-live) bio 300 dana od potpisa Sporazuma o izvršenju.

6.6. Izmjenom i dopunom Sporazuma od 4. rujna 2018. godine, tužitelj i tuženik su izrijekom konstatirali da tuženik nije isporučio robu i usluge na projektu u skladu s navedenim u raspodjeli radnog opterećenja i odgovornosti iz čl. 2.1. Sporazuma o izvršenju i u skladu s vremenskim okvirom iz čl. 4. toga Sporazuma koji je bio 27. travnja 2018., tako da je zbog navedenog propusta tužitelj tuženiku Izmjenom i dopunom Sporazuma odobrio dodatni rok isporuke (Go-live) do 30. rujna 2018.

6.7. Tužitelj je zbog neispunjenja tuženikovih obveza iz Sporazuma o izvršenju od 27. srpnja 2017. te njegove Izmjene i dopune od 4. rujna 2018. dana 25. veljače 2019. raskinuo Sporazum o izvršenju.

6.8. S obzirom na potrebu pravovremenog ispunjavanja međunarodnih obveza Republike Hrvatske, opisanu u točki 6.4. obrazloženja ove presude, nakon tužiteljeva raskida Sporazuma o izvršenju s tuženikom, krajnji korisnik MUP je kao ugovorni partner tužitelja, zbog kratkoće preostalih rokova za ispunjenje obveza Republike Hrvatske prema EU, dao mogućnost tužitelju da u cilju potrebne implementacije sustava AFIS, žurno pronađe drugoga dobavljača sustava umjesto tuženika. Tada je tužitelj, dana 3. svibnja 2019. nakon prikupljanja više ponuda, s društvom IDEMIA IDENTITY & SECURITY FRANCE iz Francuske (nastavno: IDEMIA), kao najpovoljnijim ponuditeljem, sklopio Ugovor o kupoprodaji hardvera i licencije za softver.

U odnosu na tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 337.224,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama:

7. Radi se o zahtjevu tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 337.224,00 EUR (iznosa od 256.944,00 EUR koji je tužitelj platio tuženiku 23. studenoga 2017. na temelju računa 1102008-02 od 21. rujna 2017. i iznosa od 80.280,00 00 EUR koji je tužitelj platio tuženiku 13. studenoga 2017. na temelju računa br. 1102008-01 od 21. rujna 2017.), sve s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Navedene račune tuženik je ispostavio tužitelju na temelju Sporazuma o izvršenju u odnosu na projekt AFIS koji je bio namijenjen potrebama krajnjeg korisnika, a to je bio MUP Republike Hrvatske. Radilo se o računima za isporučenu robu (licencije i skeneri za prepoznavanje otisaka prstiju). Međutim, tuženik je tužitelju isporučio samo dio robe iz Sporazuma o izvršenju, u vrijednosti 40% od ukupne vrijednosti Sporazuma o izvršenju, koja roba je bez preostale opreme i bez isporučenog softverskog rješenja bila neupotrebljiva. Navedeni Sporazum o izvršenju, zajedno s njegovom Izmjenom i dopunom od 4. rujna 2018., raskinut je od strane tužitelja 25. veljače 2019. jer tuženik nije ispunio svoju obvezu iz Sporazuma o izvršenju te tužitelj po osnovi raskida toga Sporazuma zahtijeva povrat plaćenog iznosa od 337.224,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Tuženik je osporio osnovanost navedenog tužbenog zahtjeva u bitnome navodeći da tužitelj nije izvršio povrat robe (licencije i skeneri za prepoznavanje otisaka prstiju) u cjelokupnoj količini navedenoj u tuženikovim računima (2.000.055 komada), kao i da tužitelju ne pripada povrat cjelokupno plaćenog iznosa od 337.224,00 EUR jer je tužitelj dana 14. ožujka 2019. naplatio bankarsku garanciju u iznosu od 126.459,00 EUR, radi čega taj iznos treba oduzeti od isplaćenog iznosa od 337.224,00 EUR, da isporučena roba po računima nije imala nedostatke te da tužitelj nije dokazao da je prije raskida Sporazuma o izvršenju pozvao tuženika na uklanjanje nedostataka. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Činjenicu da je tužitelj izvršio plaćanje navedenog iznosa od 337.224,00 EUR, i to iznosa od 256.944,00 EUR koji je plaćen dana 23. studenoga 2017. na temelju računa 1102008-02 od 21. rujna 2017. i iznosa od 80.280,00 00 EUR koji je plaćen dana 13. studenoga 2017. na temelju računa br. 1102008-01 od 21. rujna 2017., sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka za financije DARFIN d.o.o. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka DARFIN d.o.o. s obzirom na to je vještak u cijelosti postupio sukladno zadatku koji mu je odredio sud, da je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju spisa, da je valjano obrazložen i dan u suglasju s pravilima struke, te iz razloga jer stranke nikakvih primjedbi na njegov nalaz i mišljenje u tom dijelu nisu imale te su se odrekle prava na izvođenje dokaza usmenim iznošenjem toga nalaza i mišljenja.

