REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj: Pn-39/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vukovaru po sucu pojedincu Mariji Knežević Karamijatović, u građanskopravnoj stvari tužiteljice MV iz [adresa], **.**.2001., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladimiru Buriću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Ulica Vjekoslava Heinzela 70 , OIB: 23759810849, zastupani po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 26. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i Marka Cvrkovića, odvjetnika u Vukovaru, kao zamjenika punomoćnika tuženika, 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849 da tužiteljici MV iz [adresa], **.**.2001., OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade neimovinske štete daljnji iznos od 13.545,55 eura (slovima: trinaesttisućapetstočetrdesetpereuraipedesetpetcenti sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te da joj na ime imovinske štete s osnove troška liječenja isplati iznos od ukupno 236,51 eura (slovima: dvjestotridesetšesteuraipedesetjedancent) s kamatama koje teku:

- na iznos od 205,5 eura od 2. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 11,85 eura od 1. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 2,78 eura od 25. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 2,47 eura od 15. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 14,35 eura od 5. ožujka 2019. do isplate po stopi koja se do 31. 12. 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i da joj na ime imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege isplati iznos od 2.982,00 eura (slovima: dvijetisućedevetstoosamdesetdvaeura) s kamatama od 10. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te da joj na ime ugovornog osiguranja isplati

preostali

iznos

od

1.592,67 eura

(jednutisućupetstodevedesetdvaeuraišezdesetsedamcenti) uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi koja se do 31. 12. 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u preostalom dijelu u iznosu od 12.534,78 eura s kamatama od 19. travnja 2019. do isplate, zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 18,00 eura s osnove imovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama od 26. svibnja 2026. do isplate, zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos dosuđene naknade imovinske štete od 2.000,00 eura i to za razdoblje od 19. travnja 2019. do zaključno 9. srpnja 2026., te zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos dosuđene naknade imovinske štete od 982,00 eura i to za razdoblje od 26. svibnja 2026. do zaključno 9. srpnja 2026. te se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu štete s osnove ugovornog osiguranja temeljem police auto nezgode u iznosu od 2.654,45 eura s kamatama od 19. travnja 2019. do isplate.

i

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva s iznosa od 1.393,58 eura na iznos od 3.000,00 eura s osnove naknade štete na ime tuđe pomoći i njege kako je to tužiteljica učinila na glavnoj raspravi održanoj 26. svibnja 2026.

II. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849 da tužiteljici MV iz [adresa], **.**.2001., OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.529,38 eura (slovima: sedamtisućapetstodvadesetdeveteuraitridesetosamcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 6.235,49 eura zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 15. studenoga 2019. pred Općinskim sudom u Osijeku podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete navodeći da je 18. siječnja 2019. kao putnik nastradala u prometnoj nesreći u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao HV, da je vozilo u trenutku prometne nesreće bilo osigurao kod tuženika policom obveznog osiguranja br. 04400375885, da je vozilo u prometnoj nesreći teško oštećeno te su tužiteljicu iz vozila vadili djelatnici Javne vatrogasne postrojbe. Tužiteljica je u nesreći zadobila više teških i po život opasnih ozljeda, difuzni edem obje hemisfere velikog mozga, kontuzijsko žarište temporalno desno veličine 6 mm, linearni prijelom lateralnog dvanaestog rebra, prijelom srednjeg dijela transverzalnog nastavka L III kralješka lijevo, prekid kontinuiteta prednje konture mase lateralis sakruma, linearni prijelom gornje grane pubične kosti, prijelom korpusa sjedne kosti, avulziju malog fragmenta kosti u području sinfize lijevo i više lakih tjelesnih ozljeda. Tužiteljica se tuženiku obratila s odštetnim zahtjevom za naknadu štete temeljem police obveznog osiguranja i temeljem police ugovorenog osiguranja od auto nezgode u slučaju invaliditeta vozača i putnika. Tužiteljica tvrdi da je tuženik isplatio dio nespornog iznosa kojim nije ni približno namirio štetu nastalu tužiteljici.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da priznaje svoju pasivnu legitimaciju budući da je izdao policu osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao HV i u kojem je ozlijeđena tužiteljica. Tvrdi da vozač i tužiteljica nisu koristili sigurnosni pojas jer su u nesreći zadobili ozljede glave te tvrdi da je upravo nekorištenje sigurnosnog pojasa dovelo do teških tjelesnih ozljeda tužiteljice pa se ističe prigovor suodgovornosti tužiteljice u visini od 50%. Tuženik prigovara visini svih postavljenih tužbenih zahtjeva jer su isti previsoko postavljeni i nisu u skladu s orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Potvrđuje da je tužiteljici isplatio nesporni dio od 20.000,00 kn na ime neimovinske štete i 4.000,00 kn na ime trajne invalidnosti. Stoga smatra da je namirio tužiteljicu po svim vidovima štete pa predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi tuženiku prouzročeni parnični trošak.

3. U postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Osijeku tužiteljica je nakon provedenog vještačenja specificirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju i nesporno isplaćenim iznosima na način da na ime povrede prava osobnosti, tuđe pomoći i njege i materijalne štete potražuje iznos od 196.500,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a na ime ugovornog osiguranja uslijed invalidnosti 32.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te pripadajuće parnične troškove.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka Općinski sud u Osijeku je donio presudu broj Pn-241/19-65 od 27. siječnja 2023. kojom je pod točkom I. naložio tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti isplati novčani iznos od 26.080,03 eur/196.500,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.04.2019.g. pa do konačne isplate, na ime tuđe pomoći i njege isplati novčani iznos od 10.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.04.2019. pa do konačne isplate p, na ime materijalne štete troškova liječenja iznos od 1.782,02 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.545,00 kn od 02.03.2019. pa do isplate, na iznos od 89,27 kn od 01.02.2019. pa do isplate, na iznos od 20,95 kn od 25.02.2019. pa do isplate, na iznos od 18,65 kn od 15.02.2019. pa do isplate i na iznos od 108,15 kn od 05.03.2019. pa do isplate; pod točkom II. naložio je tuženiku da tužiteljici isplati novčani iznos od 4.247,13 eur/32.000,00 kn zajedno sa zz kamatama tekućim od 19.04.2019. pa do isplate; pod točkom III. naložio je tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu 10.570,84 eur/79.646,00 kn, zajedno sa zz kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

5. Protiv navedene presude žalio se tuženik te je povodom te žalbe Županijski sud u Zagrebu rješenjem broj Gž 875/2023-4 od 18. srpnja 2023. ukinuo presudu Općinskog suda u Osijeku broj Pn-241/2019 te vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.

6. Ponovljeni postupak vodio se pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem Pn-137/2023 te je povodom zahtjeva Općinskog suda u Osijeku Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gr 1-255/2024-2 od 4. lipnja 2024. odlučio da se za postupanje u ovom predmetu određuje Općinski sud u Vukovaru, a sve uslijed činjenice da je tužiteljica kći sutkinje Općinskog suda u Osijeku stoga postoje opravdani razlozi za svrsishodnu delegaciju, a sve kako bis e izbjegla sumnja u objektivnost i nepristranost Općinskog suda u Osijeku.

7. Spis je dostavljen Općinskom sudu u Vukovaru na nadležno postupanje Osijeku 12. srpnja 2024. te se vodi pod brojem Pn-39/2024.

8. Iz obrazloženja citirane ukidbene odluke Županijskog suda u Zagrebu slijedi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer postoji proturječnost o odlučnim činjenicama, da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 7. st. 2. ZPP-a jer je odredio provođenje vještačenja po vještaku psihologu, koje tužiteljica nije predložila. Naime, tužiteljica je jasno i izričito predlagala provođenje vještačenja po liječnicima specijalistima neurologije ili neurokirurgije te psihijatrije, a sud prvog stupnja je odlučio novo kombinirano vještačenje provesti po specijalistu opće kirurgije, psihijatrije i psihologije. Drugostupanjski sud navodi da je u ovoj pravnoj stvari bilo potrebno provesti vještačenje po spec. neurologije ili neurokirurgije, jer je to tužiteljica (koja je u prometnoj nezgodi zadobila ozljede glave) i predlagala, dok provođenje vještačenja prvostupanjski sud nije bio ovlašten povjeriti vještaku psihologu jer ga tužiteljica nije predložila. Nadalje se navodi da sud prvog stupnja nije utvrdio koje je to sve ozljede zadobila tužiteljica u prometnoj nezgodi te nije u obrazloženju pobijane presude uopće utvrdio iznos pravične novčane naknade koju je odlučio dosuditi tužiteljici, već je samo naveo „dosuđeni iznos na ime povrede prava osobnosti naveden u točki l. izreke, uzimajući u obzir i nesporno isplaćeni iznos od 20.000,00 kn". Pored toga, sud prvog stupnja je zaključio da „psihičko funkcioniranje tužiteljice umanjeno je za 30%", iako je to mišljenje sudskog vještaka izv.prof.dr.sc. DV, spec. psihologa, a ne specijalista psihijatra u čijoj domeni je navedena ocjena, dok sudski vještak prof.prim.dr.sc. Katarina Dodig- Ćurković, spec. psihijatar u svom nalazu i mišljenju od 14. travnja 2022. nije navela nikakav postotak smanjenja životne aktivnosti s psihičkog aspekta.

