REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52 100 Pula

Poslovni broj Pn-31/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužiteljice GO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Vujičić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 28. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Igora Vujičića, odvjetnika u Puli i punomoćnika tuženika Antonia Šćulca, odvjetnika u Rijeci, 10. srpnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976 da tužiteljici GO OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.753,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976 da tužiteljici GO, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosa od 2.113,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je pretrpjela imovinsku štetu na svojem automobilu registarskih oznaka [registarska oznaka] Renault Clio 2017.godište, u prometnoj nezgodi koja se 24. rujna 2021. dogodila u [adresa] u [adresa], a koju je prouzročio osiguranik tuženika ĐO koji se upravljajući motociklom KTM 640 registarskih oznaka [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika od automobilske odgovornosti, uslijed nepoštovanja prometnih pravila, motociklom zabio u bočnu stranu vozila tužiteljice koja je propisno vršila radnju skretanja u lijevo. U predmetnoj prometnoj nezgodi na vozilu tužiteljice je nastala šteta u visini od 20.029,16 kn. Tužiteljica se tuženiku obratila s izvansudskim zahtjevom, međutim u izvansudskom postupku tužiteljici šteta nije naknađena u cijelosti jer tuženik neosnovano tužiteljici pripisuje doprinos nastanku prometne nezgode. Tužiteljica niti na koji način nije prouzročila prometnu nezgodu. Tuženik je i visinu štete nepravilno utvrdio pa je ukupnu štetu utvrdio u iznosu od 13.638,43 kn i od navedenog iznosa tužiteljici isplatio tek 6.819,22 kn. Obzirom da je tužiteljica snosila trošak popravka vozila od 20.029,16 kn, a tuženik joj je isplatio 6.819,22 kn, tužitelja u ovom postupku potražuje isplatu razlike u iznosu od 13.209,94 kn s kamatom tekućom od 8. prosinca 2021.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava da se 24. rujna 2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tužiteljica kao vozačica motornog vozila registarske oznake i broja: [registarska oznaka] i vozač ĐO koji je upravljao motornim vozilom registarske oznake i broja: [registarska oznaka]. Ne osporava se da bi za motorno vozilo registarske oznake i broja: [registarska oznaka] na dan 24. rujna 2021. kod tuženika bio zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Osporava da bi za nastanak štetnog događaja bio isključivo odgovoran vozač ĐO. Naime, tužiteljica je vršila radnju skretanja na prilazni kolnik kućnog broja 48 [adresa] bez da se uvjerila može li tu radnju izvršiti na siguran način i dok je bila pretjecana od strane ZO, stoga tuženik drži kako je tužiteljica suodgovorna za nastanak štetnog događaja i to u omjeru od 50%. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Naime, nije sporno da bi na vozilu tužiteljice u ovome štetnom događaju nastupila djelomična šteta, međutim u računu popravka vozila kojega prilaže tužiteljica uz tužbu popravljena su oštećenja i izvršeni radovi koji nisu navedeni u izvidu štete, a niti su sva popravljena oštećenja nastala u ovome štetnom događaju, stoga tuženik smatra da je isplatom iznosa od 6.819,22 kn naknadio tužiteljici svu štetu koju je pretrpjela iz predmetne nezgode, a za naknadu koju odgovara tuženik.

3. U dokaznom postupku pročitana je potvrda MUP-a, obrazložena ponuda tuženika, odgovor na obrazloženu ponudu, izvid štete tuženika, račun Auto Benussi d.o.o., fotodokumentacija dostavljena uz tužbu, dokaz o plaćanju računa, spis MUP-a s fotografijama očevida klasa 211-06/24-02/24, zapisnik s uviđaja, iskazi svjedoka NO, ĐO, DO i iskaz tužiteljice, nalaz i mišljenje vještaka prometne struke Saše Monasa, iskaz vještaka te sva druga dokumentacija priležeća spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

5. Među parničnim strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da se 24. rujna 2021. u [adresa] u [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tužiteljica kao vozač automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] te ĐO kao vozač motocikla KTM registarskih oznaka [registarska oznaka], u kojoj nezgodi su na vozilu tužiteljice nastala oštećenja,

- da je na dan nezgode ĐO s tuženikom imao sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti,

- da je ĐO pravomoćnim obveznim prekršajnim nalogom proglašen krivim za prouzročenje predmetne nezgode i kažnjen novčanom kaznom,

- da je tužiteljica svoje vozilo popravila kod ovlaštenog servisera Auto Benussi d.o.o. i popravak platila 20.029,16 kuna,

- da je tuženik tužiteljici, djelomično prihvaćajući njen izvansudski zahtjev, na ime naknade imovinske štete nastale na vozilu isplatio samo iznos od 6.819,22 kuna, smatrajući da je postoji podijeljena odgovornost sudionika nezgode.

5.1. Dakle, između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika, a ni pravac kretanja sudionika prometne nesreće neposredno prije štetnog događaja s obzirom da je nesporno da su se oboje kretali [adresa] u istom smjeru.

5.2. Osim što navedene činjenice između parničnih stranaka nisu sporne, proizlaze i iz dokaza dostavljenih u spis i to potvrde MUP-a od 28. rujna 2021., spis Postaje prometne policije Pula, fotodokumentacije očevida, izvida štete, računa Auto Benussi d.o.o. te obveznog prekršajnog naloga Postaje prometne policije Pula od 25. prosinca 2021.

