REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Pazinu

Narodnog doma 2/b, 52000 Pazin

Posl. broj: K-129/2026-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sucu Nini Ciglenečki kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Silvije Budak, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆZ, zbog kaznenih djela iz čl. 119. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024.; dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu broj KO-DO- 160/2025 od 21. svibnja 2025, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 7. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu TZ, punomoćnice oštećenika ĆZČ, okrivljenog ĆZ i branitelja okrivljenika po službenoj dužnosti Dina Čekade, odvjetnika u Puli, 10. srpnja 2026. u nenazočnosti stranaka objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026.; dalje: ZKP/08)

okrivljeni ĆZ, zvani Ć, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca ŽZ i majke T, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom školom za soboslikara, po zanimanju zidar, nezaposlen, bez primanja, nije vlasnik nekretnina ni pokretnina veće vrijednosti, lošeg imovnog stanja, rastavljen, otac šestero djece od kojih je troje punoljetno, a ostali su maloljetni, vojsku služio u Koprivnici, Rijeci i Zagrebu oko 1992. godine, bez čina, bez odlikovanja, prekršajno i kazneno osuđivan

k r i v  j e

što je

dana 2. ožujka 2025. godine, oko 19:10 sati, u Umagu, nakon verbalne prepirke s RZ koji se udaljio iz stana na adresi [adresa], u nakani da ga teško tjelesno povrijedi, sustigao istoga na kolniku [adresa] te istoga udario šakom desne ruke u predjelu glave, uslijed kojeg udarca je RZ pao leđima i glavom na pod, uslijed čega je zadobio ozljede opasne po život, i to oguljotinu zatiljnog dijela vlasišta, krvni podljev mekog oglavka tjemeno-zatiljno lijevo, prijelom lijeve tjemene kosti sa širenjem prijelomnih pukotina ka zatiljnoj kosti, lijevoj slijepoočnoj kosti (regija temporomandibularnog zgloba), zidu lijevog vanjskog slušnog hodnika i lijevoj svenoidnoj kosti (zid dna lijeve očne jame), krvarenje izvan tvrde moždane ovojnice tjemeno-slijepoočno lijevo i ispod tvrde moždane ovojnice desne polovine velikog mozga te između mekih moždanih ovojnica čeone i slijepoočne regije obostrano bazalno, kao i više kontuzija mozgovine čeono-tjemeno bazalno s krvavim sadržajem u komornom sustavu velikog mozga, a nakon čega je, svjestan da je RZ uslijed opisanog udarca i pada na tlo izgubio svijest, da mu je zbog zadobivenih ozljeda ugrožen život te da je istom potrebna medicinska intervencija, napustio mjesto događaja ne pruživši mu pomoć, premda je to bio u mogućnosti bez veće opasnosti za sebe ili druge osobe,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio čime je doveden u opasnost život ozlijeđenog te nije pružio pomoć osobi u opasnosti koju je sam prouzročio, iako je to mogao učiniti bez veće opasnost za sebe ili drugoga,

čime je počinio, u stjecaju, dva kaznena djela protiv života i tijela, i to jedno kazneno djelo osobito teške tjelesne ozljede, opisano u čl. 119. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 118. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 119. st. 1. KZ/11 te jedno kazneno djelo nepružanja pomoći, opisano i kažnjivo po čl. 123. st. 2. KZ/11, sve u svezi s čl. 51. KZ/11,

pa se okrivljenom ĆZ za kazneno djelo osobito teške tjelesne ozljede na temelju čl. 119. st. 1. KZ/11 utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

okrivljenom ĆZ se za kazneno djelo nepružanja pomoći na temelju čl. 123. st. 2. KZ/11 utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 3 (TRI) MJESECA

temeljem čl. 58. st. 1. KZ/11 i čl. 51. KZ/11 okrivljenom ĆZ opoziva se uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-284/2024 od 21. kolovoza 2024., pravomoćnom dana 8. rujna 2024., zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11 te mu se uzima kao utvrđena njome izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

temeljem čl. 58. st. 1. KZ/11 i čl. 51. KZ/11 okrivljenom ĆZ opoziva se uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj Kzd-10/2020 od 20. rujna 2021., pravomoćnom dana 5. siječnja 2022., zbog pet kaznenih djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 te mu se uzima kao utvrđena njome izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

pa se temeljem čl. 58. st. 3. KZ/11 i čl. 51. st. 2. KZ/11 okrivljeni ĆZ osuđuje na

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE

Temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 okrivljenom ĆZ se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i svako drugo oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja dana 2. ožujka 2025. godine u 22,30 sati pa nastavno vrijeme koje će u istražnom zatvoru provesti do upućivanja na izvršenje kazne zatvora.

II. Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljenom ĆZ izriče se

SIGURNOSNA MJERA OBVEZNOG LIJEČENJA

OD OVISNOSTI O ALKOHOLU

koja mjera će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, za vrijeme izdržavanja kazne zatvora te ista može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

III. Temeljem odredbe iz čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljeni ĆZ u cijelosti se oslobađa tereta snašanja troška ovog kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu (dalje: ODO Pazin) broj KO-DO-160/2025 od 21. svibnja 2025. tereti se okrivljeni ĆZ (dalje: okrivljenik) da je prema oštećenom RZ (u nastavku: oštećenik) počinio u stjecaju, dva kaznena djela protiv života i tijela, i to jedno kazneno djelo osobito teške tjelesne ozljede, opisano u čl. 119. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 118. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 119. st. 1. KZ/11 te jedno kazneno djelo nepružanja pomoći, opisano i kažnjivo po čl. 123. st. 2. KZ/11, sve u svezi s čl. 51. KZ/11.

2. U ranijem tijeku postupka na raspravi 9. siječnja 2026. tužitelj je izvršio izmjenu činjeničnog opisa na način da je umjesto riječi "zatvorenom šakom desne ruke" umetnuo riječ "rukom", međutim, u tom je dijelu i sud izvršio izmjenu te će isto biti obrazloženo niže.

3. U predmetu je ranije bila donesena presuda ovog suda posl. br. K-214/2025 od 14. siječnja 2026. koja je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu posl. broj Kž- 81/2026 od 14. travnja 2026. ukinuta te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

4. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe okrivljenik je na raspravi izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom te je obranu iznio na kraju dokaznog postupka, odnosno ostao je kod ranijih obrana.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitani su: ispis dojave, osim u dijelu izjave dojavitelja (listovi 16-17 spisa), izvješće PP Umag- [adresa] s ispostavom Buje-Buie, osim u dijelu izjava građana (list 18 spisa), zapisnik o očevidu (listovi 20- 22 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika (list 23 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] s pripadajućim zapisnikom (listovi 25 i 28 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] s pripadajućim zapisnikom (listovi 30 -33 spisa), medicinska dokumentacija za oštećenika (listovi 46-57, 104 i 201-203, 434-650 i 664 spisa), rodni listovi djece okrivljenika (listovi 365-368 spisa) te su pregledane fotografije očevida na DVD-u u koverti na listu 19 spisa.

6. Na temelju čl. 431. st. 1. t. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnik o ispitivanju svjedoka OZ u prethodnom postupku (listovi 180-181 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ČZ u prethodnom postupku (listovi 164-167 spisa), nalaz i mišljenje toksikološkog vještačenja CFIIV od 11. lipnja 2025. (listovi 362-363 spisa), nalaz i mišljenje toksikološkog vještačenja CFIIV od 26. svibnja 2025. (listovi 324-329 spisa) te nalaz i mišljenje kombiniranog psihijatrijsko - psihologijskog vještačenja oštećenog RZ po vještacima dr. Vesni Jovin i Mladenu Kosanoviću mag. psych (listovi 712-723 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Ilije Kučinara od 18. travnja 2025. (listovi 244-262 spisa) te nalaz i mišljenje vještaka Petra Moscatella od 16. travnja 2025. (listovi 223 -225) i ispravak nalaza i mišljenja od 18. srpnja 2025. (list 373 spisa).

7. Na temelju čl. 431. st. 1. t. 6., 7. i 8. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitani su iskaz svjedoka OZ dan na raspravni zapisnik od 28. kolovoza 2025. (listovi 412-413 spisa), iskaz svjedoka ČZ dan na raspravni zapisnik od 28. kolovoza 2025. (listovi 413-417 spisa), iskaz vještaka Ilije Kučinara dan na raspravni zapisnik od 29. kolovoza 2025. (listovi 422 -423 spisa), iskaz svjedoka TZČ dan na raspravni zapisnik od 29. rujna 2025. (listovi 666-668 spisa), iskaz vještaka Petra Moscatella dan na raspravni zapisnik od 29. rujna 2025. (listovi 668-669 spisa), iskaz vještaka Vesne Jovin dan na raspravni zapisnik od 21. studenog 2025. (listovi 743-745 spisa) i iskaz vještaka Mladena Kosanovića dan na raspravni zapisnik od 21. studenog 2025. (listovi 745 -746 spisa), a koji su ispitani na ranijoj raspravi u prisutnosti stranaka pred istom sutkinjom.

8. Nadalje je na raspravi dodatno ispitan vještak Ilija Kučinar.

9. Konačno, pročitani su izvadci iz kaznene evidencije (list 795-797 spisa) i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 793-794 spisa), presuda Općinskog suda u Pazinu posl. broj K-284/24 od 21. kolovoza 2024. s potvrdom pravomoćnosti (listovi 810-815 spisa) te presuda Općinskog suda u Puli broj Kzd-10/2020 od 20. rujna 2021. s rješenjem o dostavnoj naredbi (listovi 805-809 spisa) te je na kraju dokaznog postupka ispitan okrivljenik, a obzirom da je isti ostao kod svojih ranijih obrana i predložio da se iste pročitaju, kao imajući u vidu da je obrana okrivljenika na ranijoj raspravi bila sadržajno manje obuhvatna od obrane koju je dao prilikom ispitivanja u prethodnom postupku, kao i da je djelomično odudarala od obrane koju je dao prilikom ispitivanja u prethodnom postupku, a isti nije htio odgovarati na pitanja suda i tužitelja, to je pročitana obrana okrivljenika s ranije rasprave od 9. siječnja 2026. (list 801-802 spisa), te su temeljem čl. 435. st. 2. ZKP/08 pročitani zapisnik o ispitivanju okrivljenika u Policijskoj postaji Umag s ispostavom Buje od 3. ožujka 2025. (list 34 - 37 spisa), zapisnik o ispitivanju okrivljenika kod državnog odvjetništva od 4. ožujka 2025. (list 62-65 spisa) i zapisnik o ispitivanju okrivljenika kod državnog odvjetništva od 16. svibnja 2025. (list 282-284 spisa) te su reproducirane snimke ispitivanja okrivljenika na listovima 38, 66 i 285 spisa.

10. Temeljem čl. 421. st. 1. t. 2. i 4. ZKP/08 sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se provede toksikološko vještačenje i sudsko medicinsko vještačenje radi utvrđivanja prisutnosti koncentracije alkohola u organizmu oštećenika u trenutku nastanka štetnog događaja radi utvrđivanja uzročno posljedične veze između tako utvrđene koncentracije alkohola i gubitka ravnoteže oštećenika prilikom pada, kao nevažan i odugovlačeći, jer je ocjena suda da se sporne i ovdje relevantne činjenice mogu utvrditi iz svih do sad provedenih dokaza (o uzroku pada oštećenika će biti obrazloženo niže) te da bi provođenje predloženog toksikološkog i sudsko medicinskog vještačenja dovelo do neosnovanog odugovlačenja postupka.

11. Temeljem čl. 421. st. 1. t. 2. i 4. ZKP/08 sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se provede rekonstrukcija na licu mjesta na koju da se pozove i svjedok ČZ radi utvrđivanja udaljenosti i prepreka između pozicije na kojoj je on stajao i pozicije na kojoj je došlo do pada oštećenika, kao i radi utvrđivanja točne podloge na koju je pao oštećenik, a radi utvrđivanja načina i uzroka nastanka tjelesne ozljede oštećenika i mogućnosti svjedoka da vidi i na koji način je vidio sam sporni događaj, kao nevažan i odugovlačeći, a obzirom da već iz same obrane okrivljenika te iz iskaza tog svjedoka ne proizlazi da isti nije bio u mogućnosti vidjeti događaj nego dapače da je bio očevidac događaja, a podlogu na koju je oštećenik pao je moguće utvrditi na temelju tragova utvrđenih u zapisniku o očevidu i fotografija očevida (što će sve biti niže analizirano) pa je ocjena suda da se sporne i ovdje relevantne činjenice mogu utvrditi iz svih do sad provedenih dokaza te da bi provođenje predložene rekonstrukcije na licu mjesta dovelo do neosnovanog odugovlačenja postupka.

