Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-346/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužitelja ŠK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Aleksandru Dudukoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika MK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Medariću, odvjetniku u Karlovcu, radi ispravka i brisanja upisa u zemljišnim knjigama, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. lipnja 2026., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, po objavi 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Karlovcu da ispravi zemljišno knjižno stanje brisanjem upisa provedenog rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, broj: Z-5510/2019. od 15. svibnja 2019. ranije u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sada u BZP z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje je doneseno temeljem Rješenja Općinskog suda u Karlovcu u br. ZR-7890/17 od 03. svibnja 2019. u pojedinačnom ispravnom postupku, i kojim rješenjem je VK (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] upisan kao vlasnik u 1/1 dijela kat. čest. br. [katastarska čestica] – [adresa] – površine 349 m2 i kat. čest. br. [katastarska čestica] – [adresa] livade – površine 381 m2 obje sada upisane u BZP u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis prava vlasništva na istim nekretninama u korist ŠK (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], u 16/112 dijela.

II. Nalaže se tuženiku ČK (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], da tužitelju ŠK (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] naknadi prouzrokovani parnični trošak u iznosu od 4.799,82 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši 10. srpnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječanih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 11. lipnja 2019. tužitelj je podnio tužbu radi ispravaka i brisanja upisa u zemljišne knjige protiv šest tuženika i to EK, MK, GK, KK, RK i HK.

2. Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-607/2019-31 od 01. lipnja 2022., nakon zaključenja prethodnog postupka, razdvojen je postupak protiv tuženika MK radi zasebnog raspravljanja.

3. Tužitelj u tužbi navodi da je sve do 15. svibnja 2019. bio upisan kao suvlasnik u 16/112 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to

- kčbr. [katastarska čestica] livada Dobrenica površine 697 čhv

- kčbr. [katastarska čestica] livada Dobrenica površine 88 čhv

- kčbr. [katastarska čestica] livada Dobrenica površine 169 čhv

- kčbr. [katastarska čestica] livada Dobrenica površine 97 čhv

- kčbr. [katastarska čestica] livada Dobrenica površine 106 čhv. Tužitelj dalje navodi da podnosi ovu tužbu sukladno odredbi članka 197. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama obzirom je u pojedinačno zemljišnoknjižnim postupcima vođenim po prijedlogu tuženika kod Zemljišnoknjižnog odjela u Karlovcu broj Z-12124/18, Z-11108/2017, Zr-11106/17, Zr-10720/17, Zr-7903/17 u Zr-11452/17, zemljišnoknjižni sud odbio njegove prigovore, te mu je donoseći gore navedena rješenja bez ikakve pravne osnove i protupravno oduzeo njegovo do tada uknjiženo pravo vlasništva u 16/112 dijela na:

- kčbr. [katastarska čestica] livade [adresa] površine 345 m2

- kčbr. [katastarska čestica] livade [adresa] površine 308 m2,

kao i dijelovima ranije kčbr. [katastarska čestica] – livade Dobrenica površine 697 čhv, te

- kčbr. [katastarska čestica] livada Dobrenica površine 88 čhv

- kčbr. [katastarska čestica] livada Dobrenica površine 169 čhv

- kčbr. [katastarska čestica] livada Dobrenica površine 97 čhv

- kčbr. [katastarska čestica] livada Dobrenica površine 106 čhv. Tužitelj nadalje navodi da je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj ZR - 7890/2017 od 03. svibnja 2019. u pojedinačno ispravnom postupku pokrenutom na prijedlog tuženika MK određeno brisanje prava vlasništva tužitelja ŠK na kčbr. [katastarska čestica] – livade Dobrenica površine 97 čhv i kčbr. [katastarska čestica] – livada Dobrenica površine 106 čhv u 16/112 dijela, određen je otpis kčbr. [katastarska čestica] – livade Dobrenica površine 97 čhv i kčbr. [katastarska čestica] – livada Dobrenica površine 106 čhv – upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u novi zemljišnoknjižni uložak te je određena uknjižba prava vlasništva na istim katastarskim česticama za korist tuženika MK u cijelosti. Predmetno rješenje provedeno je u zemljišnoj knjizi rješenjem Z - 5510/19 od 15. svibnja 2019. te su nove kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] prenesene u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj smatra naprijed provedeni upis nije valjan obzirom da za takav upis nisu ispunjene materijalne i postupovne pretpostavke predviđene zemljišnoknjižnim pravom. Navedeno tužitelj obrazlaže činjenicom da tuženik u odnosu na tužitelja ne raspolaže nikakvom ispravom koja bi u smislu odredbe čl.40., čl.41. i čl.42. Zakona o zemljišnim knjigama ukazivala da bi tuženik bilo preko svojih pravnih prednika, bilo preko pravnih prednika tužitelja stekao vlasništvo kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] u cijelosti ili bilo kojeg njezinog dijela, a koja bi mu davala pravo na izvlaštenje tužitelja kao dosadašnjeg vlasnika iste čestice u 16/112 dijela. Tužitelj smatra da je potpuno neprihvatljivo da Općinski sud u Karlovcu rješenje Zr-7890/17 od 3. svibnja 2019. kojim je određeno brisanje prava vlasništva tužitelja u 16/112 dijela i upis prava vlasništva tuženika u 1/1 dijela na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] temelji na privremenom kupoprodajnom ugovoru od 22. svibnja 1970. sklopljenim između TK kao prodavatelja i IK kao kupca, Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 11. lipnja 2002. između IK i ČK te povijesti promjena Državne geodetske uprave Odjela za katastar Duga Resa prema kojima se tuženik nalazi u posjedu istih nekretnina duže od 20 godina kao pošteni i kvalificirani posjednik. Navedeno iz razloga što je tuženik bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik odnosno suvlasnik kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] samo u 2/112 dijela, pa slijedom toga nema nikakav pravni temelj za stjecanje suvlasničkog dijela istih nekretnina u cijelosti odnosno u 1/1 dijela preko tužitelja odnosno izvlaštenjem tužitelja iz vlasništva istih nekretnina u 16/112 dijela. Zaključno tužitelj ističe da sud u ispravnom postupku nije bio ovlašten niti je mogao ocjenjivati činjenice te donositi odluke o stjecanju vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama dosjelošću.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbene navode tužitelja ističući da je Općinski sud u Karlovcu potpuno osnovano u ispravnom postupku koji se vodio pod brojem ZR-7890/2017 dana 03. svibnja 2019. donio rješenje kojim je odredio upis brisanja prava vlasništva na utuženim nekretninama i njihov otpis u novi zemljišnoknjižni uložak uz uknjižbu prava vlasništva na istima u korist tuženika u cijelosti. Tuženik obrazlaže da je kao davatelj uzdržavanja sa svojim ocem IK kao primateljem uzdržavanja sklopio dana 27. svibnja 2002. ugovor o doživotnom uzdržavanju predmet kojega su između ostalog bile i utužene nekretnine. Naime SK je sedamdesetih godina prošlog stoljeća kupio kčbr. [katastarska čestica] i na istoj sagradio vikendicu koja je sada u vlasništvu tuženika, a obzirom da se između predmetne vikendice i rijeke Mrežnice nalaze kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] to je SK kupio i ove dvije čestice koje su mu služile za pristup do rijeke Mrežnice i od tada ih je zajedeno sa tuženikom kosio i održavao, a nakon njegove smrti to čini tuženik i nitko ih nije u tome ometao niti prigovarao ili polagao bilo kakvo pravo na predmetne čestice iz kojeg razloga je tuženik zajedno sa svojim ocem pošten i kvalificiran posjednik istih već više od pedeset godina. Nastavno tuženi navodi da je kčbr. [katastarska čestica] njegov otac SK kupio od ŽK, a što nedvojbeno proizlazi iz privremenog kupoprodajnog ugovora od 22. svibnja 1970. sklopljenog između ŽK kao prodavatelja i SK kao kupca. Iz rješenja Ureda za katastarsko – geodetske poslove Karlovačke županije, Ispostava Duga Resa klasa: 932-07/98-1/269 proizlazi da su dosadašnji posjednici temeljem prijavnog lista od 07. siječnja 1997. izvršili parcelaciju kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] upisan SK, a kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] upisan je FK. Nakon toga je dana 11. studenog 1998. Ured za katastarsko – geodetske poslove Karlovačke županije, Ispostava Duga Resa donio je rješenje klasa: 932-07/98-01/570 kojim rješenjem je temeljem prijavnog lista od 03. studenog 1998. kčbr. [katastarska čestica] sa dotadašnjeg posjednika FK upisana na novog posjednika SK obzirom da je SK kčbr. [katastarska čestica] kupio od FK. Obzirom da podaci u zemljišnim knjigama nisu odgovarali podacima u katastru i stvarno stanju posjeda i uživanja tuženik je pokrenuo pojedinačni ispravni postupak za kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], a u kojem postupku je Općinski sud u Karlovcu donio rješenje poslovni i broj ZR-7890/17 od 03. svibnja 2019. te je tuženik temelje istoga rješenja u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik pojašnjava da su tadašnji upisani suvlasnici u zemljišnim knjigama proveli parcelaciju kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to temeljem prijavnog lista od 16. svibnja 2008. koji je izradio Geodetski ured Geosfera d.o.o., i temelje čega je u katastru kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] upisan upravo tuženik, a sve obzirom na činjenicu da je Općinski sud u Karlovcu svojim rješenjem broj Z-4430/08 od 26. kolovoza 2008. dopustio cijepanje kčbr. [katastarska čestica]. Zaključno tuženik navodi da rješenje Općinskog suda u Karlovcu koje tužitelj pobija u ovom postupku osnovano i valjano obrazloženo obzirom na činjenicu da je tuženik zajedno sa svojim pokojnim ocem pošten i kvalificiran posjednik utuženih nekretnina već gotovo 50 godina, dok tužitelj nikada nije bio u posjedu istih.

5. Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelj je u podnesku od 14. kolovoza 2018. istaknuo kako iz dokaza dostavljeni po tuženiku jasno proizlazi da nije bilo činjenične ni pravne osnove za otvaranje pojedinačnog zemljišnoknjižnog postupka u odnosu na utuženu nekretninu obzirom da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 208. Zakona o zemljišnim knjigama, odnosno ranije čl. 200. Zakona o zemljišnim knjigama. Navedeno iz razloga što tuženik nije bio u faktičnom posjedu kčbr. [katastarska čestica] obzirom da kje tu česticu posjedovao tužitelj na način da se istom služi za pristup sa svoje parcele 96/11, tuženik je bio ranije upisan u zemljišnim knjigama kao suvlasnik istih u 2/112 dijela, pa nije imao pravni interes za pokretanje pojedinačno ispravnog postupka, iz isprava kojima tuženik raspolaže nisu ne proizlazi opravdanost pokretanja istog postupka, odnosno tuženik ne raspolaže ispravama kojima bi učinio vjerojatnim da bi mu pripalo pravo vlasništva predmetnih čestica u 1/1 dijela, kao i da tuženik nije raspolagao isparava koje bi ukazivale na vjerojatnost da bi stekao pravo vlasništva istih čestica u 1/1 dijela na teret tužitelja. Tuženik naglašava da tuženik ne raspolaže ispravama koje bi bilo u smislu Zakona o zemljišnim knjigama bilo u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predstavljala temelj za stjecanje prava vlasništva. Naime tuženi svoju tvrdnju da je kčbr. [katastarska čestica] stekao preko svog pravnog prednika IK za kojeg tvrdi da je istu kupio od FK ničime ne dokazuje, a niti dokazuje da bi FK ikada bio vlasnik iste nekretnine obzirom da nema dokaza o navedenoj kupoprodaji, a imajući u vidu činjenicu da posjedovni list, prijavni list kao ni rješenje katastra iz 1998. ne predstavljaju dokaz o vlasništvu nekretnine, niti mogu biti temelj za stjecanje prava vlasništva nekretnine od tužitelja. Također tužitelj ukazuje na činjenicu da ŽK u trenutku sklapanja Privremenog kupoprodajnog ugovora od 22. kolovoza 1970. nije bio vlasnik kčbr. [katastarska čestica] već samo posjednik pa je predmetnim ugovorom na prednika tuženika mogao prenijeti samo pravo na posjed, a ne i pravo vlasništva istre čestice jer ŽK nije bio vlasnik., a iz teksta samog ugovora proizlazi da su obje ugovorne strane bile svjesne da se privremenim ugovorom ne prenosi pravo vlasništva na kčbr. [katastarska čestica]. Tužitelj također naglašava da sud u ispravnom postupku nije ni mogao odlučivati o stjecanju prava vlasništva dosjelošću jer se u istom pitanju može odlučivati samo u parničnom postupku.

6. Podneskom od 24. ožujka 2020. tuženik je u cijelosti osporio naprijed iznesene navode tužitelja ističući da je tuženik više od 50 godina u posjedu utuženih čestica, a što dokazuje i prijavni i list od 03. studenog 1998. iz kojeg je razvidno da je izvršena identifikacija kčbr. [katastarska čestica] te je utvrđeno da navedenu česticu uživa prednik tuženika SK, a koji prijavni list je potpisao i FK, a što on sigurno ne bi učinio da tu česticu nije SK kupio od njega. Tuženik također naglašava da tužitelj ničime ne dokazuje da je upravo on bio posjedu kčbr. [katastarska čestica]. Također tuženik navodi da tužitelj relativizira Privremeni kupoprodajni ugovor od 25. svibnja 1970. te ukazuje na činjenicu da iz Povijesti promjena proizlazi da je tuženik zajedno sa svojim prednicima pošten i kvalificiran posjednik kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] već više od 50 godina te je dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Zaključno u podnesku od 30. travnja 2026. tuženik je naveo da je tijekom postupak dostavio prijamni list za katastar od 03. studenog 1998. iz kojeg je razvidno da je tada izvršena identifikacija kčbr. [katastarska čestica] te je u tvrđeno da navedenu česticu uživa otac tuženika SK, a koji prijamni list su potpisale stranke SK i FK. Prema tome, tužitelj nije kupio od obitelji FK niti kčbr. [katastarska čestica], a niti kčbr. [katastarska čestica], već je vjerojatno kupio samo kčbr. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi kuća. Također nije mogao kupiti niti naprijed navedene čestice od obitelji ŽK, kako tvrdi, jer ta obitelj nikada nije bila u posjedu, a niti u vlasništvu predmetnih čestica, već je oduvijek u posjedu tih čestica bio otac tuženika SK, a zatim i tuženik kao njegov nasljednik iz kojeg razloga je temeljem kvalificiranog posjeda u zemljišnoknjižnom postupku tuženik i upisan kao vlasnik ovih čestica, kao što su i obitelji KK, GK, EK i LK u ispravnom postupku upisani kao vlasnici kčbr. [katastarska čestica].

