REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl. br. P-314/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 26. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja AU, diplomirane pravnice zaposlene kod tužitelja i punomoćnice tuženika ĆU, diplomirane pravnice zaposlene kod tuženika, te presude objavljene dana 10. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb OIB: 26187994862 da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos 10.926.26 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25.4.2024 do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 195,38 eura, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da se dana 19.2.2017. dogodila prometna nezgoda u Novigradu, naselje Stancijeta kolniku ceste D 301 u kojoj su sudjelovali tuženikov osiguranik ŽU, kao vozač osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka] i NU (tužiteljev osiguranik) kao vozač motocikla reg. oznaka [registarska oznaka], koji je u predmetnoj prometnoj nezgodi smrtno stradao. Nezgoda da se desila na način da je tuženikov osiguranik ŽU, kao vozač osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka] oduzeo prednost prolaska HU (tužiteljev osiguranik) vozaču motocikla reg. oznaka [registarska oznaka], tako da je počeo radnju skretanja ulijevo u smjeru zapada, da nije propustio motocikl kojim je upravljao NU koji se kretao kolnikom ceste D 301 iz smjera sjevera prema jugu zadržavajući svoj smjer kretanja, uslijed čega da je došlo do udara prednjeg dijela motocikla reg. oznaka [registarska oznaka] u desnu bočnu stranu osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka]. U predmetnoj prometnoj nezgodi, tužiteljev osiguranik smrtno je stradao od posljedica zadobivenih povreda. Protiv tuženikova osiguranika da se vodio kazneni postupak kod Općinskog suda u Puli, posl.br.K-754/17, koji je obustavljen jer je okrivljenik umro. Vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja da je bilo osigurano policom AO kod tuženika. Rješenjem tužitelja br. 150387 od dana 18.10.2018 . udovici poginulog osiguranika, AUU, kao korisniku osiguranja i djeci GU i TU, da je određena obiteljska mirovina počevši od 19.2.2017. Tuženik je prema ranijim odštetnim zahtjevima podmirio štetu tužitelju za razdoblje do 30.6.2021. Tužitelj da trpi daljnju štetu time što korisnicima osiguranja i nadalje isplaćuje obiteljsku mirovinu, koja šeta za razdoblje od 1.7.2021. do 31.3.2024. iznosi 18.210,45 eura. Prije tužbe, tužitelj da se van sudski obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od dana 9.4.2024., kojeg je tuženik primio dana 15.4.2024., međutim tuženik da je isti odbio. Zbog navedenog, a temeljem odredbi čl. 161. st.1. i 2., a u svezi čl. 164.st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj da podnosi ovu tužbu, radi obeštećenja na ime predmetne naknade štete koja obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u iznosu od 18.210,45 Eura. Slijedom navedenog tužitelj primjenom odredbi čl. 161., 164.st. 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju da podnosi ovu tužbu i predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kako je pobliže opisano u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da n ije sporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja od 19. veljače 2017. u kojem je smrtno stradao osiguranik tužitelja NU, te činjenica da tužitelj isplaćuje obiteljsku mirovinu udovici ĆUU te djeci MU i LU, a sve temeljem rješenja br. 150387 od18. listopada 2018. godine. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te nastavno obrazlaže kako slijedi. Prema okolnostima nastanka štetnog događaja tuženik smatra da je ĐU doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 40%, slijedom čega da ističe prigovor podijeljene odgovornosti. Osiguranik tuženika koji je upravljao vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] Radišić Rade na raskrižju i skretanju za naselje Strada Kontesa da je započeo pravilno vršiti radnju skretanja u lijevo u smjeru zapad, dok se kolnikom državne ceste 301 brzinom znatno većom od dopuštene kretao motocikl marke Suzuki GLS 1200 reg. ozn. [registarska oznaka] kojim je upravljao NU. U kritičnom trenutku da je došlo do sudara, pri čemu je smrtno stradao NU, a tjelesne ozljede da je zadobila putnica na motociklu IU. Uslijed sudara da je došlo do odbijanja motocikla Suzuki GLS 1200 reg. ozn. [registarska oznaka] i udara u prednji dio zaustavljenog osobnog automobila marke Opel Insignia reg. ozn. [registarska oznaka] vlasništvo KU. Protiv osiguranika