12. Temeljem čl. 421. st. 1. t. 4. ZKP/08 sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se provede toksikološko vještačenje radi utvrđivanja točne koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika u trenu nastanka događaja radi utvrđivanja dinamike događaja i ubrojivosti odnosno neubrojivosti okrivljenika u tom trenutku kao odugovlačeći, a obzirom da su u tijeku postupka već provedena toksikološka vještačenja uzoraka krvi okrivljenika, a kojima je ovaj sud poklonio vjeru te se i obrana suglasila s čitanjem istih, a iz kojih proizlazi utvrđenje da je u trenutku događaja okrivljenik bio u teško pijanom stanju s obzirom da je koncentracija etanola u njegovoj krvi bila najmanje 2,88 g/kg, a koji rezultati toksikoloških vještačenja su bili predočeni i vještaku Petru Moscatellu koji je upravo i proveo psihijatrijsko vještačenje okrivljenika na okolnost njegove ubrojivosti te je isti, imajući u vidu rezultate toksikoloških vještačenja naveo da iako se radi o težem stupnju pijanstva, analizirajući u cijelosti ponašanje postupanje, voljni moment okrivljenika pri počinjenju djela, zaključuje da to nije bilo toliko oštećeno težim stupnjem pijanstva da okrivljenik nije znao što radi i da ne dovrši što je naumio, da se okrivljenik sjeća svega što se događalo, dakle, da niti njegovo pamćenje na predmetni događaj nije bilo bitnije oštećeno te da imajući u vidu i rezultate toksikoloških vještačenja, i dalje ostaje kod ocjene da su kod okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenog djela mogućnosti shvaćanja značenja svojeg postupanja i mogućnosti vladanja svojom voljom bile smanjene u bitnoj mjeri. Stoga je ocjena suda da se sporne i ovdje relevantne činjenice mogu utvrditi iz svih do sad provedenih dokaza te da bi provođenje dodatnog toksikološkog vještačenja dovelo do neosnovanog odugovlačenja postupka.

13. Obzirom da je u ponovnom postupku obrana odustala od dokaznog prijedloga da se ispita oštećenik, da niti tužitelj i punomoćnica oštećenika nisu predlagali ispitivanje oštećenika, ocjena je suda da nije potrebno da se kao svjedok poziva oštećenik RZ iz razloga što su vještaci Vesna Jovin i Mladen Kosanović u nalazu i mišljenju utvrdili da je oštećenikova sposobnost verbalnog pamćenja izrazito smanjena, oštećena, disfunkcionalna, da su mu mnestičke funkcije oštećene, odnosno da ima poteškoće dosjećanja, pamćenja i značajne kognitivne poteškoće (i svjedokinja TZČ koja je u kontaktu s oštećenikom je navela da se isti ne sjeća predmetnog događaja), da oštećenik nije sposoban davati iskaz u svojstvu svjedoka, a da do promjene njegovog stanja može doći tek nakon operacije i rehabilitacije, i to moguće i na gore, zbog čega je upitno da li bi isti ikada mogao biti ispitan kao svjedok, a radi se o istražnozatvorskom predmetu koji je hitne naravi te je ocjena suda da se sporne i ovdje relevantne činjenice mogu utvrditi iz svih do sad provedenih dokaza.

14. Nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti.

15. Prilikom ispitivanja u Policijskoj postaji Umag s ispostavom Buje dana 3. ožujka 2025. (list 38) okrivljenik je naveo da su bili kod kolege, pili, da je bio ČZ, ĐZ i EZ i on. Pili su i družili se dok EZ nije počeo nabijati bocom po stolu u tuđem stanu pa ga je ĐZ izbacio van iz stana. Kroz terasu je vikao "jebem vam mater svima u usta", i tu da je on poludio, izašao van za njim, dostigao ga je, jednom da ga je šakom u glavu udario. U tom trenutku da je EZ pao na guzicu i samo se srušio i glavom udario u beton. On se okrenuo i otišao kod kćerke i otpratio ju na autobus. Bili su u stanu od OZ, na adresi [adresa], a on da inače stanuje na adresi [adresa]. Pomogli su počistiti stan i onda jedna čašica, druga čašica piva. On je popio pet piva od 0,5 l, tri pelinkovca od 0,1 l i pola decilitra šljivovice. Nije se osjećao da je pod utjecajem alkohola. Ostao je i on iznenađen. Jeo je taj dan ujutro. EZ je isto konzumirao alkohol, svi su konzumirali alkohol. EZ je počeo biti agresivan, nabijao je bocom po stolu pa mu je ZZ rekao "izlazi van". Kad je izlazio van rekao je "jebem vam mater u usta" i tu je on (okr.) pukao, otišao za EZ van na ulicu prema velikom gradilištu gdje je zavoj i udario ga jedanput. Stigao ga je na asfaltu. Kada ga je stigao, EZ je bio na telefonu jer se on (okr.) kasnije javio Isakovoj ženi i rekao joj "dođi po EZ, EZ ti je tu, leži dole na podu". U trenutku kada ga je udario , EZ je pričao na telefon. Udario ga je s namjerom upozorenja, nije ništa zlonamjerno mislio, nije znao da će do toga doći, da će tako nezgodno pasti. Pao je na guzicu, samo se spustio dole i glavom udario u beton. Nije bilo krvi. Mobitel mu je stavio na trbuh, nakon što se javio na poziv. On i Isakova djevojka se znaju iz viđenja. Nakon toga je otišao kod bivše punice po kćerku. Iz stana je tada bio izašao i ČZ. Rekao mu je da se makne od tamo, da on nema ništa s tim. ČZ je stajao i vidio da je udario EZ i kad ga je udario ČZ se okrenuo i otišao. Nije zvao hitnu, nije znao da će do toga doći. Nije vidio da je EZ dobio ozljedu. Nije imao ništa na licu. Nije ni dizao EZ ni ništa. EZ je pao od njegovog udarca, a bio je i pod utjecajem alkohola. Nije toliko jako udario EZ, praktički ga je samo okrznuo pa je on pao. Udario ga je desnom rukom, on je inače dešnjak. Rekao je sve kako je bilo. On EZ praktički nije jako udario, i on (okr.) je bio pod utjecajem alkohola. Di će on (okr.), pijana budala, nekoga jako udariti.

16. Prilikom ispitivanja u ODO Pazin dana 4. ožujka 2025. (list 66) okrivljenik je naveo da ga je zvao ĐZ na roštilj. Tamo su bili ČZ, ĐZ i EZ koji su već pili. On je pojeo i nastavio s njima piti, dok nije RZ počeo nabijati i razbijati po tuđem stanu, nabijati bocom po stolu, dvije boce je razbio, a onda ga je vlasnik kuće izbacio van. Dok je izašao van, oni su otišli na terasu. EZ je izašao van i rekao je "jebem vam mater svima u usta i djecu", a nitko nema djece osim njega (okr.) i tu mu je pukao film, sišao je dole, rekao je EZ "kome ti jebeš mater i djecu" i kako ga je udario, tako je EZ pao dole. Nije znao da EZ ima tako teške ozljede. Da je znao, odmah bi EZ zvao hitnu. Mislio je da mu nije ništa. EZ je bio digao ruku, ali je on udario EZ, prije nego što je EZ stigao. EZ je imao u jednoj ruci mobitel a s drugom je zamahnuo. EZ je pričao sa ženom. On (okr.) joj je rekao "dođi si po dečka". Nije ni znao što je EZ, da mu je pukla glava ili šta. Rekao joj je da dođe po njega i ona je prekinula. Nakon pola sata je vidio kod tog dečka dole na parkingu da je bila hitna i policija pa je u tom trenutku pomislio da se nije valjda nešto desilo. Nije zvao hitnu jer nije znao da EZ ima takvih povreda. Na licu mu nije ništa bilo, nije krvario. Micao je ruke kad je on otišao. Samo je rekao EZ "sad ti jebem mater i djecu", okrenuo se i otišao. To je vidjela susjeda pokraj čije kuće je to bilo. Vidio je i ČZ. On je bio vani iza njega. ČZ je vidio kada je on udario EZ, a otišao je kada je on uzeo Isakov telefon i pričao s njegovom ženom. ČZ je bio udaljen desetak metara od njega. Nakon što je EZ pao na pod, EZ mu se nije obraćao, nije ništa tražio od njega (okrivljenika). Nije bilo krvi na Isakovom licu i glavi. Inače on (okr.) pije samo pivo, u alkoholizirano stanje se zna dovesti vikendom. Nema problema s alkoholom. EZ poznaje otprilike godinu dana. Viđali su se jednom ili dvaput tjedno. EZ je krenuo prema njemu, a on ima 120 - 150 kg. Išao je prema EZ samo da ga pita "kome ćeš ti jebati djecu i majku". Rekao je EZ "ajde sad". EZ je to ponovio i onda je on tek EZ udario. EZ je krenuo prema njemu i rekao "tebi" i onda je tek udario EZ. Inače ga ne bi niti pipnuo, da nije ponovio.

17. Prilikom ispitivanja u ODO Pazin dana 16. svibnja 2025. (list 285) okrivljenik je naveo da mu je jako žao što se dogodilo što je došlo do teških ozljeda kod EZ, da nije znao da se on mogao tako teško ozlijediti. Nije shvatio što se točno dogodilo jer je bio pod utjecajem alkohola, a bio je i EZ dosta pijan. EZ je težak oko 130-140 kg. Nije znao da se EZ mogao tako ozlijediti. Nije odbio pružiti pomoć EZ. Razgovarao je s Isakovom djevojkom preko telefona. Bio je tamo svjedok ČZ i dosta prolaznika, tako da EZ nije ostao sam i nije bio u nesvijesti. Drugi dan je doznao da se EZ podigao na ruke i na koljena kada je on otišao od njega.

18. U svojoj obrani na raspravi od 9. siječnja 2026. (listovi 801-802) okrivljenik je naveo da mu je žao i da se kaje što je došlo do ovog događaja. On je toga dana nakon posla došao kući. Kolege su ga zvali na roštilj u stan kod kolege ZZ. Došao je tamo i tamo su bili oštećenik, ZZ i ČZ. Konzumirali su alkohol. U jednom trenutku oštećenik da je počeo psovati, udarati po stolu, razbijati čaše, udarati čašama po stolu, dok ga ZZ nije izbacio iz stana. Onda je oštećenik već u hodniku počeo galamiti i vrijeđati. Oni su tada izašli na balkon te je s balkona čuo oštećenika kako viče "jebem vam mater i djecu u usta". Njemu da je tada prekipjelo. Od njih koji su se nalazili na balkonu, samo on ima djecu. Tada je EZ pitao "šta si mi rekao?". Sišao je dole za njim i kada ga je sustigao pitao ga je "kolega, kome si ti to rekao?". On mu nije odgovorio pa ga je opet to isto upitao, a EZ je onda odgovorio "tebi, jebem ti mater i djecu u usta". On nije mogao kontrolirati što će napraviti. EZ je trznuo rukom i on ga je tada udario svojim otvorenim dlanom u glavu. Oštećenik se moguće i okliznuo jer je tada bilo mokro, a oni su stajali djelomično na travi, a djelomično na asfaltu. EZ je pao, ali kada je on (okr.) otišao, oštećenik je bio podignut na koljenima i rukama i još mu (okrivljeniku) je rekao "goni se u pičku materinu". Poslije toga da je otišao u trgovinu i kada se vratio oštećenik nije ležao na tom istom mjestu nego na drugom oko 10 metara dalje gdje se nalazila hitna pomoć. Odgovarajući na pitanja branitelja, naveo je da je taj dan pio pivo, vino, rakiju. Počeo je piti već na poslu. Ima šestero djece, dvoje djece je iz izvanbračne zajednice, a četvero djece ima s bivšom suprugom. Sinovi se zovu ŽZČ i RZČ i oni su punoljetni. Ne zna što je htio oštećenik napraviti kada je trznuo rukom, možda se htio popraviti, a možda da ga je i htio udariti, ne zna, ali da je on zbog toga refleksno njega udario. On s oštećenikom prije nije imao sukobe niti neraščišćene odnose. On nije htio ozlijediti oštećenika. Oštećenik je u trenutku kada mu je prišao pričao na mobilni telefon i dao mu je taj mobilni telefon i pritom mu je rekao "evo, treba te TZČ". On joj je onda na telefon rekao "dođi si po svog momka, tu ti je na zavoju kod velikog gradilišta". Ta komunikacija je bila prije nego je oštećenik pao jer mu je on sam dao svoj mobilni telefon.