6. Međutim, sporna je dinamika nastanka predmetne prometne nezgode, a time i odgovornost osiguranika tuženika ĐO za nastanak iste, uzimajući u obzir da tuženik ističe prigovor doprinosa tužiteljice nastanku nezgode odnosno prigovor podijeljene odgovornosti. Sporna je i visina štete jer tuženik osporava opravdanost plaćenog računa.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica i to dinamike nastanka predmetne nezgode, sud je izvršio uvid u dokumentaciju MUP-a, proveo je uviđaj na licu mjesta i vještačenje po vještaku prometne struke Saši Monasu te saslušao svjedoke NO i ĐO te tužiteljicu.

8. U svom iskazu danom na uviđaju svjedok NO navodi da je toga dana pješice dolazio iz smjera trgovačkog centra Max Stoja u kojem radi te da je skrenuo u [adresa], kada je vidio da motocikl pretječe auto. Opisuje da je motocikl pokušao izbjeći nalet na auto koji je skretao ulijevo, ali u tome nije uspio nego je udario u auto. Ne zna je li automobil bio zaustavljen kada ga je uočio ili se kretao. Pretpostavlja da je namjera vozača bila skrenuti ulijevo, u dvorište. Ne sjeća se je li auto imao upaljen lijevi žmigavac. Nakon što je svjedoku predočena izjava koju je dao policiji (list 47 spisa), navodi da je tada policiji rekao svega čega se sjećao, a s vremenom se detalja više ne sjeća. Nakon sudara zadržao se 10ak minuta, vidio je da je motociklist ozlijeđen, misli da je bilo riječ o ruci, nozi, možda glavi, ne sjeća se točno. Sjeća se da su neki ljudi, koji su čekali na autobusnoj stanici, potrčali i misli da su oni zvali hitnu pomoć koja je i došla, ali on ju nije dočekao. Otišao je gore u svoj stan, a kada je došla policija zvonio mu je susjed da se spusti s obzirom da je vidio nezgodu pa sam izjavu policiji dao na licu mjesta.

9. U svom iskazu svjedok ĐO navodi da se toga dana na motociklu kretao od smjera restorana Milan, ušao je u zavoj udesno, vidio je sivi auto kako skreće ulijevo, ne zna je li imao upaljen žmigavac, pokušao je izbjeći nalet da se ne zabije dajući se ulijevo, tako da nije došlo do udarca nego ga je auto srušilo, srušilo je njegov motor i on je odletio skroz na auto koji je bio nepropisno parkiran ispred zgrade [adresa]. Ozlijedio je lijevu ruku, imao je frakturu karpalne kosti i bio je sav oderan. Probudio se na hitnoj, od toga pa nadalje ničeg se ne sjeća od tog šoka. Proglašen je krivim u prekršajnom postupku i dobio je novčanu kaznu. Uočio je da auto ima namjeru skretati. Nije siguran je li auto stajao s namjerom da skrene ili je već skretao, ali sjeća se da je shvatio da ima namjeru skretati. Misli da je on auto krenuo pretjecati, a auto je skretao lijevo. Mislim da tužiteljica nije imala upaljeni žmigavac i misli da je bio blizu njezinog auta kada je pokušao izbjeći udarac. Nije počeo pretjecati odmah nakon zavoja nego tek kada sam se približio autu. Ne zna kojom se brzinom kretao, ne sjeća se. Nije kočio, to je bila sekunda, pokušao je izbjeći auto. Izbjegavao je bočni kontakt dok je pretjecao, a ona je skretala ulijevo. Njegova namjera bila je preteći auto. Na uglu s desne strane je kafić u kojem zna biti njegovo društvo, sjećam se da je pogledao u tom smjeru. Ljudi su mu rekli da je čak od šoka bježao od hitne.

10. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je ovaj motocikl vozeći vidjela već kod Valkana, vozio se iza nje, ali na većoj razdaljini. To je bio isti motor jer su cijelim putem na cesti vozili njih dvoje. Kada je prešla zavoj, počela je usporavati, vidjevši da iz suprotnog smjera ne dolazi nitko počela je skretati ulijevo. Išla je kod svoje none u [adresa]. Prije samog skretanja dala je lijevi žmigavac, provjerila je mrtvi kut i počela skretati. U tom trenutku u nju se zabio motocikl, preletio je preko njenog auta i nabio se u parkirani auto. Kada je izašla iz zavoja već je počela usporavati i gledati vanjski retrovizor, njega iza sebe nije vidjela. Neposredno prije skretanja nije vidjela motocikl u retrovizoru. Njena brzina kretanja prilikom skretanja ulijevo bila je unutar 5 do 10 km/h. Nisu došli ljudi s autobusne stanice, nego ljudi iz kafića koji su zvali hitnu pomoć, a ona je zvala policiju. Ti ljudi iz kafića skinuli su motociklistu kacigu. Kada je motociklist došao k sebi, molio ju je da ne zove policiju, govorio je više puta da će sami to riješiti. Činilo joj se kao da ga ti ljudi iz kafića poznaju i oni su pomaknuli njegov motor koji je bio na lijevoj strani kolnika gledano u smjeru centra grada, a pomaknuli su ga skroz dolje u dvorište zgrade [adresa]. Kada je dolazila s autom iz zavoja, vidjela je susjeda NO da stoji pored zavoja na pločniku. Motociklist je hitnoj ponavljao da je dobro, nije htio ići s njima, ali su ga na kraju odveli.