tuženika ŽU Općinsko državno odvjetništvo u Puli Stalna služba u Pazinu da je podnijelo optužnicu br. K-DO-3133/17 zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa iz čl. 227. St.1.,2. I 6. KZ, a postupak da se vodio pred Općinskim sudom u Puli pod posl. br. K-754/17. Međutim, sud je obustavio kazneni postupak budući je okrivljenik u tijeku postupka preminuo. U predmetu Općinskog državnog odvjetništva u Puli Stalne službe u Pazinu br. K-DO-3133/17 da je provedeno prometno vještačenje, iz kojeg da proizlazi razmjerna suodgovornost osiguranika tužitelja vozača motocikla OU za nastanak predmetne prometne nezgode. Naime, prometni vještak Željko Petković utvrdio je da je brzina motocikla u trenutku sudara sa vozilom osiguranika tužitelja iznosila oko 90,97 km/h, te da je vozač motocikla poduzeo radnju snažnog kočenja, a koja brzina je neposredno prije poduzetog kočenja iznosila oko 112,82 km/h. Na mjestu nesreće ograničenje brzine iznosi 60 km/h. U predmetnoj situaciji da je bilo moguće zaustavljanje motocikla za sve brzine kretanja niže od 72 km/h, pa je jasno da bi kretanjem dopuštenom brzinom od 60 km/h prometna nesreća bila izbjegnuta. Iz tog razloga, tuženik cijeni da je osiguranik tužitelja zbog neprilagođene brzine kretanja doprinio nastanku prometne nezgode sa 60%. Kako su parnične stranke ranija potraživanja riješile u mirnom postupku, tužitelj da se suglasio da se visina štete utvrdi s omjerom suodgovornosti njegova osiguranika od 40%, poradi čega tuženik predlaže da se i u ovom postupku utvrdi nespornim navedeni omjer suodgovornosti. Tuženik da se protivi tužbi po osnovu i po visini, te nastavno ističe. U pogledu osnove tužbenog zahtjeva da se imaju primijeniti relevantne odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a sve prema recentnom pravnom stavu zauzetom u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao što su Rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-x- 388/2018- od 25.08.2020. godine u kojoj se u bitnome navodi: „…za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine…“. Rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-909/2021-3 od 08.09.2021.: „… Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev-1067/12 od 05. prosinca 2017. za odluku u ovom pravnom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja-prometne nezgode. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama ovog suda Rev - 5292/2019 od 16.lipnja 2020 i Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020.“ Tako je i u odlukama Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-374/2022-2 od 26.10.2022., Rev- 5292/2019 od 16.06.2020., te odlukama Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž - 4550/2022. od 07.11.2022. i Pž-4518/2022 od 28.10.2022., te nizu drugih, kao i na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH prihvaćenog održanoj 09. 06. 2022., a na tragu odluka Vrhovnog suda RH zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ Tuženik ne osporava činjenicu da je odredbom čl. 161. st. 1. i 2. ZOMO propisano da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu ukupne stvarne štete, ali naglašava i ističe da je odredbom čl. 27. ZOOP-a to tužiteljevo pravo reducirano na način da od tuženika kao osiguratelja motornog vozila štetnika ima pravo zahtijevati samo štetu u opsegu i visini koju propisuje čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a: „1. Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka, smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.“. Kroz odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je konkretnom slučaju lex specialis, regulirano je pravo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da od osiguravajućeg društva potražuje naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske, ovom slučaju obiteljske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu. Tuženik predlaže provođenje financijskog vještačenja radi utvrđivanja štete, odnosno visine razmjernog iznosa u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti i naloži mu plaćanje prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u rješenje HZMO-a (list 6-11), rješenje (list 13 i 14), rješenje Naslovnog suda, optužnicu (list 14-21), dopise i nalaz (list 23- 31), u nalaz i mišljenje vještaka, zapisnik o očevidu (list 32-40), podatke (list 52-58), nalaz i mišljenje ČU i svu medicinsku dokumentaciju (list 58-95), provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Marinu Rameša (list 134-141) te je izvršen uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.