11. U odnosu na tuženikov prigovor da mu tužitelj u povodu raskida Sporazuma o izvršenju nije izvršio povrat robe, tužitelj se očitovao na način da je pozivao tuženika na preuzimanje robe koju mu je tuženik isporučio na temelju naprijed spomenutih računa odnosno na temelju Sporazuma o izvršenju te da je to pozivanje tuženika izvršio i pisanim putem, a sud utvrđuje da ga je pozivao i u tijeku vođenja ovoga postupka, što je razvidno iz podneska tužitelja od 8. prosinca 2022. Uvidom u dopis tužitelja upućen tuženiku putem elektroničke pošte dana 12. travnja 2019. (list 67 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj pisanim putem pozvao tuženika na preuzimanje svih 2.000.055 komada robe (licencije i skeneri). Tuženik tijekom postupka te navode tužitelja nije ničime osporio slijedom čega sud utvrđuje da tuženik odbija primiti robu te da do njezina povrata nije došlo isključivom krivnjom tuženika. Pritom sud utvrđuje da se tuženik ne može pozivati na to da roba koja je ostala u posjedu tužitelja ima stanovitu vrijednost te da se ta vrijednost treba uračunati u novčani iznos koji je predmet tužiteljeva zahtjeva za povrat na temelju činjenice da je Sporazum o izvršenju raskinut.

12. Uvidom u čl. 8.4. i čl. 8.7. Sporazuma o izvršenju sud utvrđuje da je bankarska garancija na iznos od 126.459,00 EUR predstavljala jamstvo za tuženikovo uredno ispunjenje obveze iz Sporazuma o izvršenju te da je ista povezana isključivo s pravom tužitelja na naknadu štete u slučaju raskida Sporazuma o izvršenju za koji je odgovoran tuženik. Ovo stoga jer čl. 8. Sporazuma o izvršenju isključivo govori o tužiteljevom pravu na naknadu štete i pravu na naplatu ugovorne kazne u slučaju neispunjenja tuženikove ugovorne obveze ili zakašnjenja s njezinim ispunjenjem . Iz navedenih odredaba čl. 8. Sporazuma o izvršenju ne proizlazi da bi se iznos iz bankarske garancije kao jamstvo za tuženikovo uredno ispunjenje obveze iz Sporazuma o izvršenju mogao uračunati u iznos na čiji povrat tužitelj ima pravo u slučaju raskida Sporazuma o izvršenju. Stoga sud utvrđuje da se iznos od 126.459,00 EUR koji je tužitelj nesporno naplatio na temelju bankarske garancije može uračunati jedino u naknadu štete koju je tužitelj pretrpio zbog neispunjenja tuženikove obveze iz Sporazuma o izvršenju, dok tužitelju pravo na povrat cjelokupnog novčanog iznosa kojega je platio na temelju Sporazuma o izvršenju koji je raskinut, pripada na temelju čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO).

13. Činjenice da je isporučeni sustav imao nedostatke, da je tužitelj uredno obavještavao tuženika o nedostacima robe vezane za realizaciju projekta AFIS i nedostatke isporučenog sustava AFIS te zahtijevao njihovo uklanjanje, i to kako nakon sklapanja Sporazuma o izvršenju, tako i nakon sklapanja njegove Izmjene i dopune, kao i da tuženik nikada nije uklonio nedostatke, sud je utvrdio na temelju iskaza tužiteljeva zastupnika po zakonu RČ te svjedoka FČ, RČA, VČ i GČ (zaposlenih kod tužitelja), ali i na temelju iskaza svjedoka LČ, NČ, JČ, PČ (zaposlenih u MUP-u).

14. Sve navedene osobe suglasno su iskazivale o navedenim nedostacima koji su utvrđivani u svakodnevnim testiranjima navedenog informatičkog sustava kod krajnjeg korisnika MUP-a, a kojim testiranjima su u vrlo velikom broju slučajeva istovremeno bili prisutni predstavnici obiju parničnih stranaka te uvijek obvezatno i predstavnici krajnjeg korisnika MUP-a, i u kojim prilikama su predstavnici tužitelja i MUP-a ukazivali tuženiku na nedostatke sustava, tako da su se predstavnici tuženika na licu mjesta mogli i sami uvjeriti u njegovu nefunkcionalnost te su iz toga razloga i obećavali da će navedene nedostatke tuženik ukloniti, što je tužitelj od tuženika i zahtijevao, ali tuženik tom zahtjevu u konačnici nije udovoljio te nedostaci nisu uklonjeni.