11. Sud je proveo dokaznu radnju uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometne struke. Na uviđaju je vještak naznačio potrebne točke mjerenja i sačinio fotografije tako označenih točaka te potom izradio nalaz i mišljenje.

11.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometno-tehničke struke Saše Monasa proizlazi da je isti sačinjen na temelju utvrđenja s uviđaja te fotodokumentacije i sadržaja zapisnika o očevidu policije. Vještak je iznio nalaz i mišljenje te objasnio da je do nezgode došle dok su se oba vozila kretala [adresa] prema centru [adresa] u istom smjeru, s time da se motocikl ĐO kretao iza vozila tužiteljice. Do nezgode je došlo uslijed naleta prednje desne bočne strane motocikla svjedoka KTM 640 na lijevu bočnu stranu (prednja lijeva vrata, prednji lijevi blatobran, prednji lijevi kotač, poklopac motora, prednje lijevo putno svjetlo, prednji branik) vozila tužiteljice. U trenutku naleta svjedok ĐO je motociklom KTM 640 vršio nepropisnu radnju pretjecanja vozila tužiteljice preko pune središnje linije na kolniku, dok je tužiteljica vršila radnju skretanja u lijevo u smjeru dvorišnog parkirališta kbr.48, na mjestu gdje je navedena radnja skretanja u lijevo dozvoljena. Kao posljedica naleta motocikla na vozilo tužiteljice, došlo je do promjene smjera kretanja motocikla i to iz smjera zapada u smjeru sjeveroistoka, gdje je isti u položaju sjevernog ruba kolnika, na rubnjaku pješačkog nogostupa pao na kolnik na svoju desnu bočnu stranu te je u struganju pješačkim nogostupom u daljnjem kretanju udario u osobni automobil VW Golf VI, registarske oznake [registarska oznaka], koji se nalazio nepropisno parkiran na pješačkom nogostupu (označeno rednim brojem 3 u Skici mjesta događaja). Prema podacima iz spisa predmetni motocikl KTM 640 je pomaknut nakon prometne nesreće u dvorišni prostor kbr. 48 [adresa]. Kao posljedica naleta motocikla na lijevu bočnu stranu vozila tužiteljice, došlo je do pada svjedoka s motocikla na podlogu, najvjerojatnije u položaj tragova tekućine crvene boje nalik na krv. Nakon sudara, vozilo tužiteljice zaustavljeno je u položaju koji je u Skici mjesta događaja označen rednim brojem 1. Uzimajući u obzir da se prije mjesta prometne nesreće (gledano po smjeru kretanja sudionika) nalazi izlazak iz oštrog desnog zavoja koji je udaljen od mjesta sudara za oko 40m, nakon čega slijedi ravan cestovni potez u smjeru istoka, gdje je preglednost kolnika od strane svjedoka ĐO u smjeru istoka iznosila više od 100m, proizlazi da je u ovoj prometnoj situaciji od strane svjedoka ĐO postojala mogućnost pravovremenog uočavanja svih radnji u prometu koje je izvodila tužiteljica vozilom Renault Clio ispred njega. Do prometne nesreće ne bi došlo da svjedok ĐO svojim motociklom nije izvodio radnju nepropisnog pretjecanja vozila tužiteljice, dok je ona vršila radnju skretanja u lijevo u smjeru prema dvorišnom parkiralištu kbr.48 [adresa].

12. S obzirom da je tuženik iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, vještak Saša Monas usmeno je iznio svoj nalaz i mišljenje te se očitovao i odgovorio na prigovore i primjedbe tuženika. Vezano za način određivanja mjesta sudara, vještak je objasnio kako je navedeno utvrdio. Prije svega, istaknuo je da mjesto sudara u nalazu i mišljenju nije određeno proizvoljno niti isto ne predstavlja "srednje mjesto" kako navodi punomoćnik tuženika. Objašnjava da je koristio izuzete tragove pa tako komadiće stakla koji su pali s lijevih vrata vozila tužiteljice. Kada se uzme da je srednja visina razbijenog stakla prednjih lijevih vrata vozila tužiteljice 1,1 metar što proizlazi iz foto dokumentacije očevida policije, to proizlazi da je vrijeme koje je potrebno da navedeni komadići razbijenog stakla padnu na kolnik je 0,47 sekundi. Uzimajući u obzir brzinu kretanja vozila tužiteljice u trenutku sudara od 9,7 km/h, to proizlazi da se pojava prvih materijalnih tragova komadića stakla nalazi na udaljenosti od 1,3 metra od mjesta sudara u smjeru kretanja vozila tužiteljice. Kada se uzme navedeni podatak, zaključuje se da se mjesto sudara nalazi 1,3 metra prije mjesta početka prvih tragova stakla na koliku te ako se uzme projekcija (putanju) skretanja ulijevo vozila tužiteljice kao i međusobni kut između vozila sudionika u trenutku nesreće, dolazi se do definiranja mjesta sudara koje je u skici mjesta događaja označio slovom K, a isto se nalazi na udaljenosti od 4,5 metra od PTM u smjeru zapada te oko 3 metra od osovine mjerenja u smjeru juga, odnosno 0,5 metra u lijevo od središte linije na kolniku. Navedeno mjesto sudara koje je definirano na temelju materijalnih tragova izuzetih od strane policijskih službenika se ne poklapa s mjestom koje je pokazala tužiteljica na uviđaju niti s mjestom koji je pokazao svjedok ĐO na uviđaju, ali je navedeno utvrđeno na temelju izuzetih tragova, s time da ističe da za vrijeme obavljanja očevida tužiteljica svoje vozilo nije pomakla s kolnika, dok je motocikl pomaknut.

