REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-3672/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, Domovinskog rata 10, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 18.lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zvonimira Bućana, odvjetnika u Splitu, i punomoćnika tuženika Ivana Radića, odvjetnika u OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 10.srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u članku 8. ugovora kreditu o broj: 2402006-1031262160/51400607- 5102977205 koji je sklopljen između tužitelja i tuženika dana 05.svibnja 2006.g., a solemniziran po javnom bilježniku Miri Rubić iz Splita dana 08.svibnja 2006.g. pod br. OU-319/06-1, pa stoga isti članci predmetnog ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 8. ugovora o kreditu u odnosu na sudužnike i zalogodavce.

II.

a) Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju po kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102977205, zatezne kamate na iznos od 2.503,50 EUR (iznos više plaćenih kamata), po stopi od 15% do 31.prosinca 2007., od 01.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 30.rujna 2015. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 0,01 EUR počev od 06.06.2006.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 04.08.2006.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 05.10.2006.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 06.11.2006.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 07.12.2006.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 05.04.2007.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 05.07.2007.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 06.08.2007.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 06.09.2007.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 04.10.2007.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 06.11.2007.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 39,06 EUR počev od 06.12.2007.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 39,55 EUR počev od 04.01.2008.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 40,03 EUR počev od 06.02.2008.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 38,88 EUR počev od 05.03.2008.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 38,55 EUR počev od 03.04.2008.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 38,89 EUR počev od 07.05.2008.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 38,18 EUR počev od 04.06.2008.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 38,33 EUR počev od 03.07.2008.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 39,01 EUR počev od 06.08.2008.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 42,24 EUR počev od 04.09.2008.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 39,76 EUR počev od 03.10.2008.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 42,67 EUR počev od 05.11.2008.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 42,84 EUR počev od 04.12.2008.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 43,02 EUR počev od 08.01.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 42,45 EUR počev od 05.02.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,67 EUR počev od 05.03.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 70,63 EUR počev od 03.04.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 69,42 EUR počev od 04.06.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 69,90 EUR počev od 03.07.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 70,75 EUR počev od 06.08.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 69,88 EUR počev od 03.09.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 69,78 EUR počev od 05.10.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 70,76 EUR počev od 05.11.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 71,56 EUR počev od 07.12.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 72,59 EUR počev od 07.01.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 72,32 EUR počev od 04.02.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 74,10 EUR počev od 07.04.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 73,69 EUR počev od 06.05.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 74,10 EUR počev od 07.06.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 78,90 EUR počev od 07.07.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 77,81 EUR počev od 04.08.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 81,70 EUR počev od 03.09.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 79,73 EUR počev od 05.10.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 55,63 EUR počev od 11.11.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 59,18 EUR počev od 03.12.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 60,98 EUR počev od 05.01.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 59,60 EUR počev od 03.02.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 59,98 EUR počev od 03.03.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 58,82 EUR počev od 06.04.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 58,92 EUR počev od 05.05.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 32,47 EUR počev od 03.06.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 32,77 EUR počev od 06.07.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 34,89 EUR počev od 03.08.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 34,57 EUR počev od 05.09.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 32,88 EUR počev od 05.10.2011.g. pa do 30.rujna 2015.

b) Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.503,50 EUR na ime iznosa više plaćenih kamata po kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102977205.

c) Djelomično se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom više zatraženih zateznih kamata koje na pojedinačne iznose iz točke II. a) teku kako slijedi:

- na iznos od 0,01 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 39,06 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 39,55 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 40,03 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 38,88 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 38,55 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 38,89 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 38,18 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 38,33 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 39,01 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 42,24 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 39,76 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate

- na iznos od 42,67 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 42,84 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate

-na iznos od 43,02 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 42,45 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 71,67 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 70,63 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 69,42 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 69,90 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 70,75 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 69,88 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 69,78 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 70,76 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 71,56 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 72,59 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 72,32 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 74,10 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 73,69 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 74,10 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 78,90 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 77,81 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 81,70 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 79,73 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 55,63 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 59,18 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 60,98 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 59,60 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 59,98 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 58,82 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 58,92 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 32,47 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 32,77 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 34,89 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 34,57 EUR počev od 1.listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 32,88 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate.

III. Utvrđuju se ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u članku 2., članku 3. i članku 7. ugovora o kreditu o broj: 2402006- 1031262160/51400607-5102977205 koji je sklopljen između tužitelja i tuženika dana 05.svibnja 2006.g., a solemniziran po javnom bilježniku Miri Rubić iz Splita dana 08.05.2006.g. pod br. OU-319/06-1, pa stoga isti članci predmetnog ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 2., 3. i 7. ugovora o kreditu u odnosu na sudužnike i zalogodavce.

IV. a) Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju po kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102977205, zatezne kamate na iznos od 11.965,20 EUR (više plaćeno na ime razlike tečaja), po stopi od 15% do 31.prosinca 2007., od 01.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 30.rujna 2015. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 4,91 EUR počev od 08.01.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 20,85 EUR počev od 05.02.2009.g. pa 30.rujna 2015.,

-na iznos od 27,85 EUR počev od 05.03.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 10,34 EUR počev od 03.04.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 8,9 EUR počev od 04.06.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 4,51 EUR počev od 03.07.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 1,63 EUR počev od 03.09.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 3,42 EUR počev od 05.10.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 1,46 EUR počev od 05.11.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 3,24 EUR počev od 07.12.2009.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 9,10 EUR počev od 07.01.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 16,12 EUR počev od 04.02.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 20,29 EUR počev od 29.03.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 28,98 EUR počev od 29.04.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 30,98 EUR počev od 07.06.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 50,71 EUR počev od 07.07.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 61,13 EUR počev od 08.07.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 55,09 EUR počev od 03.09.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 81,00 EUR počev od 05.10.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 68,38 EUR počev od 11.10.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 65,97 EUR počev od 30.11.2010.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 97,73 EUR počev od 05.01.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 110,76 EUR počev od 21.01.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 105,73 EUR počev od 03.03.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 26,13 EUR/ počev od 21.03.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 86,48 EUR počev od 06.04.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 40,61 EUR počev od 21.04.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 86,26 EUR počev od 05.05.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 129,73 EUR počev od 03.06.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 9,02 EUR počev od 21.06.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 129,90 EUR počev od 06.07.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 174,50 EUR počev od 03.08.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 190,25 EUR počev od 05.09.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 191,94 EUR počev od 05.10.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 140,63 EUR počev od 04.11.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 156,78 EUR počev od 06.12.2011.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 157,36 EUR počev od 05.01.2012.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 170,57 EUR počev od 03.02.2012.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 177,14 EUR počev od 06.03.2012.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 176,50 EUR počev od 07.03.2012.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 153,32 EUR počev od 05.04.2012.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 142,46 EUR počev od 04.05.2012.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 142,44 EUR počev od 06.06.2012.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 83,46 EUR počev od 11.06.2012.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 155,76 EUR počev od 05.07.2012.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 149,10 EUR počev od 03.08.2012.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 214,66 EUR počev od 06.09.2012.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 161,87 EUR počev od 04.10.2012.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 164,26 EUR počev od 06.11.2012.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 11,86 EUR počev od 07.11.2012.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 161,83 EUR počev od 06.12.2012.g. pa do 30.rujna 2015.,

