Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3 - 10010 Zagreb

Poslovni broj: 9 P-64/2026-25

(P-376/2023)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić, u pravnoj stvari tužitelja ND, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mihovilu Grubišiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB 76674680107, [adresa], zastupanog po punomoćniku Matku Bogdanu, odvjetniku u Sinju, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave 9. lipnja 2026., održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Martine Kalac, odvjetnice u Zagrebu, 10. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ND, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji glasi:

"I. Proglašava se ovrha nedopuštenom u postupku izravne naplate na temelju bjanko zadužnice broj OV-10458/09 od 15. lipnja 2009., ovjerene kod javnog bilježnika Damira Andrašića, odnosno proglašava se nedopuštenima pljenidba i prijenos novčane tražbine u iznosu od 12.632,73 eura u postupku izravne naplate koji je tuženik EOS MATRIX d.o.o., [adresa], OIB: 76674680107, kao ovrhovoditelj zahtjevom za izravnu naplatu pokrenuo 17.02.2023. pred Financijskom agencijom protiv tužitelja ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao ovršenika na temelju zadužnice broj OV-10458/09 od 15. lipnja 2009., ovjerene kod javnog bilježnika Damira Andrašića.

II. Nalaže se tuženiku EOS MATRIX d.o.o., [adresa], OIB: 76674680107, da tužitelju ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja navedenog rješenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ND, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženiku EOS MATRIX d.o.o., OIB 76674680107, [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 303,09 eura (tristo tri eura i devet centi) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. travnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaključkom ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-308/2023 od 12. travnja 2023. upućen na pokretanje ove parnice. Tužitelj ukazuje da se predmetna ovrha vodi temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika pred Financijskom agencijom (nadalje FINA) radi naplate tražbine temeljem bjanko zadužnice broj OV-10458/09 od 15. lipnja 2009., a navodi kako predmetna ovrha nije dopuštena jer je tražbina iz zadužnice zastarjela. Osim toga, ukazuje da je ovdje tuženik novi vjerovnik, a da eventualno potraživanje prednika tuženika nije valjanim putem prešlo na tuženika kao i da tužitelj nije obaviješten o navedenom pravnom poslu. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom traži da se predmetna ovrha u vidu izravne naplate i pljenidbe proglasi nedopuštenom, a uz to zahtijeva i naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava da je došlo do zastare tražbine iz predmetne zadužnice te ukazuje da je nekoliko puta od dospijeća tražbine zastara prekidana radnjama vjerovnika, a da se posljednji put vjerovnik obraćao zahtjevom za izravnu naplatu 17. veljače 2023. što je unutar zastarnog roka. Isto tako, osporava navode tužbe koji se odnose na ukazivanje nevaljanosti prijenosa potraživanja s ranijeg vjerovnika na novog vjerovnika ovdje tuženika.

3. Sud je 21. prosinca 2023. donio presudu broj P-376/2023 kojom je u točci I. izreke proglasio nedopuštenom ovrhu u postupku izravne naplate na temelju bjanko zadužnice broj OV-10458/09 od 15. lipnja 2009. ovjerene kod javnog bilježnika Damira Jandrašića, te time i pljenidbu te prijenos novčane tražbine u iznosu od 12.632,73 € u tom postupku izravne naplate koji je pokrenut od strane ovdje tuženika EOS MATRIXA d.o.o. zahtjevom za izravnu naplatu od 17. veljače 2023. pred Financijskom agencijom protiv ovdje tužitelja ND kao ovršenika, u točci II. naložio je tuženiku EOS MATRIX d.o.o. naknaditi tužitelju ND trošak parničnog postupka u iznosu od 1.053,08 €, u točci III. odbio je preostali dio zahtjeva tužitelja ND za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 378,10 €, dok je u točci IV. odbio u cijelosti zahtjev tuženika EOS MATRIX d.o.o. za naknadom troška parničnog postupka.