12.1. Prilikom izračuna brzine kretanja motocikla u trenutku sudara uzeo je relativni pad brzine uslijed udara motocikla u zaustavljeno vozilo na pješačkim nogostupu, relativni pad brzine uslijed udara motocikla svjedoka u rubnjak ivičnjaka, usporavanje motocikla svjedoka na putu od 2 metra tijekom njegovog struganja desnom bočnom stranom po pješačkom nogostupu od mjesta njegovog pada od rubnjaka do udara u parkirani automobil i relativni pad brzine motocikla svjedoka uslijed udara u vozilo tužiteljice. Posebno napominje, vezano za koeficijent trenja između plastike oklopa motocikla i podloge što tuženik spominje, da je prilikom izračuna brzine kretanja motocikla u trenutku sudara uzet koeficijent prosječnog usporenja klizanja motocikla po kolniku u iznosu od 5,2 metra po sekundi na kvadrat. Navedeni koeficijent može imati toleranciju od +/- 1,78 po sekundi na kvadrat. Do navedenog koeficijenta došlo se stručnim istraživanjem koje se navodi u literaturi prometnih vještaka. Jednostavnije laički rečeno bitno je za utvrditi koje su se radnje dogodile nakon samog sraza, a što je sve utjecalo na duljinu puta zaustavljanja motocikla i pripadajuće otpore koje je pritom motocikl savladao, a navedeno je konačno ključno za utvrđenje brzine kretanja motocikla u trenutku sudara. Dakle, nakon sudara motocikl je nastavio s kretanjem do udara u ivičnjak na kojem su zatečeni tragovi struganja, nakon čega je tek došlo do pada i klizanja motocikla koji je konačno zaustavljen u kontaktu s parkiranim vozilom. Međutim, motocikl je nakon nezgode pomaknut u dvorište stambene zgrade koja se nalazi u neposrednoj blizini.

12.2. U odnosu na mjesto na kojem su sudionici prešli središnju kolničku traku, iskazuje da svjedok koji je vozio motocikl tijekom uviđaja nije znao pokazati mjesto na kolniku gdje je svojim motociklom prešao punu središnju liniju na kolniku. U pogledu definiranja mjesta prelaska vozila tužiteljice preko središnje linije na kolniku, ključan je zaustavni položaj njenog vozila, a vraćanjem unazad (projekcija kretanja unazad) po putanji njenog skretanja imao je elemente za odrediti mjesto njenog prelaska preko središnje linije na kolniku tijekom skretanja prema dvorišnom parkiralištu. Napominje da je za sudionike prometne nezgode doživljaj iste izrazito stresan te da je, uzimajući u obzir njegovo dugogodišnje iskustvo, gotovo nemoguće, odnosno malo je vjerojatno, da sudionici prometne nezgode od koje je prošlo, u konkretnom slučaju više od 3 godine (do uviđaja), mogu sa sigurnošću pokazati mjesto prelaska središnju kolničku liniju. Oni to nisu znali pokazati na uviđaju pa tako taj podatak nije niti unesen, a točno mjesto vrlo je bitno tako da odstupanja odnosno pokazivanja otprilike mjesta bilo bi podložno prevelikom subjektivnom dojmu. Navodi da je put kretanja motocikla od 9,5 metara izmjeren iz skice mjesta prometne nesreće koja je izrađena u mjerilu, uzimajući u obzir međusobni položaj odnosno kut vozila sudionika u trenutku sudara. Povlačenjem pravca kretanja motocikla unazad te sjecište navedenog pravca sa središnjom linijom na kolniku upravo predstavlja početno mjesto s kojeg se vršila izmjera navedenog prijeđenog puta motociklista. Završna točka je samo mjesto sudara koje je označeno velikim slovom K. U odnosu na točke 9 i 10 iz podneska tuženika, objašnjava da nastanak prometne nesreće prema citiranom dijelu iskaza svjedoka tehnički nije moguć jer na navedenom putu od 9,5 metara pri njegovoj brzini kretanja isti nije imao vremena da poduzme radnje koje je rekao u svom iskazu na uviđaju. Nalaz i mišljenje temeljio je na materijalnim tragovima izuzetim od strane policijskih službenika, a i tragovi ukazuju da je radnja skretanja preko središnje linije od strane vozila tužiteljice prethodila radnji prelaska središnje linije od strane motocikla svjedoka. Navedena vremenska razlika iznosi 0,67 sekundi. Objašnjava da nisu točni navodi tuženika iz točke 12 podneska tuženika o tome da je vozilo tužiteljice tek neznatno prešlo središnju liniju do mjesta sudara, s obzirom da je utvrđeno da se međusobni kontakt dogodio naletom prednjeg desnog dijela motocikla u vozačeva vrata vozila tužiteljice. Na osnovu skice mjesta prometne nesreće vozilo tužiteljice je do položaja njenog vozila u trenutku sudara prešlo put od 4 metra nakon prelaska središnje linije na kolniku.