-na iznos od 164,27 EUR počev od 07.01.2013.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 164,24 EUR počev od 05.02.2013.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 164,26 EUR počev od 05.03.2013.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 164,27 EUR počev od 04.04.2013.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 164,25 EUR počev od 06.05.2013.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 26,62 EUR počev od 08.05.2013.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 157,64 EUR počev od 06.06.2013.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 154,26 EUR počev od 04.07.2013.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 153,61 EUR počev od 06.08.2013.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 161,41 EUR počev od 04.09.2013.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 169,83 EUR počev od 03.10.2013.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 166,59 EUR počev od 05.11.2013.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 169,62 EUR počev od 05.12.2013.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 313,24 EUR počev od 07.01.2014.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 215,61 EUR počev od 05.02.2014.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 216,99 EUR počev od 05.03.2014.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 215,58 EUR počev od 03.04.2014.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 213,24 EUR počev od 07.05.2014.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 210,69 EUR počev od 05.06.2014.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 423,55 EUR počev od 04.07.2014.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 217,20 EUR počev od 07.08.2014.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 219,63 EUR počev od 05.09.2014.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 221,41 EUR počev od 06.10.2014.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 223,23EUR počev od 06.11.2014.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 226,06 EUR počev od 04.12.2014.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 217,39 EUR počev od 07.01.2015.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 362,03 EUR počev od 01.03.2015.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 335,59 EUR počev od 01.04.2015.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 335,58 EUR počev od 01.05.2015.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 335,69 EUR počev od 01.06.2015.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 335,83 EUR počev od 01.07.2015.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 335,95 EUR počev od 01.08.2015.g. pa do 30.rujna 2015.,

- na iznos od 336,08 EUR počev od 01.09.2015.g. pa do 30.rujna 2015.

b) Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 11.965,20 EUR na ime više plaćenog na ime razlike tečaja, po kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102977205.

c) Djelomično se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom više zatraženih zateznih kamata koje na pojedinačne iznose iz točke IV. a) teku kako slijedi:

- na iznos od 4,91 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 20,85 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 27,85 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 10,34 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 8,9 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 4,51 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 1,63 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 3,42 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 1,46 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 3,24 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 9,10 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 16,12 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 20,29 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 28,98 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 30,98 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 50,71 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 61,13 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 55,09 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 81,00 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 68,38 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 65,97 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 97,73 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 110,76 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 105,73 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 26,13 EUR/ počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 86,48 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 40,61 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 86,26 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 129,73 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 9,02 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 129,90 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 174,50 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 190,25 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 191,94 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 140,63 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 156,78 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 157,36 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 170,57 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 177,14 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 176,50 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 153,32 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 142,46 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 142,44 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 83,46 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 155,76 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 149,10 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 214,66 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 161,87 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 164,26 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 11,86 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 161,83 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

-na iznos od 164,27 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do ispate,

- na iznos od 164,24 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 164,26 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 164,27 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 164,25 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 26,62 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 157,64 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 154,26 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 153,61 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 161,41 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 169,83 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 166,59 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 169,62 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 313,24 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 215,61 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 216,99 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 215,58 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 213,24 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 210,69 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 423,55 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 217,20 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 219,63 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 221,41 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 223,23EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 226,06 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 217,39 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 362,03 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 335,59 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 335,58 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 335,69 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 335,83 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 335,95 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 336,08 EUR počev od 1.listopada 2015. pa do isplate.

V. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 524,15 EUR, istaknuta radi prebijanja, za zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:

1,38 EUR od 02.07.2006. pa do isplate,

4,31 EUR od 02.08.2006. pa do isplate,

3,40 EUR od 02.09.2006. pa do isplate,

2,00 EUR od 02.10.2006. pa do isplate,

0,70 EUR od 02.11.2006. pa do isplate,

3,51 EUR od 02.12.2006. pa do isplate,

3,19 EUR od 02.01.2007. pa do isplate,

9,70 EUR od 02.02.2007. pa do isplate,

9,63 EUR od 02.03.2007. pa do isplate,

8,03 EUR od 02.04.2007. pa do isplate,

12,57 EUR od 02.05.2007. pa do isplate,

21,71 EUR od 02.06.2007. pa do isplate,

22,66 EUR od 02.07.2007. pa do isplate,

26,38 EUR od 02.08.2007. pa do isplate,

25,14 EUR od 02.09.2007. pa do isplate,

22,87 EUR od 02.10.2007. pa do isplate,

26,06 EUR od 02.11.2007. pa do isplate,

26,25 EUR od 02.12.2007. pa do isplate,

23,15 EUR od 02.01.2008. pa do isplate,

29,65 EUR od 02.02.2008. pa do isplate,

27,54 EUR od 02.03.2008. pa do isplate,

19,14 EUR od 02.04.2008. pa do isplate,

13,90 EUR od 02.05.2008.pa do isplate,

23,65 EUR od 02.06.2008. pa do isplate,

26,90 EUR od 02.07.2008. pa do isplate,

25,92 EUR od 02.08.2008. pa do isplate,

31,01 EUR od 02.09.2008. pa do isplate,

32,95 EUR od 02.10.2008. pa do isplate,

29,52 EUR od 02.11.2008. pa do isplate,

7,17 EUR od 02.12.2008. pa do isplate,

3,74 EUR od 02.01.2009. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VI. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.596,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.765,66 kn/3.021,52 EUR, istaknuta radi prebijanja, za zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:

2,98 CHF izraženo u kn 18,28 / EUR 2,43 od 02.11.2011. pa do isplate, 2,97 CHF izraženo u kn 18,16 / EUR 2,41 od 02.12.2011. pa do isplate, 2,98 CHF izraženo u kn 18,46 / EUR 2,45 od 02.01.2012. pa do isplate, 2,98 CHF izraženo u kn 18,73 / EUR 2,49 od 02.02.2012. pa do isplate, 2,99 CHF izraženo u kn 18,80 / EUR 2,50 od 02.03.2012. pa do isplate, 2,99 CHF izraženo u kn 18,63 / EUR 2,47 od 02.04.2012. pa do isplate, 2,99 CHF izraženo u kn 18,69 / EUR 2,48 od 02.05.2012. pa do isplate, 3,00 CHF izraženo u kn 18,85 / EUR 2,50 od 02.06.2012. pa do isplate, 3,00 CHF izraženo u kn 18,75 / EUR 2,49 od 02.07.2012. pa do isplate, 3,00 CHF izraženo u kn 18,76 / EUR 2,49 od 02.08.2012. pa do isplate, 3,00 CHF izraženo u kn 18,67 / EUR 2,48 od 02.09.2012. pa do isplate, 3,01 CHF izraženo u kn 18,54 / EUR 2,46 od 02.10.2012. pa do isplate, 3,01 CHF izraženo u kn 18,76 / EUR 2,49 od 02.11.2012. pa do isplate, 3,01 CHF izraženo u kn 18,82 / EUR 2,50 od 02.12.2012. pa do isplate, 3,01 CHF izraženo u kn 18,82 / EUR 2,50 od 02.01.2013. pa do isplate, 3,02 CHF izraženo u kn 18,57 / EUR 2,46 od 02.02.2013. pa do isplate, 3,02 CHF izraženo u kn 18,77 / EUR 2,49 od 02.03.2013. pa do isplate, 3,02 CHF izraženo u kn 18,83 / EUR 2,50 od 02.04.2013. pa do isplate, 3,02 CHF izraženo u kn 18,71 / EUR 2,48 od 02.05.2013. pa do isplate, 3,02 CHF izraženo u kn 18,36 / EUR 2,44 od 02.06.2013. pa do isplate, 3,03 CHF izraženo u kn 18,29 / EUR 2,43 od 02.07.2013. pa do isplate, 3,03 CHF izraženo u kn 18,46 / EUR 2,45 od 02.08.2013. pa do isplate, 3,03 CHF izraženo u kn 18,57 / EUR 2,46 od 02.09.2013. pa do isplate, 3,03 CHF izraženo u kn 18,87 / EUR 2,50 od 02.10.2013. pa do isplate, 3,03 CHF izraženo u kn 18,71 / EUR 2,48 od 02.11.2013. pa do isplate, 3,04 CHF izraženo u kn 18,84 / EUR 2,50 od 02.12.2013. pa do isplate, 3,04 CHF izraženo u kn 18,90 / EUR 2,51 od 02.01.2014. pa do isplate, 176,97 CHF izraženo u kn 1.107,13 / EUR 146,94 od 02.02.2014. pa do isplate,