8.1. Također, drugostupanjski sud tvrdi da su osnovani žalbeni navodi tuženika vezano za umanjenje životne aktivnosti tužiteljice uslijed posljedice smrti njezine bliske osobe vozača automobila pok. HV koji je bio najveća ljubav njezinoga života, a tuženik ističe kako je za prometnu nezgodu, nažalost, kriv pok. HV te za taj dio psihičke boli i emotivne patnje tuženik ne odgovara pa je vještak psiholog morao i trebao izdvojiti taj dio od ukupne ocjene. Pored toga, s obzirom da se predmetna prometna nezgoda, u kojoj je HV upravljao vozilom i smrtno stradao, dogodila 18. siječnja 2019., veza između tužiteljice i sada pok. HV nije trajala niti šest mjeseci te nisu živjeli u zajednici, pri čemu je sama tužiteljica navela da joj je trebalo godinu dana da prihvati da mora dalje (bez HV). Dakle, tužiteljici je trebalo određeno vrijeme (godinu dana) u kojem je ona prihvatila gubitak te je nakon toga ušla u novu vezu s kojom je zadovoljna pa pogibija bliske osobe (koja je pritom odgovorna za tu prometnu nezgodu) ne može predstavljati okolnost koja bi utjecala na trajno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice. Nadalje, kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi dosuđenje i visina neimovinske štete predstavljaju fizičke i duševne boli te strah, kao i trajno smanjenje životne aktivnosti, a ne „loše funkcioniranje" tužiteljice kako je to u svom mišljenju ocijenila vještakinja DV. Prema ocjeni drugostupanjskog suda , štetni događaj također nije mogao biti od utjecaja na funkcioniranje tužiteljice kao studentice.

8.2. S obzirom da je prvostupanjski sud samoinicijativno odredio provođenje vještačenja po stalnom sudskom vještaku psihologu, što tužiteljica nije predložila, da je za ocjenu smanjenja životne aktivnosti na psihičkom planu kompetentan vještak psihijatar, a ne psiholog, da sud prvog stupnja nije uopće utvrdio koje je sve ozljede tužiteljica zadobila u štetnom događaju, da nije naveo u kojoj visini je ocijenio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada i tada od tog iznosa oduzeo nesporno plaćeni iznos od 20.000,00 kn, da u odnosu na dosuđeni novčani iznos pod točkom II izreke nije iznio jasne i valjano obrazložene razloge o tome po kojoj osnovi (ugovorna ili izvanugovoma odgovornost) tužiteljici dosuđuje iznos od 32.000,00 kn i na koji način je utvrđena upravo ta dosuđena visina, i u tom dijelu je počinjena bitna povreda.

8.3. Takoder sud prvog stupnja nije obrazložio niti jednom riječju dosuđeni iznos „materijalne štete" (pravilno imovinske štete) pa su u tom dijelu u potpunosti izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

8.4. Drugostupanjski sud upućuje da će sud prvog stupnja u ponovljenom suđenju otkloniti sve nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, a prvenstveno provesti novo vještačenje po vještacima spec. neurologu ili neurokirurgu te spec. psihijatru, i to na trošak tuženika koji je novo vještačenje i predlagao, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, dajući za istu jasne i valjalo obrazložene razloge.

9. Rješenjem broj Pn-39/2024-77 od 28. siječnja 2025. ovaj sud je odredio izvođenje dokaza kombiniranim medicinskim vještačenjem po vještaku neurokirurgu (podredno neurologu) i psihijatru koji će se očitovati svaki u svom djelokrugu o ozljedama koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nesreći koja se dogodila 18. siječnja 2019. godine, te o posljedicama koje su iste ostavile na njezino tjelesno i duševno zdravlje i to o trajanju i jačini pretrpljenih fizičkih bolova, trajanju i jačini pretrpljenog straha, je li nakon prometne nezgode tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega i u kojem obimu, je li zbog posljedica štetnog događaja i zadobivenih ozljeda došlo do umanjenja životnih aktivnosti i ako jest u čemu se očituje isto umanjenje u svakodnevnom životu tužitelja, je li kod tužiteljice zaostala naruženost i kojeg stupnja te o stupnju invaliditeta temeljem tablica tuženika. Vještačenje je povjereno Sveučilištu u Zagrebu, Medicinskom fakultetu u Zagrebu, koji je za provođenje vještačenja trebao odrediti vještaka neurokirurga (ili neurologa) i psihijatra.

10. Podneskom od 6. veljače 2025. Medicinski fakultet u Zagrebu obavijestio je ovaj sud da u Odboru za sudbena mišljenja nemaju vještake odgovarajućih specijalizacija koji bi obavili vještačenje nakon čega je ovaj sud donio rješenje Pn- 39/2024-13 od 3. ožujka 2025. kojim je izmijenio točku 2. u rješenju ovog suda broj Pn- 39/2024-77 od 28. siječnja 2025. na način da se umjesto Sveučilišta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Šalata 3, Zagreb, za provođenje vještačenja određuju vještaci Marcel Marcikić, dr. med., vještak neurokirurg, Jagićeva 5a, Slavonski Brod i Ivanka Zirdum, dr. med., vještak psihijatar, Naselje A. Hebranga 5/7, Slavonski Brod.

11. Na glavnoj raspravi održanoj 26. svibnja 2026. punomoćnik tužitelja uredio je tužbeni zahtjev na način da za pretrpljene bolove potražuje 2.000,00 eura, za pretrpljeni strah 2.000,00 eura, za naruženost koju vještaci cijene slabom, ali stalno vidljivom 1.000,00 eura, te za umanjenje životnih aktivnosti 8.000,00 eura, koji iznosi su u skladu sa nalazom vještaka i kriterijima VSRH što ukupno čini iznos na ime povrede prava osobnosti od 13.000,00 eura. Obzirom da je tuženik u ranijem tijeku postupka isplatio na ime tog vida štete isplatio 20.000,00 kuna što u protuvrijednosti u eurima iznosi 2.654,45 eura preostaje neplaćena razlika od 10.345,55 eura na ime povrede prava osobnosti, sve to sa z.z. kamatama tekućim od 19. travnja 2019. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 426 sati što prema trenutnoj minimalnoj vrijednosti sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 7 eura, iznosi 3.000,00 eura. Nadalje, tužiteljica na ime tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 3.000,00 eura, s obzirom da za taj vid tuženik nije izvršio isplatu i to sve s kamatama tekućim na iznos od 2.000,00 eura od 19. travnja 2019. te na iznos od 1.000,00 eura od 26. svibnja 2026. pa do isplate. Pored toga tužiteljica nadalje ostaje kod zahtjeva za nadoknadom troškova liječenja u visini od 236,51 euro zajedno sa z.z. kamatom tekućom: na iznos od 205,5 eura od 2. ožujka 2019. do isplate, na iznos od 11,85 eura od 1. veljače 2019. do isplate, na iznos od 2,78 eura od 25. veljače 2019. do isplate, na iznos od 2,47 eura od 15. veljače 2019. pa do isplate, na iznos od 14,35 eura od 5. ožujka 2019. do isplate. Nadalje tužiteljica po punomoćniku navodi da u odnosu na ugovorno osiguranje temeljem police auto nezgode vještaci su invalidnost procijenili 20% što prema premiji te police od 80.000,00 kuna iznosi 16.000,00 kuna, od čega je tuženik u radnijem tijeku postupka platio 4.000,00 kuna pa je preostala neplaćena razlika od 12.000,00 kuna što u eurima iznosi 1.592,67 eura sve to sa kamatama tekućim od 19. travnja 2019. do isplate obzirom da je zahtjev za isplatu po toj polici tužiteljica podnijela toga dana sve u smislu odredbe čl. 943. ZOO-a. Navedeni iznos a sukladno važećoj sudskoj praksi nužno je uskladiti sa stopom inflacije koja je od štetnog događaja sukladno podacima Držanog zavoda za statistiku bila ne manja od 35% što sud svakako treba cijeniti prilikom donošenja odluke o visini štete. Predlažemo da sud traženi iznos danas precizirane nematerijalne štete poveća za stopu inflacije. Kod odluke o troškovima postupka sud treba cijeniti osnovu i visinu s obzirom da je u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva. Zamjenik punomoćnika tuženika na tom ročištu protivio se uređenju i povlačenju tužbenog zahtjeva.

11.1. Ovdje prije svega valja reći da je u postupku pred Općinskim sudom u Osijeku broj Pn-241/2019 tužiteljica na glavnoj raspravi od 19. prosinca 2022. uredila tužbeni zahtjev na način da za razliku povrede prava osobnosti zahtjeva isplatu od 196.500,00 kn što u protuvrijednosti eur prema fiksnom tečaju iznosi 26.080,03 eur, na ime tuđe pomoći i njege u iznosu 10.500,00 kn što u protuvrijednosti u eur iznosi 1.393,58 eur, na ime troškova liječenja novčani iznos od 1.782,02 kn, što u protuvrijednosti u eur iznosi 236,51 eur. Tužiteljica je tada ostala i kod točke 2. tužbenog zahtjeva gdje na ime razlike isplate iznosa po polici ugovornog osiguranja od nesretnog slučaja zahtjeva isplatu od 32.000,00 kn, što u protuvrijednosti u eur iznosi 4.247,12 eur, a što je sve pobliže opisano u petitu podneska od 22. srpnja 2022. izmijenjenog na ročištu od 3. listopada 2022.