12.3. Položaj motocikla u trenutku kada je vozilo tužiteljice prešlo središnju liniju kolnika (što je označeno broj 9 u skici koja je prilog nalazu) utvrdio je na način da je produžio njegov smjer kretanja u smjeru zapada po pravcu koji je definiran sudarnim položajem naleta motocikla u lijevi bok vozila tužiteljice. Da je motociklist bio više na lijevoj strani do ovakvog sudarnog položaja ne bi došlo. Dodatno navodi da je u konkretnom slučaju do sudara došlo na prometnici specifične konfiguracije terena i zakrivljenosti ceste odnosno smjera pružanja kolnika, a da ta zakrivljenost postoji vidljiva je iz skice i fotografije na očevidu na stranici 7 nalaza. Na pitanje je li tužiteljica objektivno mogla vidjeti motocikl iza sebe prije no što je svojim vozilom prešla preko središnje linije tijekom skretanja ulijevo, vještak navodi da je mišljenja da je tužiteljica imala mogućnosti uočiti iza sebe motocikl koji se nalazio u istoj prometnoj traci kao i ona i u trenutku kada je njeno vozilo prešlo središnju liniju na kolniku motocikl svjedoka se nalazio u položaju koji je označen rednim brojem 9 u skici pri čemu je njihova međusobna udaljenost iznosila 11 metara. Navodi da ne može znati u kakvom se položaju nalazio motocikl neposredno prije no što je tužiteljica započela radnju skretanja ulijevo. Objašnjava da ne može znati što se događalo prije niti je to obrađeno u pisanom nalazu i mišljenju. Ističe da je riječ o malom vremenskom razmaku od trenutka prelaska vozila tužiteljice preko središnje linije na kolniku i trenutka prelaska motocikla svjedoka preko središnje linije na kolniku, radi se o 0,67 sekundi. Položaj motocikla označenim brojem 9 na skici označava prednji dio motocikla unutar njegove kolničke trake u trenutku kada je tužiteljica prednjim lijevom vrhom vozila prošla središnju liniju na kolniku te se u navedenom trenutku motocikl svjedoka nalazio bliže središnjoj liniji na kolniku, odnosno nije bio na sredini svoje kolničke trake.

12.4. U odnosu na pitanje visine štete, odnosno iznosa potrebnog za popravak vozila tužiteljice, vještak ukazuje da se predmetni štetni događaj dogodio u rujnu 2021., a nalaz i mišljenje rađen je u veljači 2025. zbog čega tehnički nije bilo moguće dobiti cijene dijelova za zamjenu na vozilu tužiteljice na dan izrade nalaza i mišljenja, a koje su vrijedile u vrijeme popravka vozila u prosincu 2021. S obzirom da je popravak vozila tužiteljice izvršila ovlaštena auto kuća za Renault vozila i to auto kuća Benussi iz [adresa], smatra da cijene dijelova i pripadajućih usluga u vrijeme popravka predmetnog vozila upravo odgovaraju vrijednosti dijelova ovlaštenog proizvođača. Pozicije odnosno dijelovi koji su zamijenjeni odnosno koji su navedeni u računu ovlaštenog servisa se nalaze na lokaciji vozila tužiteljice s kojim dijelovima je došlo do kontakta s vozilom svjedoka odnosno motociklom. Uspoređujući izvid štete tuženika i račun popravka uočava se da su i sati limarskog i sati lakirerskog rada odmjereni u istoj visini. Ne zna na čemu počiva razlika u konačnoj cijeni radova iz izvida tuženika i računa, jer izvid tuženika ne sadržava cijene po kojem je izvršen obračun cjelokupne štete. U konačnici je vještak u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

13. Tuženik nije prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka te je predložio provođenje novog prometnog vještačenja, koji je prijedlog sud odbio. Naime, vještak je detaljno i temeljito iznio svoj nalaz i mišljenje te argumentirano odgovorio na sva pitanja stranaka, a osobito na tuženikove primjedbe koje je u cijelosti uvjerljivo otklonio. Nezadovoljstvo jedne stranke mišljenjem vještaka nije valjan razlog za određivanje novog vještačenja. Vještak je objasnio i sudu predočio da je podloga za izradu nalaza i mišljenja bila Skica lica mjesta koju su sačinili policijski službenici na kojoj su evidentirani postojeći tragovi. Jedini trag koji nije evidentiran jest pozicija motocikla u trenutku zaustavljanja i to iz razloga jer je motocikl pomaknut prije dolaska policije, čime je izmijenjena zatečena prometna situacija. Uzimajući sve navedeno u obzir, sud je zaključio da je vještak argumentirano i uvjerljivo obrazložio na koji je način i na temelju kojih parametara došao do određenih vrijednosti i na taj način postupajući nije ostavio prostora za ikakve sumnje. Tako je vještak obrazložio da je utvrdio da su tužiteljica i svjedok u kratkom međusobnom vremenskom odmaku od 0,67 sekundi počeli vršiti određene radnje i to tužiteljica radnju skretanja u s lijevo, a osiguranik tuženika radnju nepropisnog pretjecanja njenog vozila. Vještak je sudu vjerno predočio dinamiku nastanka nezgode te uvjerljivo i stručno prikazao predmetnu prometnu situaciju. Slijedom navedenog, sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Saše Monasa ocijenivši ga stručnim i objektivnim.

