REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyev trg 11

Poslovni broj: 19. P-411/2026-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nini Radiću, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, OIB: 39901919995, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja ŽĆČ i punomoćnika tuženika, s danom objave 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJU d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 platiti tužitelju HŽ INFRASTRUKTURI d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995 iznos od 1.602,65 EUR sa zateznim kamatama koja teče od 22. lipnja 2024. sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodite referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR u roku od petnaest dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR-a, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika- za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR-a, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj ovom sudu 22. studenoga 2024., navodi da je 6. travnja 2024. u 21,10 sati na pruzi R202, u kolodvoru Đurđenovac, na kolodvorskom ŽCP-u „Đurđenovac„ u km 080+509 (Sv-Zv+Pol) došlo do oštećenja infrastrukturnih podsustava, kada je osiguranik tuženika ŽĆ, upravljajući vozilom WV Golf reg. oznake [registarska oznaka] (polica osiguranja tuženika broj 08109196337) iz nepoznatog razloga skrenula vozilom udesno sa kolnika i uništila postavljač polubranika kolodvorskog ŽCP-a Đurđenovac, koji nije osiguravao put vožnje vlaka. Ističe da je povodom štetnog događaja osiguranici tuženika ŽĆ izdana obavijest o počinjenom prekršaju iz čl. 51.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po čl. 51.st.5. istog zakona, broj 234819154. Nakon štetnog događaja, djelatnici Policijske postaje Našice su izvršili očevid, dok su djelatnici tužitelja PRJ za održavanje SS i TK sustava izašli na teren i utvrdili štetu. Navodi da je u opisanom štetnom događaju uništen postavljač polubranika kolodvorskog ŽCP-a Đurđenovac, čime je za tužitelja nastala imovinska šteta u ukupnom iznosu od 7.741,61 EUR. Dio nastale štete tužitelj je sanirao po svojim radnicima, a dio štete po društvu Pružne građevine d.o.o. Ukupna imovinska šteta tužitelja sastoji se od troškova sanacije oštećenog uređaja, po računu HŽ-INFRASTRUKTURE d.o.o. Područne radne jedinice za održavanje SS i TK sustava EEP I KM-ISTOK, Vinkovci, broj 43106-2432 od 10. svibnja 2024. za iznos od 232,23 EUR, koji iznos predstavlja specifikaciju vrste i opsega rada te troška radne snage i računu Pružnih građevina broj: 141-PS1-48050 od 30.4.2024., za iznos od 7.509,38 EUR, koji iznos predstavlja trošak materijala, radne snage i transportnih troškova. Tužitelj smatra da popravak nastale štete mora snositi tuženik neovisno o činjenici je li popravak izvršio sam tužitelj ili treća osoba koju je tužitelj angažirao, obzirom da su radnici tužitelja u vrijeme potrebno za otklanjanje nastale štete trebali raditi druge poslove koji ulaze u opis njihovog radnog mjesta. Navodi da je odštetnim zahtjevom od 6. lipnja 2024. pozvao tuženika na plaćanje ukupnih troškova imovinske štete nastale u predmetnom štetnom događaju i da je u odgovoru na odštetni zahtjev tuženik priznao odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja te dio troška popravka štete u iznosu od 4.205,98 EUR, dok je iznos od 3.535,63 EUR osporio uz obrazloženje da se isti odnosi na amortizaciju postavljača polubranika, koju tuženik ne priznaje. Tužitelj ističe kako je predmetni uređaj prije štetnog događaja u potpunosti bio u funkciji, a nakon naleta vozila osiguranog kod tuženika potpuno je uništen pa tužitelj s naslova naknade štete za uništenu stvar, ima pravo na isplatu novčane naknade u visini koja omogućuje nabavu i postavljanje takve stvari , pa nije osnovan navod tuženika da je prilikom izračuna visine štete trebalo obračunati amortizaciju. Tužitelj navodi da je tuženik djelomično podmirio predmetnu štetu nastalu tužitelju i to za iznos od 2.610,91 EUR koji je platio tužitelju 14. svibnja 2024. i iznos od 1.595,07 EUR koji je platio 24. lipnja 2024., tako da je za naplatu preostao iznos od 3.535,63 EUR, a koji iznos tužitelj potražuje u ovom postupku.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao štetni događaj i odgovornost za štetu, no ističe da je isplatom iznosa od 4.205,98 EUR šteta namirena. Naime, oštećeni uređaj tužitelj je zamijenio novijim i tehnički napredniji uređajem, a stari uređaj, koji je oštećen u predmetnom štetnom događaju bio je znatno amortiziran. Stoga tužitelj nema pravo na naknadu štete u visini postavljanja novog i modernijeg uređaja, kako se predmetnom tužbom potražuje, nego u visini stvarne štete koja je nastala na oštećenom uređaju, a koja se dobije umanjenjem novonabavne vrijednosti starog uređaja umanjene za amortizaciju kao i za odgovarajući koeficijent koji ovisi o tome je li novi uređaj tehnički sofisticiraniji od oštećenog. U protivnom, kada bi se tužitelju dosudila cjelokupna utužena naknada tužitelj bi ostvario korist od predmetnog štetnog događaja, a što se kosi s načelima odštetnog prava. Tuženik je naveo da tužitelj neosnovano potražuje i naknadu za trošak angažmana radne snage iako su svi radovi obavljeni od strane tužiteljevih zaposlenika kojima je tužitelj dužan isplaćivati plaću temeljem njihovog radnog odnosa (ugovor o radu) neovisno o predmetnom štetnom događaju. Tuženik ističe da je za pretpostaviti da je oštećeni uređaj zbrinut na otpad, pa je tužitelju šteta umanjena iznosom koji je tužitelj ostvario zbrinjavanjem te sirovine. Zaključno, tuženik ističe da tužitelj neosnovano potražuje PDV s obzirom je isti mogao ili iskoristio u postupku povrata. Tuženik smatra da tužitelj neosnovano potražuje zatezne kamate jer odštetni zahtjev koji je postavio tuženiku nije sadržavao dokumentaciju na temelju koje bi se moglo utvrditi postojanje eventualne obveze tuženika kao niti visina iste.

3. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo da je zbog kontinuiranog i sigurnog tijeka željezničkog prometa morao što hitnije popraviti nastalu štetu na pruzi pa je stoga angažirao svoje radnike radi specifičnosti radova koje je bilo potrebno obaviti i u što kraćem roku otkloniti štetu kako bi se što prije mogao uspostaviti normalni željeznički promet i na taj način spriječiti i povećanje štete. Smatra da okolnost što je tužitelj, sam popravio stvar, mu ne oduzima pravo na naknadu utrošenog pa i uloženog rada u popravak i to u vrijednosti toga rada na tržištu, odnosno prema redovnom tijeku stvari. Dalje navodi da tuženik neosnovano navodi kako tužitelj potražuje PDV, jer PDV nije obračunat na trošak nabave novog uređaja i njegovog postavljanja, odnosno sanacije štete, a što je vidljivo iz računa br. 141-PS1-48050 I 43106-2432, priloženih uz tužbu. Tužitelj ukazuje da se, da suprotno navodima tuženika, šteta smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, pa stoga ima pravo na zatezne kamate od dana kada je š teta otklonjena, odnosno kada su učinjeni troškovi otklanjanja štete.

4. U ovom predmetu donesena je presuda, poslovni broj Povrv-2467/2024 od 19. rujna 2025. (list 153.-161. spisa) kojom je, pod točkom I. izreke naloženo tuženiku namiriti tužitelju iznos od 1.932,98 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2024. sve do isplate, a pod toč. II. odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži da mu tuženik plati iznos od 1.602,65 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2024. sve do isplate te toč III. odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove parničnog postupka.

5. Protiv presude poslovni broj Povrv-2467/2024 od 19. rujna 2025. tužitelj je podnio žalbu o odnosu na toč. II. i III. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 4759/2025-2 od 3. veljače 2026. (list 172.-176. spisa), ukinuta je citirana prvostupanjska presuda u točkama II. i III. izreke te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

7. U obrazloženju citiranog rješenja navedeno je da je počinjena bitna povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na odbijajući dio prvostupanjske presude, zbog čega pobijana presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. Slijedom toga predmet je vraćen ovom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje, s uputom da se u ponovljenom postupku otkloni opisana bitna povreda odredaba parničnog postupka, da se ispitaju odlučne činjenice u okviru dokaznih prijedloga stranaka i da se donese pravilna i zakonita odluka u kojoj će se o odlučnim činjenicama dati jasne i valjano obrazložene razloge, uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U ponovljenom postupku tuženik je predložio ponovno saslušanje stalnog sudskog vještaka Zlatka Totha te je istaknuo da je podmirio iznos tužitelju sukladno nepobijanoj toč. I. presude poslovni broj Povrv-2467/2024 od 19. rujna 2025., odnosno iznos od 1.932,98 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2024. sve do isplate, a što tužitelj nije osporio.