15. Tužiteljev zastupnik po zakonu RČ te svjedoci FČ, RČA i GČ u svojim iskazima ujedno potvrđuju da je između parničnih stranaka sklopljena Izmjena i dopuna Sporazuma o izvršenju zato da se tuženiku dade primjereni rok za uklanjanje nedostataka koji su se pojavili već u samom početku realizacije projekta. Nakon toga, prema iskazu RČ te FČ i RČA, tuženikov projektni tim postupno se smanjivao, ali je tužitelj i nadalje u svakodnevno vođenoj usmenoj i pisanoj korespondenciji s tuženikom , kako na razini članova njegova projektnog tima, tako i na razini tuženikove uprave, obavještavao tuženika o nedostacima u smislu nefunkcionalnosti sus tava i zahtijevao njihovo uklanjanje, te da je tuženik i nadalje obećavao da će nedostatke ukloniti. S vremenom je, međutim, prema iskazu tužiteljeva zastupnika po zakonu RČ i svjedokinje RČA tuženikova suradnja s tužiteljem u cilju uklanjanja nedostataka u potpunosti prestala jer tuženik očigledno više nije mogao odgovoriti na svakodnevne tužiteljeve obavijesti o nedostacima i zahtjeve da se navedeni nedostaci uklone.

16. Činjenicu da je tužitelj uredno obavještavao tuženika o nedostacima sustava i zahtijevao njihovo uklanjanje sud je utvrdio i uvidom u dopise tužiteljevih djelatnika upućenih tuženikovim djelatnicima putem elektroničke pošte dana 17. kolovoza 2018. (list 71 i 72 spisa), dana 24. kolovoza 2018. (list 80 i 81 spisa), dana 2. listopada 2018. (list 76 spisa) i dana 30. siječnja 2019. (list 90 spisa), uvidom u korespondenciju stranaka od dana 5., 9. i 10. listopada 2018. (list 95 do 99 spisa) te od dana 20., 25. i 30. listopada 2018. (list 104 do 106 spisa), kao i uvidom u dopise tuženikovih djelatnika upućenih tužitelju dana 25. siječnja 2019. (list 91 spisa) i 29. siječnja 2019. (list 90 spisa). Nađeni nedostaci isporučenog sustava AFIS utvrđeni su i u pisanom Izvješću o funkcionalnom testiranju provedenom 23. siječnja 2019. (list 111 i 112 spisa) te u Izvješću o kvaliteti uspoređivanja provedenom od 16. siječnja 2019. do 18. siječnja 2019. (list 117 i 118 spisa), kojim testiranjima su bili nazočni predstavnici obiju parničnih stranaka i krajnjeg korisnika MUP-a.

17. Činjenicu da je isporučeni sustav tuženika imao nedostatke sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka za informatiku dipl. ing. Damira Kljajića iz kojega, uz ostalo, proizlazi da tuženik tužitelju nije isporučio AFIS sustav sukladno Sporazumu o izvršenju te da je sustav AFIS tuženika kao proizvođača imao sljedeće nedostatke koji su onemogućavali njegovu implementaciju od strane MUP-a kao krajnjeg korisnika:

1. Sustav u cjelini na testiranjima pokazuje nestabilnost (više puta se ponavljaju izvješća o greškama ili zamrzavanjima ekrana) i sporost (dugotrajna učitavanja), a neka od planiranih testiranja se nisu mogla niti održati,

2. Sustav zahtjeva dorade korisničkog sučelja i optimizaciju (naročito kod procesa skeniranja, rada sa slikama, broja potrebnih koraka),

3. Algoritam koji je ključni dio sustava i služi za identifikaciju i usporedbu otisaka prstiju prema rezultatima svih obavljenih testiranja nije bio učinkovit te je na testiranjima za isti uzorak prikazivao sporost kao i lošije rezultate od algoritma koji je koristio sustav koji je u vrijeme implementacije bio u upotrebi,,

4. Sustav nije omogućavao tražene funkcionalnosti u radu sa minucijama i grafičkim analizama,

5. Sustav nije omogućavao tražene funkcionalnosti u dijelu sučelja za razmjenu podataka sa drugim zemljama EU.

18. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je nadalje utvrdio da s obzirom na rezultate testiranja obavljenih prije i nakon isteka dodatnog roka za isporuku, nedostaci koje je imao tuženikov sustav AFIS nisu bili uklonjivi s obzirom na rok koji je postavio krajnji korisnik MUP jer vještak nije našao naznake u implementacijama funkcionalnosti na osnovu kojih bi mogao predvidjeti realni rok u kojem bi se moglo očekivati uklanjanje nedostataka, kao i da je korisnik osnovano prigovarao nedostacima jer je višekratno provodio testiranja s jasno definiranim kriterijima, da je prilikom testiranja na testnim uzorcima uspoređivao rezultate u odnosu na sustav koji je u vrijeme implementacije bio u aktivnoj upotrebi te da su uočeni nedostaci bili objektivno utvrđeni i dokumentirani, a da tuženik nije pružio uvjerljive dokaze o njihovom uspješnom uklanjanju unutar zadanih rokova.