14. Iskaze svjedoka i tužiteljice sud je ocijenio posebno analizirajući iskaze zasebno, ali i dovodeći ih u vezu s drugim dokazima i činjenicama utvrđenih tijekom postupka (i) drugim dokaznim sredstvima, a osobito prometnim vještačenjem koje je sačinjeno na temelju utvrđenih oštećenja vozila i zatečenih tragova. Tako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, ali i iskaza tužiteljice te svjedoka ĐO i NO, utvrđeno da su se tužiteljica i svjedok ĐO kretali istom ulicom u istom smjeru s time da je vozilo tužiteljice bilo prvo, a iza njega vozilo svjedoka. Potom je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da ista nije zaustavila svoje vozilo prije no što je započela radnju skretanja u lijevo jer iz suprotnog smjera nije nailazilo vozilo, a taj je dio njenog iskaza vjerodostojan s obzirom da je iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke utvrđeno da je u trenutku sudara brzina njenog vozila 9,7 km/h iz čega se zaključuje da prethodno nije stala.

14.1. Nadalje je, iz iskaza tužiteljice, utvrđeno da je tužiteljica prije skretanja obavila potrebne provjere i to pregled retrovizora te mrtvog kuta i upalila lijevi pokazivač smjera. Tužiteljica je o tome iskazivala uvjerljivo i sigurno, iako se okolnosti je li tužiteljica upalila žmigavac svjedoci NO i ĐO ne sjećaju. Ipak, na vjerodostojnost iskaza tužiteljice upućuje sadržaj službene zabilješke policije o obavljenom obavijesnom razgovoru s očevicem NO. U svom je iskazu pred ovim sudom svjedok naveo da je svoju izjavu policiji dao na licu mjesta i da ostaje pri svemu što je njima rekao. Naime, taj je svjedok očevidac policiji odmah na licu mjesta naveo da je tužiteljica imala upaljen lijevi pokazivač smjera, a ovome je sudu naveo da se, zbog većeg vremenskog odmaka (5 godina), detalja ne sjeća, ali da je istinito izjavio policiji. Osim toga, životno bi logično bilo da bi ĐO zapamtio i bio iznenađen skretanjem tužiteljice da pokazivač smjera nije upalila, međutim on to ne navodi. Iz iskaza svjedoka ĐO utvrđeno je da je on shvatio da tužiteljica namjerava skrenuti u lijevo zbog čega je pokušao izbjeći sraz, ali bezuspješno, s time da pri tom nije kočio. Taj je dio njegova iskaza sukladan zaključku vještaka o tome da svjedok nije imao vremena za kočenje jer je radnju pretjecanja počeo izvoditi 0,67 sekundi nakon što je tužiteljica prva započela s radnjom skretanja u lijevo.

14.2. Dakle, iskazi tužiteljice te svjedoka ĐO i NO u opisanom su dijelu vjerodostojni, istiniti i uvjerljivi te sukladni materijalnim dokazima. Jedino nije vjerodostojan dio iskaza svjedoka ĐO u kojemu navodi da je izbjegavao bočni kontakt s vozilom tužiteljice dok je pretjecao, u kojem dijelu pokušava opravdati svoje postupanje navođenjem da je on bio prvi koji je poduzeo radnju pretjecanja, a tek potom tužiteljica radnju skretanja. Taj dio njegovog iskaza, međutim, nije vjerodostojan jer je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, utvrđeno da takav scenarij nije tehnički moguć s obzirom na druge nedvojbeno utvrđene parametre i tragove. Dakle, utvrđeno je da je tužiteljica nešto malo ranije započela radnju skretanja u lijevo. Osim toga, uvidom u već spomenutu službenu zabilješku policije od 25. prosince 2021. (list 47 spisa) o obavijesnom razgovoru s očevicem NO, utvrđeno je da je isti izjavio da je on svjedočio prometnoj situaciji u kojoj je tužiteljica imala upaljeni lijevi pokazivač smjera i namjeravala skrenuti lijevo te bila gotovo zaustavljena, a iza nje došao je motocikl čiji je vozač gledao u stranu u njegovom smjeru umjesto ispred sebe pa je pri ponovnom pogledu ravno shvatio da auto skreće i pokušao izbjeći nalet na auto. Iako svjedok NO navedeno nije izrijekom iznio u svom iskazu danom pred ovim sudom, on je valjano objasnio, i to nakon što mu je predočen sadržaj njegove izjave uzete na dan nezgode, da ostaje pri svemu što je tada rekao, samo da se svih detalja više ne sjeća. Sasvim je uobičajeno da se protekom pet godina svjedok ne sjeća svih detalja nezgode, osim generalnog opisa kako je do nezgode došlo. Međutim, od važnosti je ono što je svjedok iskazao policiji zbog čega je uostalom protiv ĐO izdan obvezni prekršajni nalog kojim je on pravomoćno proglašen krivim za prouzročenje prometne nezgode. Dovodeći sadržaj izjave svjedoka NO u vezu s navodima samog svjedoka ĐO o tome da je gledao u stranu prema kafiću u kojem se inače skupljaju njegovi prijatelji, a k tome i dio iskaza tužiteljice u kojem navodi da su upravo ljudi iz kafića pristupili na lice nezgode i pomakli motocikl, ovaj je sud utvrdio da je vjerodostojan iskaz tužiteljice o tome da nije vidjela da ĐO nju namjerava prestići, već da je ĐO olako misleći da se ona nastavlja kretati ravno krenuo u pretjecanje.