7. Tijekom ponovljenog postupka pročitane su isprave: račun broj: 211-08/24- 4/10579 od 25.4.2024., prijavu o izvanrednom događaju broj 5 -27/24 od 6.4.2024., zapisnik o očevidu od 6.4.2024. sačinjen po zaj. istražnom povjerenstvu, istražno izvješće broj 31-5/24 od 16.4.2024., povjerenstveni zapisnik broj 78/2024, prijava štete br.8/24, vanjski radni nalog 3/24 od 8.4.2024., specifikaciju materijala, zapisnik o izvršenim radovima, troškovnik sanacije i rekapitulacija štete, račun Pružnih građevina broj: 141-PS1-48050 od 6.5.2024., za iznos od 7.509,38EUR, Interni račun PJ za održavanje SS i TK sustava EEP I KM-ISTOK Vinkovci broj 43106-2432 od 10.5.2024.sa radnim nalogom, troškovnikom i obračunom zarade po vremenu i učinku, Ugovor o ustupu potraživanja broj :5701157814 od 22.5.2024., Ugovor o ustupu potraživanja od 22.5.2024., dokaz o plaćanju, odštetni zahtjev od 6.lipnja 2024., odgovor tuženika i obrazložena ponuda od 14.6.2024. (list 5-87 spisa). Pročitan je i pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl ing,. strojarstva Zlatku Tothu (list 125-128 spisa) kao i zapisnik sa ročišta za glavnu raspravu na kojoj je navedeni vještak dao usmeni nalaz i mišljenje (list 136-137 spisa).

8. Sud nije posebno pribavio podatak o vrsti i marki oštećenog i ugrađenog uređaja, budući da je na isti ovlastio stalnog sudskog vještaka Zlatka Totha da navedeni podatak pribavi prilikom provedbe strojarskog vještačenja. Nije proveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem poslovnih knjiga tužitelja kako bi se utvrdila vrijednost oštećenog uređaja u trenutku nesreće, budući da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zlatka Totha proizlazi da oštećeni signalni uređaj nema amortizacije. Sud nije niti zatražio od tužitelja podataka o svim radnicima koji su sudjelovali na radovima uklanjanja oštećenog uređaja i postavljanju novog, kao niti pribavio dokumentacija tužitelja o otpisu oštećenog uređaja o predaji oštećenog uređaja na željezni otpad, budući da izvođenje predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka te bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te povećanju troškova postupka. Odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari može se donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza. Odbijen je prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja jer je sud smatrao da je vještak savjesno izradio nalaz i mišljenje, imajući u vidu da je predmetni spor, spor male vrijednosti koji je u pravilu pisani postupak, a iznimno se provodi usmena rasprava, pri čemu sud mora nastojati okončati postupak unutar godine dana od podnošenja tužbe . U ponovljenom postupku sud je odbio ponovno iznošenje nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl ing,. strojarstva Zlatka Totha na ročištu, budući da je vještak jasno isti već iznio usmeno na ročištu za glavnu raspravu.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP, sud je u ponovljenom prvostupanjskom postupku utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

10. Predmet spora u ponovljenom postupku je zahtjev tužitelja za isplatom preostalog iznosa od 1.602,65 EUR, s osnove popravka oštećenog postavljača polubranika kolodvorskog ŽCP-a Đurđenovac, oštećenog naletom vozila kojim je upravljala tuženikova osiguranica ŽĆ.

11. Između stranaka nije sporna činjenica da je predmetna šteta nastala krivnjom tuženikove osiguranice u prometnoj nesreći 6. travnja 2024. na pruzi R202 na kolodvoru Đurđevac, a u kojoj je u potpunosti i nepopravljivo oštećen postavljač polubranika kolodvorskog ŽCP-a Đurđevac. Nije sporna ni činjenica da je oštećeni uređaj prije te prometne nesreće bio u punoj funkciji i da je u njoj potpuno uništen, kao ni činjenica da je taj uređaj zamijenjen novim uređajem. Nije sporno da je tuženiku fakturiran trošak sanacije oštećenog uređaja u iznosu od 7.741,61 EUR, da je tuženik platio tužitelju iznos od 4.205,98 EUR slijedom čega je tužitelj u ovom postupku potraživao isplatu preostalog iznosa od 3.535,63 EUR, a u odnosu na koji zahtjev je povodom presude donesene u ovom predmetu 19. rujna 2025. poslovni broj Povrv- 2467/2024 od 19. rujna 2025., toč. I. izreke naloženo namiriti tuženiku iznos od 1.932,98 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2024. sve do isplate i koja je u tom dijelu pravomoćna i ovršna od 7. listopada 2025.