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu i to izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (list 13 do 22 spisa), rješenje Općinskog suda u Karlovcu posl.br. ZR-7943/17 od 3. svibnja 2019. (list 23 do 27 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 28 spisa), rješenje Općinskog suda u Karlovcu posl.br. ZR- 7890/17 od 3. svibnja 2019. (list 29 do 32 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 33 spisa), rješenje Općinskog suda u Karlovcu posl.br. ZR-7902/17 od 3. svibnja 2019. (list 34 do 37 spisa), zk izvadak (list 38 spisa), rješenje Općinskog suda u Karlovcu posl.br. ZR-7903/17 od 3. svibnja 2019. (list 39 do 42 spisa), zk izvadak (list 43 spisa), rješenje Općinskog suda u Karlovcu posl.br. ZR-11452/17 od 3. svibnja 2019. (list 44 do 48 spisa), zk izvadak (list 49 spisa), rješenje Općinskog suda u Karlovcu posl.br. ZR-7890/17 od 3. svibnja 2019. (list 56 do 59 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 60 do 61 spisa), rješenje Općinskog suda u zagrebu posl.br. O-2936/10 od 18. svibnja 2010. (list 62 spisa), zk izvatke (list 63 do 64 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 65 spisa), privremeni kupoprodajni ugovor od 22. svibnja 1970. (list 66 spisa), prijemni list (list 67 do 70 spisa), rješenje Ureda za katastarsko geodetske poslove Ispostava Duga Resa (list 71 do 72 spisa, 73 do 74 spisa, 75 do 76 spisa), posjedovni list (list 77 do 79 spisa), popis katastarskih čestica sa posjednicima u k. o. [katastarska općina] (list 80 do 81 spisa), povijest promjena na kat. Česticama (list 82 do 83 spisa), kopije kat. plana (list 84 do 85 spisa), prijamne listove (list 86 do 93 spisa), rješenje Općinskog suda u Karlovcu posl.br. Z-4430/08 od 26. kolovoza 2008. (list 94 do 95 spisa), prijamni list (list 97 do 100 spisa), fotografije (list 101 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 106 spisa), zk izvadak (list 219 do 220 spisa), izvod iz kat. plana (list 221 spisa), nalaz geodetskog vještaka (list 255 do 266 spisa) i fotografije (list 250 do 251 spisa). Tijekom postupka saslušani su svjedoci OK, KK, ĐK, DK, NK, LK i CK (list 243 do 247 spisa) te stranke (list 247 do 249 spisa).

8. Tužbeni zahtjev je osnivan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja po tužbi za ispravak prema odredbi članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10, 55/13, 60/13, dalje: ZZK) za ispravak upisa koje je provedeno na temelju rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj ZR- 7890/17 od 03. svibnja 2019. u odnosu na suvlasnički dio od 16/112 dijela na kčbr. [katastarska čestica] – livada Dobrenica površine 97 čhv, i kčbr. [katastarska čestica] – livada Dobrenica površine 106 čhv.

10. Odredbom čl. 197. st. 1. ZZK određeno je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom

(tužba za ispravak) imaju pravo:

- osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku;

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

11. Prema podacima iz zemljišnih knjiga (list 13 – 22 spisa) prije provođenja pojedinačnog ispravnog postupka nekretnine koje su predmet ovog postupka bile su upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su iste bile u suvlasništvu više osoba, između ostalih tužitelja u 16/112 dijela te je upis prava suvlasništva tužitelja proveden u zemljišnim knjigama upisom poslovni broj Z-6741/2017 od 20. lipnja 2017. temeljem Ugovora o kupoprodaji OV-1846/2017 od 19. lipnja 2017., a knjižni prednici tužitelja su bili ŽK Š iz [adresa] 11 u 8/112 dijela i ŽK ĐK iz [adresa] 12, a koji su upisani kao suvlasnici upisom poslovni broj Z-1155/11 od 25. veljače 2011. temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 19. veljače 2011. broj O-2278/10 i to na dijelu nekretnina ŽK M (TK), [adresa]. Tuženik je također bio upisan kao suvlasnik naprijed navedenih nekretnina i to u 2/112 dijela i to temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. srpnja 2014. sklopljenog sa zemljišnoknjižnom vlasnicom ĆK te temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. srpnja 2014. sklopljenog sa zemljišnoknjižnim vlasnikom UK.

12. Iz rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj RZ- ZR-7890/17 od 3. svibnja 2019. (list 29 – 32 spisa) koje je doneseno u pojedinačnom ispravnom postupku vidljivo je da je da je prihvaćen zahtjev tuženika radi uknjižbe prava vlasništva na kčbr. kčbr. [katastarska čestica] livada Dobrenica od 97 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada Dobrenica od 106 čhv – upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je određen upis brisanja prava vlasništva na nekretninama u korist upisanih vlasnika, između ostalih i tužitelja koji je bio upisna kao vlasnik u 16/112 dijela, i to otpis u novi zk. uložak iste k.o. te je određena uknjižba prava na istima u korist tuženika MK u cijelosti . Navedeno iz razloga što se nekretnine koje su predmet postupka vode upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasništvo tuženika i predlagatelja i protustranka, što ne održava stvarno stanje vlasništva jer je u međuvremenu došlo do promjena u odnosu na vlasničke odnose te je upravo tuženik sad stvarni vlasnik nekretnina obzirom da je vlasništvo stekao temeljem privremenog kupoprodajnog ugovora sklopljenog između njegovog pokojnog oca i TK, Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između njega dao davaoca uzdržavanja i pokojnog oca kao primatelja uzdržavanja te dugogodišnjeg nesmetanog uživanja i posjedovanjem predmetne parcele.

13. Dakle, iz obrazloženja navedenog rješenja koje je doneseno u pojedinačnom ispravnom postupku proizlazi da je tuženik uknjižio pravo vlasništva na temelju neprekinutog niza isprava te na temelju dosjelosti.

14. Te okolnosti osporava tužitelj navodima da da je on bio upisan kao suvlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama temeljem valjanog pravnog posla, ugovora o kupoprodaji nekretnina koji je sklopio sa svoj zemljišnoknjižnim prednicima, te da nije točno da bi privremeni kupoprodajni ugovor i ugovor o doživotnom uzdržavanju na koje se poziva tuženik kao predlagatelj imao utjecaj na promjenu vlasničkog stanja predmetnih nekretnina.

15. Radi identifikacije predmeta spora sud je proveo očevid uz sudjelovanje geodetskog vještaka Dominika Čunovića te je utvrđeno da lice mjesta u naravi predstavlja zatravljeno zemljište u jednoj cjelini, na zemljištu se ne nalaze ograde, jarci, odnosno drugi elementi koji bi na bilo koji način dijelili zemljište na nekoliko dijelova. Nadalje, sudski vještak je utvrdio da tužitelj pokazuje kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], pri čemu je napomenuo da iste ne odgovaraju površini iz grafičkog dijela katastarskog operata i površini upisanoj u vlasnički list istih, ali tužitelj je pravilno pokazao površine po vlasničkom listu, pri čemu su u grafici katastarskog plana iste različite što nam upućuje na neispravnost katastarskog plana nastalog u Austrougarskoj. Ispred pokazanih površina, a prema rijeci Mrežnici nalazi se kčbr. [katastarska čestica] i to ispred kčbr. [katastarska čestica] u cijelosti dok se kčbr. [katastarska čestica] nalazi dijelom ispred kčbr. [katastarska čestica] , a dijelom ispred rijeke Mrežnice. Iznad kčbr. [katastarska čestica] nalazi se kuća za odmor izgrađena na kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, dok se iznad kčbr. [katastarska čestica] nalazi kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja i na istoj je izgrađena kuća za odmor. Sukladno utvrđenom sudski vještak je izradio skicu lica mjesta (list 262 spisa).