11.2. Budući da se tuženik po punomoćniku na glavnoj raspravi u ponovljenom suđenju održanoj 26. svibnja 2026. protivio uređenju i smanjenju tužbenog zahtjeva, sud je utvrdio da tužiteljica u odnosu na potraživanje s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sada potražuje iznos od 10.345,55 eura uvećano za postotak inflacije od 35%, što onda sveukupno iznosi 13.966,49 eura, za razliku od prethodno uređenog potraživanja koje je za taj vid štete iznosilo 26.080,33 eura, što predstavlja djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva. Da se zaista radi o djelomičnom povlačenju tužbe proizlazi iz pravnog shvaćanja Sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. gdje se navodi da je smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. U članku 193. stavku 1. i 2. Zakona o parničnom postupku je propisano da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Budući da je tuženik uskratio svoj pristanak na povlačenje tužbe, to je sud morao meritorno odlučiti o cjelokupnom tužbenom zahtjevu na ime naknade neimovinske štete na iznos od 26.080,33 eura. Identična situacija je i sa zahtjevom tužiteljice za naknadu štete koja proizlazi iz ugovornog osiguranja u slučaju invalidnosti, koja s te osnove sada potražuje iznos od 1.592,67 eura, za razliku od prethodnog potraživanja koje je glasilo na iznos od 4.247,12 eura, o kojem iznosu sud mora meritorno odlučiti.

11.3. Nadalje u odnosu na potraživanje s osnove imovinske štete na ime troškova liječenja tužiteljica je kroz cijeli postupak potraživala ukupan iznos od 236,51 eura, stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev neizmijenjen.

11.4. Što se tiče zahtjeva s osnova naknade štete na ime tuđe pomoći i njege valja reći da je tužiteljica prethodno potraživala iznos od 1.393,58 eura, a na ročištu održanom 26. svibnja 2026., nakon provedenog vještačenja, s te osnove potražuje iznos od 2.000,00 eura s kamatama od 19. travnja 2019. i iznos od 1.000,00 eura s kamatama od 26. svibnja 2026. Sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a stavkom 3. istoga članka propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Sud je rješenjem pod točkom I. izreke navedenu preinaku dopustio jer je u konkretnom slučaju tužiteljica upravo nakon provedenog medicinskog vještačenja preinačila svoj tužbeni zahtjev tako da iz potpuno iste činjenične osnove sada zahtijeva drugu novčanu svotu, te se radi o okolnostima koje tužiteljici nisu bile poznate niti u vrijeme podnošenja tužbe niti u periodu do zaključenja prethodnog postupka.

12. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao zapisnik o očevidu (list 8-11 spisa), policu automobilske odgovornosti (list 12 spisa), med. dokumentaciju za tužiteljicu (list 13-30 spisa), odštetni zahtjev (list 31-32 spisa), račune (list 34-36 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (list 67-90 spisa), fotoelaborat i skica s mjesta događaja (list 92-124 spisa), med. dokumentaciju za tužiteljicu (list 127-131 spisa), nalaz i mišljenje vještačenja po vještaku neurologu i psihijatru (list 141-152 spisa) pisano očitovanje vještaka Radanovića (list 181-182 spisa), nalaz vještaka D. Lizatovića (list 197-200 spisa), nalaz vještaka DV (list 202-219 spisa), nalaz vještaka Katarine Dodig-Ćurković (list 221-235 spisa), nalaz kombiniranog vještačenja (list 237- 239 spisa), nalaz i mišljenje vještaka prometne struke (list 260-269 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Mladena Marcikića, spec. sudske medicine (list 282-283 spisa), zapisnik o saslušanju tužiteljice od 1. srpnja 2020 (list 125-126 spisa), zapisnik o saslušanju vještaka Branka Radanovića, Darija Lizatovića, Katarine Dodig-Ćurković i Danijele Šincek na glavnoj raspravi 3. listopada 2022. (list 252-256 spisa), nalaz i mišljenje vještačenja po vještaku Marcelu Marcikiću od 25. rujna 2025. (list 429-434 spisa), nalaz i mišljenje vještačenja po vještaku Ivanki Zirdum od 25. rujna 2025. (list 435-437 spisa), pisano očitovanje vještaka (list 453-454 spisa).

12.1. S obzirom da se glavna rasprava održala pred drugim sucem pojedincem, stranke su se na glavnoj raspravi održanoj 24. listopada 2024. suglasile da sud pročita zapisnike o ispitivanju tužiteljice MV s glavne rasprave od 11. srpnja 2020. godine, te vještaka Branka Radanovića, Darija Lizatovića, Katarine Dodig-Ćurković i Danijele Šincek s glavne rasprave od 3. listopada 2022. stoga sud nije ponovno provodio dokaze saslušanjem navedenih osoba nego je pročitao zapisnike o njihovom ispitivanju.

13. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale povređivanjem tužiteljice u prometnoj nesreći koja se dogodila 18. siječnja 2019. u Osijeku i to (s obzirom na tuženikovo protivljenje smanjenju tužbenog zahtjeva) zahtjev radi naknade neimovinske štete u daljnjem iznosu od 26.080,33 eura koji je preostao nakon uračunavanja tuženikove isplate nespornog dijela štete sa zakonskim zateznim kamatama od 19. travnja 2019. do isplate, zahtjev radi naknade imovinske štete i to za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.000,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te za troškove liječenja u iznosu od 236,51 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te zahtjev za naknadu štete na ime ugovornog osiguranja temeljem police auto nezgode za slučaj invalidnosti (također uslijed tuženikovog protivljenja smanjenju tužbenog zahtjeva), preostali iznos od 4.247,12 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

14. Nesporna je među strankama pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja, odnosno da se dana 18. siječnja 2019. dogodila prometna nesreća u Osijeku u kojoj je teško ozlijeđena tužiteljica kao putnica u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] a kojim vozilom je upravljao pok. ĆV, te koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika s policom osiguranja br. [broj police osiguranja] koja je pokrivala obvezno osiguranje automobilske odgovornosti i ugovoreno osiguranje u slučaju invaliditeta vozača i četiri putnika. Navedeno slijedi i iz zapisnika o očevidu (list 8-11 spisa), pročitanog tijekom dokaznog postupka, te uvidom u policu automobilske odgovornosti (list 12 spisa).

15. Sporno je među strankama je li tuženik isplatom 20.000,00 kn na ime neimovinske štete i 4.000,00 kn na ime invalidnosti po ugovorenom osiguranju u cijelosti namirio sve vidove štete tužiteljici. Sporna je i osnovanost tuženikovog prigovora suodgovornosti tužiteljice u visini od 50% zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa.

16. Cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

17. Uvidom u odštetni zahtjev (list 31-32 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica uputila odštetni zahtjev tuženiku u kojem potražuje isplatu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, troškove na ime liječenja, tuđe pomoći i njege kao i troškove na ime ugovornog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja, a što je sve šteta koju trpi kao posljedicu predmetne prometne nesreće, te je tuženik taj zahtjev zaprimio 19. travnja 2019.

18. Uvidom u račune (list 34-36 spisa), utvrđeno je da je KBC Osijek dana 31. siječnja 2019. izdao račun na ime tužiteljice na iznos od 1.545,00 kuna za usluge od 18. siječnja 2019. do 31. siječnja 2019., s datumom dospijeća 2. ožujka 2019.; te da se računi na listovima 35-36 spisa odnose na račune za proizvode kupljenje u ljekarni, a odnose se na tablete protiv bolova, tablete za smirenje, pa tako račun od 1. veljače 2019 glasi na iznos od 89,27 kuna (11,85 eura), račun od 25. veljače 2019. na iznos od 20,95 kuna (2,78 eura), račun od 15. veljače 2019. na iznos od 18,65 kuna (2,47 eura) te račun od 5. ožujka 2019. na iznos od 108,15 kuna (14,35 eura).