176,80 CHF izraženo u kn 1.113,08 / EUR 147,73 od 02.03.2014. pa do isplate,

176,63 CHF izraženo u kn 1.108,41 / EUR 147,11 od 02.04.2014. pa do isplate,

176,45 CHF izraženo u kn 1.100,30 / EUR 146,03 od 02.05.2014. pa do isplate,

176,28 CHF izraženo u kn 1.096,09 / EUR 145,48 od 02.06.2014. pa do isplate,

176,10 CHF izraženo u kn 1.096,35 / EUR 145,51 od 02.07.2014. pa do isplate,

175,92 CHF izraženo u kn 1.103,99 / EUR 146,52 od 02.08.2014. pa do isplate,

175,73 CHF izraženo u kn 1.111,74 / EUR 147,55 od 02.09.2014. pa do isplate,

175,55 CHF izraženo u kn 1.109,81 / EUR 147,30 od 02.10.2014. pa do isplate,

175,37 CHF izraženo u kn 1.113,15 / EUR 147,74 od 02.11.2014. pa do isplate,

175,18 CHF izraženo u kn 1.118,38 / EUR 148,43 od 02.12.2014. pa do isplate,

174,99 CHF izraženo u kn 1.114,55 / EUR 147,93 od 02.01.2015. pa do isplate,

174,79 CH izraženo u kn 1.116,91 / EUR 148,24 od 02.02.2015. pa do isplate,

175,04 CHF izraženo u kn 1.118,51 / EUR 148,45 od 02.03.2015. pa do isplate,

175,27 CHF izraženo u kn 1.119,98 / EUR 148,65 od 02.04.2015. pa do isplate,

175,42 CHF izraženo u kn 1.120,93 / EUR 148,77 od 02.05.2015. pa do isplate,

175,56 CHF izraženo u kn 1.121,83 / EUR 148,89 od 02.06.2015. pa do isplate,

175,70 CHF izraženo u kn 1.122,72 / EUR 149,01 od 02.07.2015. pa do isplate,

175,84 CHF izraženo u kn 1.123,62 / EUR 149,13 od 02.08.2015. pa do isplate,

175,99 CHF izraženo u kn 1.124,58 / EUR 149,26 od 02.09.2015. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

i

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

II. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 17.ožujka 2023.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 29.svibnja 2019. navodi se da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/514006075102977205 dana 05.svibnja 2006., solemniziranog po javnom bilježniku Miri Rubić iz Splita dana 08.svibnja 2006. pod brojem OU-319/06-1. Člankom 8. predmetnog ugovora ugovorena je kamatna stopa od 4,75 %, dok je istim člankom ugovora navedena promjenjivost mjesečne kamatne stope kroz dekurzivni izračun. Sukladno takvoj odredbi predmetnog ugovora tuženik je od dana sklapanja ugovora samoinicijativno u nekoliko navrata mijenjao kamatnu stopu. Također, odredbom čl. 2. 3. i 7. predmetnog kredita ugovorena je valutna klauzula u švicarskim francima, tako da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u čl. 2., 3. 7. i 8. ništetne, kao posljedica postupanja protivno odredbi čl. 47. ZOO-a. U konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, a na štetu tužitelja kao potrošača, te je odredbom čl. 8. predmetnog ugovora tuženik isključio tužitelju pravo, mogućnost i utjecaj druge strane da ugovara predmet i cijenu kao bitni sastojak ugovora, a što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO-a jer se stranke nisu suglasile o bitnim sastojcima (cijeni tj. kamatnoj stopi). Takvim postupanjem tuženik je prema tužitelju prekršio načelo savjesnosti i poštenja, i to u svoju korist i u svoj interes, iskoristivši izostanak zakonskih odredbi koje bi regulirale obvezu da ukoliko ugovor sadrži odredbu o promjeni kamatne stope mora sadržavati elemente za koji se veže promjena kamatne stope. Nadalje, odredbe ugovora iz čl. 2. 3. i 7. kojima se glavnica veže za švicarski franak proizvode neravnotežu između stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok tužitelj kao potrošač prihvaća opći rizik valutne klauzule i dodatni rizik koji je specifičan za švicarski franak kao valutu utočišta, uz činjenicu da tuženik ovakve odredbe razumije, dok tužitelj, osim što navedene odredbe ne razumije nije ni svjestan da ih ne razumije, smatrajući da je preuzeo samo opći rizik koje je vezan uz sam pojam svake valutne klauzule. Mjesečni anuitet nije odrediv ni jasan jer ovisi o glavnici, o kojoj opet ovisi kamatna stopa (cijena), pa je nejasno koliko tužitelj u konačnici mora vratiti tijekom dugoročne otplate kredita. Tužitelj se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, pod posl br. Pž-6632/2017. i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Uslijed neosnovano povećane kamatne stope, tužitelj je više platio tuženiku u iznosu od 2.308,11 EUR. Odredbom čl. 2. i 7. predmetnog kredita ugovorena je valutna klauzula u švicarskim francima, dok je tužitelj zbog tako ugovorene nepoštene odredbe na ime razlike tečaja preplatio sveukupni iznos od 11.059,99 EUR. S obzirom da tuženik nije tužitelju sukladno Aneksu br. 1 ugovora o kreditu, na ime više pretplaćenog iznosa zbog razlike tečaja priznao 11.059,99 EUR, to se taj iznos potražuje zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.

1.1. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će pod točkama I. i III. utvrditi ništetnost odredbi čl. 2., 3. 7. i 8. ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, pod točkom II. naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.308,11 EUR na ime više plaćenog po osnovi kamate, a pod točkom IV. naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos do 11.059,99 EUR na ime razlike tečaja, sve sa zateznom kamatom koja na oba iznosa teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Tužitelj potražuje od tuženika i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

1.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 17.ožujka 2023. konačno uredio tužbeni zahtjev pod točkama II. i IV. koje se odnose na novčane tražbine, i to na način da pod točkom II. izreke potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.503,50 EUR, a pod točkom IV. isplatu iznosa od 11.965,20 EUR, sve sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao nepromijenjen.

2. Rješenjem od 31.prosinca 2020. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do odlučivanja o zahtjevu koji je Vrhovni sud Republike Hrvatske podnio Sudu Europske unije, o tumačenju Direktive 93/13, a koji je nastavljen rješenjem od 10.listopada 2022.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik je prije upuštanja u raspravljanje istaknuo da je odredbom čl. 16. predmetnog ugovora o kreditu za slučaj spora ugovorena nadležnost suda prema mjestu sjedišta tuženika, odnosno Općinskog suda u Rijeci. U odnosu na predmet spora, tuženik se usprotivio tužbi, osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare, te predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan uz obvezu tužitelja na naknadu troškova postupka. Tuženik osporava pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe jer su tužitelj i tuženik dana 6.veljače 2016. sklopili Aneks Ugovora o kreditu, kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita iz CHF u EUR, čime je stvorena nova pravna osnova. Nadalje, tuženik se poziva na utvrđenja iz postupka Gos-1/2019, kao i na brojne odluke županijskih sudova u RH i Europskog suda, te ističe prigovor radi prijeboja navodeći da ima protutražbinu prema tužitelju u iznosu od 430,71 EUR na ime manje plaćenih iznosa s osnove nižeg tečaja, sa zateznom kamatom od dana izvršenog plaćanja do isplate, zatim prigovor radi prijeboja u iznosu od 3.008,06 EUR na ime manje plaćenih iznosa zbog niže kamatne stope, sa zateznom kamatom od dana izvršenog plaćanja do isplate. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, te da konstitutivnom odlukom izvrši prijeboje tražbina tuženika s tražbinom tužitelja.