16. Nadalje, u nalazu i mišljenju (list 263 spisa) sudski vještak je naveo da je analizom predmetnih prijepornih katastarskih čestica [katastarska čestica] uočena velika razlika u površini upisanoj u pisani dio katastarskog operata i u površini izračunatoj iz grafičkog koordinata katastarskog plana. Iste su ispisane na skici očevida. Također, je nalazu i mišljenju je priložena arhivska građa iz 1997. za diobu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te se ista nalazi u prilogu nalaza.

17. Na licu mjesta saslušani su svjedoci i stranke čije iskaze je sud doveo u vezu s utvrđenjima suda iz pisanih dokaza u ovom postupku, posebno Povijest promjena na katastarskim česticama izdanu od Područnog ureda za katastar Karlovac, Odjel za katastar nekretnina Duga Resa Klasa: 936-02/17-05/112 od 24. srpnja 2017., privremeni kupoprodajni ugovor od 22. svibnja 1970. te Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 11. lipnja 2002. na temelju kojih je u pojedinačnom ispravnom postupku tuženik uknjižio svoje pravo vlasništva na utuženim česticama.

18. Nije sporno da je u trenutku pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka u odnosu na utužene čestice tuženiku u katastru bio upisan kao posjednik istih, dok je u zemljišnim knjigama bio upisan kao suvlasnik predmetnih u 2/112 dijela. Također nije sporno da je tužitelj u trenutku pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka u odnosu na utužene čestice u zemljišnim knjigama bio upisan kao suvlasnik u 16/112 dijela, dok u katastru nije bilo evidentirano da iste posjeduje. Zaključno nije sporno da je tužitelj upisan kao suvlasnik predmetnih nekretnina temeljem ugovora o kupoprodaji koji je sklopio sa Š AK koji su nesporno bili upisani kao suvlasnici predmeta prodaje u zemljišnim knjigama.

19. Uvidom u Privremeni kupoprodajni ugovor od 22. svibnja 1970. (list 66 spisa) sud je utvrdio da je isti sastavljen između ŽK iz [adresa], kao prodavatelja, i PK iz [adresa] kao kupca. Istim ugovorom u čl. 1. ugovoreno je da ŽK TK prodaje, a DK SK Kupuje kčbr. [katastarska čestica] u površini d 97 čhv livada zvana Luka u [adresa] upisan u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje je ugovoreno da će kupac stupiti u posjed kupljenih nekretnina po isplati ugovorene cijene prema situaciji kako je prilikom parcelacije zemljišta na terenu označeno i omeđeno. Zaključno je ugovoreno da kada se isprave greške upisa vlasništva u zemljišnim knjigama, stranke se obvezuju sklopiti pravovaljani kupoprodajni ugovor izvršiti prijenos vlasništva zemljišta (čl. 4. Ugovora). Iz podataka dostavljenih na spis predmeta nije razvidno jesu li stranke predmetnog ugovora naknadno sklopile novi ugovor kao je to ranije navedeno, a nesporno proizlazi da se kupac SK nije upisao kao samovlasnik kčbr. [katastarska čestica] u zemljišnim knjigama. Dakle, predmetni ugovor nije u trenutku sklapanja bio podoban za provedbu u zemljišnim knjigama i SK, prednik tuženika, temeljem istoga nije upisan kao vlasnik nekretnina koje su bile predmet ugovora u zemljišnim knjigama.

20. Uvidom u Povijest promjena na katastarskim česticama izdanu od Područnog ureda za katastar Karlovac, Odjel za katastar nekretnina Duga Resa Klasa:

936-02/17-05/112 od 24. srpnja 2017. (list 82 – 83 spisa) sud je utvrdio da je revizijom posjedovnog stanja 1988. za k. o. [katastarska općina] katastarska čestica broj [katastarska čestica] upisana između ostalih i u dijelu posjedovnog lista broj 548 na posjednika IK iz [adresa], te u dijelu posjedovnog lista broj 515 na ZK iz [adresa]. Nadalje 1998. iskazom promjena 9/98, a temeljem prijavnog lista od 07.01.1997. izvršena je parcelacija predmetne 97 k. o. [katastarska općina] između ostalih i na novonastale kčbr. [katastarska čestica] u posjedovnom listu broj 548 na ime posjednika IK iz [adresa] te na kčbr. [katastarska čestica] u posjedovnom list broj 515 na ime posjednika ZK iz [adresa]. Zaključno 1998. iskaznom promjena 16/98, a na temelju prijavnog lista od 03. studenog 1998. izvršena je promjena posjednika na kbr. broj 97/3 te je ista otpisana iz posjedovnog lista broj 515 sa imena ZK u posjedovnom listu broj 548 na novog posjednika IK iz [adresa] i do dana izdavanja predmetne isprave nije bilo nikakve promijene.

21. Iz Skice premjeravanja broj 178 (list 264 – 265 spisa) sud je utvrdio da ista izrađena po geometru JK za katastarsku općinu [katastarska općina] u postupku diobe zemljišta i iz iste proizlazi da je kčbr. [katastarska čestica] podijeljena između ostalog i na kčbr. [katastarska čestica] koja glasi na ime SK iz [adresa] i kčbr. [katastarska čestica] koja glasi na ime FK, [adresa]. Nadalje u kopiji katarskog plana od 07. siječnja 1997. (list 266 spisa) su naznačene naprijed navedene čestice, uz naznaku da su iste ucrtane, ali kopija katastarskog plana nije provedena.

22. Nadalje, iz Prijavnog lista sastavljenog dana 07. siječnja 1997. (list 67 – 70 spisa) proizlazi da je izvršena promjena podataka u katastru u odnosu na utužene nekretnine na način da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi livada bila upisna kao posjed BK iz [adresa], ŠP (V) [adresa], Hartl Mire, Zagreb, Staničićeva 7, Štrok Izidora, Zagreb, Prol. brigada 35 i MP, [adresa], te je ista čestica cijepana na između ostalog i na kčbr. [katastarska čestica] livada površine 97 čhv u posjedu IK, [adresa] te kčbr. [katastarska čestica] livada površine 106 čhv u posjedu FK [adresa].Iz obrazloženja na poleđini prijavnog lista proizlazi da je na zahtjev zainteresiranih stranaka izvršeno cijepanje kč. [katastarska čestica] kako je prikazano u novom stanju prijavnog lista. Predmet izmjere nije sporan, a parcelacija je izvršena prema stanju na terenu, što stranke vlastoručno potpisuju.

23. Iz rješenja Ureda za katastarsko – geodetske poslove Karlovačke županije, Ispostava Duga Resa Klasa: 932-07/98-1/269 od 12. svibnja 1998. (list 73 – 74 spisa) proizlazi da su upisani posjednici temeljem naprijed prijavnog lista od 07. siječnja 1997. izvršili parcelaciju kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je tuženik SK upisan kao posjednik kčbr. [katastarska čestica], a FK je upisan kao posjednik kčbr. [katastarska čestica].

24. Nastavno dana 11. studenog 1998. doneseno je rješenje Ureda za katastarsko – geodetske poslove Karlovačke županije, Ispostava Duga Resa Klasa: 932-07/98-01/570 (list 71 – 72 spisa) je doneseno temeljem prijavnog lista od 03. studenog 1998. (list 97 – 100 spisa) te je kčbr. [katastarska čestica] sa upisanog posjednika FK upisana kao posjed SK. U obrazloženju istoga rješenja navedeno je da je na zahtjev zainteresiranih osoba ZK i IK izvršena identifikacija kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojim je utvrđeno da navedenu česticu uživa SK te se ovim prijavnim listom ispravlja pogrešan upis posjedovnog lista broj 515 u posjedovni list broj 548, a uz suglasnosti potpisanih stranaka i to SK i FK.