14.3. Također je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da su motocikl pomaknuli neki ljudi koji su došli iz obližnjeg kafića, a za koje je stekla dojam da poznaju osiguranika tuženika. Taj dio iskaza tužiteljice je vjerodostojan i logičan, s obzirom da je sam svjedok ĐO u svom iskazu naveo da je pogledao prema kafiću gdje mu inače znaju biti prijatelji. Valja reći i to da ovome sudu nije predočeno postojanje nekih objektivnih razloga zbog kojeg je motocikl pomaknut, dok s druge strane tužiteljica svoje vozilo, koje se nalazilo na kolničkoj traci, nije micala do dolaska policije.

15. Prema članku 1072. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

15.1. U ovom je postupku utvrđeno da je osiguranik tuženika ĐO skrivio predmetnu nezgodu jer je vršio nepropisnu radnju pretjecanja vozila tužiteljice (na mjestu gdje to nije dozvoljeno) nakon što je tužiteljica prethodno započela izvoditi dozvoljenu radnju skretanja u lijevo, koju on zbog nepažnje nije uočio, uslijed čega je, unatoč pokušaju ĐO da izbjegne sudar, došlo do međusobnog sraza naletom prednjeg dijela motocikla u bočni lijevi dio vozila tužiteljice, čime je njeno vozilo oštećeno. Slijedom navedenog, utvrđena je isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetne nezgode, a time i odgovornost tuženika kao osiguratelja za naknadu štete koju je tužiteljica kao posljedicu te nezgode pretrpjela.

16. Stav je ovoga suda da nisu osnovani navodi tuženika o podijeljenoj odgovornosti odnosno doprinosu tužiteljice za nastanak iste. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke utvrđeno je da se tužiteljica kretala i vršila radnju skretanja ulijevo sukladno prometnim pravilima, dok je tuženik radnju pretjecanja vršio na nedozvoljen način. Utvrđeno je da tužiteljica nije vidjela motocikl zbog načina njegova kretanja i to jer se nije kretao sredinom kolničke trake te je utvrđeno da je tužiteljica prije započinjanja radnje skretanja u lijevo obavila sve potrebne provjere. Stoga je stav ovoga suda da u tužiteljičinoj radnji nema svojstva suodgovornosti odnosno tzv. doprinosa oštećenika vlastitoj šteti. Odredbom članka 1067. stavka 2. ZOO-a propisano je da se vlasnik stvari oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, koju radnju vlasnik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. U stavku 3. istog članka određeno je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Dakle, da bi se moglo zaključivati o odgovornosti oštećenika za vlastitu štetu, potrebno je da između radnje oštećenika (bilo da je riječ o pozitivnoj ili negativnoj radnji) i štete koju je pretrpio postoji uzročna veza, a u ovom slučaju takva veza ne postoji i sud u postupanju tužiteljice nije našao elemenata krivnje koji bi upućivali na njenu suodgovornost s obzirom da je vozila ispred osiguranika tuženika, s obzirom da je koristila pokazivač smjera kretanja i dozvoljenom brzinom izvršila dozvoljenu radnju prije no što je osiguranik tuženika započeo radnju pretjecanja. S druge strane osiguranik tuženika nije obraćao dužnu pažnju na prometnu situaciju ispred sebe te nije pravovremeno uočio da je tužiteljica dala znak za skretanje ulijevo i započela takvu radnju, a uz to je odlučio vršiti radnju pretjecanja na dijelu prometnice na kojem to nije dozvoljeno.

17. S obzirom da je u ovom predmetu utvrđeno da je osiguranik tuženika ĐO prouzročio predmetnu nezgodu, to je tuženik dužan tužiteljici naknaditi prouzročenu štetu, na temelju članka 1045. stavka 1., članka 1046., članka 1085. stavka 1., članka 1089., članka 1089. stavka 1. i članka 1090. ZOO-a.

18. Tužiteljica potražuje naknadu štete koja se ogleda u plaćanju razlike cijene plaćenog računa za popravak oštećenja nastalih na vozilu ovlaštenom servisu Auto Benussi. Naime, tužiteljica je vozilo popravila i platila računa u iznosu od 20.029,16 kuna. Tuženik osporava visinu zahtjeva tužiteljice, ističući prigovor doprinosa koji je, međutim, utvrđen neosnovanim. Tuženik osporava opravdanost plaćenog računa navodeći da su popravljena oštećenja i izvršeni radovi koji u izvidu štete nisu navedeni odnosno da sva popravljena oštećenja nisu nastala u predmetnom štetnom događaju. Predmetni navodi tuženika da bi tužiteljica popravila neka druga oštećenja, a ne samo ona nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi, nisu osnovanim. Naime, upravo je iz iskaza djelatnika tuženika DO utvrđeno da je nakon što je izvršio pregled vozila tužiteljice sa stavio izvid štete, a da pri tom nije naveo da je utvrdio da su neka oštećenja postojala od ranije. Svjedok je u svom iskazu izričito potvrdio da bi to bio naveo da je to uočio. Svjedok je iskazivao vjerodostojno, uvjerljivo, koncizno i sigurno, a kao zaposlenik tuženika nije niti na koji način motiviran dati ovakav iskaz.