4. Na temelju tako provedenih dokaza sud tužbeni zahtjev nalazi neosnovanim u cijelosti.

5. Između stranaka nije sporno da se dana 19.2.2027. dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja NU. Nije sporno ni da je rješenjem tužitelja Klasa: UP/I 140-03/18-01/03412697107, Urbroj: 341-13-05/3-18- 18072 od 18.10.2018. udovici umrlog SU, A RU i njegovoj djeci GU i TU određena počevši sa 19.02.2017. obiteljska mirovina u svoti od 3.461,84 kn mjesečno, te da se ista isplaćuje samo djeci u iznosu od 3.077.19 kn mjesečno, jer da je supruga pokojnog SU zaposlena. Nije sporno ni da je tuženik po ranijim izvan sudskim odštetnim zahtjevima podmirio štetu tužitelju za razdoblje do 30.06.2021.

7. Među parničnim strankama sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva u postupku je provedeno financijsko vještačenje po vještaku financijske struke Marinu Rameši. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je iznos isplaćene obiteljske mirovine djeci osiguranika pok. SU, u razdoblju 01.07.2021. do 31.03.2024. godine bio je 18.210,45 eura te da je 60% tog iznosa 10.926,26 eura. Isto tako da je udovica stradalog SU ĆUU bila u to vrijeme zaposlena tako da se mirovina isplaćivala samo djeci. Nadalje vještak navodi da je u razdoblju 01.07.2021. do 31.03.2024. godine, iznos invalidske mirovine koji bi bio obračunat i isplaćen da je u konkretnom slučaju potpuni gubitak radne sposobnost bio uzrokom odlaska u invalidsku mirovinu, te da je isti bio posljedica ozljede na radu, 60% dio iznosa obračunate i isplaćene mirovine bio 8.143,96 eura veći od 60% stvarno obračunate i isplaćene obiteljske mirovine djeci pok.osiguranika u istom razdoblju. Tome da je glavni razlog što se kod ozljede na radu kod izračuna mirovine uzima radni staž od 40 godina, dok je u konkretnom slučaju radni staž prema Rješenju HZMO bio 21 godinu. Pri izračunu invalidske mirovine koja nastupa zbog ozljede na radu ključan da je parametar da li ista uzrokuje djelomičnu nesposobnost za rad ili potpunu nesposobnost za rad. U konkretnom slučaju da je korištena pretpostavka da bi se radilo o potpunoj nesposobnosti za rad, Međutim kako se ionako radi o teoretskom slučaju, ako bi sud tako naložio, vještak da će prikazati izračun sa djelomičnom invalidnosti. Vještak je dodatno napomenuo, a kako se i u rješenju navodi da je potrebno izračunati iznos obiteljske mirovine, kako u stvarnom slučaju tako i u teoretskom slučaju, međutim obzirom da se obiteljska mirovina isplaćuje samo u slučaju da je osiguranik preminuo, onda je u drugom slučaju računata isključivo invalidska mirovina koju bi ostvarivao sam osiguranik, u teoretskom slučaju da je uslijed ozljede na radu izgubio poslovnu sposobnost u cijelosti.

9. Prije svega valja istaknuti što se tiče trenutka nastale štete tužitelju da je prema stajalištu suda, a što je ustaljena sudska praksa, šteta tužitelju nastala u vrijeme isplate predmetne obiteljske mirovine djeci pok. osiguranika tužitelja. Dakle u konkretnom slučaju tužitelj traži štetu s osnova isplaćene obiteljske mirovine od 01.07.2021. do 31.03.2024. Odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („ Narodne novine 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023, dalje u tekstu: ZOOP) važećem u utuženom razdoblju propisano je da se razmjerni dio mirovne određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske (u ovom slučaju obiteljske) mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske (u ovom slučaju obiteljske) mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle u tom slučaju sukladno navedenom članku ZOOP-a i povezao sa člankom 27.st.1 ZOOP-a kojima je generalno propisana dužnost u ovom slučaju tuženika da tužitelju nadoknadi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom osiguranju, obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa nastaje samo u slučaju ako je obiteljska mirovina više od one mirovine koja bi se utvrdila u slučaju povrede na radu. Pri tome potrebno je uzeti u obzir obostrano od obje parnične stranke prihvaćeni doprinos smrtno stradalog u štetnom događaju (prometnoj nezgodi) od 40 %, kao i činjenicu da je kod istoga nastupila zbog smrti potpuna nesposobnost za rad.