19. Uvidom u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 13-30 spisa, list 127- 131 spis) utvrđeno je da da je tužiteljica nakon prometne nesreće vozilom Hitne pomoći prevezena u ambulantu OHBP bolnice u Osijeku, da su na pregledu u OHBP nakon učinjene dijagnostike utvrđene sljedeće ozljede: Natučenje glave u čeonoj regiji, Gnječno-sjekotinska rana donje usnice, Nagnječenje mozga u sljepoočnoj regiji desno s otjecanjem mozga, Prijelom poprečnog nastavka 3. slabinskog kralješka s lijeve strane bez pomaka ulomaka, Prijelom križne kosti s desne strane s pomakom ulomaka, Prijelom 12. rebra prsnog koša s lijeve strane bez pomaka ulomaka, Prijelom gornje grane stidne kosti zdjelice obostrano i Prijelom sjedne kosti zdjelice s lijeve strane. Pri pregledu liječnika navodi se da je tužiteljica u ambulanti bila pri svijesti, orijentirana u prostoru i vremenu, nije mogla rekonstruirati događaj. Zjenice su bile urednih reakcija, krvni tlak uredan, a procjena stanja svijesti po Glasgow Coma Score (GCS) je bila uredna (15). Opisuju se vanjski znakovi ozljeda u vidu podljeva na čelu veličine 3 cm (ne precizira se s koje strane) i rane ispod donje usnice koja seže do sluznice usne šupljine. Konzultiran je neurokirurg i primljena je na odjel neurokirurgije gdje je kroz 4 dana opservirana, liječena infuzijama za smanjenje otečenosti mozga. Kontrolni CT mozga 21.1.2019 je pokazao poboljšanje i smanjenje otečenosti, te je premještena 22.1.2019 na odjel traumatologije. Tijekom boravka na odjelu traumatologije pregledana je po psihijatru koji navodi da je tužiteljica urednog usnivanja, bez psihičkih poteškoća te je preporučen Normabel redovito. Nakon boravka na traumatologiji kroz 8 dana otpuštena je na kućnu njegu uz preporuku za mirovanje, hod uz pomoć potpazušnih štaka te lijekove za razrjeđenje krvi. Nakon otpusta redovito je kontrolirana kod neurokirurga, kirurga, radiologa, fizijatra, neurologa. Nadalje, na prvoj kontroli kod neurokirurga 13.2.2019. navodi se da je bez tegoba i neurološkog deficita, te je preporučeno učiniti EEG, pregled neurologa i psihologijsko testiranje. Isti dan obavila je pregled kirurga koji navodi da tužiteljica trpi bolove u području desnog kuka zbog većeg opterećenja desne noge, a učinjena RTG dijagnostika je pokazala urednu prozračnost pluća, te prijelome zdjelice u sanaciji. Preporučen je hod s pomagalom uz opterećenje lijeve noge te rehabilitacija u toplicama.

19.1. Pored toga, tužiteljica je provela fizikalnu terapiju kroz 10 dana u stacionarnoj ustanovi, a po otpustu se osjećala bolje uz osjećaj zatezanja mišića adduktora i abduktora zdjelice, te poboljšanje kretnji u kukovima. Pri prijemu je bila pokretna sa 2 dolakatne štake, a isto je preporučeno i pri otpustu. Na kontroli kod kirurga 3.4.2019 navodi se da se osjeća bolje, hoda bez štaka na kraće relacije, uredna je pokretljivost kukova i koljena. Kontrolni RTG zdjelice je pokazao sanaciju prijeloma. Prepporučen je rasteretni hod sa štakama, analgetici, razgibavanje koljena, te stacionarno liječenje u toplicama. Dana 31.3.2019 je tužiteljica liječena kroz dnevnu bolnicu neurologije. Žalila se na ubrzano zamaranje, povremene glavobolje i smetnje koncentracije. Tijekom boravka učinjeno je psihologijsko testiranje koje je pokazalo promjene viših mozgovnih funkcija traumatskog podrijetla. Učinjen je MR mozga koji pokazuje znakove mikrooštećenja mozga. EEG je bio dizritmički promijenjen. Preporučeno je liječenje kod neurokirurga i kirurga. Tužiteljica se 11.4.2029 javila na kontrolu neurokirurgu koji navodi njezino subjektivno poboljšanje nakon provedene fizikalne terapije, opisuje dizritmičan EEG, a psihologijsko testiranje je pokazalo kognitivne smetnje traumatskog podrijetla nakon ozljede mozga. Nadalje, dana 7.10.2019 tužiteljica se javila na prvi pregled psihijatru koji opisuje dijagnozu psihoorganskog sindroma blažeg stupnja karakteriziranog sniženjem kognitivne učinkovitosti te anksiozno depresivnu simptomatologiju, sve u sklopu posttraumatske encefalopatije. Preporučen je lijek za spavanje (Sanval), te blagi anksiolitik. Ponovno se tužiteljica javila u dnevnu bolnicu neurologu 23.5.2020 a u uvodu se navodi da trpi nesanicu, glavobolje i smetnje koncentracije, smetnje kod čitanja, osjećaj zaplitanja jezikom, brzo se umara, te postaje nesigurna pri hodu, uz pojačanje smetnji govora. Učinjen je kontrolni MR mozga koji je pokazao ista oštećenja nešto blažeg opsega. Tužiteljica je 26.5.2020 učinila novi EEG koji je bio dizritmičan, uz primjedbu neurologa da je tužiteljica bila napeta (nerelaksirana). Isti dan je bila na kontroli kod psihijatra koji opisuje njezine smetnje u vidu nereguliranog sna ali nešto je bolje uz Sanval tablete, sniženog je raspoloženja i bezvoljna. Preporučen joj je lijek Fevarin a Sanval po potrebi te kontrola nakon učinjenog novog psihologijskog testiranja.

20. Uvidom u zdravstveni karton tužiteljice (list 67-90 spisa) utvrđeno je da se od 21.1.2019 se prati liječenje zbog predmetne ozljede, upućivana je na odjel transfuziologije, fizikalne medicine, neurologu, MR mozga. Liječnik je propisivao recepte za Normabel, antireumatike tijekom sljedećih mjeseci. Na pregledu 18.7.2019 je dobila uputnicu za rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama. Dana 4.10.2019 u ambulanti je dobila uputnicu za pregled psihijatra. Nakon pregleda kod psihijatra 7.10.2010, tužiteljica dobiva lijekove Sanval za spavanje i Nalgesin za bolove. Na pregledu kod liječnika obiteljske medicine 6.3.2020 upućena je na pregled psihijatru.

21. Nadalje, u ranijem postupku (pred Općinskim sudom u Osijeku) provedena su vještačenja po vještaku neurologu i psihijatru (list 141-152 spisa), po vještaku kirurgu D. Lizatoviću (list 197-200 spisa), vještaku psihologu DV (list 202- 219 spisa), vještaku psihijatru Katarine Dodig-Ćurković (list 221-235 spisa), te je provedeno kombinirano kirurško psihijatrijsko psihologijsko vještačenje (list 237-239 spisa). U kombiniranom kirurško i psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju vještaci zaključuju da je tužiteljica pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 25 dana, lakog intenziteta u trajanju od 60 dana. Povremene bolove lakog intenziteta trpjela je u daljnjem razdoblju od 6 mjeseci po 3 do 4 sata dnevno a povremene bolove će imati i u budućnosti. Tužiteljica je doživjela primarni strah jakog intenziteta vrlo kratko u trenutku samog događaja. Sekundarni stah srednjeg intenziteta trpjela je kroz sljedeća 4 dana a koji strah je po zaključku psihijatrice također bio jakog intenziteta. Trpjela je strah srednjeg intenziteta kroz 20 dana radi zabrinutosti za osobni integritet i mogući ishod liječenja i posljedice o strahu blagog intenziteta kojeg osjeća tijekom više godina života i sada. Pretrpljeni strah ostavljaju trajne posljedice na tužiteljicu u vidu psihoorganskog sindroma uz naglašeni kognitivno mnestički deficit, anksiozno-depresivno kliničku sliku i posttraumatski stresni poremećaj. Zadobivene ozljede su dovele kod tužiteljice do teškog smanjena funkcionalne sposobnosti. Prometna nesreća izazvala je značajne poteškoće na planu kognitivnog i emocionalnog funkcioniranja i općeg zdravstvenog stanja što je izazvalo i poteškoće u socijalnim i obiteljskim odnosima, rado funkcioniranje, organizaciji svakodnevnog života, ograničilo je tužiteljicu u poslovnim i obrazovnim aspiracijama i realizaciji istih, sudjelovanje u prometu i obavljanju različitih zadataka koji uključuju dugotrajno sjedenje, koncentriranje, rad na otvorenom, brigu o djecu, mogućnost zarađivanja. Samo u pogledu psihičkog funkcioniranja funkcije tužiteljice umanjene su bar za 30%. Zbog višestrukog prijelom prednjeg i stražnjeg dijela zdjeličnog prstena tužiteljica ima svakodnevne bolove u području zaraslih prijeloma, poremećaj statike zdjelice i doljnjeg ekstremiteta. Očekuje se stvaranje degenerativnih promjena u području zdjelice, lijevog kuka i lijevog sakroilijačnog zgloba. Kao posljedica nagnječenja mozga, krvarenja ispod paučinaste ovojnice mozga i potresa mozga ima česte glavobolje, poremećaj koncentracije i pamćenja. Pokretljivost u području slabinske kralježnice umanjene u lakom stupnju kao posljedica prijeloma poprečnog nastavka trećeg slabinskog kralješka. Tužiteljici je preostalo skraćenje desne noge za 1,5 cm. Bolove u području zdjelice, lijeve strane prstišta i slabinske kralježnice imat će i u budućnosti. Neće moći obavljati teške fizičke poslove, baviti se rekreativno sportskim aktivnostima, duže stajati i hodati. Nesreća je uzrokovala naruženost srednjeg stupnja uočljivo trećima zbog ožiljka dužine 2 cm ispod lijeve strane doljnje usne i deformacije lijevog kuta doljnje usne. Tuđu pomoć i njegu vještaci procjenjuju na pomoć nekvalificirane osobe u trajanju od 20 dana po 6 sati, 45 dana po 4 sata i 60 dana po 2 sata dnevno. Vještaci smatraju da nakon pregleda medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice te uvida u ugovorene Tablice tužiteljica kao posljedicu prometne nesreće ima trajni invaliditet od 45%.

23. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka prometne struke Intelex d.o.o.(list 260- 269 spisa) utvrđeno je da je isti provedeno povodom predmetne prometne nesreće i to u postupku koji se vodio pred Općinskim državnim odvjetništvom u Osijeku broj KR- DO-80/2019 te iz istoga slijedi da je u trenutku udara u metalni stup OA reg. oznake [registarska oznaka] se kretao brzinom oko 50 km/h, da se u trenutku destabilizacije i početka zanošenja po kolniku OA reg. oznake [registarska oznaka] kretao brzinom oko 76 km/h, da je tome prethodilo prolazak kroz podvožnjak i lijevi zavoj gledano u smjeru njegovog kretanja, da se u trenutku prometne nesreće OA reg. oznake [registarska oznaka] kretao brzinom većom od dopuštene i prilagođene brzine s obzirom na stanje kolnika, pravac pružanja kolnika u zavoju, uzdužni nagib kolnika i gustoću prometa. U navedenom vještačenju navodi se da bi se okolnost korištenja sigurnosnog pojasa i utjecaj istoga na nastanak ozljeda na tijelu osoba mogao utvrditi isključivo u suradnji sa sudskomedicinskim vještakom.

24. Iz nalaza i mišljenja vještaka Mladena Marcikića, spec. sudske medicine (list 282-283 spisa), slijedi da su se u trenutku udarca vozila u metalni stup tijela putnika u vozilu kretala izravno u bočnom smjeru kod kojeg sigurnosni pojas nije učinkovit u sprječavanju nastanka ozljeda od djelovanja udarnih sila. U takvoj situaciji tijelo tužiteljice je bilo intenzivno stiješnjeno, ukliješteno između vozila konzole i desne stjenke kabine jer je uslijed udarca vozilo u metalni stup putnički prostor u vozilu bio reduciran za polovicu njegove širine. Na temelju zadobivenih ozljeda tužiteljice vještak smatra da se ne može sa sigurnošću utvrditi da nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Da je tužiteljica u prometnoj nesreći bila vezana sigurnosnim pojasom i dalje je mogla zadobiti navedene ozljede jer se njezino tijelo gibalo bočno pa proizlazi da je tužiteljica sve zadobivene ozljede mogla zadobiti i da je koristila sigurnosni pojas.

24.1. Dakle, provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem, koje ovaj sud prihvaća kao stručno, objektivno i sačinjeno sukladno nalogu suda, nije nedvojbeno utvrđena činjenica (ne)korištenja sigurnosnog pojasa od strane tužiteljice, a navedena činjenica ne može se nedvojbeno utvrditi ni iz ostalih izvedenih dokaza. S obzirom da je vještak zaključio da korištenje ili nekorištenje pojasa nije moglo utjecati na zadobivene ozljede jer bi tužiteljica zadobila navedene ozljede i da je bila vezana sigurnosnim pojasom, sud smatra da je neosnovan tuženikov prigovor suodgovornosti tužiteljice zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa.

25. Iz zapisnika o saslušanju tužiteljice od 1. srpnja 2020 (list 125-126 spisa), slijedi da ju je prije prometne nesreće pok. HV povezao iz naselja Sjenjak prema centru grada i to je jedino što se sjeća u vezi ove nesreće jer se nakon nesreće tek nakon tri dana probudila iz kome. Sjeća se da su prošli kružni tok na križanju Drinske i Vinkovačke ulice, bila je zima i padala je kiša. Pok. HV nije pio nikakav alkohol jer su prije nesreće popili kavu i čaj. I prije se vozila sa pok. HV pa joj je poznato da vozi oprezno kako je vozio i prije ove nesreće. Nakon prometne nesreće sjeća se samo da se probudila u bolnici. Prije nesreće nije imala kronične bolesti ili neurološke probleme a nakon toga se konstantno liječi kod neurologa i psihijatra te uzima lijekove. Opisuje da joj se život znatno promijenio i da više nije ona osoba koja je bila i prije nesreće. Prije nesreće je bila zaposlena u školi a poslije nije više mogla raditi jer je imala rehabilitacije i ponovno je učila hodati. Prije nesreće je živjela sama sa djecom na Sjenjaku, a poslije je boravila kod svojih roditelja jer se nije mogla brinuti o sebi. Tri mjeseca nakon nesreće o djeci su se uglavnom brinuli otac i njezini roditelji. Izjavljuje da se uvijek veže kada se vozi autom, ali se u konkretnom slučaju zbog ozljeda koje je pretrpjela ne sjeća da li se vezala. Pretrpjela je teške ozljede glave, pojavile su joj se aneurizme, izlila joj se temporalna tekućina pored uha što je opasno stanje koje se nije ni malo popravilo. Trpjela je jake bolove dva tjedna, a tijekom daljnja tri mjeseca srednje bolove a i danas trpi povremene bolove zbog čega pije Nalgesin. Prije spavanja pije Sanval jer ima problema sa spavanjem, nema normalan san i budi se stalno tijekom noći. Nakon nesreće više ne vozi auto iako je vozačica što joj dosta otežava život. Primijetila je da poslije nesreće ima problema sa koncentracijom i raspoloženjem i više je depresivna.

26. Sukladno uputi drugostupanjskog suda, u ponovljenom postupku provedeno je kombinirano medicinsko vještačenje po vještacima Mladenu Marcikiću. neurokirurgu i Ivanki Zirdum, psihijatru.

27. Iz nalaza i mišljenje vještačenja po vještaku neurokirurgu Marcelu Marcikiću od 25. rujna 2025. (list 429-434 spisa) slijedi da je vještak uradio vještačenje na temelju medicinske dokumentacije za tužiteljicu, zdravstvenog kartona i na temelju pregleda tužiteljice. Pregled tužiteljice obavio je 18. lipnja 2025. te utvrdio da je samostalno pokretna i nema neuroloških deficita, navodi bolove u predjelu zdjelice kod fizičkih napora i pri promjeni klimatskih uvjeta okoline, te pri vožnji bicikla, kompresijom zdjeličnog obruča navodi bol straga u području križne kosti, povremeno se javljaju grčevi u nogama, posebice nakon duljeg hodanja, boravkom na suncu se javljaju glavobolje pa obavezno nosi sunčane naočale i kapu, šešir, povremeno trpi nesanice, navodi strah od vožnje automobilom, redovan je student (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet), komunikacija je uredna. Nadalje navodi da se na bradi vidi ožiljak od rane koju je zadobila u prometnoj nesreći (fotografija) a u okolini je smanjen osjet, nije oštećena funkcija usana. U Odjelu za fizikalnu terapiju učinjene su mjere dužine udova koje pokažu razliku u dužini tj. lijevu nogu kraću za 1 cm (mjere u prilogu). Tužiteljica u stojećem stavu kod stajanja na mjestu osjeća težinu i pritisak (opterećenje) desne noge, zdjelica je denivelirana a pri sjedenju dolazi do rotacije zdjelice u desno. Kod hodanja se vidi da tužiteljica diskretno šepa zbog razlike u dužini nogu. Pokretljivost slabinske kralješnice je uredna, nema tegoba u području loma poprečnog nastavka 3. slabinskog kralješka lijevo (radilo se prijelomu bez pomaka ulomaka). Nema tegoba u području loma 12. rebra s lijeve strane.

27.1. Vještak je mišljenja da se ozljede tužiteljice koje je zadobila 18. siječnja 2019.g, kvalificiraju kao obična teška tjelesna ozljeda, da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 4 dana nakon nesreće, bol srednjeg intenziteta kroz 2 tjedna, potom bol slabijeg intenziteta i trajnog karaktera kroz 2 mjeseca, te bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera koji ulaze u pojačane napore. Nadalje, tužiteljica je vezano uz ozljede pretrpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta u trenutku neposredno prije udara u rasvjetni stup, zatim sekundarni strah jakog intenziteta kroz 3 dana nakon nesreće, zatim strah srednjeg intenziteta kroz 10 dana, te strah slabog intenziteta kroz 2 mjeseca, a sve zbog zabrinutosti oko ishoda liječenja tjelesnih ozljeda te eventualnih pojava komplikacija na koje je upozorena. Vještak psihijatar će procijeniti da li je strah i doživljeni stres ostavio trajne psihičke posljedice. Također, zbog potrebe mirovanja i obaveze hoda sa štakama nakon ozljeđivanja tužiteljici je bila potrebna tuda pomoć kod odijevanja i obuvanja, održavanja higijene, pri radnjama gdje je potrebno saginjanje, te za obavljanje svakodnevnih potreba i aktivnosti, i to 6 sati dnevno kroz 3 tjedna, 4 sata dnevno kroz 45 dana i 2 sata dnevno kroz 60 dana. Ozljeda donje usnice je ostavila naruženost lakog stupnja, svakodnevno vidljivo trećima (fotografija u prilogu). Kod tužiteljice je došlo do ozljede zdjeličnog obruča koja se iskazuje bolovima u području prijeloma pri opterećenju, dugotrajnom stajanju, promjeni klimatskih uvjeta okoline, ležanju na boku, fizičkim naporima. Nakon ozljede je zdjelica minimalno deformirana (denivelirana) pa postoji i skraćenje lijeve noge oko 1 cm zbog kojeg diskretno šepa. Zbog psihičkih promjena nakon ozljede mozga i znakova blagog postkontuzijskog poremećaja koji se iskazuje u vidu glavobolja, nesanice, smetnji koncentracije, situacijske anksioznosti došlo je došlo do umanjena opće životne aktivnosti u visini od 10% a zbog ozljede i posljedica ozljeđivanja zdjeličnog obruča još 30% trajnog umanjenja opće životne aktivnosti. Tužiteljica ulaže svakodnevno pojačane napore prevladavajući bol u zdjeličnom obruču, izbjegavajući opterećenja zdjelice na koje je navikla da joj izazivaju bolove (fizički napori, vožnja bicikla, dugotrajni hod, klimatske promjene), te pri prevladavanju glavobolje, uzima lijekove za nesanicu, izbjegava ili trpi situacije koje joj izazivaju nelagodu i strah (vožnja u automobilu), izbjegava boravak na jakom suncu i sl.