3.1.Nakon provedenog financijskog vještačenja, tuženik je podneskom od 16.ožujka 2023. pobliže uredio svoje traženje koje predlaže staviti u prijeboj s tražbinom tužitelja.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102977205 od 5. svibnja 2006., solemniziranog kod javnog bilježnika Mire Rubić dana 8. svibnja 2006. pod brojem Ou-319/2006-1, Aneksa broj 1 ugovora o kreditu broj 5102977205 od 6. veljače 2016., potvrđenog od strane javnog bilježnika Jasne Matačić iz Splita pod brojem Ov-1003/2016, Izračuna o konverziji kredita broj 5102977205 na dan 30. rujna 2015., novog otplatnog plana, obavijesti tuženika o izračunu konverzije kredita, reklamnog materijala za stambene kredite uz valutnu klauzulu u valutama CHF, EUR i USD, brošure Stambeni krediti tuženika, pisanog iskaza JH **.**.2020. ovjerenog od strane javnog bilježnika Mladena Matoša pod brojem Ov-1386/2022 dana 10. veljače 2020., pregleda po predmetnom kreditu za razdoblje od 5. svibnja 2006. do 30. rujna 2015., obrasca o prihvatu izračuna konverzije od 23. prosinca 2015., financijskim vještačenjem po sudskoj vještakinji za financije Darki Cecić, kao i dopunama tog vještačenja, saslušanjem tužitelja, te svjedokinje NH.

5.Prigovor mjesne nenadležnosti je neosnovan.

6.Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za utvrđenjem ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa (čl. 2., 3., 7. i 8.), te isplatom iznosa koje je pretplatio na osnovi navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

8.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da su parnične stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, kojim je predmetni kredit konvertiran u eurski, pa tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe.

9. Stranke su 5.svibnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5102977205, kojim je u odredbi čl. 16. u slučaju spora ugovorena nadležnost suda u sjedištu banke, ovdje tuženika.

10. Prema odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, nadalje:ZPP-a), ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan. Stavkom 3. toga članka propisano je da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.

11. Predmet spora je isplata po osnovi ugovora o kreditu broj od 5.svibnja 2006. (nadalje: Ugovor) u kojem tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca odnosno pružatelja usluge, te dolazi do primjene mjerodavno potrošačko pravo.

12. Prema odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, 96/2003., nadalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st.1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st.2.).

13. Odredbom čl. 82. ZZP propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. toga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, između ostalih, odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu, a odredbom čl. 102. st. 1. ZZP je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

14. Identične odredbe sadrži i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19.), koji je na snazi u ovom trenutku, a koji je usklađen je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993.: dalje Direktiva). Prema čl. 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (st. 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (st. 2.). Iz daljnje odredbe čl. 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba (st. 1.), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koju mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (st. 2.).

15. Sud Europske unije je u presudi od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C- 240/98 do C-244/98 -Océano Grupo Editorial SA protiv Rocío Murciano Quintero te F Editores SA protiv FHE i dr., zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, tom odlukom Sud Europske unije presudio je da zaštita potrošača propisana Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud prilikom odlučivanja jesu li nacionalni sudovi nadležni za raspravljanje određenog tužbenog zahtjeva ocijeni odredbu ugovora kojeg razmatra nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost dade tumačenju koju omogućuje da se sud, čija je nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim.

16. O odredbi čl. 16. Ugovora, kao odredbi unaprijed formuliranog ugovora, nije se posebno pregovaralo (to ne tvrdi niti sam tuženik), pa tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ona uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača jer bi on, čije je prebivalište u [adresa], dakle na području nadležnosti Općinskog suda u Splitu, radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Rijeci, bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se to ne odnosi na tuženika.

17. Budući da je ranije navedeno da prema odluci Suda Europske unije treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom koja omogućuje da se sud po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim onda kada je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, u kontekstu navedenoga treba zaključiti da se na temelju nepoštene odredbe Ugovora ne može zasnovati nadležnost Općinskog suda u Rijeci. Prema tome, proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbi čl. 70. st. 1. - 4. ZPP-a. Ovdje treba dodati i kako je prema odredbi čl. 2. st. 1. toč. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 09/15., 78/15., 102/15., 52/16.; dalje ZPK) potrošač fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima tim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, dok je ugovor o kreditu, u smislu toga Zakona, ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka.

18. Prema odredbi čl. 19.l st. 1. ZPK, u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu od dana 29. siječnja 2020. za ocjenu je li prorogacijska klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštena, a posljedično i ništetna, potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Ovakvo je shvaćanje podudarno i s dopunom navedenog stava sjednice odjela od 29. siječnja 2020. (dopuna od 13. listopada 2020.) prema kojem: "Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) uvijek uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača ukoliko putovanje od mjesta prebivališta tužitelja (potrošača) do suda mjesta sjedišta tuženika (banke) i natrag traje duže od tri sata." U konkretnom slučaju putovanje tužitelja iz Splita do Rijeke iznosi oko 400 km i traje više od pet sati u jednom smjeru.

19. U postupku je utvrđeno da vrijednost predmeta novčanog potraživanja u ovom sporu iznosi 14.468,70 EUR, da tužitelj ima prebivalište u [adresa] na čijem se području nalazi ovaj sud, dok je udaljenost od Splita do Rijeke približno 400 km i zahtijeva više od tri sata vožnje (do Rijeke i natrag), što sve upućuje na zaključak da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti ništetna jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, pa je imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), s tim u vezi i mogućnost dolaska na sud punomoćnika tužitelja i samog tužitelja, ovaj sud je mišljenja da bi nadležnost Općinskog suda u Rijeci tužitelja odvratio od njegovog prava na pristup sudu, koji je zajamčen člankom 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10), čime bi bio, zbog ugovorene nadležnosti u ovom slučaju, doveden u nepovoljniji procesnopravni položaj od tuženika. Radi navedenog tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda odbijen je kao neosnovan, i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

20. Između parničnih stranaka nije sporno:

-da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 5.svibnja 2006.

Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102977205, solemniziran 8.svibnja 2006. kod javnog bilježnika Mire Rubić pod brojem OU-319/2006-1, kojim je tuženik- banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 160.000,00 CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj (čl.2.).

-da se radi o namjenskom kreditu za kupnju nekretnine, uz čvrstu valutnu klauzulu (čl.3.),

-da se tužitelj obvezao na otplatu kredita u 348 mjesečnih obroka, da mjesečni anuitet iznosi 804,84 CHF, te da se sva plaćanja obveza zasnovanih na ugovoru, uključujući kamate i mjesečne anuitete, izvršavaju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja (čl.7. Ugovora),

-da je u čl.8. ugovora određeno da je kamatna stopa promjenjiva, da iznosi 4,750 %, promjena koje se utvrđuje odlukom tuženika kao kreditora,

-da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa,

-da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene u tečaju valute CHF, kao i do promjene kamatne stope,

- da su stranke na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., zaključili Dodatak/Aneks ugovora o kreditu dana 6.veljače 2016., tako da je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015.

21. Međutim, sporna je osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, osnovanost prigovora zastare potraživanja tužitelja, kao i osnovanost prigovora radi prijeboja.

22. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (ugovor je zaključen 5.svibnja 2006.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03, nadalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007., te Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, nadalje ZZP/07.).

23. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

24. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema odredbi članka 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

25. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.

26. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

27. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023, nadalje: ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

28. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.lipnja 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.lipnja 2004. do 6.kolovoza 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.kolovoza 2007. do 31.prosinca 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

29. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik kao trećetuženik u razdoblju od 01.studenoga 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora trećetuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time trećetuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.studenoga 2004. do 06.kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.kolovoza 2007. do 31.prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom trećetuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora trećetuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku trećetuženika.

30. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužitelja, odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi.

31. I odredbom čl. 118. ZZP/14 određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

32. Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, te imajući na umu da su sporne odredbe 2., 3., 7. i 8. Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

33. Naime, odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli odlučujuće su ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju ovisne su isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. To stoga jer razlozi za promjenljivost kamatne stope nisu razvidni potrošaču prilikom sklapanja ugovora niti mu omogućuju da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Ugovorna kamata kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva. Dakle, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora, a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO-a koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora.

34. Čak i izvršenjem Ugovora o kreditu ne može nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. st. 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. st. 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a.

35. Neosnovano tuženik navodi da zbog toga što je s tužiteljem sklopio konverziju sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015, nadalje:ZID ZPK), tužitelj više nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, niti zahtijevati isplatu stečenog bez osnove po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu, jer je i Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. izrazio shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. U istoj odluci jasno je navedeno da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju.

36. Naime, konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Dodatka ugovora izvršena je temeljem ZIDZOPK-a, a radi se o aktu kojim se temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita se postiže sporazum iz čl.19.c t.6. ZIDZOPK, na način kako to nalaže zakon. Stoga tzv. konverzija odnosno potpisivanje dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim dodacima ugovora, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF na dan isplate, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same nepošteno mijenjale visinu anuiteta prema odlukama banke. Svrha navedenog ZIDZOPK je bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti u CHF kroz utuženo razdoblje do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim (ŽS u Rijeci, posl.br.Gž-42/2024 od 16.travnja 2024.).

37. Na temelju svih naprijed navedenih utvrđenja, sud je zaključio da dio odredbi čl. 2., 3., 7. i 8. predmetnog ugovora o kreditu, koje se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije razumljiv, protivan je načelu savjesnosti i poštenja, te je kao takav ništetan, pa je odlučio kao u izreci presude pod točkama I. i III.

38. Tužitelj je tražio da se ništetnost odredbi čl. 2., 3., 7. i 8. ugovora o kreditu utvrdi i u odnosu na sudužnike i zalogodavce, koje tužitelj navodi uopćeno, a ne kao konkretne osobe. Međutim, sudužnici i zalogodavci nisu stranke u ovom parničnom postupku, niti su stranke Ugovora o kreditu, već se radi o trećim osobama koje na temelju ugovornog odnosa sa kreditorom, osiguravaju tražbinu iz ugovora o kreditu. Slijedom navedenoga, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 2., 3., 7. i 8. ugovora o kreditu u odnosu na sudužnike i zalogodavce, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkama I. i III.

39. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

39.1. Člankom 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

39.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplaćene kamate ponovno počeo teći od 13. lipnja 2014., dok je po osnovi preplaćene glavnice uslijed tečajnih promjena ponovno počeo teći od 14. lipnja 2018.

39.3. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 29.svibnja 2019. znači da računajući od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018. pa do njezina podnošenja nije protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.

40. Nadalje, sud je omogućio tuženiku dokazivanje da je u konkretnom slučaju tužitelju kao potrošaču u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, imajući na umu odluku Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30.lipnja 2022. prema kojoj bi odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita predstavljalo povredu načela jednakosti oružja. Tuženik je na tu okolnost predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje UH, od kojeg dokaza je naknadno odustao.

41. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, koji u svom iskazu navodi da je intenzivno išao u banku prije sklapanja ugovora, da se raspitivao i kod Raiffeisen banke d.d., a nakon što su on i supruga odlučili kupiti stan u [adresa]. Iako je bio klijent Splitske banke d.d., prihvatio je ponudu tuženika, jer preostale dvije banke nisu prihvaćale da se hipoteka upiše na tužiteljevu stanu u [adresa], već isključivo na stanu koji se kupuje kreditom, a koji nije bio etažiran. Tuženik je prihvatio upis hipoteke na stanu tužitelja u Splitu, na kojem je ta hipoteka i danas upisana. Tužitelj i njegova supruga htjeli su kredit u valuti EUR, ali zaposlenik tuženika ponudio im je kredit u valuti CHF, navodeći da se radi o stabilnoj valuti, te je naveo razlike između tog kredita i kredita u valuti EUR, koja razlika je bila značajna, primjerice u mjesečnoj rati. Sama mjesečna rata bila je sukladna ugovoru neke 3-4 godine, da bi po tom počela rasti, tako da je bila 2-3 puta veća od početno ugovorene, a kod tuženika su ga informirali da će se stanje stabilizirati. Zbog visoke mjesečne rate, tužitelj je jedva dočekao konverziju kako bi znao gdje je s kreditom i kako bi se stabilizirala rata, dakle na istu je gledao kao spas. Unatoč svemu, 2016. prodao je stan koji je kupljen navedenim kreditom. Sam tuženik je sastavio tekst ugovora kojeg je tužitelj pročitao, i ovjerio kod javnog bilježnika, a da ga prije potpisivanja nitko od strane zaposlenika tuženika nije informirao o riziku ugovaranja kredita vezanog za valutu CHF, niti mu je objašnjavao na koji način i po kojim parametrima će se mijenjati kamatna stopa. Mogućnosti pregovora s bankom u pogledu pojedinih odredbi ugovora nije bilo, već je tužitelj mogao ili prihvatiti ili ne prihvatiti sastavljeni ugovor. U vrijeme sklapanja ugovora nije bio obrtnik niti je obavljao nikakvu samostalnu poslovnu djelatnost, a novac od kredita u cijelosti je uložen u kupnju stana u [adresa] i njegovo renoviranje. Sam tekst konverzije je također sastavio tuženik, te tužitelj ističe da je samo želio prekinuti neizvjesnost u pogledu visine kreditne obveze i visine mjesečnih rata. Što se tiče ugovorene mjesne nadležnosti u slučaju spora, tužitelj ističe da taj dio nije niti gledao prilikom sklapanja ugovora, ali da bi njegovo putovanje u Rijeku bilo tegobno, kako financijski, tako i zbog izostanka s posla. Tužitelj potvrđuje da je stan u [adresa] iznajmljivao.

42. Svjedokinja NH, supruga tužitelja, u svom iskazu u bitnom navodi da su ona i tužitelj tražili pogodan kredit, da su prilikom raspitivanja došli do tuženika tražeći kredit u valuti EUR. Međutim, zaposlenik tuženika sastavio im je lijepu priču o kreditima u valuti CHF, tako da su taj kredit i prihvatili. Svrha kredita bila je kupnja stana u [adresa], gdje su u to vrijeme stanovi bili dosta jeftiniji i to sve u svrhu iznajmljivanja, koju kupnju su realizirali. Tužitelj u vrijeme sklapanja tog ugovora nije bio obrtnik niti je obavljao samostalnu poslovnu djelatnost, već se nalazio u radnom odnosu. Tekst ugovora je pripremio tuženik, koji su svjedokinja i tužitelj pročitali, te ovjerili kod javnog bilježnika. Ne sjeća se da je njoj i tužitelju itko prilikom sklapanja ugovora o kreditu davao upozorenja o riziku ugovaranja kredita vezano za stranu valutu CHF, kao ni o načinu na koji će se mijenjati kamatna stopa. Nije stekla dojam da bi se s tuženikom moglo pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, radilo se o tipiziranom ugovoru, pa misli da se nije moglo pregovarati ni o nadležnosti suda u slučaju spora. Stan kupljen kreditom u Zagrebu iznajmljivan je studentima, a isti je prodan prije nekih 7-8 godina. U trenutku sklapanja ugovora nije razumjela značenje valutne klauzule, niti je to pretjerano zanimalo, jer je zaposlenik tuženika njoj i tužitelju ponavljao da se radi o stabilnoj valuti.