19. U tijeku postupka nije bilo sporno da se okrivljenik nalazio u inkriminirano vrijeme na inkriminiranom mjestu, odnosno da se nalazio u stanu na adresi [adresa], da se tamo nalazio i RZ, da su RZ i okrivljenik predmetne zgode imali verbalnu prepirku, da se RZ udaljio iz stana, da ga je okrivljenik sustigao na kolniku [adresa] , da je okrivljenik udario oštećenika u predjelu glave, da je RZ pao na pod i da je zadobio ozljede, i to oguljotinu zatiljnog dijela vlasišta, krvni podljev mekog oglavka tjemeno - zatiljno lijevo, prijelom lijeve tjemene kosti sa širenjem prijelomnih pukotina ka zatiljnoj kosti, lijevoj sljepoočnoj kosti (regija temporomandibularnog zgloba), zidu lijevog vanjskog slušnog hodnika i lijevoj svenoidnoj kosti (zid dna lijeve očne jame), krvarenje izvan tvrde moždane ovojnice tjemeno-sljepoočno lijevo i ispod tvrde moždane ovojnice desne polovine velikog mozga te između mekih moždanih ovojnica čeone i sljepoočne regije obostrano bazalno, kao i više kontuzija mozgovine čeono-tjemeno bazalno s krvavim sadržajem u komornom sustavu velikog mozga .

20. Sporan je međutim uzrok pada oštećenika, odnosno je li isti pao uslijed udarca dobivenog od strane okrivljenika, sporno je da li se radilo o udarcu otvorenim dlanom ili šakom te podloga na koju je oštećenik pao, odnosno je li pao na asfalt ili travnatu površinu. Sporna je težina zadobivenih ozljeda kod oštećenika, da li su navedene ozljede u uzročnoj vezi s udarcem koji je oštećenik zadobio od okrivljenika, da li je oštećenik uslijed udarca i pada na tlo izgubio svijest te da li je okrivljenik bio svjestan da bi oštećenik izgubio svijest i da mu je zbog zadobivenih ozljeda ugrožen život te da mu je potrebna medicinska intervencija. Sporno je i je li okrivljenik postupao s namjerom da teško tjelesno ozlijedi oštećenika i s nehajem u odnosu na težu posljedicu koja je nastala te s namjerom da mu ne pruži pomoć, pri čemu je potrebno utvrditi ukoliko se radilo o namjeri da li je ista bila izravna ili neizravna. Također je bilo potrebno utvrditi i da li je do okrivljenikove bitno smanjene ubrojivosti došlo samoskrivljeno. Ujedno je bilo potrebno utvrditi i da li je okrivljenik postupao u nužnoj obrani.

21. Svjedok ĐZ je u svom iskazu danom u prethodnom postupku naveo da on poznaje RZ te se s njim druži. Tog dana kada je EZ nastradao, on se s EZ, ČZ i sa ĆZ dogovorio da dođu k njemu u stan da mu pomognu oko čišćenja jer je stan bio u neredu. Inače, živi sam na prijavljenoj adresi prebivališta. Sva trojica da su došli k njemu u popodnevnim satima te su čistili stan i istovremeno pili alkohol. Pili su uglavnom rakiju i pivo. Sva trojica su se jako napili i nisu ništa jeli. Ne sjeća se da li se netko između njih svađao ali se sjeća da je EZ poslao kući i EZ je izašao iz stana. Ne može se sjetiti slijeda događaja jer je bio sam pijan. Jedino čega se sjeća je da je sutradan ujutro došla policija k njemu i da su mu rekli da je EZ ozlijeđen. To je sve što je njemu poznato. Ne sjeća se da bi ĆZ ili ČZ izašli iz stana nakon što je RZ izašao. RZ i ĆZ da su u dobrim odnosima, da je RZ dobar čovjek i nije sklon nasilju. Naveo je da svi prijatelji koji se druže s EZ znaju da ima ozlijeđenu kičmu te mu nije jasno da bi netko bio nasilan prema njemu da ga još dodatno ozlijedi.

22. Svjedok ĐZ u svom je iskazu na raspravi naveo da zna u vezi čega je pozvan svjedočiti, da se sjeća zadnje da je došao kod RZ i da su onda išli kod njega (ZZ), te da se nakon toga sjeća da je EZ spremio vino u vrećicu i potjerao ga iz svog stana. Navodi da je on (ZZ) bio jako pijan i da ima rupe u pamćenju vezano za taj dan. RZ da zna cijeli život a okrivljenika zna od kada je došao u [adresa] prije oko 20 godina. Ne zna da li su se okrivljenik i RZ družili prije ovog događaja, ali misli da su se poznavali. Navodi da su on, okrivljenik, ČZ i RZ u njegovom (Tomislavovom) stanu svi pili vino, a ne sjeća se kada su počeli piti. Ne sjeća se zašto je potjerao EZ, ali da je očito bilo nešto zbog čega ga je potjerao. Zna da je već bio ispitivan u vezi ovog događaja, dao je izjavu u PP Umag, tamo da je rekao isto što i sada i ostaje kod tog svog iskaza koji je dao u policiji. Na upit da li se tada konzumiralo još nešto osim alkohola kao npr. Apaurin ili Normabel ili slično, navodi da se ne sjeća.

23. Svjedok ČZ je u svom iskazu danom u prethodnom postupku naveo da je prije nekih tri tjedna bio u društvu s ZZ i ŽZ u stanu OZ. Isto tako u stanu da je bio RZ kojeg on osobno ne poznaje najbolje, ali je dan ranije imao neugodnu situaciju kada ga je vidio da se svađa s jednom osobom ispred zgrade, a nakon toga da ga je EZ napao iz razloga što je mislio da je on svjedok tog događaja. Njih četvoro u stanu od OZ da su pili pivo. On (ČZ) je popio jedno pivo, a drugi da su pili i ranije, bar mu se tako čini. To je bilo u popodnevnim satima. EZ je u jednom trenutku počeo biti sve glasniji, a ubrzo se počeo svađati sa ĆZ. Zna da je ŽZ upozoravao EZ da se lijepo ponaša jer to nije bio njegov stan. EZ je psovao ŽZ, u smislu što će on njemu govoriti, počeo je vikati. Ubrzo je ZZ tražio da napusti stan što je ovaj i učinio. ŽZ, ZZ i on su izašli na terasu pušiti cigarete, a radi se o stanu na prvom katu. Nakon što je EZ izašao van, vidio ih je da su na terasi i bio je jako vulgaran u smislu da je psovao ŽZ sve od reda. Zna da je EZ spominjao ženu i djecu od ŽZ. Nije zapamtio točno riječi ali zna da je bilo jako, jako ružno. Zna da je EZ rekao ŽZ ako ima "muda" da izađe van, nakon čega je ŽZ poludio te se dignuo i krenuo za EZ, a on je uhvatio ŽZ i rekao mu da pusti budalu, međutim ŽZ je ipak izašao. I on da je izašao van jer je imao osjećaj da bi se nešto moglo dogoditi. ŽZ je stigao EZ koji je odmaknuo nekih stotinjak metara od terase gdje su se nalazili. Pokušao je još jednom reći ŽZ da pusti EZ, međutim ŽZ ga je odgurnuo rukom te je nastavio prema EZ. ŽZ je sustigao EZ, to je vidio te su se jedan drugome unijeli u facu, čuo je da su jedan i drugi psovali. ŽZ je lupio EZ rukom u glavu, a EZ je pao dolje. EZ je pao na asfalt. Kad je ŽZ udario EZ oni su bili udaljeni jedan od drugoga pola metra uvrh glave. Ne zna sada točno kako ga je udario u smislu da li je udarac rukom bio od dolje ili gore, ili ravno, ali zna da ga je udario rukom. EZ nije udario ŽZ, međutim ima osjećaj kao da je i on njega htio udariti jer su se svađali. Na poseban upit da li je EZ držao u ruci telefon, naveo je da on to ne zna ali zna da je ŽZ kad je ovaj ležao na tlu stavio EZ telefon na prsa. On je bio na udaljenosti nekih pedeset metara i mislio je da EZ leži jer je pijan. Vidio ga je ranije da pije i da je u pijanom stanju. ŽZ mu je kasnije potvrdio da mu je stavio telefon na prsa jer je i on to vidio. Osim toga vidio je i da je ŽZ pokušao EZ dignuti ali EZ nije reagirao. Nije vidio da bi EZ mahao rukama. Nije htio nikakve probleme jer ih i sam ima dovoljno, a pogotovo ne da ga se poveže s događajem. Nešto je ŽZ govorio EZ dok je bio na tlu, ali nije dobro čuo. Kao što je naveo, bio je na udaljenosti nekih pedeset metara, a već je bila noć, misli da je prošlo 18,00 sati. Kada je ŽZ došao do njega rekao mu je da ga je pokušao dignuti ali da nije uspio jer ovaj ništa ne reagira i da je EZ samo odložio telefon na prsa. On osobno nije vidio da bi EZ udario glavom o pod, ali je vidio kada je ŽZ udario EZ, a ovaj pao. Nije vidio nikakvu krv, a ni ŽZ mu nije rekao da je uočio krv. Još jednom ponavlja da on osobno nije vidio da bi EZ zadao udarce ŽZ. Njemu se ŽZ nije doimao pretjerano pijanim, normalno je pričao. Ne zna točno koliko je ŽZ popio jer je on (ČZ) došao malo kasnije. Koliko su oni prije toga pili on ne zna. EZ je po njemu bio pijan, a lako moguće da je bio i pod nekim opijatima. To je zaključio po govoru. Ne može reći da je EZ teturao. Može reći da ga je i ranije viđao u pijanom stanju u gradu. On je potom otišao u Tomislavov stan pa jaknu i za sat vremena da ga je zvao tata da ga traži policija. Sad se ne može sjetiti gdje se nalazio kada ga je zvao otac. ZZ nije bio vani, čitavo vrijeme je bio u stanu i nije vidio kada je ŽZ udario EZ. ĆZ zovu ” Ć. ŽZ prema njemu nikada nije bio nasilan kada bi popio. Možda bi nekad s nekim glasnije pričao ali što je on vidio prema njemu (ČZ) nije bio nikada agresivan ili neugodan.