27.2. Uzevši u obzir Tablice Osiguranja Allianz 447-1010, mišljenja je da proizlaze sljedeće točke na osnovu kojih se može cijeniti invalidnost: 5. stanje nakon nagnječenja mozga bez neuroloških ispada - 5%, 95. Lom dvije kosti: stidne ili sjedne zarastao s pomakom - 10% i 96. Lom križne kosti zarastao s pomakom -5%.

28. Iz nalaza i mišljenja vještačenja po vještaku Ivanki Zirdum od 25. rujna 2025. (list 435-437 spisa) slijedi da je tužiteljica nastradala u prometnoj nesreći 18.01.2019., pri čemu je zadobila niz povreda, prvi puta je pregledana po psihijatru 23.01. 2019. te je poremećaj shvaćen kao akutna reakcija na stres. U nalazu je navedeno da je uredno orijentirana, sniženog raspoloženja, urednog misaonog tijeka, u sadržaju somatske poteškoće, ne uočavaju se znakovi psihotičnosti, nije agresivna, nije suicidalna. U terapiji po psihijatru diazepam 2,2,5 mg. U nalazu psihologa od 15.03.2019. navedeno da rezultati obrade registriraju u kognitivnom funkcioniranju sniženje učinkovitosti i deficit poglavito u mnestičkim funkcijama, više vizualnim te vizuo-spacijalnoj organizaciji uz blažu narušenost izvršnih aspekata te na emocionalnom planu blažom anksioznom i depresivnom simptomatologijom uz još prisutnu emocionalnu udaljenost u sklopu sindroma nakon traume glave te akutne reakcije na stres. U nalazu od 10.06. 2020. navodi se da pacijentica opisuje zaostajanje napetosti i tjeskobnosti uz izbjegavajuće ponašanje i tendenciju i umanjivanja njihova intenziteta, osjeća još napetost u prometu, ima slab san. Ponovnom obradom u kognitivnom se funkcioniranju registrira zaostajanje posttraumatskih deficita u vizuo-spacijalanoj organizaciji i vizualnom dosjećanju te radnom pamćenju uz smetnje koncentracije. U emocionalnom statusu izraženija je anksiozna te blaža depresivna simptomatologija sa smetnjama spavanja. Iz nalaza psihijatra od 07.10.2019. slijedi da aktualno negira psihičke smetnje iako opisuje u prvim tjednima nakon udesa smetnje u smislu straha, tjeskobe, sniženih raspoloženja. Sada eventualno smetnje sa spavanjem što dijelom povezuje i sa sudskim postupkom oko djece koji je pokrenuo bivši muž. U nalazu od 26.05.2020. u terapiju uveden Fevarin a 50 mg ier i Sanval pp., žali se na lakše kognitivne smetnje i smetnje spavanja.

28.1. Nadalje je vještakinja navela da je tužiteljica razvedena, majka dvoje djece, da se osjećala loše jer se zbog svog stanja nakon prometne nesreće nije mogla adekvatno skrbiti o djeci, igrati se sa njima, da je u vezu sa HV ušla nekoliko mjeseci nakon razvoda, a za njegovu smrt je saznala tijekom hospitalizacije, što ju je jako pogodilo. Sada studira na edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i zadovoljna je izborom. Zaposlena je, radi sa djecom, zadovoljna je na poslu. U vezi je, žive zajedno, navodi da se osjeća dobro, imaju skladan odnos. Ne sjeća se događaja u trenutku prometne nezgode i nekoliko dana nakon prometne nezgode. Tijekom hospitalizacije osjećala je strah, tjeskobu, potištenost, neraspoloženje, bezvoljnost, tugu, bila je okupirana svojim stanjem strahom od posljedica, što će biti sa njom, djecom, a bila je opterećena i obiteljskim relacijama, teško joj je palo ponašanje bivšeg supruga. Nakon otpusta iz bolnice roditelji su brinuli o njoj, pomagali joj u svemu, kako je bila teško pokretna. U vezi trenutnog zdravstvenog stanja navodi da se osjeća bolje, trpi povremene bolove i glavobolju učestalo u promjeni vremena, još uvijek ima nelagodu u vožnji, kao da je u stalnom iščekivanju nečega lošeg, napeta je. Vještakinja na vodi za tužiteljicu da je pri pregledu prisvjesna, uredno orijentirana, adekvatna kontaktu. Početno anksioznija i napetija, postupno opuštenija. Misaoni tijek uredan. U sadržaju bez patološke produkcije. Osnovno raspoloženje primjereno ambijentalnoj realnosti. Povremeno ima problem sa insomnijom. Situaciona anksioznost vezana uz promet. Povremene somatske smetnje koje se mogu dovesti u vezu sa zadobivenim povredama. Kognitivni nivo funkcioniranja uredan. Vještakinja navodi da je u prvom vještačenju od 23.10. 2020. u zaključku navedeno da je došlo do umanjenje opće životne aktivnosti od 20%, no da u tom periodu, iz priložene medicinske dokumentacije, je razvidno da su psihičke smetnje bile prisutne u vidu insomnije u inicijalnoj fazi i isprekidanog spavanja, anksioznosti, anticipirajućeg straha, osjećala je povremene bolove koje je kupirala analgeticima. Kognitivne smetnje, koje su bile takvog intenziteta da značajno utječu na nivo dnevnog, socijalnog i radnog funkcioniranja. Tijekom proteklog perioda evidentno je da dolazi do oporavka kognitivnih funkcija, simptomi anksioznosti, tjeskobe, depresivnosti, bezvoljnosti su značajno reducirani. Vještakinja navodi da se stanje tužiteljice u proteklom vremenu značajno stabilizira, sada je zaposlena, uredno funkcionira na radnom mjestu, kraju je završetka fakulteta, što govori u prilog i oporavku kognitivnih funkcija. Verbalizira povremene bolove i nesanicu, anksioznost koja je situaciona, povremeno ruminira razmišljanja o događajima nakon prometne, žalovanje za onim što je bilo očekivano a neostvareno, što prolazno generira osjećaj potištenosti i tuge. Vještakinja zaključuje da je umanjenje opće životne aktivnosti zbog psihičkih smetnji do 3%.

29. Vještaci navode da ukupno uzevši u obzir oba nalaza vještaka psihijatra i neurokirurga, mišljenja su da se umanjenje opće životne aktivnosti može procijeniti na 35% (trideset pet posto) uz naruženost lakog stupnja, svakodnevno vidljivu trećima.

30. U podnesku od 10. studenoga 2025. tužiteljica prigovara nalazu i mišljenju u dijelu koji se odnosi na naruženost jer su vještaci ocijenili samo naruženost ožiljka na donjoj usnici, dok su zaboravili dati ocjenu naruženosti koja se ogleda u šepanju zbog skraćenja lijeve noge. Radi se o ženskoj osobi i pa i šepanje predstavlja naruženost njenog dijela jer je to šepanje također vidljivo svima, pa kada se uzme u obzir ta činjenica ne može se raditi o naruženosti lakog stupnja već o naruženosti jakog stupnja ili minimalno naruženosti srednjeg stupnja vidljiva svakome. Tužiteljica prigovara i nalazu u dijelu koji se odnosi na ocjenu umanjenja životnih aktivnosti jer koliko su ocijenili umanjenje psihičke prirode u visini od 10%, a umanjenje zbog ozljeda zdjelice 30% onda se radi o umanjenju 40% ukupno jer nema osnova za smanjenjem umanjenja na 35% kada se ne radi o ozljedama koje se preklapaju. Samo u slučaju kada postoji više ozljeda na istim ili povezanim dijelovima tijela u tom slučaju dolazi do smanjenja ukupnog postotka. Ozljede glave koje su psihičke prirode i ozljede zdjelice nikako se ne mogu povezati kako bi se smanjivao ukupan postotak. Tužiteljica prigovara i ocjeni vještaka u odnosu na procjenu invalidnosti od 20%, obzirom da prema tablicama tuženika višestruki prijelom zdjelice sa denivelacijom simfize (toč. 90.) nosi 30 % trajnog invaliditeta. Kod tužiteljice je utvrđeni i posttraumatski psihoorganski sindrom blažeg stupnja, koji prema tablicama tuženika (toč. 4.a) nosi 30 % invaliditeta. Stoga tužiteljica osporava nalaz i mišljenje u pobijanom dijelu te predlaže da se vještaci očituju na istaknute primjedbe.