43. Pisana izjava JH od 27.siječnja 2020. ovjerena od strane javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, pod brojem OV-1386/2020 dana 10.veljače 2020., kao i priložena mail korespondencija, nije od značaja za konkretni obveznopravni odnos između tužitelja i tuženika, pa sud nema potrebu istu posebno obrazlagati. Naime, imenovana zaposlenica tuženika daje samo općenite izjave o upozoravanju klijenata prilikom ugovaranja kredita u valuti CHF, EUR i USD, dok ne sadrži nikakve relevantne činjenice koje bi se odnosile na uvjete sklapanja upravo predmetnog ugovora o kreditu. Dakle, tuženik nije dokazao da bi se u ovom konkretnom slučaju pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora o kreditu prilikom samog sklapanja, niti je dokazao da je upravo tužitelja upozorio na rizik ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu švicarskog franka, čija je kamatna stopa promjenjiva.

44. U odnosu na status tužitelja kao potrošača, kojem je tuženik prigovarao, treba navesti da je prema članku 3. stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom slučaju namjena kredita je kupnja nekretnine u Zagrebu, za iznajmljivanje i kasnije stanovanje djece tužitelja, kako to tužitelj i njegova supruga navode u svom iskazu. Tuženik nije za suprotni zaključak pružio nijedan dokaz, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je tužitelj ugovor sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, niti da bi u takve svrhe utrošio novčana sredstva isplaćena na temelju ugovora o kreditu. Upravo je tuženik naveo u ugovoru da se radi o stambenom kreditu namijenjenom građanima, dakle ne proizlazi da bi tužitelj obavljao poslovnu djelatnost davanja nekretnina u najam.

45. Presudom broj C-347/23 od 24.listopada 2024., Zabiton, Sud EU ukazao je da su tužitelji fizičke osobe koje su u trenutku sklapanja ugovora o hipotekarnom kreditu bile zaposlene kao službenik pravosudne policije, odnosno ravnateljica škole, te nisu obavljali nikakvu poslovnu djelatnost u području upravljanja nekretninama. Oni su sklopili ugovor o hipotekarnom kreditu kako bi financirali kupnju samo jedne stambene nekretnine namijenjene iznajmljivanju uz naknadu, a prihodi od najma prije svega su služili plaćanju mjesečnih obroka kredita. Tužitelji nisu iznajmljivali druge nekretnine.

46. Dakle, radi se o istovjetnoj situaciji kao i u ovom slučaju, gdje je tužitelj kupio stan za iznajmljivanje, ali samo tog stana, ne i drugih nekretnina, tako da se ne može govoriti da bi to bila njegova poslovna djelatnost niti je sklapanje predmetnog ugovora o hipotekarnom kreditu za tužitelja imalo profesionalnu svrhu, nego mu je svrha bila povećanje njegove privatne imovine, a stjecanje stambene nekretnine financirane tim kreditom za njih predstavlja oblik ulaganja. Sud EU navodi da takav zaključak ne dovodi u pitanje činjenica da je tužitelj imao namjeru ostvariti financijske pogodnosti iznajmljivanjem, kao i da je fizička osoba koja sklapa ugovor o hipotekarnom kreditu radi financiranja kupnje samo jedne stambene nekretnine radi njezina iznajmljivanja uz naknadu obuhvaćena pojmom „potrošač” u smislu čl. 2. toč. b) Direktive 93/13 ako ta osoba nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije. Činjenica da ta fizička osoba želi ostvariti prihode od upravljanja tom nekretninom ne može sama po sebi dovesti do njezina isključenja iz pojma „potrošač”. Slijedom svega navedenoga, tužitelja se ima smatrati potrošačem.

47. Tuženik osporava pravo tužitelju na obeštećenje zbog činjenice da je pristao na sklapanje Dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, pozivom na odluku Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., što je u cijelosti neutemeljeno. To stoga što navedena odluka nema nikakve veze, niti je donesena u svezi navedenog spornog pitanja, jer je u tom predmetu VSRH postavljeno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?", i na to pitanje dan je odgovor koji glasi: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“. Dakle, u navedenoj odluci VSRH se uopće nije bavio pitanjem spornim u ovom predmetu (da li sklapanje Dodatka ugovora o kreditu utječe na pravo korisnika kredita na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora), niti je u toj odluci VSRH izrazio kategoričan stav o tome da je pravno shvaćanje Suda EU izraženo u odluci u predmetu C-118/17 apsolutno neprimjenjivo u predmetnom slučaju obeštećenja potrošača koji je pristao na konverziju.

48. Što se tiče visine zahtjeva, ista je utemeljena na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskoj vještakinji financijske struke Darki Cecić, na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi nakon više pisanih dopuna, a i sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti, te utemeljen na mjerodavnim ispravama i primjeni pravilne metodologije obračuna.

49. U nalazu i mišljenju sudska vještakinja za financije Darka Cecić zaključuje da za cijelo vrijeme od početka otplate kredita do dana konverzije tj. u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 30. rujna 2015. pozitivna preplaćena razlika po kreditu iznosi ukupno 109.014,04 kn (14.468,73 EUR), a sastoji se od više plaćene kamate u iznosu od 18.862,32 kn, te pozitivne razlike uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj HRK primijenjen na dan isplate kredita (početni tečaj) u iznosu od 90.151,72 kn. Manje plaćeno po kreditu iznosi ukupno 26.714,87 kn (3.545,67 EUR) od čega negativna razlika kamata koja je nastala kada je primjenjivana kamatna stopa bila niža od početno ugovorene iznosi ukupno 22.765,66 kn (3.021,52 EUR), dok negativna razlika valute koja je nastala kada je tečaj CHF bio niži od početnog iznosi ukupno 3.949,21 kn (524,15 EUR).

50. U prvoj pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 6.veljače 2024., sudska vještakinja Darka Cecić očitovala se na primjedbu tuženika da prilikom izrade nalaz i mišljenja nije uzela u obzir da je s danom 29. rujna 2015, prije izvršene konverzije predmetnog Ugovora, tužitelj imao preplatu u iznosu od 9.451,56 kn/1.254,44 EUR, koja predstavlja akumulirane uplate tužitelja jer je tužitelj tijekom otplate kredita kontinuirano uplaćivao iznose veće od iznosa redovne rate kredita i da navedena preplata ne bi trebala biti priznata u razlikama u valutnoj klauzuli koju je vještakinja navela. Vještakinja navodi da je tužitelj u razdoblju od 6. lipnja 2006. do dana konverzije 29. rujna 2015. više uplatio, odnosno da je ostvario preplatu u iznosu od 7.954,71 kn/1.055,77 EUR, koji iznos je uzela u obzir i nije ga uključila kroz uplaćene iznose za redovnu kamatu i dospjelu glavnicu iskazane u izračunu nalaza i mišljenja, niti je na njega vještačena razlika u valutnoj klauzuli. Iz Tablice 1. vidljivo je da postoji razlika između preplate koju tuženik ustanovio 29. rujna 2015. i preplate koju je utvrdila vještakinja, koja iznosi 198,67 EUR/1.496,85 kuna (9.451,56 kn/1.254,44 EUR - 7.954,71 kn/1.055,77 EUR). Vještakinja ističe da preplata ustanovljena prije konverzije nije preplata koja predstavlja akumulirane uplate tužitelja koje su nastale kao posljedica kontinuiranog tužiteljevog plaćanja većeg iznosa od redovnog iznosa rate kredita, jer su sa svakim preplaćenim iznosom zatvarane sljedeće dospjele obveze po kreditu (redovna kamata, dospjela glavnica, troškovi). Ukoliko joj tuženik ne bi dostavio dodatnu dokumentaciju s kojom očito raspolaže, vještakinja ostaje pri svojem nalazu i mišljenju od 21. siječnja 2023., u kojem nije uračunata valutna klauzula na iznos pretplate od 7.954,71 kn/1.055,77 EUR.