19. Sud je na ročištu održanom 17. prosinca 2025. izveo dokaz usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja vještaka, s obzirom na tuženikova pitanja iz podneska od 26. kolovoza 2025.

20. Na temelju usmeno iznesenog nalaza i mišljenja, a na pitanje tuženika glede eventualne mogućnosti da tužitelj iskoristi dio opreme koju mu je isporučio tuženik, sud je utvrdio da oprema koja je u komercijalnoj prodaji, a nije posebno izrađena za potrebe projekta, može, ali i ne mora odgovarati u svakom tehničkom detalju nekom od projektnih rješenja, da se tehnički ne može isključiti mogućnost za nadogradnju nekih komponenti opreme, ali i da u slučaju ako je oprema standardna to ne znači da će svaki sustav sigurno i dobro raditi s bilo kojim komadom standardne opreme, posebno ukazujući da je u ovom slučaju riječ o skenerima za prepoznavanje otisaka prstiju koji su zahtjevan komad opreme u tehničkom smislu o kojem uvelike ovisi funkcionalnost sustava.

21. Glede primjedbe tuženika u odnosu na neprovođenje vlastitog testiranja sustava od strane vještaka, vještak se očitovao da je odmah na početku izrade nalaza i mišljenja na svoj upit dobio odgovor od MUP-a kako više ne postoji instalirana verzija spornog sustava tuženika kojem bi vještak mogao pristupiti te da je vještak zbog toga koristio ovjerene zapisnike s testiranja kojima su prisustvovali predstavnici svih strana uključenih u projekt, dakle predstavnici parničnih stranaka i krajnjeg korisnika MUP-a, koji su te zapisnike i potvrdili svojim potpisom, kao i da navedeni zapisnici predstavljaju verificirane dokumente o testiranjima provedenima prema planu koji je od strane stranaka sačinjen još prilikom ulaska u projekt.

22. U odnosu na primjedbu tuženika da je nepotrebno ulazio u usporedbu starog i novog sustava, vještak se očitovao da je usporedba starog i novog (tuženikovog) sustava bila u funkciji ispitivanja funkcionalnosti s jednakim uzorcima usporedbom njihovih rezultata, da je u pisanom nalazu i mišljenju (na str. 46.) prikazao sedam koraka definiranih od strane stranaka kojima je traženo da se testiranja obavljaju s unaprijed riješenim tragovima te da je i vještak proveo testiranja prema tim koracima u postojećem sustavu (MetaMorpho) i novom (tuženikovom) sustavu.

23. U odnosu na primjedbu tuženika o kontekstu rezultata testiranja i smetnji mrežne infrastrukture, vještak se očitovao da u pisanom nalazu i mišljenju nije donosio vlastitu ocjenu mrežne infrastrukture, već da se pozvao na dio sadržaja službenog zapisnika testiranja iz srpnja 2018. godine koji su sastavili i potpisali predstavnici krajnjeg korisnika, iz kojega, uz ostalo, proizlaze i smetnje mrežne infrastrukture, te da je te smetnje prema stajalištu vještaka tijekom testiranja neophodno navesti jer se one moraju imati u vidu prilikom interpretacije cjelokupnih rezultata testiranja, kao i da su u tom smislu postojeći sustav MetaMorpho i novi sustav tuženika testirani u istom odnosno sličnom mrežnom okruženju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“.

24. U odnosu na primjedbu tuženika u pogledu utvrđenja vještaka u odnosu na evidentiranu sporost sustava, vještak je iskazao da je tijekom testiranja normalno da se prate performanse sustava kao što je brzina odziva jer se problemi te vrste moraju uzeti u obzir prilikom pripreme sustava za rad pod punim opterećenjem. Ako se uzme u obzir postojeći sustav koji obavlja iste ili slične zadatke i koji je prema planu testiranja polazište za ocjenjivanje napretka implementacije, tada se svakako očekuje da se prilikom ukupne interpretacije testiranja vodi računa i o eventualnim komentarima u svezi primijećenih performansi novog sustava.

