Poslovni broj: P-772/2026-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu tog suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužiteljice IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Malović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a , OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Hanžeković i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 9.srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, a koja presuda je objavljena 10 .srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbacuje se zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu broj 51400607-5103465758 kreditna partija 5103465758 od 13.03.2007. g. koji je solemniziran (potvrđen ) po javnom bilježniku Vesni Pučar istog dana pod brojem OV-6031/2007 u dijelu čl. 8. st. 1. u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,75 % godišnje te u dijelu odredbe čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu iz koje proizlazi kako su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjenu ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženika .“

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.223,96 eura na ime zakonske zatezne kamate obračunate do dana 30.09.2015. g. u roku sa zakonskim zateznim kamatama u visini određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja teče od 25. lipnja 2026. g. pa do isplate sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženu kamatu od 12.6.2019. g. do 25.6.2026. .g zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan-

III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika s osnove prigovora o prebijanju u iznosu od 1.495,66 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj dio.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.589,23 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10 .srpnja 2026. g. pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta a koje se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je 13.03.2007. g. sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu broj: 51400607-5103465758 na iznos od 151.775,33 CHF s rokom otplate od 300 mjeseci. Kredit da je odobren uz redovnu kamatu od 5,25 % godišnje a rok otplate je 360 mjeseci. Tuženik da je u više navrata mijenjao kamatnu stopu svojim jednostranim odlukama bez valjanih obavijesti i njezine suglasnosti pa se radi o ništetnoj odredbi. Poziva se na presudu posl.br. P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. g. Trgovačkog suda u Zagrebu koja je potvrđena presudom posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu vezanom za ugovaranje kamatnih stopa kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke- tuženika i njegovim internim aktima a prilikom sklapanja ugovora tužitelji kao korisnici kredita nisu s tuženikom pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatnih stopa. Navodi da je sa tuženikom dana 30.09.2015. g. sklopila Aneks ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN-102/2015) kojim ugovorom su stranke izmijenile ugovorne odredbe u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita na način da su kredit konvertirale u euro, ugovorile kamatnu stupu koja se sastoji od fiksnog dijela i promjenjivog dijela s time da nije definiran iznos koji se odnosi na preplaćene kamate. Vrhovni sud RH da je dao ocjenu o pravnom interesu zahtijevati utvrđenje ništavosti osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran u svojoj odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. g. Tuženik da je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2016.g. a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF kredite s valutnom klauzulom u euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je korisnik kredita u eurima. Konverzijom da nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Poziva se na odluku Suda europske unije u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019.g. dajući odgovore na pitanja o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama a u kojoj odluci je utvrdio da se članak 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način se da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati načelno kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave prave i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio dan navedena odredba ne postoji. Stoga traži da sud utvrdi ništavim odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi te traži isplatu iznosa od 1.698,56 eura prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu iz podneska od 16.09.2024.g. a nakon izvršenog vještačenja.

2.U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev i po osnovu i po visini. Ističe prigovor zastare. Navodi da treba uzeti u obzir da su stranke 19.01.2016.g. sklopile Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN-102/15).Tim Aneksom su parnične stranke izmijenile osnovni ugovor bez značaja obnove na način da je položaj tužitelja izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Navodi da je dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015.g. zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Pri izračunu konverzije da je uzeta u obzir valuta kredita i tijek kamatnih stopa kako za CHF tako i za EUR kredit. Tužitelju da su bile dostupne sve informacije glede valute za koju se veže glavnica kredita te je mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranje valutne klauzule vezane uz CHF odnosno bio je obaviješten o riziku inter valutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. Smatra da je neživotno i nelogično da nije znao za taj rizik. Osporava da bi ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila ništetna. Navodi da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno važećim propisima. Osporava bi tužitelju nastupila šteta koju bi on prouzročio. Deklaratorna zaštita koju tužitelj traži da je usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Ističe prigovor prijeboja za razdoblja kad je kamatna stopa bila niža od početne konačno preciziran u podnesku od 26.07.2024.g. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu te saslušao tužiteljicu a proveden je i dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću. Druge dokaze stranke nisu predlagale. Stranke su prihvatile matematički obračun vještaka te se odrekle njegovog saslušanja. U postupku je donesena prvostupanjska presuda dana 16. svibnja 2026. g. koja je po žalbi tuženika presudom i Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl br. Gž-2874/2025 od 17. ožujka 2026. g. preinačena u dijelu točke II izreke na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom u iznosu od 1.698,56 eura te je ukinuta u dijelu koji se odnosi na zakonski kamatu te točke III i IV i vraćena sudu na ponovni postupak. Tužiteljica je podneskom od 25.6. 2026. g. uredila tužbeni zahtjev na način da je prikazala zakonsku zateznu kamatu na preplaćene iznose po ništavoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi do konverzije u apsolutnom iznosu te na to traži kamatu od dana podnošenja tužbe (kamata dodana na zapisniku sa ročišta održanog 9.srpnja 2026. g. ).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan osim u dijelu za zatraženu kamatu. Prigovor radi prijeboja istaknut od tuženika nije osnovan.