51. U drugoj pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 18.travnja 2024., sudska vještakinja Darka Cecić očitovala se na primjedbe tuženika na njenu dopunu, u kojim tuženik navodi da vještakinja ne uzima u obzir da je s danom 29. rujna 2015., dakle prije konverzije, postojala preplata od 9.451,56 kn/1.254,44 EUR, te da se radi zapravo o akumuliranoj uplati koja je nastala tako što je tužitelj kontinuirano uplaćivao veće iznose nego što mu je bila redovna rata. Također, navodi da je do konverzije bila iskazana kao kunska preplata budući da je tuženik prilikom naplate bio dužan raditi naplate prema fiksnom tečaju 6,39. Vještakinja navodi da na temelju dokumentacije u spisu ne može potvrditi ispravnost navoda tuženika da li postoji preplata u iznosu od 9.451,56 kn/1.254,44 EUR, ali je u nastavku dala izračun koji zahtijeva tužitelj pri čemu je prijevremeno otplaćena glavnica iskazana u zasebnom stupcu 10b kako bi se očuvali odgovarajući iznosi stanja neotplaćene glavnice u stupcu 11. Valutna klauzula nije računata na prijevremeno otplaćenu glavnicu.

51.1. Na osnovi izračuna prikazanih u ovoj dopuni, a sačinjenih prema zahtjevu tuženika, za cijelo vrijeme od početka otplate kredita 1. srpnja 2006. do dana konverzije 30. rujna 2015. utvrđena je da pozitivna preplaćena razlika po kreditu iznosi ukupno 101.975,33 kn (13.534,52 EUR), a sastoji se od više plaćene kamate u iznosu od 18.862,32 kn (2.503,46 EUR), te pozitivne razlike uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj HRK primijenjen na dan isplate kredita (početni tečaj) u iznosu od 83.113,01 kn (sada 11.030,99 EUR). Manje plaćeno po kreditu iznosi ukupno 26.714,81 kn (3.545,66 EUR), od čega negativna razlika kamata koja je nastala kada je primjenjivana kamatna stopa bila niža od početno ugovorene iznosi ukupno 22.765,66 kn (sada 3.021,52 EUR), dok negativna razlika valute koja je nastala kada je tečaj CHF bio niži od početnog iznosi ukupno 3.949,15 kn (sada 524,14 EUR).

52. U trećoj pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 18.rujna 2024., sudska vještakinja Darka Cecić ponovno se očitovala na tuženikov prigovor koji ovaj put navodi od čega sastoji pretplata, jer je na dan 27.siječnja 2015. u trenutku fiksiranja tečaja na 6,39 kuna za 1 CHF tužitelj na kunskom kontu imao 4.542,93 kuna (sada 602,95 EUR) neiskorištenih sredstava, zatim pojašnjava uplate izvršene od 27.1.2015. do 29.rujna 2015. u iznosu od 4.908,36 kuna (sada 654,45 EUR), te utvrđuje da je upravo iz tih prijevremenih uplata proizašao iznos od 9.451,29 kuna (sada 1.254,40 EUR) neiskorištenih sredstava. Na osnovi ovih informacija vještakinja je izvršila novi obračun, tako što je na prijedlog tuženika iz ukupno uplaćenih sredstava tužitelja po ovom kreditu br. 5102977205 iz izračuna valutnog utjecaja isključila puni iznos neiskorištenih sredstava evidentiranih na kunskom kontu kao preplata u iznosu od 9.451,29 kuna (sada 1.254,40 EUR). Na osnovi izračuna prikazanih u ovoj dopuni, a sastavljenih prema zahtjevu tuženika, za cijelo vrijeme od početka otplate kredita 1. lipnja 2006. do dana konverzije 30. rujna 2015. godine, utvrđeno je sljedeće:

-ukupan iznos uplaćenih sredstava po kreditu iznosi 517.434,39 kuna (sada 68.675,35 EUR), a nakon umanjenja za naplaćene naknade, kamate, troškove opomena te preplaćeni iznos od 9.451,29 kuna (sada 1.254,40 EUR), za otplatu kamate i glavnice iskorišteno je 496.069,09 kuna (sada 65.839,68 EUR), a kako je to pojedinačno po anuitetitma i datumima uplata prikazano u stupcu 16 Tablice 2.,

-pozitivna preplaćena razlika po kreditu iznosi ukupno 102.405,16 kuna (13.591,58 EUR), a sastoji se od više plaćene kamate u iznosu od 18.862,32 kune (2.503,46 EUR), te pozitivne razlike uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj HRK primijenjen na dan isplate kredita (početni tečaj) u iznosu od 83.542,84 kune (11.088,04 EUR),

-manje plaćeno po kreditu iznosi ukupno 29.706,75 kuna (3.942,76 EUR) od čega negativna razlika kamata koja je nastala kada je primjenjivana kamatna stopa bila niža od početno ugovorene iznosi ukupno 22.765,66 kuna (sada 3.021,52 EUR), dok negativna razlika valute koja je nastala kada je tečaj CHF bio niži od početnog iznosi ukupno 6.941,09 kuna (sada 921,24 EUR).

53. U četvrtoj pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 17.veljače 2025., sudska vještakinja Darka Cecić dala je izračun negativnih razlika budući da je tuženik istaknuo prigovor prijeboja. Na osnovi prikazanih negativnih razlika za cijelo vrijeme od početka otplate kredita 1. srpnja 2006. do dana konverzije 30. rujna 2015., razvidno je kako manje plaćeno po kreditu iznosi ukupno 26.714,81 kn/3.545,66 EUR, od čega negativna razlika kamata koja je nastala kada je primjenjivana kamatna stopa bila niža od početno ugovorene iznosi ukupno 22.765,66 kn/3.021,52 EUR, dok negativna razlika valute koja je nastala kada je tečaj CHF bio niži od početnog iznosi ukupno 3.949,15 kn/524,14 EUR.

54. Tužitelj je nakon izvršenih vještačenja podneskom od 17.ožujka 2023. uredio tužbeni zahtjev pod točkama II. i IV., i to na način da pod točkom II. izreke potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.503,50 EUR, a pod točkom IV. isplatu iznosa od 11.965,20 EUR, sve sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, čime je preinačio tužbu pod točkom II. tako što je neznatno povisio svoje potraživanje. Budući da se tuženik usprotivio toj preinaci, sud je istu dopustio rješenjem donesenim na ročištu za glavnu raspravu održanom 5.prosinca 2023., pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom II. Naime, prema pravnom stajalištu zauzetom na sjednici Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26.studenoga 2021. dopuštena preinaka je nakon provedenog financijskog vještačenja u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima.

55. Neosnovan je prigovor zastare tuženika izjavljen za preinačeni dio tužbe, budući je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. Su-IV-123/2024-5 zauzet je pravni stav: U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, koji stav u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

56. S obzirom da je utvrđena ništetnost dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke, to tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedene ništetne odredbe ukoliko nije u cijelosti obeštećen izvršenom konverzijom.