25. Zaključno valja reći kako je vještak iskazao da je pristup i testiranje tuženikova AFIS sustava koji je predmet spora tražio i od tuženika, kako je to i navedeno na stranici 4. njegova nalaza, te da je pozvao stranke da mu pošalju sve podatke koje smatraju potrebnim priložiti u svrhu izrade nalaza i mišljenja, međutim da od tuženika nije dobio nikakve odgovore ni očitovanja.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za informatiku Damira Kljajića s obzirom na to je vještak u cijelosti postupio sukladno zadatku koji mu je odredio sud, da je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju spisa i nakon neposrednog opažanja predmeta vještačenja, da je valjano obrazložen i dan u suglasju s pravilima struke, te iz razloga jer je vještak u cijelosti odgovorio na sva pitanja suda i stranaka te otklonio sve primjedbe tuženika.

27. Iz svega utvrđenog na temelju nalaza i mišljenja vještaka za informatiku sud utvrđuje da se radilo o većem nedostatku tj. nedostatku koji je djelo činio neuporabljivim te o poslu koji je bio obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, tako da je tužitelj kao naručitelj, na temelju čl. 609. ZOO-a, imao pravo, ne tražeći prethodno uklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Ovo tim više jer je svrha sklapanja same Izmjene i dopune Sporazuma o izvršenju upravo i bila ostavljanje tuženiku primjerenog roka za uklanjanje nedostatka koji su bili utvrđeni već u samom početku realizacije projekta nakon sklapanja Sporazuma o izvršenju. Dakle, s obzirom na činjenicu nedostataka koji su djelo činili neuporabljivim, nije bilo nikakvog razloga da tužitelj tuženiku, nakon isteka roka iz Izmjene i dopune Sporazuma o izvršenju, ponovo ostavlja naknadni rok za uklanjanje nedostatka, već su se na temelju čl. 362. st. 3. ZOO-a stekli uvjeti za raskid Sporazuma. Stoga tužitelju na temelju čl. 368. st. 2. ZOO-a pripada pravo na povrat cjelokupnog novčanog iznosa kojega je platio na temelju Sporazuma o izvršenju koji je raskinut te da je slijedom toga tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 337.224,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama osnovan, o čemu je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

U odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.016.781,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama:

28. Tužitelj u tužbi za naknadu štete podnesenoj 2. rujna 2022. tvrdi da mu je nastala šteta jer je zbog neispunjenja tuženikovih obveza iz Sporazuma o izvršenju od 27. srpnja 2017. te njegove Izmjene i dopune od 4. rujna 2018. morao bez odgode i o svom trošku izvršiti zamjenu cjelokupnog tuženikovog programskog rješenja AFIS sustava i u tu svrhu angažirati drugoga proizvođača.

29. Naime, tužitelj je u tom smislu tvrdio da je s jedne strane činjenica neispunjenja tužiteljeve obveze prema krajnjem korisniku MUP-u mogla rezultirati raskidom njihova ugovornog odnosa i tužiteljevim plaćanjem penala krajnjem korisniku, dok je s druge strane, ista činjenica mogla dovesti do povrede ugovornih obveza Republike Hrvatske prema EU, preuzetih u cilju ulaska Republike Hrvatske u Schengenski prostor (1. siječnja 2023.) i ukidanja viznog režima sa Sjedinjenim Američkim Državama (kraj 2021.), te da bi posljedice te povrede u političkom i materijalnom smislu za Republiku Hrvatsku bile nesagledive. Stoga je prema tužiteljevoj tvrdnji krajnji korisnik MUP kao ugovorni partner tužitelja, nakon tužiteljeva raskida Sporazuma o izvršenju s tuženikom, zbog kratkoće preostalih rokova za ispunjenje obveza Republike Hrvatske prema EU, zatražio od tužitelja da u cilju potrebne implementacije sustava AFIS, žurno pronađe drugoga dobavljača takvoga sustava umjesto tuženika. Tada je tužitelj, nakon prikupljanja više ponuda, s društvom IDEMIA IDENTITY & SECURITY FRANCE iz Francuske (nastavno: IDEMIA), kao najpovoljnijim ponuditeljem, sklopio Ugovor o kupoprodaji hardvera i licencije za softver dana 3. svibnja 2019. (Ugovor s društvom IDEMIA). Radi nastale situacije tužitelj je s MUP-om ugovorio i da će do implementacije novoga sustava društva IDEMIA, on (tužitelj) snositi troškove održavanja postojećeg sustava MetaMorpho putem svoga podizvođača. O svim navedenim činjenicama iskazivali su tužiteljev zastupnik po zakonu RČ te svjedoci RČA, LČ, PČ i GČ čijim iskazima je sud povjerovao jer su i u tom dijelu bili međusobno suglasni. Na poseban upit suda u pogledu razlike u visini cijene iz Sporazuma o izvršenju parničnih stranaka (1.143.060,00 EUR koja je uz „Posebni popust na projekt“ u konačnici iznosila 843.060,00 EUR) i cijene iz Ugovora s društvom IDEMIA (1.950.000,00 EUR), tužiteljev zastupnik po zakonu RČ je iskazao da je Sporazum o izvršenju parničnih stranaka bio prilika za tuženikov proboj i etabliranje na europskom tržištu u segmentu kriminalnog AFISA tako da je cijena iz tog Sporazuma bila upravo u funkciji tog tuženikova nastojanja. Tuženik se prava na izvođenje dokaza saslušanjem svoga zastupnika po zakonu odrekao pa je sud svoje uvjerenje o istinitosti potonjega navoda tužiteljeva zastupnika po zakonu jedino i mogao temeljiti na tom navodu, poglavito ako se uzme u obzir okolnost da je su obje navedene cijene bile u okviru planiranog budžeta za realizaciju projekta AFIS koji je iznosio oko 3 milijuna EUR, o čemu je iskazivao djelatnik MUP-a, svjedok PČ.