24. Svjedok ČZ je u svom iskazu na raspravi naveo da zna u vezi čega je pozvan svjedočiti, da su kod OZ u stanu bili on, EZ, ŽZ i ĐZ. EZ zna iz viđenja, zbog njega da je nastala svađa u stanu. EZ da je galamio. ŽZ da mu je rekao da se ne svađa, da priča normalnim tonom. Svi da znaju da EZ ima nekakvu terapiju, da bude jako neugodan kada popije, ali i inače. Koliko zna i koliko je vidio, EZ zna istovremeno konzumirati i tablete i alkohol pa se zbog toga svađa sa svima. Dan prije ovog događaja da je i njega napao, da je bio jako neugodan ispred zgrade od ZZ, počeo mu je vikati da je druker, da ga je prijavio policiji. To da se odnosilo na događaj koji je bio dan prije toga, kada je on ulazio u zgradu od ZZ i vidio EZ i još jednu mušku osobu na obližnjoj klupici i kada su se oni posvađali te je vidio da je EZ tu drugu mušku osobu udarao mobitelom po licu više puta. U vezi ovog konkretnog događaja, svi da su EZ rekli da se smiri, jer su u stanu, a ZZ da mu je rekao da napusti stan. Nakon što je EZ krenuo van stana njih trojica da su se nalazili na balkonu na prvom katu. Kako je EZ izlazio van, da je vikao ŽZ, psovao mu ženu i djecu, ŽZ da ga je upozorio da se smiri, ali EZ se nije smirio nego je rekao ŽZ „ako imaš muda siđi dole“. ŽZ je izašao iz stana, on je krenuo za njim da ga pokuša smiriti. Stajao je na zavoju i bio udaljen oko 70-100 metara od ŽZ i EZ. Vidio je da se EZ unio ŽZ u lice, čuo je viku, galamu, ŽZ da je opet opomenuo EZ. Ne zna tko je koga prvi udario. Navodi da je već iskazivao na policiji i ne želi reći nešto što ne zna, da je bio mrak i da je on bio na određenoj udaljenosti od njih tako da ne zna točno, on je bio na jednom zavoju, a oni da su bili na drugom zavoju. EZ poznaje par godina iz viđenja, susreću se na nekim mjestima, dva puta da su bili u stanu kod ZZ, ali inače se ne druže. Ne zna da li EZ ima kakvih tjelesnih problema od ranije. Nije im se približavao. Kada ih je vidio, oboje da su stajali, a onda da su se, kako su se svađali, odmaknuli još malo dalje. I dalje da ih je vidio. ŽZ da mu je bio okrenut leđima a EZ je bio ispred njega. Čuo je galamu i čuo je da je ŽZ rekao EZ da se smiri, ali nije vidio da bi netko od njih pao na pod. Nakon ovog događaja istu večer da su mu roditelji rekli da ga je tražila policija, a kako je inače imao i svojih problema da se sam išao javiti u policijsku postaju. Policija da ga je tlačila da im nešto kaže u vezi ovog događaja. Gnjavili su ga, a on je još bio i konzumirao alkohol tu večer prije nego je išao u policijsku postaju. Rekao im je da nije dobro vidio sve, da je bio mrak i da su se oni udaljili. On da je bio krenuo za ŽZ kada je izašao van stana jer da je znao da bi se moglo nešto dogoditi, jer bi i on tako reagirao da ga netko toliko puta provocira i psuje ženu i djecu. Na policiji da su ga pitali da li je okrivljenik udario EZ otvorenim dlanom ili šakom, a on da im je rekao da ne zna, da pretpostavlja da je otvorenim. Vidio je međusobno naguravanje. Nakon toga da je išao nazad u stan po odjeću i otišao. Vidio je da je ŽZ, nakon što je vani na ulici ponovno opomenuo EZ, odgurnuo EZ, a onda da su se oni još više udaljili od njega. Netko da je nekoga udario, ali da ne zna tko je koga udario, nije vidio udarac između ŽZ i EZ. Vratio se u stan po odjeću jer nije htio nikakve probleme. Koliko se sjeća, u to vrijeme kada je bio na cesti da nije bilo drugih prolaznika, ali da je sigurno netko iz zgrade to čuo, da se radi se o stambenom naselju. Nije vidio da bi ŽZ ili EZ vani na cesti imali nešto u rukama u vrijeme ovog događaja. Nije vidio da bi netko od njih držao u rukama telefon. Kada mu je pročitan dio njegovog iskaza iz prethodnog postupka koji se odnosi na mobitel, naveo je da se sjeća da je ŽZ stavio EZ mobitel na prsa. EZ da je bio na podu. Ne zna kako je završio na podu, odnosno ne zna da li se legao ili pao, pretpostavlja da je pao. Navodi da je točno ono što je iskazivao ranije pred državnim odvjetništvom, da inače pije tablete zbog blage epilepsije i da je pod stresom pa ne zna niti što je jučer jeo. Sada da se sjeća da je EZ bio na podu i sjeća se da mu je ŽZ dao ruku kada mu je stavio mobitel na prsa i pokušao ga podići, ali EZ se nije dignuo a on (ČZ) da je otišao. Naveo je da se ne sjeća udarca rukom u glavu, ali da se sjeća da je vidio da je ŽZ odgurnuo EZ. Upitan da li je vidio Stjepanov udarac rukom u glavu EZ kako je to ranije naveo ili nije vidio kako je to na raspravi naveo, navodi da ne zna, da je pod stresom, a da je bio pod stresom i kada je ranije iskazivao. Kada mu je ponovno pročitan dio njegovog ranijeg iskaza koji je izjavio pred ODO u dijelu koji počinje sa „ ŽZ je lupio EZ „ a završava sa „ EZ je pao na asfalt“ naveo je da je točniji njegov raniji iskaz, a da je on sada pod velikim stresom, a da je bio pod stresom i prije. Sjeća se da je vidio da je ŽZ lupio šamarčinu EZ, a nakon toga da je EZ pao na pod. Naveo je da se sada toga sjeća nakon što mu je pročitan njegov raniji iskaz. Danas da je iskazivao drugačije jer je zaboravan i boluje od epilepsije, o tome da postoji i liječnička dokumentacija. On i okrivljenik da su poznanici i kad se vide znaju popiti piće. On i RZ se poznaju, tu i tamo se susretnu. Sa ŽZ da je u boljim odnosima jer je ŽZ normalniji. Kada je ŽZ bio prvo odgurnuo EZ, EZ da tada nije pao. Ne zna točno koliko je bio udaljen u trenutku kada je ŽZ udario EZ. Kada su se ŽZ i EZ udaljavali, da nije išao za njima nego da je stajao na istom mjestu. Ništa mu nije zaklanjalo pogled, samo je udaljenost bila veća. Šamar je EZ dao u lice. Ne sjeća se kojom rukom. Nakon što je EZ pao, nije im se približavao. Nakon ovog događaja nije vidio EZ. Naveo je da nije istina da štiti ŽZ jer da je s njim u boljim odnosima. Iz zdravstvenog kartona da se može vidjeti da boluje od epilepsije, depresije, anksioznosti, što ima utjecaj na njega i da se osjeća pod velikim pritiskom jer mu je dosta pitanja i policije.

25. Svjedokinja TZČ u svom je iskazu na raspravi navela da zna u vezi čega je pozvana svjedočiti. Navela je da je pričala s EZ preko mobitela oko 19,00 sati. Pitala ga je gdje je, a on joj je odgovorio da ide prema kući. Rekao joj je "ganja me ova budala". Ona ga je pitala koja budala, na što joj je on rekao "ma ova, znaš ga". Nakon toga čula je da govori "evo ti TZČ". I nakon toga čula je da netko viče "ti ćeš meni govorit". Potom je čula zvuk kao da nešto pada. Govorila je na mobitel "halo, halo", ali kako nitko nije odgovarao, prekinula je poziv i zvala ponovno. Javio joj se ŽZ, ovdje okrivljeni. To zna jer ga je upitala " Ž", na što joj je on odgovorio "nije Ž, Ć je". Ona je ŽZ pitala gdje je Ž, a on joj je na to odgovorio "evo ti ga, leži tu na cesti". Pitala je ŽZ gdje na cesti, na što joj je on odgovorio "na cesti". Kada ga je ponovno pitala gdje, on joj je poklopio, odnosno prekinuo poziv. Ona je zvala ponovno i drugi put joj se netko javio, neka njoj nepoznata osoba i ta osoba joj je rekla da su našli čovjeka kako leži na cesti i da mu ide krv iz uha i pitala ju da li da zove hitnu pomoć, na što je ona rekla neka zove. Ona je u ljubavnoj vezi s RZ, a bili su u ljubavnoj vezi i u vrijeme ovog događaja. Ž je nakon ovog događaja bio sedam dana životno ugrožen i 15 dana u komi. Imao je operaciju glave, a trebati će ići na još jednu operaciju glave radi rekonstrukcije lubanje jer njemu fali jedan dio lubanje i u tom dijelu mu mozak nije zaštićen. Krvarenja mu još nisu prošla. Ne može se brinuti sam o sebi, netko mora biti uz njega 24 sata, mokri u pelene. Ne sjeća se što je bilo toga dana kada je nastradao. Zaboravljiv je i ne sjeća se tog događaja. Ž je sad kod majke i ona najviše brine o njemu. Kada joj se na drugi poziv javila ona nepoznata osoba koju je ranije spomenula, ona je tada čula samo jedan glas. Oni nisu puno pričali, on je to njoj samo na brzinu rekao. Što se tiče onog poziva kada joj se javio ŽZ, ona mu je i prepoznala glas jer ga je poznavala i prije tog događaja. Između poziva na koji joj je odgovorio ŽZ i poziva na koji joj se javila nepoznata osoba, prošlo je po njenoj procjeni otprilike 5 minuta. Ž je prije tog događaja najprije bio kod majke a onda je otišao kod ZZ. Kada joj je pročitan dio njenog iskaza koji je dala u prethodnom postupku u policijskoj postaji koji počinje sa "u jednom trenutku javili su mi se…" a završava sa "… da ima puno krvi", izjavila je da je, koliko se sjeća, pričala samo s jednom osobom. Ne sjeća se da li su se u pozadini čule druge osobe, ona sad stvarno ne može znati da li je tamo bila jedna osoba ili više njih. Činjenica da je u ljubavnoj vezi s Ž nije utjecala na davanje njenog iskaza, niti na njegovu istinitost. Ona da je rekla ono što je čula i čega se sjeća. Navela je da su okrivljenik i Ž prije ovog događaja bili nekada u dobrim odnosima, nekada u lošim odnosima. Na upit kako bi definirala njihov odnos, rekla je da je taj odnos nekada bio prijateljski, nekada su se ponašali kao neprijatelji a nekada kao poznanici. Ona i Ž su u ljubavnoj vezi četiri godine. Nakon što je čula onaj zvuk pada, nakon toga više nije čula Isakov glas.

26. Vještak Petar Moscatello, spec. psihijatar, je u svom iskazu na raspravi od 29. rujna 2025. iskazivao istovjetno kao u svom pisanom nalazu i mišljenju od 16. travnja 2025. (listovi 223-225) i ispravku nalaza i mišljenja od 18. srpnja 2025. (list 373), a u kojima je utvrdio da je okrivljenik osoba kod koje je prisutan specifični poremećaj ličnosti disocijalnog podtipa, sindrom ovisnosti o alkoholu te je njegovo intelektualno funkcioniranje unutar granica ispodprosječnog nivoa, da su kod njega u vrijeme počinjenja kaznenog djela bile prisutne psihičke smetnje iz kruga navedenih poremećaja ličnosti i ovisnosti o alkoholu, da su kod okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenog djela mogućnosti shvaćanja značenja svojeg postupanja i mogućnosti vladanja svojom voljom uslijed navedenih psihičkih poremećaja bile smanjene u bitnoj mjeri te da uslijed navedenih poremećaja ličnosti okrivljenika i sindroma ovisnosti postoji opasnost da oni i u budućnosti djeluju poticajno na počinjenje težeg kaznenog djela pa da je indicirano odrediti okrivljeniku sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti. Dodatno je na raspravi naveo da prilikom vještačenja nije imao na raspolaganju nalaze i mišljenja službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra Ivan Vučetić od 26. svibnja 2025. koji se odnosi na koncentraciju alkohola u krvi okrivljenika i od 11. lipnja 2025. koji se odnosi na prisutnost i koncentraciju droge u dostavljenim uzorcima okrivljenika pa kada su mu isti predočeni na raspravi, vještak je naveo vezano za pronalazak metabolita lijeka diazepam u krvi okrivljenika, da je evidentno da je on uzet ranije a ne neposredno prije počinjenja djela. Da ga je okrivljenik uzeo prije počinjenja djela njegov učinak bi bio sedativni, što znači da do djela najvjerojatnije ne bi ni došlo jer bi uz veliku koncentraciju alkohola okrivljenik najvjerojatnije zaspao i bio nesposoban da učini neko aktivno djelo. Dakle, da se radilo o maloj količini metabolita koja je najvjerojatnije uzeta prethodni dan. Vezano za utvrđenu koncentraciju alkohola u krvi okrivljenika, da je istina da se radi o težem stupnju pijanstva, no međutim da ne smijemo upasti u zamku da analiziramo samo brojku koja je izmjerena i predočena nam, već da u cijelosti promatramo ponašanje, postupanje, voljni moment okrivljenika pri počinjenju djela i vidimo da to nije bilo toliko oštećeno težim stupnjem pijanstva da on nije znao što radi i da ne dovrši što je naumio. Okrivljenik se sjeća svega što se događalo, dakle ni njegovo pamćenje na predmetni događaj nije bilo bitnije oštećeno. Sagledavši sve, naveo je da ostaje i dalje pri prethodno danoj ocjeni.