31. Očitujući se na primjedbe tužiteljice vještaci Marcel Marcikić i Ivanka Zirdum su u pisanom očitovanju (list 453-454 spisa) naveli da da tužiteljica diskretno šepa zbog minimalne razlike u dužini nogu, što je bilo jedva uočljivo na pregledu kod vještaka 18.6.2025., a da tužiteljica izrazito šepa, tada bi cijenili srednji stupanj naruženosti, te u slučaju kada bi nosila štaku ili koristila drugo pomagalo zbog otežanog hodanja, tada bi zaključili o teškom stupnju naruženosti. Stoga su mišljenja da ovakvo diskretno šepanje ne predstavlja teži stupanj naruženosti od onog navedenog u vještačenju. Kod ocjene umanjenja opće životne aktivnosti, postotke pojedinih zaostalih posljedica nije dopušteno zbrajati, nego se procjenjuje ukupni utjecaj svih posljedica na budući život osobe. Dakle, zbog posljedica ozljede zdjelice, te zbog posljedica ozljede mozga, tužiteljica ulaže pojačane napore veće za 1/3 u odnosu na zdravu neozlijeđenu osobu iste dobi i spola. Dalje pojašnjavaju da je tužiteljica nastavila studirati, na kraju je fakulteta, treba još diplomski, tako da su kognitivne smetnje time isključene. Od psihičkih tegoba ima povremeno smetnje spavanja, situacionu anksioznost u situacijama vožnje. U ranijem periodu kada je bila u tretmanu psihijatra i prolazila faze liječenja psihičke smetnje su bile znatno izraženije. Iz nalaza vještaka psihijatra dr Zirdum je vidljivo da su psihičke tegobe značajno sanirane u periodu od prvog do drugog pregleda vještaka. Nadalje, uzevši u obzir Tablice Osiguranja Allianz 447-1010, proizlaze sljedeće točke na osnovu kojih se može cijeniti invalidnost: 5. stanje nakon nagnječenja mozga bez neuroloških ispada – 5%; 95. Lom dvije kosti: stidne ili sjedne zarastao s pomakom – 10%; 96. Lom križne kosti zarastao s pomakom -5%. Kod tužiteljice nije utvrđen psihoorganski sindrom bolničkim liječenjem (hosiptalizacija) niti bi osoba s takvim poremećajem mogla uspješno završiti studiranje i diplomirati o čemu govori vještačenje psihijatra dr Zirdum, pa se ne može primijeniti točka 4a nego točka 5.a. Ona je zadobila blagu ozljedu mozga u vidu nagnječenja veličine 6 mm. Svi njezini simptomi povezani s ozljedom mozga su nesanica i glavobolja pri boravku na suncu – tipični za tzv. postkomocijski sindrom. Kod tužiteljice nije došlo do teške denivelacije zdjelice jer nije došlo do denivelacije sakroilijakalnih zglobova niti razdora simfize, pa se ne može primijeniti točka 90., nego se mora primijeniti točka pojedinih prijeloma kostiju zdjelice: lom dvije kosti – stidne i sjedne kosti, te križne kosti – točke 95 i 96. Stoga vještaci ostaju kod ranije dostavljenog Nalaza i mišljenja.

32. Na glavnoj raspravi održanoj 26. svibnja 2026. vještaci Marcel Marcikić i Ivanka Zirdum naveli su da ostaju kod pisanih nalaza i mišljenja i očitovanja.

33. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Marcela Marcikića i Ivanke Zirdum budući da su isti sačinjeni sukladno zadatku suda po stručnoj osobi na temelju medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona tužiteljice i pregleda tužiteljice te je njihovo mišljenje valjano obrazloženo, objektivno i stručno, a isti su u pisanom očitovanjima otklonili sve prigovore tužitelja na njihove nalaze.

34. S obzirom na sve navedeno, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, stav je suda da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta sukladno čl. 19. st. 2., a u svezi sa čl. 1046. ZOO.

35. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu temeljem članka 1100. st. 1. ZOO.

36. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje opravdano je dosuditi jedan iznos pravične naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

37. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi, tj. fizičke bolove, duševne bolove i strah koji u smislu čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

38. Prilikom određivanja visine pravične novčane naknade sud je imao u vidu i vrstu i težinu tjelesnih povreda, način liječenja, dob tužiteljice, zanimanje i opseg smanjenja opće životne i radne aktivnosti, a sve u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a.

39. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Marcela Marcikića te medicinske dokumentacije za tužiteljicu koja je priložena spisu, sud je utvrdio da je tužiteljica zbog predmetnog štetnog događaja nedvojbeno trpjela fizičke bolove i to jake fizičke bolove 4 dana, bolove srednje jakog intenziteta 2 tjedna te bolove blagog intenziteta još 2 mjeseca. Pored toga, iz iskaza tužiteljice, kao i njezinih navoda prilikom pregleda kod vještaka Marcela Marcikića utvrđeno je kako je pretrpjela teške ozljede glave, pojavile su joj se aneurizme, izlila joj se temporalna tekućina pored uha što je opasno stanje, da je trpjela jake bolove dva tjedna, a tijekom daljnja tri mjeseca srednje bolove a i danas trpi povremene bolove zbog čega pije Nalgesin. Prije spavanja pije Sanval jer ima problema sa spavanjem, nema normalan san i budi se stalno tijekom noći te ima problema sa koncentracijom i raspoloženjem i više je depresivna. Također navodi bolove u predjelu zdjelice kod fizičkih napora i pri promjeni klimatskih uvjeta okoline, te pri vožnji bicikla, kompresijom zdjeličnog obruča navodi bol straga u području križne kosti, povremeno se javljaju grčevi u nogama, posebice nakon duljeg hodanja, boravkom na suncu se javljaju glavobolje pa obavezno nosi sunčane naočale i kapu, šešir. Pri tome je sud također uzeo u obzir i nelagode kojima je tužiteljica bila izložena tijekom liječenja u smislu kliničke i dijagnostičke obrade, fizikalnoj terapiji, daljnjim odlascima na kontrolne preglede, kao i korištenju pomagala za hodanje u vidu štaka kroz nekoliko mjeseci nakon prometne nesreće.

39.1. Uzimajući u obzir sve navedeno, posebice nalaz i mišljenje vještaka u pogledu trajanja fizičkih bolova kod tužitelja, sud je po tom osnovu tužiteljici na ime pravične novčane naknade odmjerio novčani iznos od ukupno 2.500,00 eura.

40. Pored toga, iz nalaza i mišljenja vještaka Marcela Marcikića i Ivanke Zirdum utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku neposredno prije udara. Nakon toga je trpjela sekundarni strah, u obliku zabrinutosti za zdravlje te ishod liječenja te eventualnih pojava komplikacija na koje je upozorena i to jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta kroz 10 dana, te strah slabog intenziteta kroz 2 mjeseca. Valja naglasiti da je sud posebno cijenio strah koji je tužiteljica pretrpjela neposredno prije udara zbog čega je u trenutku udara objektivno bila izložena intenzivnom osjećaju životne ugroženosti i neizvjesnosti u pogledu težine ozljeda. Također je sud cijenio i njezin strah tijekom hospitalizacije, posebice strah od posljedica, što će biti s njom, a imajući u vidu da je majka dvoje djece, te kako će se brinuti o njima. Slijedom navedenoga, sud je po osnovi primarnog i sekundarnog straha na ime pravične novčane naknade odmjerio novčani iznos od ukupno 2.500,00 eura.

41. Nadalje, na temelju provedenog medicinskog vještačenja po vještacima Marcelu Marcikiću i Ivanki Zirdum, u postupku je utvrđeno da je tužiteljici zbog posljedice štetnog događaja smanjena životna aktivnost od 35%, pri čemu pri čemu iz nalaza i mišljenja medicinskog vještačenja proizlazi da zbog posljedica ozljede zdjelice, te zbog posljedica ozljede mozga, tužiteljica ulaže pojačane napore veće za 1/3 u odnosu na zdravu neozlijeđenu osobu iste dobi i spola, da je tužiteljica nastavila studirati, na kraju je fakulteta, treba još diplomski, tako da su kognitivne smetnje time isključene, da od psihičkih tegoba ima povremeno smetnje spavanja, te situacionu anksioznost u situacijama vožnje. U ranijem periodu kada je bila u tretmanu psihijatra i prolazila faze liječenja psihičke smetnje su bile znatno izraženije. Sud je posebice uzeo u obzir i iskaz tužiteljice, iz kojeg je utvrdio da prije nesreće nije imala kronične bolesti ili neurološke probleme a nakon toga se konstantno liječi kod neurologa i psihijatra te uzima lijekove, da joj se život znatno promijenio i da više nije ona osoba koja je bila i prije nesreće, da je prije nesreće bila zaposlena u školi a poslije nije više mogla raditi jer je imala rehabilitacije i ponovno je učila hodati, da je prije nesreće živjela sama sa djecom na Sjenjaku, a poslije je boravila kod svojih roditelja jer se nije mogla brinuti o sebi i da su se tri mjeseca nakon nesreće o djeci uglavnom brinuli otac i njezini roditelji. Imajući u vidu sve naprijed navedeno sud je na ime pravične novčane naknade po osnovi duševnih bolova radi umanjenja životnih aktivnosti tužitelju odmjerio iznos od 10.000,00 eura.

42. Također, u postupku je utvrđeno da kod tužiteljice zbog posljedice štetnog događaja postoji blaga naruženost svakodnevno vidljivo trećima uvjetovana ožiljkom na licu uslijed ozljede donje usnice te je nakon ozljede zdjelica minimalno deformirana (denivelirana) pa postoji i skraćenje lijeve noge oko 1 cm zbog kojeg diskretno šepa. Stoga po osnovi duševnih boli zbog naruženosti sud tužiteljici odmjerava iznos od 1.200,00 eura.