57. Međutim, u pogledu opsega obeštećenja koji bi pripadao potrošačima koji su konvertirali svoje kredite sudska praksa je bila različita, uključujući i sam Vrhovni sud Republike Hrvatske. U međuvremenu je VSRH u predmetu posl.br.Rev-457/2025 održao sjednicu proširenog vijeća 27.svibnja 2026. na kojoj je donio odluku u kojoj zaključuje: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".

58. Time je VSRH prihvatio utvrđenja i pravna stajališta tog istog suda iz odlucke posl.br.Rev-586/2019-14 od 21.prosinca 2022., prema kojoj ZID ZPK/15, iako vrlo detaljno regulira načelo konverzije, način izračuna, kao i učinke konverzije kredita, izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO-a u vezi s člankom 1115. ZOO-a kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, ovim specijalnim propisom ništa nije određeno u pogledu zateznih kamata po osnovi odredbe članka 1111. ZOO-a, koje tužitelj također potražuje tužbenim zahtjevom. Prema tome je na strani tuženika kao banke i nadalje preostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

59. Naprijed navedene zaključke i pravna shvaćanja VSRH zauzeta na proširenoj sjednici tog suda u predmetu Rev-457/2025, prihvaća i ovaj sud. Slijedom navedenoga, tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.

60. ZID ZPK/15 određuje koje troškove konverzije snose potrošači, pa tako u članku 19.e izrijekom navodi da oni snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona; iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona; iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.

61. Uzimajući u obzir citirane odredbe ZID ZPK/15, ZOO-a i pravno shvaćanje VSRH doneseno na proširenoj sjednici održanoj 27.svibnja 2026., ovaj sud smatra da je da je djelomično osnovan zahtjev tužitelja i to u dijelu kojim potražuje isplatu zatezne kamate iznos od 2.503,50 EUR, koji se sastoji od pretplaćenih pojedinačnih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope, koja kamata tužitelju pripada od dana plaćanja pretplaćenog iznosa do zaključno 30.rujna 2015., sukladno čl.1111.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.a).

62. U konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužitelju zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate pretplaćenih iznosa.

63. Slijedom navedenog, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa glavnice od 2.503,50 EUR, kao i za isplatom više zatraženih zateznih kamata koje teku od 1.listopada 2015. do isplate, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkama II.b) i c).

64. U odnosu na pretplatu zbog rasta tečaja, zahtjev tužitelja također je djelomično osnovan zahtjev i to u dijelu kojim potražuje isplatu zatezne kamate na iznos od 11.965,20 EUR, koji se sastoji od pretplaćenih pojedinačnih iznosa po osnovi rasta tečaja, koja kamata tužitelju pripada od dana plaćanja pretplaćenog iznosa do zaključno 30.rujna 2015., sukladno čl.1111.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom IV.a).

65. Zahtjev tužitelja za isplatom iznosa glavnog duga od 11.965,20 EUR, kao i za isplatom više zatraženih zateznih kamata koje teku od 1.listopada 2015. do isplate odbijen je kao neosnovan, iz istih razloga kao i u pogledu pretplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkama IV.b) i c).

66. Tuženik je u odgovoru na tužbu pravovremeno, dakle prije zaključenja prethodnog postupka, istaknuo prigovor radi prijeboja dvaju iznosa koje je tužitelj manje platio prilikom otplate kredita zbog nižeg tečaja CHF od početno ugovorenog, kao i zbog niže kamate od početno ugovorene, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

67. Za razliku od tužitelja, koji svoje potraživanje u ovom postupku temelji na stjecanju bez osnove, potraživanje tuženika prema tužitelju koje je istaknuo u prigovoru radi prijeboja može predstavljati jedino potraživanje na temelju ugovornih obveza.

68. Navode tuženika da ima tražbinu prema tužitelju u iznosu od 524,15 EUR, sa pripadajućom zateznom kamatom, a koji je tužitelj manje platio zbog nižeg tečaja CHF-a od početnog tečaja, sud smatra u cijelosti neosnovanim. Upravo je tuženik sam sastavio nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i vezao otplatu kredita uz taj tečaj, tako da ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO. -a. Onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove nesavjestan je i nema pravo na povrat danog (u tom smislu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-580/07 od 29. kolovoza 2007. i broj Rev-2624/2015 od 23. siječnja 2019., ŽS u Karlovcu, Gž-650/2023 od 27.rujna 2023.). Stoga sud smatra da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 524,15 EUR, sa pripadajućom zateznom kamatom, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom V.

69. Tuženik predlaže da sud utvrdi da postoji njegova tražbina prema tužitelju u iznosu od 3.596,83 CHF/3.021,52 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom koji iznos je tužitelj manje platio zbog niže kamatne stope od početno ugovorene odnosno tzv.negativne razlike. Naime, niža kamatna stopa od početno ugovorene stope proizašla je iz dispozicije samog tuženika koji je jednostranom odlukom odredio nižu kamatnu stopu od početno ugovorene, pa se u konkretnom slučaju ne radi o tome da bi suprotno načelu savjesnosti i poštenja takvim ugovornim odredbama o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika kao kreditora, došlo do znatne neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naznačene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su nepoštene i ništetne u onom dijelu kojim je prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a ne na štetu tuženika kao trgovca, budući je kamatna stopa, pa i ona niža od početno ugovorene, određena upravo prema jednostranoj odluci (dispoziciji) tuženika na koju tužitelj nije imao nikakvog utjecaja. Uzimajući u obzir da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena ništetnom, a sastavio ju je isključivo tuženik, kao nesavjesna ugovora strana, to ne postoji nikakva tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.596,83 CHF/3.021,52 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, pa je odlučeno kao mu izreci presude pod točkom VI.

70. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

71. Stranke su djelomično uspjele u sporu na način da je tužitelj uspio sa zahtjevom za utvrđenjem i isplatom zatezne kamate na pojedinačne iznose glavnice zbog rasta tečaja i promjenjive kamatne stope za razdoblje od dospijeća do 30.rujna 2015., dok je tuženik uspio s dijelom zahtjeva za isplatom glavnice i za isplatom zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice zbog rasta tečaja i promjene kamatne stope za razdoblje od 1.listopada 2015. do isplate. Kada bi sud primijenio članak 154. stavak 2. ZPP (rukovodeći se visinom novčanog zahtjeva), tužitelj bi trebao naknaditi tuženoj razmjerni dio troškova postupka. U konkretnom slučaju tužitelj zahtijeva restituciju zbog toga što je tuženik u predmetni ugovor o kreditu bez pregovaranja unio nepoštene ugovorne odredbe. Uzimajući u obzir visinu tih troškova prema vrijednosti spora, troškove postupka koje je već snosio i one koje bi morao platiti tuženiku bili bi daleko veći od zateznih kamata koje su mu dosuđene zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu.

71.1. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18. srpnja 2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26. rujna 2023. koji se u sporovima u kojima stranka nije država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). O predmetu spora kao što je predmetni u kojem je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova, koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo. Naprotiv, postoji neujednačena praksa i VSRH, koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuje pravo (npr. Rev-637/2019. od 15. studenoga 2022., Rev 1096/2022 od 8. studenoga 2022. i Rev 586/2019. od 21. prosinca 2022.).

71.2. U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova, te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može dovesti do zaključka da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj-izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku predstavljalo bi miješnje u pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku.

71.3. Dakle, obvezivanje potrošača (tužitelja) da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi se načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, već je na temelju čl. 154. st. 4. ZPP-a sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i odlučio kao u izreci rješenja pod točkom III.

Split, 10.srpnja 2026.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

- tuženiku putem punomoćnika,

- u spis.