25. Zaključno rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Z-4430/08 od 26. kolovoza 2008. (list 94 – 95 spisa) na temelju prijavnog lista sa kopijom katastarskog plana VP od 16. svibnja 2008. (list 84 – 93 spisa) odobrenog po Područnom uredu za katastar Karlovac, Ispostava Duga Resa Kl: 932- 06/08-02/79 od 16. svibnja 2008. dopušteno je cijepanje kčbr. [katastarska čestica] livada Dobrenica sa 1188 čhv u između ostalih i na kčbr. [katastarska čestica] livada Dobrenica sa 97 čhv i kčbr. [katastarska čestica] livada Dobrenica sa 106 čhv te su iste kao takve upisane u zemljišne knjige.

26. Dakle parcelacija kčbr. [katastarska čestica] u zemljišnim knjigama nije izvršena po potpisivanju Privremenog kupoprodajnog ugovora od 22. svibnja 1970. već je tek naknadno provedena parcelacija te su kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] upisne u katastar i zemljišne knjige.

27. Tijekom postupka proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka ČP, KK, EP, DK, NK, GP i KP (list 243 do 247 spisa) koji su iskazali kao slijedi.

28. Svjedok ČP, nije u rodu, nije u svađi, iskazao je da on više od pedeset godina dolazi na mjesto uredovanja obzirom da ima vikendicu u neposrednoj blizini mjesta uredovanja te može iskazivati o činjenicama unatrag 50 godina. Svjedok uobičajeno šeće uz rijeku Mrežnicu i preko nekretnina koje su predmet ovog postupka i nikada mu nitko nije branio prolaz i to rade svi ljudi koji se tu zateknu. Nadalje je iskazao da je čestica koja se nalazi ispod vikend kuće tuženika oduvijek bila u posjedu roditelja tuženika PK i RP, a nakon toga i tuženika. Što se tiče čestice ispod kuće tužitelja, prije 50 godina bila je u posjedu jednog gospodina prezimena FK, a na mjestu gdje se danas nalazi kuća tužitelja bila je neka betonska mala građevina kao podrumski prostor i taj prostore je prema pričama koje je čuo svjedok bio u vlasništvu gospodina. FK te koliko svjedok zna nitko osim FK nije bio vlasnik nekretnina o kojima je sada iskazivao. Prije nekih desetak godina vidio je da se na mjestu na kojem se sada nalazi kuća tužitelja gradi nova kuća koja se sada tu nalazi , ali svjedok ne znam tko ju je gradio. Svjedok je na sudskom uredovanju prvi puta vidio tužitelja te stoga ne može reći je li on izgradio kuću odnosno je li upravo tužitelj koristio sporne nekretnine. Potvrdio je da je vidio tuženika da kosi jer je tuženik tu već dulji period dok tužitelja nije vidio da kosi jer je tužitelj tu vjerojatno kraće vrijeme i svjedok ga nije vidio da kosi travu i nije nikada vidio ikoga da kosi travu ispod kuće tužitelja, ali je očito da netko kosi kada je trava pokošena. Svjedok je pojasnio da parcelu ispod kuće tuženika uvijek kosi tuženik, dok ne zna tko kosi parcelu ispred kuće tužitelja , a nije nikada vidio da bi tuženik kosio ispod kuće tužitelja.

29. Sljedeći saslušani svjedok KK, nije u rodu, nije u svađi, vodi sudski postupak sa tužiteljem, je iskazala da ima vikendicu do vikendice tužitelja i iz tih razloga ima saznanja o predmetu spora. Tako je izjavio da predmetnu vikendicu posjeduje od 2015., a prije toga nije dolazila na mjesto prijepora. Kad je ona tamo došla, tuženik je kosio parcelu koja se nalazi ispod njegove vikendice, a zemljište koje se nalazi ispod vikendice tužitelja je kosila njena obitelj, odnosno ona, njezin suprug i sin i to iz razloga što je ispod vikendice tužitelja sve do Mrežnice bila zarasla površina, a na zemljištu na kojem se nalazi sada kuća tužitelja je bio stari vinski podrum, a i zemljište ispod je valjda bilo od istog vlasnika. U razdoblju dok tužitelj nije došao zemljište ispod kuće tužitelja je do polovice negdje kosio tuženik, a drugi dio prema zemljištu svjedokinje je kosila obitelj svjedokinje. Tužitelj je u naselje došao nakon obitelji svjedokinje negdje tri ili četiri godine. Tada je tužitelj izgradio kuću, a i stepenice uz kuću su izgrađene od strane majstora Č kojeg je angažirao valjda tužitelj. Nakon što je tužitelj došao on je počeo održavati zemljište ispod svoje vikendice, a obitelj svjedokinje više nije kosila zemljište ispod vikendice tužitelja. Međutim, tužitelj nije nikada kosio ispod vikendice tuženika.

30. Tijekom postupka saslušani svjedok EK nije u rodu, nije u svađi, u sudskom sporu sa tužiteljem, je izjavio da od na mjesto uredovanja dolazi od 1972., a od 1997. imao i vikendicu u neposrednoj blizini. U vrijeme kada je svjedok počeo dolaziti na područje prijepora, dakle 1970 – ih obje livade koje su predmet ovog postupka je bio SK, otac tuženika. Naime, na zemljištu na kojem se danas nalazi kuća tužitelja bilo je zapušteno i bio je izgrađen podrum odnosno započeta gradnja kuće. Na zemljištu na kojem je danas kuća tuženika je bila ista ta kuća. SK je posjedovao oba zemljišta na način da je njegova supruga imala vrt na mjestu otprilike gdje se sada nalazi pumpa ispod kuće tužitelja, a ostalo zemljište do bare koja se nalazi s desne strane kuće tužitelja gledano prema Mrežnici se samo kosilo. SK je u međuvremenu preminuo i zemljište su preuzeli njegov sin i unuci. Tužitelj je ovdje došao negdje 2010. ili 2015. svjedok se ne sjeća točno, ali zna da i nakon što je tužitelj došao ovdje još dugo vremena je tuženik kosio zemljište ispod njegove vikendice. Svjedok je nastavno izjavio da očito tuženik i danas kosi oba zemljišta jer vidi da je trava pokošena u komadu te je vidio tuženika da kosi i to zadnji puta pred par godina, dok svjedok nije vidio da bi tužitelj kosio bilo koju od dvije tužene parcele. Vidio je tuženika kako kosi obje čestice kada je prolazio čamcem po rijeci Mrežnici, a i šetao je tim česticama. Međutim, nikada nije vidio tužitelja da šeće preko obje utužene četice, ali je vidio da šeće preko čestice u vlasništvu svjedoka koja se nalazi uzvodno tri čestice od njegove vikendice. Molić ispred kuće tužitelja je napravljen prije jedno pet ili šest godina ali ne zna tko ga je izgradio, svjedok misli da je to bio tužitelj, a travnati put od mola vodi prema kući tužitelja. Svjedok je izjavio da su sporne parcele posljednji put košene 15. srpnja 2024.