43. Sud je prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade imao u vidu da je od nastanka štetnog događaja do donošenja presude proteklo više godina tijekom kojih je došlo do značajnog porasta opće razine cijena i smanjenja kupovne moći novca. Sukladno ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike hrvatske pravična novčana naknada određuje se prema prilikama i cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke čime se osigurava da dosuđena naknada predstavljah stvarnu i pravičnu satisfakciju oštećeniku.

44. Dakle, sud je na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelju odmjerio ukupan iznos od 16.200,00 eura. Kada se taj iznos umanji za iznos od 2.654,45 eura, koliko je tuženik kao nesporan iznos isplatio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete, dobije se preostali iznos od 13.545,55 eura koji je sud naložio tuženiku da isplati tužiteljici. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužiteljici su sukladno odredbi članka 1103. ZOO priznate i pripadajuće zakonske zatezne kamate i to počev od dana 19. travnja 2019., kao dana zaprimanja odštetnog zahtjeva.

44.1. S obzirom da je tužiteljica na glavnoj raspravi 26. svibnja 2026. navela da pored nesporno isplaćenog iznosa od 2.654,45 eura na ime naknade neimovinske štete potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 10.345,55 uvećano za stopu inflacije od 35% (što onda daje 13.966,49 eura), te s obzirom na činjenicu da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, pa da je predmet spora u odnosu na zahtjev za naknadu neimovinske štete isplata iznosa od 26.080,33 eura (a uzimajući u obzir da je tužitelj na ročištu 26. svibnja 2026. djelomično povukao tužbeni zahtjev i to za iznos razlike od 26.080,33 eura i 13.966,49 eura), a da je sud tužiteljici dosudio iznos od 13.545,55 eura, to je u preostalom dijelu u iznosu od 12.534,78 eura s kamatama taj zahtjev odbijen kao neosnovan.

45. Osim navedenoga, iz rezultata dokaznog postupka slijedi i da je tužiteljica pretrpjela imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege. Naime, iz nalaza i mišljenja medicinskog vještačenja proizlazi da je tužiteljici zbog posljedice štetnog događaja, odnosno potrebe mirovanja i obaveze hodanja sa štakama bila potrebna tuđa pomoć i njega i to tijekom 3 tjedna u trajanju od 6 sati dnevno, a potom još 45 dana u trajanju od 4 sata dnevno te 60 dana u trajanju od 2 sata dnevno, odnosno ukupno 426 sati.

45.1. Visinu ovog oblika imovinske štete sud je utvrdio temeljem odredbe članka 223. ZPP, te je stoga po toj osnovi tužitelju odmjeren iznos od 2.982,00 eura, uzimajući da jedan sat nestručne pomoći vrijedi 7,00 eura i to s kamatama od dana presuđenja 10. srpnja 2026. do isplate. Tužiteljica je na ime naknade štete zbog tuđe pomoći i njege potraživala iznos od 2.000,00 eura s kamatama od 19. travnja 2019. do isplate i iznos od 1.000,00 eura s kamatama od 26. svibnja 2026. do isplate. Ovdje valja reći da se radi o nenovčanoj nerepariranoj šteti te je sud navedenu naknadu utvrdio po slobodnoj ocjeni pa je tek donošenjem presude nastupila i dospjelost utvrđenog iznosa iste. Stoga je sud odbio zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 2.000,00 eura za razdoblje od 19. travnja 2019. do 10. srpnja 2026. kao neosnovan, te zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 982,00 eura za razdoblje od 26. svibnja 2026. do 10. srpnja 2026. kao i zahtjev za isplatu iznosa od 18,00 eura sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2026 do isplate.

46. Pored toga, tužiteljici je nastala i imovinska šteta i to u iznosu od 236,51 eura s osnova liječenja u KBC Osijek i potrebe kupovanja lijekova, a što je sud utvrdio uvidom u račune na listovima 34-36 spisa. Tako je sud usvojio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 236,51 eura s kamatama koje teku na iznos od 205,5 eura od 2. ožujka 2019. do isplate (dospijeće navedenog računa), na iznos od 11,85 eura od 1. veljače 2019. do isplate, na iznos od 2,78 eura od 25. veljače 2019. do isplate, na iznos od 2,47 eura od 15. veljače 2019. pa do isplate, te na iznos od 14,35 eura od 5. ožujka 2019. do isplate. Kamate na pojedine iznose sud je odredio sukladno traženju tužiteljice, i to od dospijeća računa na listu 34 spisa te od dana izdavanja računa na listovima 35-36 spisa pa do isplate jer se radi o podmirenim troškovima.

47. Također, sud smatra osnovanim i zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.592,67 eura s osnove ugovornog osiguranja temeljem police auto nezgode. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka Marcela Marcikića i Ivanke Zirdum, a prema tablicama Osiguranja Allianz 447-1010, proizlaze sljedeće točke na osnovu kojih se može cijeniti invalidnost: 5. stanje nakon nagnječenja mozga bez neuroloških ispada

– 5%; 95. Lom dvije kosti: stidne ili sjedne zarastao s pomakom – 10%; 96.Lom križne kosti zarastao s pomakom -5%. Dakle, vještaci su invalidnost procijenili u visini od 20% što prema premiji te police od 80.000,00 kuna iznosi 16.000,00 kuna, odnosno 2.123,56 eura. Tuženik je u ranijem tijeku postupka isplatio po toj osnovi iznos od 4.000,00 kuna odnosno 530,89 eura stoga je sud naložio tuženiku da isplati neplaćenu od 1.592,67 eura sve to sa kamatama tekućim od 19. travnja 2019. do isplate obzirom da je zahtjev za isplatu po toj polici tužiteljica podnijela toga dana sve u smislu odredbe čl. 943. ZOO-a. Kako je s obzirom na tuženikovo protivljenje smanjenju tužbenog zahtjeva koje je tužitelj po punomoćniku učinio na raspravi 26. svibnja 2026. (umjesto prethodno potraživanog iznosa ugovornog osiguranja od 4.247,12 eura potražuje iznos od 1.592,67 eura), to je valjalo odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu štete s osnove ugovornog osiguranja temeljem police auto nezgode u iznosu od 2.654,45 eura s kamatama od 19. travnja 2019. do isplate.

48. Slijedom svega izloženoga, tužitelju je dosuđena sveukupna novčana naknada u iznosu od 18.356,73 eura (pored nesporno uplaćenih iznosa) i to primjenom odredaba čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a za neimovinsku štetu, odnosno odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a za imovinsku štetu.

49. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici.

48.1. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, s obzirom na tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 33.563,96 eura (s obzirom na tuženikovo protivljenje smanjenju tužbenog zahtjeva), to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznos od ukupno 18.356,73 eura uspio sa 54,69%, a tuženik sa 45,31%.

48.2. U pogledu osnove zahtjeva tužitelj je uspio sa 100%, pa je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 77,35 % (tužitelj: 100% + 54,69%=154,69% : 2 =77,35,; tuženik: 0% + 45,31% = 45,31% : 2= 22,65%). Dakle, uspjeh tužitelja je 77,35%, a tuženika 22,65%.

48.3. Nadalje, od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela, odnosno tužitelj (77,35%), oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, odnosno tuženika (22,65%), te se na taj način dolazi do razlike od 54,7%.

48.4. Uzimajući u obzir postavljeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: OT), to su tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni i to:

- trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 250 bodova,

- trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 250 bodova,

- trošak sastava obrazloženih podnesaka od 30. prosinca 2020., 26. ožujka 2021., 22. srpnja 2022, 10. studenoga 2022 i 9. studenoga 2025. prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 250 bodova za svaki podnesak odnosno ukupno 1250 bodova,

- trošak sastava podneska od 7. rujna 2020. prema Tbr 8. toč. 4. OT sa 62,50 bodova,

- trošak zastupanja na ročištima od 4. ožujka 2020., 1. srpnja 2020., 7. travnja 2021., 13. prosinca 2021., 12. rujna 2022., 3. listopada 2022., 19. prosinca 2022., 14. svibnja 2024., 28. listopada 2024., 26. svibnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 250 bodova odnosno ukupno 2500 bodova,

- trošak sastava odgovora na žalbu od 2. ožujka 2023. prema Tbr. 10. toč. 6. OT sa 250 bodova, odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 4562,50 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 9.125,00 eura te uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% odnosno 2.281,25 eura sveukupno iznosi 11.406,25 eura.

48.5. Pored ovog iznosa tužitelju je još priznat trošak predujmljenog medicinskog vještačenja u iznosu od 2.358,62 eura, tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 13.764,87 eura.

48.6. Kada se od uspjeha tužitelja u sporu od 77,25% oduzme uspjeh tuženika od 22,35%, na taj način dolazi se do razlike od 54,7% pa je slijedom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik dužan nadoknaditi 54,7% tužiteljevih troškova, što iznosi 7.529,38 eura.

49. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Vukovaru 10. srpnja 2026.

Sudac

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)

DNA:

1. Tužitelju, putem punomoćnika

2. Tuženiku, putem punomoćnika