18.1. Sud je, nadalje, na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometno-tehničke struke Saše Monasa utvrdio da je sam tuženik u izvidu štete predvidio zamjenu odnosno popravak dijelova koji su zaista i zamijenjeni odnosno popravljeni kao i isti broj sati rada (limarskog i lakirerskog). Također je iz nalaza vještaka utvrđeno da je tužiteljica platila popravak odnosno zamjenu dijelova koji se nalaze upravo na predjelu i strani vozila u koju je motocikl udario. Dakle, analizirajući sadržaj izvida tuženika i plaćenog računa proizlazi da je opseg štete jednako utvrđen i to kako po djelatniku tuženika tako i po ovlaštenom servisu. Razlika se odnosi na konačnu visinu, a pri tom u izvidu štete tuženika cijene pojedinih stavaka nisu navedene. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je tužiteljica svoje vozilo popravila kod ovlaštenog servisera za tu vrstu vozila koji koristi odgovarajuće dijelove ovlaštenog proizvođača, stoga da nije dovedena u pitanje visina obavljenih radova i plaćenih dijelova, a isti sada ne raspolaže važećim cijenama u vrijeme popravka. S obzirom da tom dijelu nalaza niti tuženik nije posebno prigovarao nakon usmenog izlaganja te da je vještak, po ocijeni suda i u tom dijelu nalaz i mišljenje valjano i logično obrazložio, sud je utvrdio da je tužiteljica opravdano plaćanjem računa ovlaštenom servisu sama snosila popravak oštećenja nastalih na njenom vozilu koja su bila isključiva posljedica predmetne prometne nezgode.

19. Slijedom svega navedenog, s obzirom da je tuženik u izvansudskom postupku tužiteljici naknadio dio štete isplatom iznosa od 6.819,22 eura, tužiteljica ima pravo na isplatu razlike plaćenog računa i to iznosa od 13.209,94 eura. Izračunom predmetnog iznosa prema Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 85/22) po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, utvrđeno je da tužiteljica ima pravo na isplatu iznosa od 1.753,26 eura. Stoga je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 1.753,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja računa kada je predmeta šteta za tužiteljicu dospjela. Odluka o visini zateznih kamatama donesena je na temelju odredaba članka 29. ZOO-a.

20. Ovdje valja reći da je tužitelj u podnesku od 17. lipnja 2025., očitom omaškom, naznačio da potražuje isplatu protuvrijednosti punog iznosa računa, koju je ispravio na ročištu 28. svibnja 2026. prije zaključenja glavne rasprave. Pri tom je punomoćnik tužiteljice objasnio da je, u cilju pretvaranja utuženog iznosa u novu službenu valutu, zabunom propustio oduzeti već plaćeni iznos. Naime, u ovom je postupku sasvim jasno od podnošenja tužbe do zaključenja glavne rasprave što je predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice. Stoga sud smatra da nije bilo niti preinake tužbe, a posljedično niti djelomičnog povlačenja iste te da bi svako suprotno tumačenje predstavljalo pretjerani formalizam i netoleriranje sasvim očite omaške. U svakom slučaju, podredno, postavu ovoga suda, ne bi bila dopuštena preinaka tužbe iz podneska od 17. lipnja 2025. s obzirom da je ista u očiglednoj suprotnosti u odnosu na sve činjenične navode koje je tužiteljica iznijela tijekom postupka. Iz istih razloga i to zbog očite omaške prilikom preračunavanja iznosa u novu službenu valutu, nije posebno odbijen zahtjev tužiteljice za 0,06 eura.

21. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarifa).

21.1. Tužiteljici se priznaje nagrada od po 100 bodova za izvansudski zahtjev (jer je s istim tužiteljica uspjela, Tbr.32. točka 1. Tarife), sastav tužbe (Tbr.7.t.1. Tarife), podneska od 17. lipnja 2025. (Tbr.8.t.1. Tarife) te pristupa na ročišta 26. ožujka 2024., 27. studenog 2024. i 28. svibnja 2026. (Tbr.9.t.1. Tarife). Za zastupanje na ročištu 23. rujna 2024. tužiteljici se priznaje 25 bodova s obzirom da je ročište odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr.9.t.5. Tarife). Time je tužiteljici sveukupno priznata nagrada u visinu od 625 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) i PDV od 25% (Tbr.46. Tarife), ukupno iznosi 1.562,50 eura. Također, tužiteljici je priznat trošak plaćenog i utrošenog predujma za vještačenje u iznosu od 447,58 eura (dok će ostatak neutrošenog predujma tužiteljici biti vraćen) te plaćenu pristojbu na tužbu od 33,18 eura kao i pristojbu na presudu 70,00 eura (što predstavlja polovicu punog iznosa presude koju mogućnost tužiteljica može koristiti plaćanjem iste u roku od 3 dana, uzimajući u obzir da je kao stranka postupka sukladno članku 10. ZPP-a dužna voditi računa da se postupak provede sa što manje troškova).

21.2. Stoga je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosa od 2.113,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 10. srpnja 2026. do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a.

22. Odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za priznanje troškova ovog postupka kao neosnovan, kako je to obrazloženo u prethodnoj točki obrazloženja. Tužiteljici je na ime predujma priznat koji je utrošen.

23. Posljedično navedenoj odluci o trošku, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

U Puli 10. srpnja 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljici po pun. uz R/pristojba na presudu, uz točku II.

2. Tuženiku po pun.