30. Uvidom o Ugovor s društvom IDEMIA sud je utvrdio da je prema tom Ugovoru ukupna cijena iznosila 1.950.000,00 EUR. Naknada štete čiju isplatu zahtijeva tužitelj predstavlja razliku između cijene iz Ugovora s društvom IDEMIA (1.950.000,00 EUR) i cijene projekta iz Sporazuma o izvršenju sklopljenog s tuženikom (843.060,00 EUR), uvećane za troškove održavanja postojećeg sustava kod krajnjeg korisnika temelju računa broj 66086158 (36.300,00 EUR) te umanjeno za iznos naknade štete naplaćen na temelju bankarske garancije (126.459,00 EUR), što iznosi 1.016.781,00 EUR (1.950.000 EUR - 843.060,00 EUR + 36.300,00 EUR - 126.459,00 EUR = 1.016.781,00 EUR).

31. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tog tužbenog zahtjeva u bitnome navodeći da je nastupila zastara tužiteljeve tražbine jer je zastarni rok od 3 godine tužitelju počeo teći danom tužiteljeve izjave o raskidu Sporazuma o izvršenju, da tužitelj nije dokazao da je pozvao tuženika na uklanjanje navodnih nedostataka u dostavljenoj robi iz Sporazuma o izvršenju, a prije raskida Sporazuma o izvršenju te da tužitelj nije dokazao nedostatke na dostavljenoj robi niti da je krajnji korisnik imao valjane prigovore na dostavljenu robu.

32. Utvrđenja ovoga suda da je isporučeni AFIS sustav tuženika, u onom dijelu koji je bio dostavljen tužitelju, imao nedostatke, da je tužitelj pozivao tuženika na uklanjanje nedostataka te da su njegove obavijesti o nedostacima bile osnovane, sadržana su u točkama 13. do 27. obrazloženja ove presude pa sud na te iste razloge upućuje i u obrazloženju ovoga dijela presude.

33. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka za financije DARFIN d.o.o. sud je utvrdio da je na temelju Ugovora s društvom IDEMIA i računa ispostavljenih na temelju toga

Ugovora tužitelj društvu IDEMIA isplatio:

- po računu broj 66086166 od 29. srpnja 2019. iznos od 195.000,00 EUR koji je plaćen 3. rujna 2019.,

- po računu broj 66086158 od 29. srpnja 2019. iznos od 36.300,00 EUR koji je plaćen 3. rujna 2019.,

- po računu broj 66086983 od 25. rujna 2019. iznos od 405.000,00 EUR koji je plaćen 31. listopada 2019.,

- po računu broj 66088414 od 4. prosinca 2019. iznos od 170.100,00 EUR koji je plaćen 10. siječnja 2020.,

- po računu broj 66088574 od 13. prosinca 2019. iznos od 1.828,00 EUR koji je plaćen 21. siječnja 2020.,

- po računu broj 66089369 od 27. siječnja 2020. iznos od 233.072,00 EUR koji je plaćen 3. ožujka 2020.,

- po računu broj 66093075 od 25. rujna 2020. iznos od 713.000,00 EUR koji je plaćen 29. listopada 2020. i

- po računu broj 66098953 od 19. listopada 2021. iznos od 116.000,00 EUR koji je plaćen 6. prosinca 2021.

dakle, da je platio ukupan iznos od 1.870.300,00 EUR.