27. Vještak Ilija Kučinar je u svom iskazu na raspravi od 29. kolovoza 2025. iskazivao istovjetno kao u svom pisanom nalazu i mišljenju od 18. travnja 2025. (listovi 244-262) a u kojem je utvrdio da je oštećenik zadobio ozljede: oguljotinu zatiljnog dijela vlasišta, krvni podljev mekog oglavka tjemeno-zatiljno lijevo, prijelom lijeve tjemene kosti sa širenjem prijelomnih pukotina ka zatiljnoj kosti, lijevoj slijepoočnoj kosti (regija temporomandibularnog zgloba), zidu lijevog vanjskog slušnog hodnika i lijevoj svenoidnoj kosti (zid dna lijeve očne jame), krvarenje izvan tvrde moždane ovojnice tjemeno-slijepoočno lijevo i krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice desne polovine velikog mozga te krvarenje između mekih moždanih ovojnica čeone i slijepoočne regije obostrano bazalno, kao i više kontuzija mozgovine čeono-tjemeno bazalno s krvavim sadržajem u komornom sustavu velikog mozga , da je kod oštećenika zaostala visoka lijevostrana pareza / uzetost, da su prethodno navedene ozljede nastale mehanizmom pada s posljedičnim udarom glave o neku tupo tvrdu prepreku ili podlogu, da je došlo do udara lijevog tjemeno-sljepoočno- zatiljnog dijela glave o neku tupo tvrdu prepreku ili podlogu pri čemu je djelovala sila nekog jakog intenziteta te da se nastale ozljede, u svom zbiru, zbog realne opasnosti po život, sudsko medicinski kvalificiraju kao osobito teška tjelesna ozljeda. Također navodi da o uzroku pada oštećenika kao posljedice gubitka ravnoteže nije moguće decidirano iskazivati, te da se sa sudsko medicinskog aspekta može zaključiti, kao vjerojatno, da je uzrok gubitka ravnoteže pa posljedično tome i pada oštećenika sa nastankom prethodno navedenih ozljeda, moglo doći uslijed zadobivanja udarca u njegovu glavu rukom okrivljenika. Dodatno je na raspravi naveo, na upit u svezi utvrđene koncentracije alkohola u krvi od 1,7 promila te da li takva koncentracija alkohola u krvi može utjecati na ravnotežu tako alkoholizirane osobe, kako je utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 1,7 promila u trenutku kada je oštećenik zaprimljen u bolnicu dok je koncentracija apsolutnog alkohola u krvi u trenu događaja nepoznata, te bi je trebalo toksikološkim vještačenjem retrogradno utvrditi. Utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 1,7 promila nije utvrđena tzv. metodom plinske kromatografije te je ovako utvrđena koncentracija alkohola u krvi isključivo orijentativna. Može isključivo teoretski i uopćeno iskazati kako je osoba kod koje je utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od 1,7 g/kg u pripitom stanju te je kod većine ljudi pri utvrđenoj koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi moguće oštećenje kognitivnih i motoričkih sposobnosti pa tako posljedično ista može utjecati i na ravnotežu alkoholizirane osobe. Naglašava kako je iskaz u ovom smislu isključivo na teoretskoj i uopćenoj razini. Na poseban upit suda da li s obzirom na zaostale posljedice kod oštećenika postoje elementi koji bi ograničavali u motoričkom smislu i govornom smislu dolazak oštećenika na raspravu, naveo je kako je u njemu dostupnoj medicinskoj dokumentaciji utvrđena zaostala klijenut lijeve strane tijela, dok o poremećaju govora nije našao nikakvih podataka. Iz toga da proizlazi kako je oštećenik najvjerojatnije sposoban doći na raspravu ako su njegove kognitivne sposobnosti primjerene.

28. Nadalje, ispitan dodatno na raspravi od 7. srpnja 2026. vještak Ilija Kučinar je na upit da li udarac zatvorenom šakom u glavu može imati za posljedicu nastanak tjelesnih ozljeda, iskazao da to uvelike ovisi o intenzitetu sile udarca, tako da se takvo nešto ne može isključiti, a samim time da se ne može isključiti nastanak kako lakih tako i teških tjelesnih ozljeda, pa i osobito teških ozljeda. Na upit kakav je onda intenzitet sile bio potreban da dođe do nastanka teških ozljeda, naveo je da može iskazati teoretski i uopćeno kako je za tako nešto potrebno djelovanje sile nekog srednje jakog ili jakog intenziteta, da se radi o hipotetskom upitu na koji je moguće iskazivati isključivo teoretski i uopćeno pa reći kako svaki onaj intenzitet sile koji ima za posljedicu gubitak ravnoteže udarene osobe je dostatan za gubitak ravnoteže udarene osobe i posljedično njenog pada. Na upit kakav bi intenzitet sile udarca bio dostatan da pijana osoba izgubi ravnotežu i posljedično padne naveo je da je to svaki onaj intenzitet sile koji bi imao za posljedicu gubitak ravnoteže i posljedično pad udarene osobe. Na upit da li su prijelomi lubanje a koji su locirani u području tjemene, sljepoočne, zatiljne kosti svoda lubanje te u području baze lubanje lijeve, u području

dna lijeve očne jame oštećenika mogle nastati mehanizmom udarca nekim tupo tvrdim mehaničkim sredstvom, naveo je kako prijelomi kostiju predstavljaju nespecifične mehaničke ozljede, dakle one ozljede koje često svojim karakteristikama ne upućuju na samo jedno mehaničko sredstvo s kojim su načinjene niti na samo jedan mehanizam njihovog nastanka ali u konkretnom slučaju prijelome koštanih struktura glave nije moguće promatrati izolirano već u kontekstu svih drugih utvrđenih ozljeda glave iz kojih proizlazi kako su prijelomi koštanih struktura a i intrakranijalne ozljede visoko specifične po svojim karakteristikama za pad s posljedičnim kontaktom lijeve strane glave u neku tupo tvrdu prepreku ili podlogu. Na upit da li je moguće utvrditi da li je posljedica pada oštećenika udarac u glavu primjerice zatvorenom šakom, i ako je takvo što moguće utvrditi gdje je oštećenik dobio udarac u glavu, naveo je kako je pad svakako posljedica gubitka ravnoteže ali preciznije izjašnjavanje o razlogu gubitka ravnoteže na osnovu njemu dostupnih podataka nije moguće. Ako bi pad bio posljedica udarca primjerice zatvorenom šakom u glavu oštećenika, da tada nije moguće izjašnjavanje u koji dio glave je oštećenik zadobio udarac. Na upit da li alkoholiziranost oštećenika može imati negativni utjecaj na gubitak ravnoteže, naveo je da u načelu alkoholiziranost može dovesti do poremećaja kako motoričkih tako i kognitivnih sposobnosti alkoholizirane osobe ali da takvo što uvelike ovisi o stupnju alkoholiziranosti. Do gubitka ravnoteže udarene osobe može doći pri intenzitetu sile udarca u rasponu od blagog do jakog intenziteta. Na upit ako bi udarena osoba u trenutku inkriminiranog događaja bila alkoholizirana, u kakvom bi onda to odnosu bilo u odnosu na intenzitet udarca u glavu s posljedičnim gubitkom ravnoteže i padom, iskazao je kako na takav upit nije moguće precizno odgovoriti jer je za pad u takvim okolnostima važan stupanj alkoholiziranosti s jedne strane i intenzitet sile udarca koji u ovom konkretnom slučaju nije moguće utvrditi. Utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi okrivljenika od 2,88 g/kg da predstavlja teško pijano stanje približno sat vremena nakon predmetnog događaja, a ima za posljedicu jedino govoreći u odnosu na svu ljudsku populaciju pri utvrđenoj koncentraciji alkohola u krvi kako su kognitivne i motoričke sposobnosti kod tako pijanih ljudi oštećene u visokom stupnju. Na upit da li su ljudi u takvom stupnju pijanstva sposobni zamahnuti rukom i udariti drugu osobu iskazao je kako takvo što nije isključeno.

29. Vještaci Vesna Jovin i Mladen Kosanović su u svom pisanom kombiniranom psihologijskom i psihijatrijskom nalazu i mišljenju od 14. studenog 2025. (listovi 712-723) naveli da je aktualna sposobnost verbalnog pamćenja kod oštećenika izrazito smanjena, oštećena, disfunkcionalna, da njegove mnestičke funkcije pokazuju značajna odstupanja u smjeru oštećenja, da prilikom ispitivanja ličnosti oštećenika rezultati upućuju na profil koji nije valjan zbog nedosljednosti u odgovaranju, da oštećenik ima poteškoće dosjećanja i pažnje i poteškoće odgođenog deklarativnog pamćenja, radnog pamćenja te značajne kognitivne poteškoće u domenama brzine obrade informacija, verbalne fluentnosti i izvršnih funkcija, da je protokom vremena kod oštećenika uočljiv mentalni zamor, da mu je protok misli sve usporeniji te kod istog dolazi do nemogućnosti pronalaženja odgovarajuće riječi, a mnestičke funkcije su oštećene po organskom tipu. Navode da je oštećenik aktualno samo djelomično sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, da nije sposoban razumjeti pojedine procesne radnje, da je nesposoban pratiti tijek kaznenog postupka i nije u mogućnosti u istome aktivno sudjelovati, odnosno zaključili su da je oštećenik aktualno privremeno raspravno nesposoban te da se ponovna procjena raspravne sposobnosti oštećenika preporuča ponoviti za četiri do šest mjeseci nakon provedenih predstojećih medicinskih intervencija i terapija.

30. Vještakinja Vesna Jovin je u svom iskazu danom na raspravi dodatno navela da oštećenik nije sposoban davati iskaz u svojstvu svjedoka. To da je privremeno stanje, oštećeniku slijedi neurokirurška operacija i iza toga rehabilitacija tako da se njegovo stanje može promijeniti i to moguće i na bolje i na gore. Oštećenik da je kronični alkoholičar, a uzimao je i ranije u mladosti opijate tako da postoji mogućnost da je dio oštećenja stanica mozga vezan i na tu intoksikaciju alkoholom ili drogom. Međutim, radilo se sada o teškoj traumi mozga sa velikim krvnim nakupinama u moždanom tkivu (hematomi) pa da se te posljedice preklapaju sa eventualnim ranijim oštećenjima. Nije im bila na raspolaganju dokumentacija, ukoliko postoji, o stanju njegovog mozga i u vrijeme kada je intenzivno konzumirao opijate i alkohol. Sam oštećenik da je naveo, koliko se sjeća, da nikada prije nije slikao mozak, ali u svakom slučaju i da je bilo tzv. toksične intoksikacije opojnom drogom i alkoholom, to stanje da nije izazvalo ovo koje su sada registrirali. Kod ovako teških ozljeda mozga razvije se nakon izvjesnog vremena tzv. psihoorganski sindrom jer zbog masovnog oštećenja moždanih stanica uslijed izljeva krvi u mozak dolazi protokom vremena i do psihičkih promjena. Procentualno okvirno gledano da su ove ozljede bitno značajnije od mogućih postupnih oštećenja koje su mogle izazvati opojne droge ili alkohol. Podatke o konzumaciji opijata kod oštećenika i konzumaciji alkohola su našli u medicinskoj dokumentaciji, nisu izravno imali dokumentaciju iz tog perioda no da je oštećenik prestao konzumirati alkohol, kao što je prestao uzimati opojne droge, došlo bi do oporavka moždanih stanica. Za preciznije očitovanje bilo bi potrebno imati dokumentaciju iz tog perioda uz eventualni CT ili MR mozga da se to može usporediti sa sadašnjim nalazima vezanim za predmetnu traumu. Ovo što je navela o konzumaciji alkohola i opijata iščitano je iz aktualne dokumentacije jer nisu imali izvornu iz tog perioda.

31. Vještak Mladen Kosanović je u svom iskazu danom na raspravi dodatno naveo da su aktualnim psihologijskim testiranjem oštećenika evidentirane poteškoće mnestičkih funkcija, pamćenja, pažnje, izvršne funkcije, koje su karakteristične za posljedice kraniocerebralnih povreda kod ljudi, dakle postoje aktualne poteškoće pamćenja koje aktualno, disfunkcionalno, ne isključuje se mogućnost ranijeg oštećenja kod oštećenika uslijed konzumacije alkohola u ranijem periodu života, no ovakve disfunkcije da su karakteristične za traumu glave, odnosno za ono što se dogodilo sada. Da bi se u potpunosti utvrdilo stanje prije kraniocerebralnih povreda kod oštećenika potrebno je uzeti u obzir medicinske i psihologijske nalaze od ranije no psihologijski nalazi u ovom spisu nisu im dostupni. Također da je potrebno uzeti u obzir predstojeću operaciju glave odnosno mozga oštećenika koja će biti uskoro te planiranu medicinsku i drugu rehabilitaciju oštećenika te se nakon toga može adekvatnije utvrditi njegov psihološki status. Stoga da bi bilo poželjno napraviti psihologijsko retestiranje oštećenika za primjerice četiri mjeseca. Oštećenik aktualno nije sposoban dati iskaz kao svjedok.

32. Iz ispisa dojave, koji je pročitan osim u dijelu izjave dojavitelja (listovi 16-17 spisa), proizlazi da je Policijska uprava Istarska zaprimila dojavu od strane Zavoda za hitnu medicinu Istarske županije 2. ožujka 2025. u 19,29 sati.