31. Svjedok DK, u srodstvu s tuženikom, nije u svađi, je u svom iskazu izjavila da je ona vlasnica prve vikendice do slapa na rijeci Mrežnici koji se nalazi uzvodno od kuće tužitelja i to od 1968., a u mjesto dolazi od 1965. Od kada svjedok pamti posjednik obje utužene čestice je bio SK, otac tuženika. On je te čestice isključivo sezonski kosio, a nakon što je on umro, isti taj posao održavanja livade preuzeo je tuženik sa sinovima i oni to rade i do danas. Svjedokinja zna da tuženik kosi sporne livade 60 godina. Ne poznaje gđu. KK i nije joj poznato da bi ona kosila sporne livade. Tužitelj je ovdje došao prije jedno desetak godina i na zatečenim temeljima je izgradio vikendicu koja se i danas ovdje nalazi. Tužitelj nakon što je došao ovdje nije ništa radio na livadi koja se nalazi ispod njegove kuće, ni je vidjela da bi tužitelj kosio utužene parcele, ali pogled iz njene vikendice niti ne seže do utuženih parcela, a kada bi se prošetala preko utuženih parcela vidjela bi da su pokošene , ali nikad se nisam šetala kada su parcele košene. U dobrim je odnosima sa tužiteljem i znaju popričati odnosno pozdraviti se, ali nikada joj nije spominjao da bi kosio sporne livade. Zaključno je izjavila da je prilikom dolaska svih stanara na Mrežnicu bio je dogovor da se ne stavljaju nikakve ograde na sporne livade odnosno da to sve bude jedna cjelina koju će svi održavati svatko prema svojim mogućnostima, svatko je kosio ispred svoje kuće pri čemu misli na susjede tamo kod slapa, a sporne livade je kosio samo SK.

32. Sud je tijekom postupka saslušao i svjedoka GK, nije u rodu nije u svađi, u sudskom sporu sa tužiteljem, koji je pojasnio da je on prvi puta došao na mjesto uredovanja 1966. i to kao turist. Međutim kada je općina 1967. prodavala zemljišta u tom kraju, njegovi roditelji su kupili zemljište i izgradili malo kasnije vikendicu. Vikendica svjedoka se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] odnosno do vikendice svjedokinje KK i EK. Što se tiče nekretnina koje su predmet ovog spora, svjedok je izjavio da je kčbr. [katastarska čestica] kupio SK, možda i na ime supruge i to 1970. od zajednice Radočaj, dok je pokojni FK kupio od iste zajednice ŽK kčbr. [katastarska čestica]. Nakon kupnje SK s obitelji je održavao kčbr. [katastarska čestica], dok je kčbr. [katastarska čestica] negdje do 1980. održavao FK i tada je FK napravio i temelje na kojima se nalazi kuća tužitelja. Nakon 1980, obzirom da je obitelj FK bila u prijateljskim odnosima sa obitelji SK, obitelj SK je koristila kčbr. [katastarska čestica] i to ne samo da su kosili nego su i imali vrt. Prema saznanjima svjedoka tužitelj je parcelu na kojoj se nalazi njegova vikendica kupio 2014., a na kčbr. [katastarska čestica] je zakopao i cijev za vodu, a nije siguran da je parcelu kosio jer zna da tu parcelu i dalje kosi tuženik, a svjedok nikada nije vidio tužitelja da bi kosio kčbr. [katastarska čestica] kao ni kčbr. [katastarska čestica]. Svjedok je vidio tuženika da kosi obje parcele jer sam se nekada i kupao tamo, a iz njegove kuće nisu vidljive čestice, međutim ispod svoje vikendice ima livadu u svom vlasništvu i sa te parcele je vidio tuženika da kosi utužene čestice. Svjedok je iskazao i da je bio prisutan kada je SK kupovao kčbr. [katastarska čestica] i vidio je taj ugovor.

33. Svjedok LK, nije u rodu nije u svađi, u sporu sa tužiteljem, je izjavio da je on vlasnik vikendice koja se nalazi između svjedoka ČP i svjedoka EK, a koje se nalaze uzvodno od kuće tužitelja. On u mjesto uredovanja dolazi preko 50 godina, a u zadnjih 40 dolazi intenzivno. Čestice koje su predmet ovog postupka od početka je koristio otac tuženika SK koji je već bio ovdje kada je svjedok počeo dolaziti na rijeku Mrežnicu. SK je koristio obje čestice na način da ih je kosio, a u dijelu je imao i vrt i to bliže kući tužitelja. Koliko svjedok zna i vidi te parcele uređuje obitelj SK, prvo SK pa sada tuženik VK, odnosno svjedok pretpostavljam da tuženik uređuje obje čestice jer u obje uređene, a tko bi ih uređivao kada svatko uređuje svoje. Što se tiče tužitelja, nikada nije vidio da bi on kosio ili nešto radio na bilo kojoj od dviju utuženih čestica, dok je tuženika vidio da kosi obje čestice prije nekih šest mjeseci time da ga nije vidio u košnji ali je vidio da skuplja grane i slično, dakle da održava obje čestice. Svjedok nikada nije čuo odnosno vidio da bi netko nekome branio da kosi odnosno uređuje sporne čestice, ali je on zbog pozicije svoje vikendice udaljen i nije nikoga zatekao u akciji košnje. U odnosu na mol/fos ispod kuće tužitelja nije vidio tko ga je izgradio, ali obzirom da je ispod kuće tužitelja pretpostavlja da ga je tužitelj izgradio.

34. Supruga naprijed navedenog svjedoka, CK, nije u rodu, nije u svađi, u sudskom postupku sa tužiteljem, u svom iskazu izjavila da je ona prvi puta došla u naselje prije nekih 40 godina i tada je na spornim česticama zatekla oca tuženika SK koji je održavao obje utužene čestice, a na čestici ispod kuće tužitelja je imao i vrt. Prije desetak godina došao je i tužitelj te je uredio parcelu na kojoj se danas nalazi njegova kuća. Svjedokinja ne zna da bi tužitelj nešto radio na parceli ispod njegove kuće kao ni na parceli ispod kuće tuženika, nije to nikada vidjela, već je to nastavio kositi tuženik. Vidjela je tuženika kako kosi obje sporne čestice i možda je prošle godine vidjela tuženika kako kosi sporne četice, odnosno kosili su ili tuženik ili njegov sin. Međutim tužitelja nikada nije vidjela da kosi sporne čestice niti da bi skupljao granje odnosno na drugi način uređivao čestice, ne može sa sigurnošću reći da tužitelj nije kosio, ali ona ga nije vidjela. Svjedokinja ne zna tko je napravio fos ili mol koji se nalazi ispod kuće tužitelja i nije nikada nikoga vidjela na tom molu. Također, poznaje svjedokinju KK i nikada nije vidjela da bi ona ili njena obitelj kosili sporne čestice. Zaključno je iskazala da nikada nije bilo spora vezano za pravo prolaženja po spornim česticama i ostaloj površini uz rijeku Mrežnicu, nikada nitko nikome nije branio prolazak niti su podizane ograde ili prepreke.

35.Tijekom postupka su saslušani i tužitelj i tuženik (list 247 do 249 spisa) koji su u odnosu na predmet spora dali sljedeće iskaze.