34. Pri ovome se napominje da se iznos od 36.300,00 EUR-a koji je plaćen društvu IDEMIA po fakturi broj 66086158 odnosi na održavanje starog sustava kod krajnjeg korisnika MUP-a kako bi se održao kontinuitet poslovanja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ uslijed činjenice da isporuka novog AFIS sustava kasni zbog razloga za koje je odgovoran tuženik. Naime, tužitelj je u tužbi tvrdio da su inicijalno ugovoreni rokovi isporuke AFIS sustava između ostalih poslovnih potreba, bili uvjetovani i istekom starog ugovora o održavanju između MUP-a i proizvođača rješenja (Safran, kasnijeg naziva IDEMIA) te da je radi neispunjavanja funkcionalnih i tehničkih uvjeta iz raskinutog Sporazuma o izvršenju između tužitelja i tuženika, tužitelj na sebe morao preuzeti i trošak održavanja postojećeg AFIS rješenja MetaMorpho 3.2 direktno s društvom IDEMIA kako bi pažnjom dobrog gospodarstvenika osigurao kontinuitet poslovanja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, a sve kako bi se izbjegla nesaglediva šteta koja je mogla nastupiti u situaciji da digitalizirana baza otisaka papilarnih linija ostane izvan funkcije. Navedene činjenice koje je isticao tužitelj, sud je utvrdio na temelju iskaza tužiteljeva zastupnika po zakonu RČ te svjedoka PČ i GČ koji su o tim činjenicama suglasno iskazivali pa im je sud i u tom dijelu poklonio vjeru.

35. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka za informatiku Damira Kljajića koji je kod krajnjega korisnika MUP-a i uz prisustvo njegovih djelatnika izvršio testiranje sustava isporučenog od strane društva IDEMIA i funkcioniranje PRÜM sučelja preko kojih se razmjenjuju podaci s ostalim državama, utvrdio da je navedeno programsko rješenje iz Ugovora s društvom IDEMIA u cijelosti odgovaralo zahtjevima MUP-a iz natječajne dokumentacije za nabavku AFIS sustava odnosno iz projektnog ugovora sklopljenog između tužitelja i krajnjeg kupca MUP-a. Ujedno je utvrdio i da je tužitelj osnovano s društvom IDEMIA ugovorio održavanje postojećeg (starog) AFIS rješenja MetaMorpho 3.2 kod krajnjeg korisnika MUP-a u cilju održavanja kontinuiteta djelovanja MUP-ova Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, koji sustav MetaMorpho je bio implementiran 2006. godine i koji je bio od presudne važnosti za rad toga Centra za potrebe forenzičke analize, identifikacije osumnjičenih, suradnje s Europolom i unutar Schengenskog prostora), kao i da bi prekid rada toga sustava doveo do ozbiljnih posljedica kao što su nemogućnost provjere otisaka, posljedična kašnjenja u istragama te neispunjavanje preuzetih međunarodnih obveza. Vještak je napomenuo da vrijeme njegova testiranja programskog rješenja društva IDEMIA stari MetaMorpho sustav više nije bio kod krajnjeg korisnika MUP-a tako da njegovo testiranje nije bilo moguće provesti.

36. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za informatiku Damira Kljajića i u tom dijelu s obzirom na to je vještak u cijelosti postupio sukladno zadatku koji mu je odredio sud, da je navedeni vještak stručna osoba koja je svoj nalaz i mišljenje sačinila nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju spisa i na temelju neposrednog opažanja predmeta vještačenja, da te su nalaz i mišljenje valjano obrazloženi i dani u suglasju s pravilima struke.

37. Tuženikov prigovor zastare prema utvrđenju suda nije osnovan. Naime, tuženik je tijekom postupka tvrdio da je zastarni rok od 3 godine za tužiteljevo potraživanje s osnove naknade štete počeo teći danom tužiteljeve izjave o raskidu Sporazuma o izvršenju, tj. 25. veljače 2019. Sud utvrđuje da ta tvrdnja tuženika nije osnovana jer je zastarni rok iz čl. 230. ZOO-a počeo teći onoga dana kada je tužitelj počeo vršiti plaćanja prema društvu IDEMIA na temelju Ugovora o kupoprodaji hardvera i licencije za softver sklopljenog 3. svibnja 2019. (Ugovor s društvom IDEMIA), a kojim Ugovorom je od društva IDEMIA kupljen AFIS sustav koji je u cijelosti odgovarao zahtjevima MUP- a iz natječajne dokumentacije za nabavku toga sustava. Kako je tužba za naknadu štete (inicijalno podnesena u ovosudnom predmetu P-1576/2022 koji se sada vodi u ovom predmetu P-1196/2021) podnesena 2. rujna 2022., te kako je najranije plaćanje prema društvu IDEMIA izvršeno dana 3. rujna 2019., slijedi da je to plaćanje izvršeno unutar trogodišnjeg zastarnog roka, slijedom čega tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