33. Iz izvješća Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, koji je pročitan osim u dijelu izjava građana (list 18 spisa), proizlazi da su dolaskom na mjesto dojave policijski službenici Policijske postaje Umag s ispostavom Buje zatekli djelatnike Zavoda za hitnu medicinu Istarske županije, da je doktor PZ pružao medicinsku pomoć ozlijeđenom muškarcu za kojeg je utvrđeno da se radi o RZ, da su na istome bile vidljive ozljede i to krvarenje iz lijevog uha i hematom na stražnjoj strani glave te da nije bio u stanju komuniciranja.

34. Iz zapisnika o očevidu (listovi 20-22 spisa) proizlazi da je mjesto događaja asfaltirana cesta u [adresa] gdje je ležao oštećenik na leđima, glavom orijentiran u smjeru juga, da su na mjestu događaja pronađeni tragovi i to trag crvene boje nalik na krv, mobilni telefon i sunčane naočale, a ti su tragovi razvidni i na pregledanim fotografijama očevida na DVD-u u koverti na listu 19 spisa, s time da je vidljivo da se trag nalik na krv nalazi na asfaltu.

35. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika (list 23 spisa), proizlazi da je kod okrivljenika izmjerena koncentracija alkohola od 2,22 g/kg (nakon umanjenja za granicu dopuštene pogreške mjerenja).

36. Iz medicinske dokumentacije za oštećenika (listovi 46-57, 104, 201-203, 434-650 i 664 spisa), i to posebice iz dokumentacije na listovima 47, 244- 248 i 250 utvrđeno je da je oštećeni RZ od strane liječnika hitne medicinske službe pronađen bez svijesti, s lokvom krvi oko njegovog lijevog uha, ovećim hematomom parijetalno i oguljotinom na potiljku.

37. Iz nalaza i mišljenja toksikološkog vještačenja CFIIV od 11. lipnja 2025. (listovi 362-363 spisa) utvrđeno je da je u uzorku krvi okrivljenika utvrđena prisutnost diazepama i njegovog metabolita nordazepama te u uzorku mokraće diazepama i njegovih metabolita nordazepama i temazepama, a što da ukazuje da je konzumirao anksiolitik diazepam, djelatni sastojak lijekova Normabel, Apaurin Valium, Diazepam i Diazepam Desitin, te da se diazepam nalazi na popisu psihotropnih tvari i biljaka, kao i da je utvrđena koncentracija u krvi u rasponu terapijskih doza, a da utvrđene koncentracije u uzorku mokraće nemaju izravni aktivni učinak na osobu.

38. Iz nalaza i mišljenja toksikološkog vještačenja CFIIV od 26. svibnja 2025. (listovi 324-329 spisa) utvrđeno je da je u trenutku događaja okrivljenik bio u teško pijanom stanju s obzirom da je koncentracija etanola u krvi bila najmanje 2,88 g/kg.

39. Sud je nalaze i mišljenja vještaka Petra Moscatella, Ilije Kučinara, Vesne Jovin, Mladena Kosanovića, Ines Gmajnički (CFIIV) i FZ (CFIIV) u cijelosti prihvatio jer su jasni i potpuni te dani u skladu s pravilima struke.

40. Osnovom provedenog dokaznog postupka te na taj način utvrđenog pravno relevantnog činjeničnog stanja, odnosno odlučnih činjenica ovaj je sud motrišta kako je na nedvojbeni način dokazano da je okrivljeni ĆZ počinio kaznena djela za koja se tereti, odnosno kazneno djelo osobito teške tjelesne ozljede iz čl. 119. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 118. st. 1. KZ/11 te kazneno djelo nepružanja pomoći iz čl. 123. st. 2. KZ/11 u vrijeme, na mjestu i na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

41. Odredbom čl. 118. st. 1. KZ/11 propisano je da će se kazniti tko drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje.

42. Odredbom čl. 119. st. 1. KZ/1 propisano je da ako je kaznenim djelom iz čl. 118. st. 1. KZ/11 doveden u opasnost život ozlijeđenog ili je uništen ili u trajno i u znatnoj mjeri oslabljen koji važan dio njegova tijela ili koji važan organ ili je prouzročena trajna nesposobnost za rad ozlijeđenog ili trajno i teško narušenje njegova zdravlja, trajna iznakaženost ili trajna nesposobnost za reprodukciju, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.

43. Odredbom čl. 123. st. 2. KZ/11 propisano je da tko ne pruži pomoć osobi u opasnosti koju je sam prouzročio, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

44. Prvenstveno, da je oštećenik u ovom događaju zadobio upravo ozljede citirane u činjeničnom opisu izreke ove presude te da se radi u ukupnosti o osobito teškim tjelesnim ozljedama jer je postojala realna opasnost po život oštećenika utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka Ilije Kučinara, koji je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i uvjerljiv jer je isti dan na stručan, objektivan i nepristran način, jasno je argumentiran, logičan te sukladan pravilima znanosti i struke.

45. Nadalje, na temelju navedenog nalaza i mišljenja utvrđeno je da su predmetne ozljede oštećenika nastale mehanizmom pada s posljedičnim udarom glave o neku tupo tvrdu prepreku ili podlogu pri čemu je djelovala sila jakog intenziteta. Slijedom toga, ovaj sud nije poklonio vjeru obrani okrivljenika u dijelu u kojem isti navodi da je oštećenik pao prvo na stražnjicu, a onda da se samo spustio na pod jer bi bilo logično da bi u tom slučaju zadobio i ozljede u predjelu stražnjice, a što ovdje nije slučaj, te da u takvoj situaciji na glavu oštećenika ne bi mogla djelovati sila jakog intenziteta.

46. U odnosu na uzrok pada iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka proizlazi da je do pada oštećenika s nastankom prethodno navedenih ozljeda vjerojatno moglo doći uslijed zadobivanja udarca u glavu rukom okrivljenika. Činjenica da je okrivljenik predmetne zgode udario oštećenika rukom u predjelu glave proizlazi već iz njegove obrane, a koja je u tom dijelu potvrđena iskazom svjedoka očevica ČZ. Pritom je sud utvrdio da se radilo o udarcu šakom u glavu, a kako je to naveo okrivljenik u svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja u prethodnom postupku. Iako okrivljenik u kasnijoj obrani u fazi rasprave nastoji umanjiti kaznenu odgovornost navodeći da je oštećenika udario otvorenim dlanom čime obrana nastoji prikazati da se radilo samo o šamaru, ovaj sud je u tom dijelu ocijenio uvjerljivijom i istinitom obranu okrivljenika danu u prethodnom postupku, dok je obranu okrivljenika danu na raspravi u dijelu u kojem navodi da se radilo o udarcu otvorenim dlanom ocijenio neuvjerljivom i neistinitom zbog čega ju sud u tom dijelu ne prihvaća. Naime, ovaj je sud stekao dojam da je obrana okrivljenika u fazi rasprave u dijelovima u kojima odudara od njegove ranije obrane smišljena i prilagođena u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti jer u istoj okrivljenik odjednom iskazuje potpuno drugačije u odnosu na bitne činjenice, a nije životno niti logično da bi okrivljenik u prvom iznošenju obrane koristio riječ „šaka“ ukoliko isto ne bi bilo doista i tako jer nije logično da bi u tom trenutku sam sebe teretio za nešto teže nego što je doista i učinio. Slijedom navedenog ovaj sud je zaključio da je okrivljenik udario oštećenika šakom desne ruke u predjelu glave i time oštećenika izbacio iz ravnoteže te da je oštećenik pao na asfalt upravo uslijed udarca koji je neposredno prije toga zadobio od okrivljenika.

47. Iako okrivljenik u svojoj obrani u fazi rasprave nastoji prikazati da je do pada oštećenika došlo zbog nekog drugog uzroka navodeći da su on i oštećenik stajali djelomično na travi, a djelomično na asfaltu pa da se oštećenik moguće okliznuo jer da je bilo mokro, ovaj sud u tom dijelu nije poklonio vjeru obrani okrivljenika smatrajući ju iskonstruiranom za potrebe ovog postupka jer je i sam okrivljenik u ranijoj obrani u prethodnom postupku naveo da je oštećenika stigao na asfaltu i da je oštećenik pao od njegovog udarca, a u kojem dijelu je sud ocijenio obranu okrivljenika uvjerljivom i istinitom. Naime, iz zapisnika o očevidu ne proizlazi da bi tu večer padala kiša ili da bi kolnik bio mokar, a iz fotografija očevida je razvidno da se trag krvi koji je pronađen na mjestu gdje je zatečen oštećenik nalazio upravo na asfaltu. Također, kako je na temelju obrane okrivljenika utvrđeno da je oštećenik pao neposredno nakon udarca, a što je potvrđeno i iskazom svjedoka ČZ, to je sud zaključio da se ne radi o situaciji da bi oštećenik izgubio ravnotežu bez ikakvog razloga ili isključivo zbog svoje alkoholiziranosti. Osim toga, dovoljno je da je radnja okrivljenika (udarac) samo jedan od uzroka ili suuzrok pada oštećenika, a ocjena je suda da ponašanje okrivljenika (udarac šakom u glavu oštećenika) svakako predstavlja uzrok jer do posljedice ne bi došlo da tog udarca nije bilo. Okolnost koju obrana ističe da je oštećenik u tom trenutku bio pod utjecajem alkohola ne isključuje uzročnost okrivljenikove radnje jer se radi o stanju u kojem je teže zadržati ravnotežu u slučaju zadobivanja udarca, a čega je okrivljenik morao biti i bio svjestan.

48. Ovaj je sud poklonio vjeru iskazu svjedoka ČZ danom u prethodnom postupku smatrajući isti životnim i logičnim, ocijenivši da je tada uvjerljivo ispričao tijek događaja, isti je bio dan u razmaku od niti mjesec dana od inkriminiranog događaja te je očigledno njegovo sjećanje na sam događaj tada bilo bolje očuvano u odnosu na iskaz koji je o događaju dao u fazi rasprave u dijelu u kojem je iskazivao kontradiktorno navodeći prvo da nije vidio da bi netko pao na pod, da nije vidio udarac između okrivljenika i oštećenika, a potom da je vidio da je ŽZ udario šamar Ž. U tim dijelovima, koji su ocjenom ostalih dokaza utvrđeni drugačije ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka ČZ ocijenivši ga nevjerodostojnim smatrajući da isti kao prijatelj okrivljenika s kojim je u dobrim odnosima sada nastoji olakšati poziciju okrivljenika u ovom postupku.

49. U pogledu oblika krivnje, rješenjem Županijskog suda u Karlovcu kojim je ukinuta ranija prvostupanjska presuda dana je uputa da se utvrde odlučne činjenice u pogledu oblika namjere pri čemu je odlučno da li je okrivljenik ĆZ kao odrasla osoba bio svjestan da udarac u glavu oštećenog RZ može dovesti i do pada i teškog tjelesnog ozljeđivanja oštećenika, imajući pritom u vidu alkoholiziranost oštećenika.

50. Slijedom toga, ovaj je sud dodatno na raspravi ispitao vještaka Iliju Kučinara radi utvrđenja intenziteta sile kojom je okrivljenik udario oštećenika RZ, a za što Županijski sud u Karlovcu navodi da je odlučno u pogledu oblika namjere. Iz iskaza vještaka proizlazi da udarac zatvorenom šakom u glavu može imati za posljedicu nastanak tjelesnih ozljeda, kako lakih tako i teških te osobito teških ozljeda, a što da ovisi o intenzitetu sile udarca, a da bi za nastanak teških tjelesnih ozljeda teoretski bilo potrebno djelovanje sile nekog srednje jakog ili jakog intenziteta. Vještak nije mogao precizirati kakav intenzitet sile je potreban da bi posljedično došlo do gubitka ravnoteže udarene osobe i njenog pada. Vještak navodi da nije moguće precizno odgovoriti pri kojem intenzitetu sile udarca u glavu bi moglo doći do gubitka ravnoteže i pada udarene osobe ukoliko bi ista bila alkoholizirana jer da je za isto važan stupanj alkoholiziranosti s jedne strane i intenzitet sile udarca koji u ovom konkretnom slučaju nije moguće utvrditi.

51. Obzirom da u tijeku postupka nije bilo moguće utvrditi intenzitet sile kojom je okrivljenik udario oštećenika, o obliku krivnje valjalo je odlučivati na temelju ostalih okolnosti događaja.