12. Između stranaka u ponovljenom postupku je sporna visina tužbenog zahtjeva jer tuženik smatra da ga tužitelj ne može teretiti za podmirenje troškova postavljanja novog i naprednijeg uređaja, već da ima pravo na naknadu stvarne štete nastale na oštećenom uređaju dobivene umanjenjem novonabavne vrijednosti starog uređaja umanjene za amortizaciju, kao i za odgovarajući koeficijent koji ovisi o tome je li novi uređaj tehnički sofisticiraniji od oštećenog. Nadalje, visina je sporna u smislu da je tužitelju šteta umanjena iznosom koji je tužitelj ostvario zbrinjavanjem uništenog uređaja za otkupnu cijenu te sirovine Također, tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je tužitelj neosnovano potražuje PDV s obzirom je isti mogao ili iskoristio u postupku povrata i navodima da je

13. Sud je čitanjem računa broj: 141-PSI-4805 (list 32 spisa) utvrdio da je isti izdan od trgovačkog društva POSIT MONTAŽE tužitelju, dana 6. svibnja 2024., za izvršene radove 30. travnja 2024. na sanaciji šteta elektrotehničkog infrastrukturnog podsustava pruga Hrvatskih željeznica, u iznosu od 7.509,38 EUR, bez PDV-a.

14. Iz računa broj 43106-2432 (list 28 spisa) proizlazi da se radi o internom računu izdanom od tužitelja 10. svibnja 2024. za redovan rad voditelja dionice, brigadira, inženjera za mjerenje i elektrotehničara tužitelja na kolodvoru Đurmanec, ŽCP- Đurmanec zbog sanaciju postavljača i motke polubranika uništenog naletom vozila VW Golf, reg. oznaka [registarska oznaka], vozačica ŽĆ, u iznosu od 232,23 EUR i da na isti nije zaračunat PDV.

15. Dakle, čitanjem navedenih računa nedvojbeno proizlazi da na iste nije iskazan PDV, niti tužitelj od tuženika potražuje njihovo plaćanje uvećano za PDV.

16. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing. stroj. Zlatka Totha od 23. travnja 2025. (list 125-128 spisa) proizlazi da je isti sačinjen temeljem zadatka suda da utvrdi visinu utuženog potraživanja, odnosno vrijednost oštećenog uređaja u trenutku štetnog događaja s obzirom na njegovu navonabavnu vrijednost i stupanj amortizacije. Vještak je konstatirao da je prilikom predmetne prometne nesreće kompletan postavljač polubranika oštećen i zamijenjen novim, da je novonabavna vrijednost tog uređaja iznosila 7.509,38 EUR i da taj uređaj predstavlja specifični proizvod signalno - sigurnosne opreme za osiguranje cestovnih prijelaza, a koji zbog propisanog načina održavanja imaju dugačak vijek eksploatacije više desetljeća. Vještak je naveo da noviji modeli podržavaju istu funkciju kao i prethodni i da se ne razlikuju bitno, osim izmjene pojedinih komponenti, a da količina metalnih dijelova oštećenog polubranika, a koje se prihvaća kao metalni otpad iznosi oko 100 kg, a da današnja cijena za1 kg iznosi 0,18 EUR. Glede vrijednosti postavljača polubranika u trenutku oštećenja, vještak je naveo da točno vrijeme prethodnog uređaja nije poznato, sli da je za pretpostaviti mogućnost da su u ugrađenom novom uređaju izmijenjene neke električne komponente, ali je konstrukcija i funkcionalnost uređaja ostala ista. Vještak je, uzimajući u obzir koeficijent tehno-ekonomske zastarjelosti utvrdio da bi današnja cijena prethodnog novog uređaja iznosila 6.276,46 EUR. Nadalje je vještak naveo da taj uređaj zbog uporabne vrijednosti ima svoju poziciju na tržištu i cijenu od oko 80 % novog uređaja, pa tržišna vrijednost novog uređaja u trenutku oštećenja iznosi 5.021,17 EUR. Na temelju teko utvrđene vrijednosti postavlajča polubranika u trenutku nezgode, vještak je procijenio visinu štete na način da je isti umanjio za razliku između novonabavne cijene novog uređaja i procijenjene tržišne vrijednost rabljenog uređaja u trenutku oštećenja (6.608,88 EUR - 5.021,17 EUR), odnosno za 1.587,63 EUR i za vrijednost otpadnog materijala, odnosno 18,00 EUR. Dakle, vještak je procijenio visinu štete u iznosu od 6.137,98 EUR, odnosno da šteta iznosi 1.605,63 EUR manje od onog iznosa kojeg tužitelj potražuje od tuženika.

17. Prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu (list136-137 spisa) vještak je naveo da se radi o sigurnosno signalnom uređaju s karakteristikama i propisanim načinom održavanja, tako da ovi tipovi uređaja nemaju ograničeno vrijeme eksploatacije. U nalazu i mišljenju naveo sam način kako je propisano održavanje uređaja, a radi se o signalno sigurnosnom uređaju. Vještak je naveo da s obzirom da se radi o signalnom-sigurnosnom uređaju, kod kojih je propisano redovito funkcionalno ispitivanje i održavanje s zamjenom pojedinih komponenti uređaj, pa zbog učestale obnove svih bitnih komponenti, za takve uređaje nema propisane amortizacije. 18 Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen stručno i u skladu s postavljenim zadatkom određenim od strane suda, osim u dijelu u kojem vještak utvrđuje visinu tužbenog zahtjeva zbog toga što utvrđenje osnovanosti visine tužbenog zahtjeva ne može biti povjereno vještaku, već je to zadatak ovog suda.

19. U odnosu na prigovor tuženika da je traženi iznos naknade štete tužitelj trebao umanjiti za novčani iznos koji je dobio zbrinjavanjem oštećenog postavljača polubranika na otpad, tuženik se očitovao podneskom od 22. siječnja 2025., navodeći da oštećeni uređaj nije zbrinut na otpad. Budući da tuženik nije predlagao daljnje dokaze usmjerene na dokazivanje opisane okolnosti, to je sud istu činjenicu uzeo kao nedokazanu primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221 a. ZPP-a).

20. Odredbom čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st.1.), a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st.2).

21. Stoga je sud utvrdio da, s obzirom da predmetni oštećeni uređaj - postavljača polubranika nema propisanu amortizaciju, te s obzirom da nije dokazano da bi tužitelj umanjio predmetnu štetu prodajom predmetnog uništeonog uređaja, to ovaj sud smatra da tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete u visini punog iznosa novonabavne cijene novog uređaja - postavljača polubranika na kolodvoru ŽCP- Đurđenovac.

22. Dakle, tužitelju je povodom predmetnog štetnog događaja nastala šteta u ukupnom iznosu od 7.741,61 EUR, od kojeg je tuženik platio tužitelju iznos od 4.205,98 EUR prije pokretanja predmetnog postupka, te 1.932,98 EUR, uvećano za dosuđene zakonske zatezne kamate.

23. Slijedom sveg navedenog je ovaj sud utvrdio da je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog spornog iznosa od 1.602,65 EUR osnovan.

24. Kako tuženik po dospijeću utužene tražbine istu nije platio, dužan je na taj iznos platiti i zatezne kamate (čl. 29. st. 1. ZOO).

25. S obzirom na to da je tužitelj sam otklonio štetu prije donošenja ove sudske odluke, tužitelj sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a ima pravo potraživati i zatezne kamate od dana kada je šteta otklonjena. Međutim, budući da tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnije datuma, odnosno od 22. lipnja 2024. to mu je ista dosuđena sukladno traženju po stopi na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a ("ostali odnosi").

26. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 5., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a te je tužitelju priznat u cijelosti trošak plaćenog predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 250,00 EUR.

27. Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi za tužbu, žalbu i presudu u iznosu od 1.000,00 EUR, budući da je oslobođen plaćanja istih.

28. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio u sporu, nema pravo na traženi trošak u iznosu od 1.750,00 EUR, pa je njegov zahtjev odbijen.

29. Slijedom sveg navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 10. srpnja 2026.

Sudac

Nino Radić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA

1. Tužitelju

2. Tuženiku po pun

3. Kal. 30 dana