36. Tužitelj je izjavio da je on 05. ožujka 2014. uknjižen kao vlasnik čestice na kojoj se nalazi kuća u njegovu vlasništvu i tu parcelu je kupio od obitelji FK. Što se tiče utuženih parcela u to vrijeme one su bile u suvlasništvu više osoba te je tužitelj od dva brata ŽK kupio njihove suvlasničke udjele u tim parcelama u omjeru od 8/112 od svakog, a kupio ih je kako bi kao i svi ostali vlasnici vikendica imao pristup do rijeke Mrežnice. U to vrijeme obalna čestica je bila velika, sve je to bila jedna čestica a ta velika čestica koja se kupovala je parcelirana negdje 2019. kada je krenuo spor GP i EK i dodijeljena je čestica. Dakle, tužitelj je kupio 16/112 dijela velike čestice, a što mu je bilo potrebno da bi došao do vode, dakle bio mu je cilj da ima pristup do vode i to je bilo 2016. Isključivi razlog ovog spora je upravo to što je jedino tužitelju u cijelom naselju onemogućen pristup do vode. U vrijeme kada je on kupio predmetne čestice, one su bile održavane, ali tužitelj ne zna tko ih je održavao. Nakon kupnje tužitelj je počeo održavati česticu koja se nalazi ispod njegove kuće dok česticu ispod kuće tuženika nije održavao i nije ga zanimala jer nije ispred njegove kuće, a ovdje ni ne možete zbog konfiguracije terena vidjeti osobu koja kosi već samo čujete zvukove kosilice. Tužitelj je česticu ispod svoje kuće održavao na način da je on , odnosno njegov sin i njegovi prijatelji i supruga tužitelja pokosili travu, napravili su mol 2015. i proveli su vodu odnosno prokop do vode odnosno do Mrežnice i nikada ih nitko nije ometao u održavanju te parcele iako je tuženik sa svoje terase vidio kako tužitelj održava parcelu ispod svoje kuće. Tako mu tuženik nikada nije prigovarao zašto održava parcelu ispod svoje kuće, nije mu nikada govorio da bi to bila njegova parcela i slično. Također, nitko od ostalih susjeda mu nije prigovarao što održava tu parcelu i sporio mu pravo na korištenje parcele. Tuženik obično nije prolazio parcelom ispod kuće tužitelja jer ima parcelu ispod svoje kuće za pristup rijeci Mrežnici. Nakon što je tuženik u ispravnom postupku uknjižen kao vlasnik spornih parcela tuženik je kosio te parcele, a tužitelj se nije miješao. Nakon što je tuženik uknjižen tužitelj si je znao pokositi pristup do rijeke Mrežnice kada nije bilo pokošeno i tuženik mi mu nikada osporavao zašto to kosi odnosno priječio mu pristup do rijeke Mrežnice. Tužitelj je također naglasio da je tuženik je također kupio suvlasničke udjele od 1/112 pa nije točna njegova tvrdnja da je to oduvijek njegovo.

37. Zaključno tuženik je u svom iskazu osporio naprijed navedene tvrdnje tužitelja na način da je izjavio da su 1970. svi vlasnici vikendica kupili suvlasničke omjere u velikoj parceli koja se nalazila ispod vikendica. Međutim, 1970. je provedena parcelacija na način da je donji parcele uz vodu ostao jedna velika parcela, a gornji dio livade prema kućama je parceliran prema dimenziji čestica padine na šest dijelova i grafički je svakoj gornjoj čestici gdje je kuća pripao dio donje čestice koji se parcelirao. Tada je sa E sklopljen ugovor i vlasnik svake parcele na kojoj je izgrađena kuća je kupio parcelu livade pred svojom kućom. Otac tuženika je 1970. kupio samo parcelu ispod njihove kuće i to 97/2, a kčbr. [katastarska čestica] je tada kupio FK koji je bio vlasnik i parcele iznad nje gdje je sada kuća tužitelja, i tada je FK napravio samo betonski podrum. Parcelacija o kojoj se danas pričalo je napravljena samo u odnosu na zemlju iza bare u rijeku, a koja se nalazi desno od kuće tužitelja odnosno uzvodno. Otprilike 1980. otac tuženika je od FK kupio kčbr. [katastarska čestica] odnosno parcelu koja se nalazi ispod kuće tužitelja i to je provedeno u katastru. Jedino što tuženik zna o korištenju predmetne livade ispod kuće tužitelja od strane tužitelja je to da je došao jednu subotu i vidio da je njegova livada prekopana i da je u zemlju položena cijev, tuženik ne zna tko je to napravio jer se to dogodilo preko tjedna, ali nije ništa poduzimao vezano za taj događaj. Od 1970. do danas jedino su tuženik te otac i sin tuženika kosili sporne livade, dok je obitelj KK zadnjih desetak ili 15 godina kosila ispod svoje vikendice te se svjedokinja KK očito zabunila kada je izjavila da je i njena obitelj kosila sporne čestice. Jedino što je tužitelj kosio je 20 m2 zemljišta koje predstavlja stazu prema rijeci Mrežnici, ali i tuženik kada kosi, kosi sve i to tri puta godišnje, za 1 svibanj, u kolovozu i u listopadu, dakle ako tuženik ne bi pokosio tada bi tužitelj pokosio stazu do rijeke Mrežnice. Takva praksa traje već pedeset godina, i tuženik nije tužitelju osporavao takvu košnju jer njih dvoje nisu nikada imali neki kontakt i tuženik je tu njegovu radnju smatrao nebitnom.

38. Iz povedenih dokaza proizlazi da su nekretnine koje su predmet ovog postupka ranije bile dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja čestica je cijepana na više čestica te su od iste čestice nastale i utužene kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica].

39. Predmetno cijepanje je provedeno u katastru temeljem Prijavnog lista sastavljenog dana 07. siječnja 1997. te rješenjem Ureda za katastarsko – geodetske poslove Ispostava Duga Resa od 12. svibnja 1988. te je kao posjednik utužene kčbr. [katastarska čestica] upisan SK, otac tuženika, a kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] je upisan FK da bi rješenjem Ureda za katastarsko geodetske poslove Ispostava Duga reda od 11. studenog 1988. kao posjednik i te parcele bio upisan SK, otac tuženika.

40. Naprijed navedeno cijepanje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama nije provedeno istodobno sa provedbom cijepanja u katastru nego tek rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Z-4430/08 od 26. kolovoza 2008. te u zemljišne knjige nisu upisani posjednici evidentirani u katastru već postojeći zemljišnoknjižni vlasnici. Također, na spis predmeta nisu dostavljeni dokazi u smjeru da su u katastru evidentirani posjednici pokrenuli ili pokušali pokrenuti upis svog prava i u zemljišne knjige.

41. Na temelju iskaza stranaka, svjedoka saslušanih tijekom postupka i provedenih materijalnih dokaza sud je utvrdio da su tuženik, a prije njega njegov pravni prednik SK, tijekom više od pedeset godina izvršavali faktičnu vlast na dijelu nekadašnje kčbr. [katastarska čestica], iz koje su parcelacijom nastale kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]. Takav dugogodišnji posjed, promatran sam za sebe, mogao je predstavljati osnovu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

42. U vrijeme početka tijeka dosjelosti bio je na snazi Opći građanski zakonik, prema kojem se pravo vlasništva redovnom dosjelošću stjecalo protekom trideset godina (par. 1468. OGZ). Ako taj rok nije istekao do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima 1. rujna 1980., na daljnji tijek dosjelosti primjenjuje se dvadesetogodišnji rok iz čl. 28. st. 4. ZOVO-a, sukladno ustaljenom pravnom shvaćanju sudske prakse.

43. Međutim, za odluku u ovom sporu nije odlučno samo pitanje je li tuženik odnosno njegov pravni prednik stekao pravo vlasništva dosjelošću. Naime, u trenutku kada je tužitelj 19. lipnja 2017. stekao suvlasništvo na nekretninama koje su predmet ovog postupka, tuženik nije bio upisan kao njihov isključivi vlasnik, već kao suvlasnik u omjeru od 2/112 dijela. Stoga je odlučno utvrditi može li se eventualno izvanknjižno pravo tuženika uspješno suprotstaviti tužitelju kao poštenom zemljišnoknjižnom stjecatelju.

44. Odredbama čl. 122. i 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje ZV) propisano je da zaštitu uživa osoba koja je u dobroj vjeri, oslanjajući se na istinitost i potpunost zemljišne knjige, stekla pravo od osobe upisane kao vlasnik odnosno suvlasnik nekretnine. Pritom se stjecatelju nedostatak dobre vjere ne može predbaciti samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje.

45. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora od 19. lipnja 2017. i upisa svog suvlasništva u zemljišne knjige stupio u posjed kčbr. [katastarska čestica], koja se nalazi neposredno ispod njegove kuće. Posjed je očitovao ukopavanjem vodovodne cijevi do rijeke Mrežnice te održavanjem predmetne nekretnine košnjom, što su potvrdili svjedoci GK i KK te i sam tuženik. Tuženik pritom nije osporavao takve radnje tužitelja niti je tužitelja sprječavao u izvršavanju faktične vlasti.

46. Sud prihvaća vjerodostojnim iskaz tužitelja da je suvlasničke udjele stekao radi osiguranja pravnog temelja za korištenje zemljišta koje se nalazi neposredno ispod njegove kuće i preko njega pristupa rijeci Mrežnici, a ne radi stjecanja prava na svim nekretninama obuhvaćenim zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Takav zaključak potvrđuje i njegovo kasnije ponašanje, budući da je faktičnu vlast izvršavao isključivo na kčbr. [katastarska čestica], dok u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] nije niti u ovom postupku tvrdio da polaže bilo kakvo pravo.

47. Na temelju svih provedenih dokaza sud ocjenjuje da je tužitelj u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora od 19. lipnja 2017. bio pošten zemljišnoknjižni stjecatelj. Svoje je suvlasništvo stekao naplatnim pravnim poslom od osoba koje su u zemljišnim knjigama bile upisane kao suvlasnici predmetnih nekretnina te je bez odgode ishodio upis svoga prava. U trenutku stjecanja u zemljišnim knjigama nije postojao nikakav upis niti zabilježba iz koje bi proizlazilo da tuženik polaže isključivo pravo na predmetnim nekretninama, niti je tijekom postupka dokazano da je tužitelj znao ili morao znati za eventualno izvanknjižno pravo tuženika na koje se tuženik poziva.

48. Sud pritom osobito cijeni okolnost da je i sam tuženik, iako tijekom ovog postupka tvrdi da je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekao dosjelošću znatno prije nego što je tužitelj stekao suvlasništvo, tijekom 2013. i 2014. sklapanjem kupoprodajnih ugovora od zemljišnoknjižno upisanih suvlasnika stjecao njihove suvlasničke udjele na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Takvo postupanje sud smatra značajnim prilikom ocjene osnovanosti tuženikovih tvrdnji. Naime, da je tuženik smatrao kako je već stekao isključivo pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, nije životno ni pravno uvjerljivo da bi naknadno sklapao kupoprodajne ugovore upravo sa zemljišnoknjižno upisanim suvlasnicima radi stjecanja njihovih suvlasničkih udjela. Navedena okolnost upućuje na zaključak da je i sam tuženik u pravnom prometu polazio od zemljišnoknjižnog stanja kao relevantnog za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

49. Takvo postupanje tuženika ujedno potvrđuje vjerodostojnost iskaza tužitelja da je među vlasnicima kuća na predmetnom području bilo uobičajeno stjecanje suvlasničkih udjela na zemljištima između kuća i rijeke Mrežnice radi osiguranja pravnog temelja za korištenje zemljišta koje se nalazi neposredno ispod njihovih kuća. Slijedom toga, sud smatra da je tužitelj imao opravdan razlog osloniti se na sadržaj zemljišne knjige prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora te da mu se ne može predbaciti nedostatak dobre vjere samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje ili dugogodišnji posjed trećih osoba i to u situaciji kada treće osobe, posebno tuženik nisu ni priječile tužitelja u izvršavanju vlasničkih prava na nekretnini.

50. Sud prihvaća kao dokazano da su tuženik i njegov pravni prednik tijekom dugogodišnjeg razdoblja izvršavali posjed predmetnih nekretnina. Međutim, za odluku u ovom sporu nije odlučno samo pitanje trajanja i kvalitete toga posjeda, već pravni učinak koji takav posjed proizvodi u odnosu na tužitelja koji je prije upisa tuženika stekao i u zemljišnim knjigama upisao svoje suvlasništvo.

51. Čak i kada bi se prihvatilo da je tuženik odnosno njegov pravni prednik prije stjecanja prava tužitelja ispunio pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, time predmetni spor nije riješen. Naime, dosjelost predstavlja originarni način stjecan ja prava vlasništva, dok načelo povjerenja u zemljišne knjige štiti poštenog zemljišnoknjižnog stjecatelja koji je svoje pravo stekao oslanjajući se na sadržaj javne knjige.

52. Sukladno čl. 130. st. 2. ZV, pravo vlasništva stečeno na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu osobe koja je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisala svoje pravo prije nego što je pravo stečeno na temelju zakona bilo upisano. U okolnostima konkretnog slučaja sud nalazi da upravo tužitelju pripada zaštita navedene zakonske odredbe.

53. Budući da je tužitelj svoje pravo stekao naplatnim pravnim poslom od zemljišnoknjižno upisanih suvlasnika, uredno ga upisao prije upisa tuženika te nije znao niti je prema okolnostima slučaja morao znati za eventualno izvanknjižno pravo na koje se tuženik poziva, sud ocjenjuje da se takvo izvanknjižno pravo, čak i kada bi se prihvatilo da je stečeno dosjelošću, ne može uspješno suprotstaviti tužitelju kao poštenom zemljišnoknjižnom stjecatelju.

54. Okolnost što je tuženik naknadno u pojedinačnom ispravnom postupku ishodio upis prava vlasništva ne isključuje sudsku zaštitu tužitelja u ovoj parnici. Predmet ovog postupka nije ocjena pravilnosti provedenog pojedinačnog ispravnog postupka, već utvrđenje jesu li ispunjene pretpostavke za brisanje upisa kojim je povrijeđeno ranije stečeno i upisano knjižno pravo tužitelja.

55. Slijedom svega navedenoga sud nalazi da je upis prava vlasništva tuženika proveden u pojedinačnom ispravnom postupku povrijedio ranije stečeno i upisano knjižno pravo tužitelja, zbog čega su ispunjene pretpostavke za usvajanje tužbenog zahtjeva i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja iz kojih razloga je odlučeno je kao u toč. I. izreke.

56. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 161. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje ZPP), a trošak je odmjeren primjenom odredbi Tarife o nagradama za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, 107/2025; dalje – Tarifa).

57. Tužitelju pripadaju troškovi postupka kao slijedi: sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 14. kolovoza 2019. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 25. rujna 2020. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 23. travnja 2025. kojim se tužitelj na poziv suda očitovao na prijedlog za zastoj postupka u iznosu od 125,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4 Tarife, trošak sastava podneska od 28. studenog 2025. kojim je tužitelj dostavio uređeni tužbeni zahtjev u iznosu od 125,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, sastav podneska od 18. prosinca 2025. kojim je tužitelj obavijestio sud o uplati predujma u iznosu od 125,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, te sastav podneska od 13. travnja 2026. kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i tijek postupka od 125,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife. Nadalje tužitelju je priznat i trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim dana 09. prosinca 2025., 13. ožujka 2026. i 16. lipnja 2026. u iznosu od 500,00 EUR za svako sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Tužitelju pripada i trošak provođenja vještačenja u ukupnom iznosu od 649,48 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 325,17 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 325,17 EUR. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 25. rujna 2020. iz razloga što se tužitelj podneskom ponovno očitovao na odgovor na tužbu te mu je već priznat trošak sastava odgovora na tužbu za podnesak od 14. kolovoza 2019.

58. Dakle ukupni trošak tužitelja iznosi 4.799,82 EUR kao je odlučeno u toč. II. izreke.

U Karlovcu, 10. srpnja 2026.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Aleksandar Duduković, odvjetnik u Zagrebu

2. Hrvoje Medarić, odvjetnik u Karlovcu