52. Ocjena je suda da je okrivljenik postupao prema oštećeniku upravo s ciljem da ga teško tjelesno ozljedi kada je oštećenika udario u glavu, dakle vitalni dio tijela, i to šakom, znajući pritom da je oštećenik prethodno konzumirao alkohol te da je u vidno alkoholiziranom stanju (o čemu su iskazivali i okrivljenik i svjedoci ČZ i ĐZ te je iz liječničke dokumentacije na listu 51 spisa razvidno da je oštećeniku utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 1,7 promila u trenutku zaprimanja u bolnicu) kada mu je teže pružiti otpor ili se obraniti u slučaju udarca, znajući da bi zbog toga oštećenik mogao izgubiti ravnotežu i pasti na pod te zadobiti teške tjelesne ozljede, a uslijed kojeg udarca je oštećenik doista i pao na pod, zadobio osobito teške tjelesne ozljede, izgubio svijest i ostao ležati na tlu.

53. Okolnost da je okrivljenik, nakon što mu je oštećenik uputio ružne riječi, išao za oštećenikom van stana i pratio ga po ulici, dakle, da je uložio trud da bi ga sustigao te činjenica da je inkriminirani udarac zadan u vitalni dio tijela (glavu) i to šakom upućuje na zaključak da je okrivljenik bio svjestan da oštećeniku može nanijeti tešku tjelesnu ozljedu te da je takvu posljedicu upravo i htio, dakle da je postupao s izravnom namjerom. Radnjom okrivljenika prouzročene su ozljede kod oštećenika koje predstavljaju težu posljedicu (konkretno doveden je u opasnost život ozlijeđenog), a koja posljedica je obuhvaćena okrivljenikovim nehajem jer je isti znajući da je oštećenik prethodno konzumirao alkohol te da je u vidno alkoholiziranom stanju (o njegovoj konzumaciji alkohola su suglasno iskazivali i okrivljenik i svjedoci ČZ i ĐZ, a osim toga i sam okrivljenik navodi da je oštećenik bio pod utjecajem alkohola, da je bio dosta pijan te svjedok ČZ navodi da je po govoru oštećenika zaključio da je pijan) te svjestan da je u takvom stanju oštećeniku teže pružiti otpor i zadržati ravnotežu u slučaju udarca te znajući da bi oštećenik uslijed njegovog udarca mogao izgubiti ravnotežu, pasti na pod te udariti glavom u asfalt na kojem su stajali što može dovesti do nastanka po život opasnih ozljeda, očito olako držao da se isto neće dogoditi.

54. Pritom, iako obrana nastoji postupanje okrivljenika prikazati kao postupanje u nužnoj obrani, ocjena je suda da se postupanje okrivljenika ne bi moglo podvesti pod nužnu obranu, budući da takva reakcija okrivljenika na postupke oštećenika (dizanje ruke ili zamah rukom za koji niti sam okrivljenik u svojoj obrani nije siguran što je značio) nije bila prijeko potrebna, obzirom da je okrivljenik taj koji je prišao oštećeniku, koji je oštećenika, kako i sam kaže, sustigao, te je prema iskazu svjedokinje TZČ utvrđeno da je oštećenik istoj rekao da ga okrivljenik „ganja“, da je oštećenik i prema obrani okrivljenika bio u vidno pijanom stanju, a općepoznato je da su reakcije ljudi koji su u pijanom stanju usporenije, a osim toga događaj se odvio na otvorenom prostoru te je okrivljenik u situaciji eventualne mogućnosti da oštećenik njega udari mogao jednostavno odmaknuti se od oštećenika i na taj način izbjeći daljnji sukob s oštećenikom.

55. Nadalje, ovaj sud smatra neživotnom i nelogičnom obranu okrivljenika u dijelu u kojem navodi da oštećenik nakon pada nije bio u nesv ijesti, da mu nije bilo ništa na licu, da nije krvario i da je micao ruke i da se podigao na koljena i ruke te da je okrivljeniku rekao „goni se u pičku materinu“ pa ju u tom dijelu nije prihvatio istinitom, a obzirom da isto nije u skladu s ostalim dokazima u spisu i to prvenstveno s medicinskom dokumentacijom iz koje proizlazi da je oštećeni RZ od strane liječnika hitne medicinske službe pronađen bez svijesti, s lokvom krvi oko njegovog lijevog uha, ovećim hematomom parijetalno i oguljotinom na potiljku, kao niti s iskazom svjedoka ČZ koji je u tom dijelu dosljedno kazivao i u prethodnom postupku i na raspravi, pa mu je u tom dijelu sud poklonio vjeru, da je vidio da je okrivljenik pokušao dignuti oštećenika, ali da oštećenik nije reagirao i da nije vidio da bi oštećenik mahao rukama. Navedeno je potvrđeno i iskazom svjedoka TZČ koja je u svom iskazu navela da preko mobilnog telefona nakon zvuka pada više nije čula Isakov glas. Iskaz navedene svjedokinje je ovaj sud u cijelosti prihvatio istinitim jer je ista iskazivala životno, logično i uvjerljivo. Osim toga, okrivljenik u tom dijelu iskazuje kontradiktorno jer prvo u prethodnom postupku navodi da je naknadno saznao da se oštećenik podigao na koljena i ruke, a potom na raspravi kao da je on to vidio i da je pritom čuo izjavu oštećenika nakon pada. Isto tako okrivljenik je i sam u prvoj obrani u prethodnom postupku naveo da mu se nakon pada oštećenik nije obraćao dok tek poslije u fazi rasprave mijenja svoj iskaz. Slijedom toga, ovaj sud je utvrdio da je oštećenik nakon pada na tlo (koji se dogodio uslijed udarca od strane okrivljenika) izgubio svijest.

56. Da je okrivljenik bio svjestan da je oštećenik izgubio svijest nakon pada koji je okrivljenik prouzročio, utvrđeno je na temelju iskaza svjedoka ČZ koji je, kao što je već navedeno, vidio da je okrivljenik pokušao podići oštećenika te da oštećenik nije reagirao i iz dijela njegovog iskaza u kojem navodi da je okrivljenik došao do njega (ČZ) te da mu je okrivljenik rekao da je pokušao dignuti oštećenika, ali da nije uspio jer da oštećenik ništa ne reagira i da je oštećeniku samo odložio telefon na prsa. Dakle, utvrđeno je da je oštećenik bio u ležećem položaju, a što je sukladno i liječničkoj dokumentaciji, kao i izjavi okrivljenika da je stavio mobitel na tijelo oštećenika, da nije reagirao, da se nije micao i to nakon pada i udarca glavom, dakle vitalnim dijelom tijela, o asfalt pa je ocjena suda da je na temelju navedenih činjenica okrivljenik mogao biti svjestan i bio svjestan da je ugroženo zdravlje oštećenika, da je kod okrivljenika postojala svijest o opasnosti za život oštećenika odnosno o stanju u kojem je stvorena stvarna mogućnost ugroze života oštećenika te da takvo stanje pretpostavlja nuždu i potrebu za osiguranjem pružanja liječničke pomoći. Ocjena je suda da zasigurno okrivljenik ne bi pokušao podići oštećenika da nije bio svjestan toga da je u situaciji pada na asfalt oštećenik udario glavom o pod i vrlo vjerojatno pretrpio teške tjelesne ozljede i da se zbog toga nalazio u životnoj opasnosti.

57. Okrivljenik je bio u prilici nešto konkretno poduzeti da se oštećeniku pruži medicinska pomoć, odnosno bio je u mogućnosti pružiti pomoć oštećeniku tako što je mogao nazvati hitnu medicinsku pomoć i to odmah imajući u vidu kao nesporno da je u tom trenutku koristio mobilni uređaj od oštećenika, međutim okrivljenik svjesno i namjerno, dakle, bez ikakvih objektivnih zapreka odlučuje pomoć ne pružiti već je napustio mjesto događaja dok je oštećenik ostao nepomično ležati na tlu pa je ocjena suda da je time okrivljenik jasno manifestirao svoju volju da oštećeniku ne pruži pomoć.

58. Okrivljenik nije zatražio jedinu odgovarajuću pomoć u vidu pozivanja hitne pomoći te se ne može ekskulpirati navodeći da je djevojci od oštećenika rekao gdje se oštećenik nalazi. Sud nije niti poklonio vjeru dijelu obrane okrivljenika u fazi rasprave kada navodi da je TZČ rekao na telefon da je Ž na zavoju kod velikog gradilišta, smatrajući da je isto iskonstruirao za potrebe svoje obrane. Naime, na temelju iskaza TZČ koja je iskazivala jasno i okolnosno te joj je sud poklonio vjeru utvrđeno je da je poruka okrivljenika bila neodređena jer da je okrivljenik istoj rekao da Ž leži na cesti i kada ga je ponovo pitala gdje, da je samo ponovio da je na cesti, a potom na njen ponovni upit da je okrivljenik prekinuo poziv. Poruka koju je okrivljenik izjavio TZČ bila je uopćena, na temelju nje TZČ nije u tom trenutku mogla znati da oštećenik leži jer je pao i zadobio ozljede pa da bi uopće bila svjesna da mu je potrebna medicinska intervencija, niti joj je okrivljenik preciznije rekao gdje se oštećenik nalazi (nego samo „na cesti“) a koja informacija je potrebna kada se poziva hitna medicinska pomoć pa okrivljenik nije niti mogao očekivati da bi ona umjesto njega pozvala hitnu medicinsku pomoć.

59. Sud nije prihvatio istinitom niti obranu okrivljenika u dijelu u kojem navodi da Ž nije ostao sam, da je bilo dosta prolaznika, jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka ČZ koji navodi da u vrijeme ovog događaja nije bilo prolaznika, a u kojem dijelu mu je sud poklonio vjeru jer je isto u skladu i s iskazom svjedoka TZČ da je između poziva na koji je odgovorio okrivljenik i poziva na koji joj je odgovorio prolaznik prošlo oko pet minuta. Nije zgorega napomenuti da bi za odgovornost okrivljenika bilo neodlučno da su na mjestu događaja u tom trenu bile druge osobe koje su mogle pružiti pomoć oštećeniku, a obzirom da se oštećenik nalazio u stanju koje je prouzročio upravo okrivljenik te je kod okrivljenika postojala dužnost da oštećeniku pomogne pa u situaciji da je upravo u tom trenutku i bilo drugih prolaznika (a što nije bio slučaj) koji bi mogli pomoći oštećeniku, takva okolnost ne bi oslobodila okrivljenika dužnosti da pomogne oštećeniku niti ga razriješila krivnje ukoliko on toj svojoj obvezi nije udovoljio, napustivši mjesto događaja.

60. U situaciji kada je primijetio da je oštećenik bez svijesti, da nakon pada i udarca glavom o pod nepomično leži i ne reagira, okrivljenik je prema ocjeni suda bio svjestan da se oštećenik nalazi u stanju u kojem mu je ugrožen život i da mu je potrebna pomoć, a koje stanje je prouzročio upravo okrivljenik, iako je imao mogućnost tako životno ugroženoj osobi pružiti pomoć bez da sebe ugrozi, okrivljenik je tako opisanim ponašanjem, ne pružanjem pomoći osobi koja se nalazi u životnoj opasnosti iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga, ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela nepružanja pomoći iz čl. 123. st. 2. KZ/11. Ovakvo ponašanje okrivljenika koje je protivno minimalnim standardima ljudske solidarnosti i humanosti zaslužuje društvenu osudu te je ocjena suda da je okrivljenik djelo počinio s izravnom namjerom jer on svjesno ne želi pomoći oštećeniku iako to može učiniti jer njemu (okrivljeniku) veća opasnost ne prijeti.

61. Slijedom navedenog, sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je okrivljenik dana 2. ožujka 2025. godine, oko 19:10 sati, u Umagu, nakon verbalne prepirke s RZ koji se udaljio iz stana na adresi [adresa], u nakani da ga teško tjelesno povrijedi, sustigao istoga na kolniku [adresa] te istoga udario šakom desne ruke u predjelu glave, uslijed kojeg udarca je RZ pao leđima i glavom na pod, uslijed čega je zadobio ozljede opasne po život, i to oguljotinu zatiljnog dijela vlasišta, krvni podljev mekog oglavka tjemeno-zatiljno lijevo, prijelom lijeve tjemene kosti sa širenjem prijelomnih pukotina ka zatiljnoj kosti, lijevoj sljepoočnoj kosti (regija temporomandibularnog zgloba), zidu lijevog vanjskog slušnog hodnika i lijevoj svenoidnoj kosti (zid dna lijeve očne jame), krvarenje izvan tvrde moždane ovojnice tjemeno-sljepoočno lijevo i ispod tvrde moždane ovojnice desne polovine velikog mozga te između mekih moždanih ovojnica čeone i sljepoočne regije obostrano bazalno, kao i više kontuzija mozgovine čeono-tjemeno bazalno s krvavim sadržajem u komornom sustavu velikog mozga, a nakon čega je, svjestan da je RZ uslijed opisanog udarca i pada na tlo izgubio svijest, da mu je zbog zadobivenih ozljeda ugrožen život te da je istom potrebna medicinska intervencija, napustio mjesto događaja ne pruživši mu pomoć, premda je to bio u mogućnosti bez veće opasnosti za sebe ili druge osobe, čime je počinio kazneno djelo osobito teške tjelesne ozljede iz čl. 119. st. 1. KZ/11 i kazneno djelo nepružanja pomoći iz čl. 123. st. 2. KZ/11.