38. Međutim, iako je cijena programskog rješenja prema Ugovoru s društvom IDEMIA iznosila 1.950.000,00 EUR, sud je utvrdio da je tužitelj na temelju ispostavljenih faktura toga društva istome na ime kupoprodajne cijene platio samo iznos od 1.834.000,00 EUR, dok mu je na ime troškova održavanja postojećeg sustava kod krajnjeg korisnika na temelju računa broj 66086158 platio iznos od 36.300,00 EUR, što zajedno iznosi 1.870.300,00 EUR. Oduzimanjem iznosa od 843.060,00 EUR koji odgovara cijeni projekta iz Sporazuma o izvršenju sklopljenog s tuženikom i iznosa od 126.459,00 EUR naplaćenog od tuženika na temelju bankarske garancije, od ukupnoga iznosa plaćenoga društvu IDEMIA (1.870.300,00 EUR), proizlazi da je tuženikovom povredom obveza iz Sporazuma o izvršenju sklopljenog s tužiteljem, tužitelju nastala šteta u iznosu od 900.781,00 EUR. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je osnovan u dijelu za isplatu iznosa od 900.781,00 EUR, na koji iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja tužbe za naknadu štete tj. od 2. rujna 2022. (kako je zatraženo) do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude. Istovremeno, tužbeni zahtjev je utvrđen neosnovanim u preostalom dijelu za isplatu iznosa od 116.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu za isplatu zateznih kamata koje teku na dosuđeni iznos od 900.781,00 EUR po stopi preko stope koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu iznosa od 124.705,07 EUR / 939.590,37 kn s pripadajućim zateznim kamatama:

39. Tuženik u bitnome navodi da je navedeni iznos tužitelj stekao bez osnove jer mu iz ugovornog odnosa s tuženikom na temelju Sporazuma o izvršenju nije nastala nikakva šteta te da stoga nije bilo osnove na naplatu bankarske garancije.

40. Tužitelj je te navode osporio iz svih razloga koji su navedeni naprijed u obrazloženju ove presude, a na kojima se temelji njegov zahtjev prema tuženiku za naknadu štete.

41. Uvidom u točku 8.4. Sporazuma o izvršenju sud je utvrdio da su stranke ugovorile jamstvo za uredno izvršenje toga Sporazuma u vidu bankovnog jamstva na prvi poziv u iznosu od 126.459,00 EUR. Odredbom čl. 8.9. Sporazuma o izvršenju stranke su ugovorile da tužitelj može, u slučaju da tuženik ne završi isporuku robe u odobrenom dodatnom roku iz Izmjene i dopune Sporazuma o izvršenju sklopljene 4. rujna 2018., a radi se o dodatnom roku isporuke (Go-live) do 30. rujna 2018., jednostrano raskinuti Sporazum o izvršenju na temelju pisane izjave te da u tom slučaju zadržava pravo naplate navedenog bankovnog jamstva.

42. Slijedom svega prethodno navedenih utvrđenja ovoga suda, sud nalazi da su za naplatu bankovnog jamstva bili ispunjeni uvjeti te da time nije došlo do tužiteljeva neosnovanog bogaćenja za iznos od od 126.459,00 EUR pa se protutužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim, slijedom čega je odlučeno kao u točki izreke IV. ove presude.

43. Tužitelj je prema vrijednosti predmeta spora po oba njegova zahtjeva prema tuženiku, u ukupnom iznosu od 1.354.005,00 EUR (337.224,00 EUR + 1.016.781,00 EUR), u sporu uspio u omjeru od 91% (337.224,00 EUR + 900.781,00 EUR = 1.238.005,00 EUR), a tuženik u omjeru od 9%. Tužitelju u trošak postupka valja priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u predmetu P-1196/2021 u iznosu od 331,80 EUR, sudske pristojbe na tužbu u predmetu P-1576/2022 u iznosu od 331,80 EUR, trošak prijevoda dokumentacije od strane društva AD ACTA PRIJEVODI d.o.o. u ukupnom iznosu od 3.109,25 EUR po računima br. 2071/01/1 od 5. svibnja 2023., br. 3870/01/1 od 5. rujna 2022. i 2460/01/1 od 2. lipnja 2022., koji računi su dostavljeni u spis, trošak informatičkog vještačenja u iznosu od 30.000,00 EUR, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 1.000,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 331,80 EUR, što zajedno iznosi 35.104,65 EUR. Primjenom postotka tužiteljevog zaključnog uspjeha u sporu u omjeru od 82% (91% - 9%) tužitelju pripada ukupan trošak u iznosu od 28.785,81 EUR na koji iznos tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

44. Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan u dijelu naknadu troška sudske pristojbe na presudu u preostalom iznosu od 331,80 EUR jer je taj iznos zatražen prekomjerno te za isplatu iznosa od 5.982,46 EUR koji mu ne pripada s obzirom na omjer uspjeha u sporu, što zajedno iznosi 6.314,26 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, slijedom čega je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

Zagreb, 10. srpnja 2026.

Sudac

Sandra Rotar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.