10. Povezano sa prethodno navedenim vještak je u nalazu i mišljenju u tablici 2 (list 138) utvrdio da bi invalidska mirovina osiguranika tužitelja iznosila 21.783,66 eura, od čega 60% odgovornosti tuženika (prihvaćeni doprinosa osiguranika tužitelja) iznos i u istom razdoblju 19.070.22 eura. Nadalje u tablici 1 (list 137) vještak je utvrdio da je u utuženom razdoblju s osnova obiteljske mirovine tužitelj isplatio djeci svog osiguranika iznos od 18.210,45 eura ode čega uzimajući u obzir prihvaćeni doprinos osiguranika tužitelja od 40% utvrđuje u istom razdoblju iznos od 10.926,26 eura. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj na ime isplaćene obiteljske mirovine isplatio po redovitom tijeku stvari 13.573,21 euro (razlika između isplaćene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u iznosu od 31.783,66 eura i iznosa obiteljske mirovine od 18.210,45 eura) što uz omjere suodgovornosti od 60% iznosi 8.143,93 eura, dakle manje nego što bi se isplaćivalo da je da je uzrok odlaska u mirovinu ozljeda na radu. Dakle do štete na strani tužitelja došlo bi samo ako je iznos obiteljske mirovine koju plaća veći od iznosa pretpostavljene invalidske mirovine zbog ozljede na radu i to za iznos razlike između tih mirovina. S obzirom da je obiteljska mirovina koju tužitelj isplaćuje iza svog pokojnog osiguranika niža od pretpostavljene invalidske mirovine zbog ozljede na radu tužitelju ne nastaje šteta, jer on nije isplatio više nego što bi bio dužan kako je pojašnjeno da je šteta posljedica ozljede na radu. Dakle na strani tužitelja nema štete.

10.1. U konkretnom je slučaju ZOOP lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju, te je i odgovornost tuženika jasno propisana i ograničena člankom 27. st. 4. ZOOP-a. Naime člankom 160. st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022, dalje u tekstu: ZOMO) generalno je propisano da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje člankom 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete) , dok je stavkom 5. istog članka propisano da su za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne odredbe ovoga Zakona. Dakle evidentno je osnov za naknadu štete kako je navedeno propisan člankom 27.st.1. i stavak 3. ZOOP-a, dok je za visinu štete mjerodavan ZOMO. Povezano sa tim je provedeno financijsko vještačenje na koje parnične stranke nisu imale primjedbe temeljem kojeg se jasno kroz izračun utvrđuje da štete nema kako je već pojašnjeno u točci 10. ovog obrazloženja, pa nema ni odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju. Pozivanja tuženika da članak 27.st. 3. ZOOP odnosno da isti navodi samo invalidsku, a ne i obiteljsku mirovinu, pa da i zato nema mjesta primjeni tog zakona po ocjeni ovog suda je pogrešno, jer i konačno članak 161. st.2. ZOOM-a jasno navodi da zavod ima pravo zahtijevati štetu u slučajevima ovog zakona, pa tako i u slučaju priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu dok traje isplate te invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta za prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu, kao i tako isto u slučaju prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplate obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik da je živ ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu imovinu. Dakle identično je propisano u oba slučaju (invalidske i obiteljske), a kako štete temeljem provedenog dokazanog postupka i primjene specijalnog ZOOP-a nema (dakle u razlici mirovine ostvarene rješenjem tužitelja i one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu) nema to je sud tužbeni zahtjev našao neosnovanim u cijelosti.

11.Da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe ZOOP-a važećeg u utuženom razdoblju jasno je svoj stava zauzela i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u nizu odluka: Rev-909/2021-3 od 08.09.2021, Rev-909/2021-3 od 08.09.2021, Rev-1067/12 od 05. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16.lipnja 2020 i dr.

12. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, pa je tuženiku priznat trošak predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 195,38 eur.

U Puli, 10. srpnja 2026. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1.Tužitelju

2.Tuženiku