62. Na okolnost ubrojivosti okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenih djela provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petru Moscatellu te je na temelju njegovog nalaza i mišljenja koji je isti iznio na raspravi utvrđeno da je okrivljenik osoba kod koje je prisutan specifični poremećaj ličnosti disocijalnog podtipa, sindrom ovisnosti o alkoholu te je njegovo intelektualno funkcioniranje unutar granica ispodprosječnog nivoa, da su kod njega u vrijeme počinjenja kaznenog djela bile prisutne psihičke smetnje iz kruga navedenih poremećaja ličnosti i ovisnosti o alkoholu te da su kod okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenog djela mogućnosti shvaćanja značenja svojeg postupanja i mogućnosti vladanja svojom voljom uslijed navedenih psihičkih poremećaja bile smanjene u bitnoj mjeri.

63. Stoga sud utvrđuje da je okrivljenik bio ubrojiv (iako bitno smanjeno) i svjestan obilježja kaznenih djela (oblici krivnje su već ranije obrazloženi) kao i protupravnosti svog postupanja. Osim toga, okrivljeniku kao punoljetnoj osobi koja ima završenu srednju školu te kao državljaninu Republike Hrvatske, koji je do sada već i kazneno osuđivan, zasigurno nije moglo ostati nepoznato da takvo njegovo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo.

64. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je okrivljenika temeljem odredbe iz čl. 23. KZ/11 proglasio krivim za počinjenje kaznenih djela iz čl. 119. st. 1. KZ/11 i čl. 123. st. 2. KZ/11 na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

65. Pritom je sud intervenirao u činjenični opis iz optužnice na način da je umjesto riječi "rukom“, umetnuo riječi „šakom desne ruke“ čime je sud precizirao kojim dijelom i oblikom ruke te kojom rukom je udarac upućen, a to u skladu s rezultatima dokaznog postupka (kako je već ranije obrazloženo). Takvim intervencijama suda nije ni na koji način izmijenjen i prekoračen identitet optužbe.

66. Ocjena je suda da je, u ovakvoj situaciji, kada je okrivljenik postupao s namjerom u odnosu na osnovno kazneno djelo teške tjelesne ozljede, ali s nehajem u odnosu na nastalu težu posljedicu, ispravno očekivati od okrivljenika da pruži pomoć oštećeniku u svezi teže posljedice čiji nastup nije želio (jer ista nije obuhvaćena njegovom namjerom nego nehajem) pa da je stoga okrivljenika koji je tu pomoć bio dužan pružiti, a nije ju pružio, valjalo osuditi upravo za stjecaj kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede i kaznenog djela nepružanja pomoći.

67. Prema odredbi iz čl. 47. st. 1. KZ/11 pri izboru vrste i mjere kazne sud će, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

68. Stupanj krivnje počinitelja je najviši zakonom propisani – sud je utvrdio da je kaznena djela počinio s izravnom namjerom (izuzev u odnosu na težu posljedicu vezanu za kazneno djelo osobito teške tjelesne ozljede koja je obuhvaćena okrivljenikovim nehajem), a svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo (čl. 41. KZ/11).

69. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne sud je, polazeći od utvrđenog stupnja počiniteljeve krivnje i upravo izložene svrhe kažnjavanja, okrivljeniku olakotnim cijenio okolnost da je isti prethodno bio isprovociran od strane oštećenika koji mu je uputio razne pogrdne riječi (pri čemu sud i dalje smatra da je reakcija okrivljenika bila neprimjerena, pretjerana i nedopuštena), dok su mu otegotnim cijenjene ranije kaznene i prekršajne osude i to za kaznena djela povrede djetetovih prava, nasilja u obitelji, vožnje bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane voženja i krivotvorenja isprave za što su mu izricane uvjetne osude i novčana kazna, te prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, čl. 199. st. 8., čl. 216. st. 3., čl. 163. st. 8. i čl. 238. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za što su mu izricane novčane kazne te u jednom navratu kazna zatvora u trajanju od 15 dana te zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od tri do dvanaest mjeseci, a koje ranije osude očito nisu na njega utjecale u dovoljnoj mjeri da se suzdrži od ponovnog činjenja kaznenih djela. Otegotnim mu je cijenjena i okolnost da je kaznena djela za koja je ovdje proglašen krivim počinio za vrijeme roka provjeravanja po dvije ranije pravomoćne presude (presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-284/2024 od 21. kolovoza 2024., pravomoćna dana 8. rujna 2024. i presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj Kzd-10/2020 od 20. rujna 2021., pravomoćna dana 5. siječnja 2022.). Otegotnim su okrivljeniku cijenjene posljedice koje uslijed nastalih ozljeda i dalje trpi oštećenik jer je utvrđeno da mu je kvaliteta života znatno umanjena obzirom da isti i dalje prolazi operacije i rehabilitacije, ima zaostalu djelomičnu oduzetost, nosi pelene i ovisi o tuđoj pomoći. Drugih olakotnih i otegotnih okolnosti sud nije našao.

70. Žaljenje i kajanje (a koje okrivljenik nije izrazio za svoje postupke nego općenito u odnosu na događaj) sud nije ocijenio olakotnim jer ih je ocijenio neiskrenim i usmjerenim na stvaranje uvjeta za što manju kaznu u slučaju osuđujuće presude (i vještak Petar Moscatello je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da okrivljenik ne pokazuje empatiju spram oštećenika i njegovog stanja) te je sud stekao dojam da je okrivljeniku prvenstveno žao samog sebe i činjenice da je on lišen slobode. Također, ovaj sud nije ocijenio olakotnom činjenicu da je okrivljenik otac šestero djece, i to prvenstveno jer iz kaznene evidencije proizlazi da je okrivljenik u više navrata kažnjavan upravo za kazneno djelo povrede prava djeteta, a što je razvidno i iz izreke presude Općinskog suda u Puli posl. br. Kzd-10/20 koja je pročitana u ovom postupku. Nadalje, okrivljenikovo loše imovno stanje po ocjeni suda nije od utjecaja na kaznu jer isto nije u nikakvoj svezi s počinjenjem djela.

71. U postupku je, kako je ranije već navedeno, utvrđeno da je okrivljenik kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti. Ocjena je suda da se okrivljenik sam doveo u takvo stanje kritične zgode konzumacijom alkohola, što se nadovezalo na njegovu strukturu ličnosti. Naime, iz rezultata toksikološkog vještačenja proizlazi da je okrivljenik u trenutku događaja bio u teško pijanom stanju te iz nalaza i mišljenja vještaka Petra Moscatella proizlazi da je okrivljenikov problem s ovisnošću o alkoholu imao odlučujući učinak na okrivljenikovo ponašanje u vrijeme počinjenja predmetnih djela te da okrivljenik ima sklonost agresivnom ponašanju pod utjecajem alkohola. Međutim, kako su okrivljenik i oštećenik neposredno prije ovog događaja bili zajedno u društvu, zajedno konzumirali alkohol te u tijeku postupka nije utvrđeno da bi između njih tada postojali nekakvi raniji nerazriješeni odnosi oko kojih bi se oni tada trebali obračunavati ili ih razrješavati, to je ocjena suda da u postupku nije dokazano da su u vrijeme kada se okrivljenik dovodio u alkoholizirano stanje (stanje bitno smanjene ubrojivosti) kaznena djela koja je počinio bila obuhvaćena njegovom namjerom niti nehajem. Imajući u vidu ipak okolnosti da je iz kaznene evidencije razvidno da je okrivljenik u više navrata osuđivan za djela s elementima nasilja, da je konkretno iz presude Općinskog suda u Puli Kzd-10/20 razvidno da je osuđen jer je dovodeći se učestalo u alkoholizirano stanje bio nasilan, i to čak i prema vlastitoj djeci te da mu je u prekršajnom postupku odlukom Općinskog suda u Pazinu posl. br. Pp-1903/2024 pravomoćnom 20. prosinca 2024. bila izrečena i mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, ocjena je suda da je okrivljenik tada morao biti i bio svjestan svojeg dotadašnjeg problematičnog ponašanja povezanog s konzumacijom alkohola, pa kako je i ovaj put, unatoč tome, ponovo konzumirao alkohol (nakon čega je ponovo činio kaznena djela, a za koja je ovom presudom osuđen), sud nije njegovu bitno smanjenu ubrojivost uzeo kao osnovu za ublažavanje kazne, niti ju je cijenio olakotnom okolnošću za njega.

72. Na temelju svih navedenih okolnosti, a unutar granica sankcija propisanih zakonom, cijeneći stupanj krivnje okrivljenika i težinu djela, sud je okrivljeniku za počinjenje kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede iz čl. 119. st. 1. KZ/11 utvrdio zatvorsku kaznu u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo nepružanja pomoći iz čl. 123. st. 2. izrekao mu je kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, a obzirom da je okrivljenik navedena djela počinio za vrijeme roka provjeravanja iz ranijih presuda temeljem čl. 58. st. 1. KZ/11 i čl. 51. KZ/11 okrivljeniku je opozvao uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K- 284/2024 od 21. kolovoza 2024., pravomoćnom dana 8. rujna 2024., zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11 te mu je uzeta kao utvrđena njome izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj Kzd-10/2020 od 20. rujna 2021., pravomoćnom dana 5. siječnja 2022., zbog pet kaznenih djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 te mu je uzeta kao utvrđena njome izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, potom je te kazne objedinio i okrivljenika osudio na jedinstvenu zatvorsku kaznu u trajanju od dvije godine.

73. Sud je stava da će se primjenom upravo takve sankcije, odnosno osudom na bezuvjetnu kaznu zatvora, postići svrha kažnjavanja i da je upravo ta sankcija primjerena, kako ličnosti samog okrivljenika, tako i težini počinjenih kaznenih djela, odnosno da će istom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, tj. da će se jasno izraziti društvena osuda zbog počinjenja kaznenih djela te pozitivno utjecati na okrivljenika da u zatvoru preispita svoje dosadašnje ponašanje i da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

74. Na temelju članka 69. KZ/11 sud je okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i to cijeneći nalaz i mišljenje spec. psihijatra Petra Moscatella koji je naveo da kod okrivljenika postoji sindrom ovisnosti o alkoholu te da su kod njega tempore criminis bila prisutne psihičke smetnje iz kruga ovisnosti o alkoholu, kao i da postoji opasnost da bi on zbog te ovisnosti u budućnosti mogao počiniti i teže kazneno djelo, te da mu je stoga indicirano odrediti sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti. Sud je okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu na način da će se ista izvršavati uz kaznu zatvora u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, i to do prestanka izvršavanja kazne zatvora.

75. Temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 okrivljenom ĆZ je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i svako drugo oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja dana 2. ožujka 2025. u 22,30 sati pa nastavno vrijeme koje će u istražnom zatvoru provesti do upućivanja na izvršenje kazne zatvora.

76. Budući da imovinskopravni zahtjev nije postavljen, to sud o istome nije ni odlučivao.

77. Temeljem odredbe iz čl. 148. st. 6. ZKP/08, a zbog lošeg imovnog stanja okrivljenika (nezaposlen je, bez prihoda i bez imovine), isti je u cijelosti oslobođen tereta snašanja troška ovog kaznenog postupka.

78. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Pazinu 14. siječnja 2026.

Sutkinja

Nina Ciglenečki

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu na broj KO-DO-160/2025

2. Okrivljeni ĆZ – putem Zatvora u Puli-Pola

3. Branitelj okrivljenika Dino Čekada, odvjetnik u Puli

4. Oštećenik RZ

5. Punomoćnica oštećenika ĆZČ, odvjetnica u [adresa]