5. Kao što je i navedeno u citiranoj presudi Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2874/2025 tužiteljici jedino pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba koje je tuženik uračunao prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze koje je tužiteljica preuzeo sklapanjem Dodatka ugovora. Naime, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

6. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zateznih kamata od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba uračunatih prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije.

7. Takvo stajalište izraženo je u Presudi i Rješenju Vrhovnog suda RH Rev- 457/2025 od 27. svibnja 2026. g. i glasi: „ Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju na temelju ništetnih ugovornih odredbi iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita ( 30.9.2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.

8. S obzirom da u nalazu vještaka Zrinka Ručevića od 30.6.2024. g. postoji izračun zakonskih zateznih kamata na preplatu do konverzije to je tužiteljica u skladu s nalazom uredila tužbeni zahtjev i osnovano traži kamatu u iznosu od 1.223,96 eura u kome dijelu je i usvojen tužbeni zahtjev. Na ovaj iznos tužiteljici pripada kamata od dana postavljanja zahtjeva tj. od 25. lipnja 2026.g.u skladu s odredbom čl. 31. st.2. Zakona o obveznim odnosima pa je zahtjev tužiteljice za više zatraženu kamatu od dana podnošenja tužbe od 12.6.2019. g. odbijen ako neosnovan.

9.Kako je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa ( glavnice ) nakon konverzije onda nema ni tražbine tuženika s kojom bi se moglo izvršiti prebijanje pa je odlučeno kao u točki III izreke. Taj prigovor je postavljen za slučaj da sud prihvati osnovu tužbe glede preplaćenih iznosa; dakle uvjet pod kojim je istaknut nije ostvaren. Iako je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u apsolutnom iznosu prema gore navedenom pravnom shvaćanju proširenog vijeća Vrhovnog suda RH zatezne kamate pripadaju potrošačima bez umanjenja za preplatu utvrđenu konverzijom. S obzirom da je pravomoćno odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom glavnice onda se ne može kroz prijeboj ili obračun kamata ponovno postići isti rezultat koji je sud već odbio. Ako bi se zatezne kamata koje su sada predmet spora umanjivale navodnom protutražbinom koja proizlazi iz iste odbijene glavnice to bi bilo suprotno pravnom shvaćanju proširenog vijeća da kamate pripadaju potrošačima u cijelosti do dana konverzije.

10. Dekalaratorni zahtjev iz točke I tužbenog zahtjeva je odbačen jer je o njemu već odlučeno presudom ovog suda pos. br. P-2597/2019 te taj dio nije ukinut. No tužiteljica i nema pravni interes za posebno utvrđenje ništetnosti već prejudicirano kolektivnom presudom koje služi samo kao prethodno pitanje za odlučivanje o kondemnatornom tužbenom zahtjevu.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.2 i 3 te čl. 155.. Zakona o parničnom postupku. . Uzimajući u obzir činjenicu da je tužiteljica odbijena s glavnicom ali je uspjela u dijelu za zatraženu zakonsku kamatu sud je odlučio da joj je tuženik u obvezi nadoknaditi određeni trošak koji je bio potreban za vođenje ove parnice . Pri tome je uzeta u obzir činjenica da je spor bio usmjeren na zaštitu prava potrošača zbog nepoštenih ugovornih odredbi te da odbijeni dio zahtjeva (u odnosu na glavnicu – ) proizlazi isključivo iz učinaka konverzije prema novijem pravnom shvaćanju. Sud EU je rekao da se Direktivi 93/13 protivi nacionalno pravilo prema kojem bi potrošač iako je uspio dokazati nepoštenost ugovoren odredbe morao snositi dio troškova samo zato što mu nije dosuđen cjelokupan novčani zahtjev. Stoga tužiteljici pripada trošak koji je bio potreban za vođenje parnice ali prema vrijednosti predmeta prihvaćenog zahtjeva. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe i podneska od 17.09.2019. g. u visini od po 75 bodova, sastav podneska od 16.09.2024. g. u visini od 37,5 bodova (Tbr.8/3) zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima 15.03.2024. g. i 01.04.2024. g. i 9.7.2026. u visini od po 75 bodova, na ročištima 27.09.2019. g. i 08.01.2024. g. . u visini od po 37,5 bodova ( Tbr.9/2 jer se na ovim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ) što sa PDV-om i troškovima vještačenja od 300 eura te pristojbom na tužbu od 70,48 eura ukupno iznosi 1.589,23 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška je odbijen. Ovo stoga što joj nisu priznati troškovi sastava podnesaka nepotrebnih za raspravljanje te onih za čiji sastav s obzirom na njihov sadržaj po stajalištu ovog suda tužiteljici ne pripada naknada a kamoli ona po po Tbr.8/1 ( trošak sastav podneska sa preciziranim zahtjevom nije priznat po Tbr.8/ 1 već u pola vrijednosti tarife ) a nisu joj priznati niti troškovi zastupanja na svim ročištima po Tbr.9/1 iz već iznesenih razloga.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 10. srpnja 2026.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužitelju po punomoćniku – oslobođen pristojbi

2. Tuženiku po pun.

U Rijeci , 10.07.2026. g.