4. Gore navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-945/2024 od 16. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Drugostupanjski sud navodi kako iz okolnosti konkretnog slučaja ne proizlazi da je ovdje tužitelj kao ovršenik u postupku po zahtjevu za izravnu naplatu podnesenom 26. listopada 2017. iznosio prigovor zastare odnosno da bi uopće bila osporena dopuštenost te ovrhe te se za sada može zaključiti da je u tom smislu riječ o zakonito vođenom postupku i da se u smislu odredbe čl. 241. ZOO može smatrati da je podnošenjem toga zahtjeva došlo do prekida zastare, slijedom čega prvostupanjski sud nije utvrdio niti naveo razloge o tijeku i ishodu postupka naplate pokrenutog 26. listopada 2017., zbog čega za sada nije moguće zaključiti da li je i kada zastara ponovno počela teći i ovisno o tome, je li nastupila zastara u postupku naplate koji je ovdje sporan, pokrenutom zahtjevom od 17. veljače 2023.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao presliku očitovanja tuženika na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao i na prijedlog za odgodu ovrhe (list 6 – 9 spisa), presliku zaključka ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-308/2023 od 12. travnja 2023. (list 10 – 12 spisa), presliku zahtjeva za izravnu naplatu od 17. veljače 2023. (list 13 spisa), presliku obavijesti FINA-e (list 14 spisa), presliku specifikacija izvršenja osnove za plaćanje (list 15, 16 i 45 spisa), presliku dopisa o vraćanju zadužnice od 12. veljače 2014. (list 17 spisa), presliku zadužnice (list 20 i 21 spisa), presliku izjave o raskidu ugovora od 29. lipnja 2010. (list 22 i 23 spisa), presliku prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim (list 24 i 25 spisa), presliku ugovora o cesiji (list 32 – 36 spisa), presliku ugovora o financijskom leasingu (list 37 i 38 spisa), presliku izjave jamca platca (list 39 spisa), te dopis FINA- e od 16. listopada 2023. i pripadajuću dokumentaciju (list 76 – 98 spisa).

6. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

7. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8. Na ročištu održanom 9. lipnja 2026. zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela je iznova.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha u postupku izravne naplate na temelju bjanko zadužnice broj OV-10458/09 od 15. lipnja 2009. ovjerene kod javnog bilježnika Damira Andrašića, te time i pljenidba te prijenos novčane tražbine u iznosu od 12.632,73 €, koji je postupak pokrenut od strane ovdje tuženika EOS MATRIXA d.o.o. zahtjevom za izravnu naplatu od 17. veljače 2023.

10. Između stranaka nije sporno da je tužitelj je kao jamac platac izdao 15. lipnja 2009. bjanko zadužnicu ovjerenu pod brojem Ov-10458/09 kod javnog bilježnika Damira Andrašića, radi osiguranja potraživanja iz ugovora o financijskom leasingu sklopljenog 15. lipnja 2009. između davatelja leasinga IMPULS-LEASING d.o.o. i primatelja leasinga AUTOMIL PROJEKT d.o.o., da je taj ugovor raskinut 29. lipnja 2010. kada je cjelokupna tražbina davatelja leasinga dospjela na naplatu, te da je tražbina davatelja leasinga ugovorom o cesiji sklopljenim 12. svibnja 2017. prenesena na ovdje tuženika. Nadalje nije sporno da je prednik tuženika prvi zahtjev za naplatu tražbine po predmetnoj zadužnici podnio 28. prosinca 2010., da je tuženik 26. listopada 2017. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu po istoj zadužnici, a potom i zahtjev za izravnu naplatu 23. veljače 2023. te je predmet ovog parničnog postupka upravo zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe po zahtjevu od 23. veljače 2023.

11. U ovoj fazi postupka sporan je tijek i ishod postupka naplate pokrenut zahtjevom za izravnu naplatu 26. listopada 2017., odnosno da li je i kada zastara ponovno počela teći, te je li nastupila zastara u postupku naplate pokrenutom zahtjevom od 17. veljače 2023.

12. Zastarni rok za predmetnu zadužnicu, kao privatnu ispravu, prema čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 48/08 - dalje: ZOO) iznosi 5 godina.

13. Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO), a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. (čl. 241. ZOO).

14. Iz podneska koji je dostavila Financijska agencija 18. listopada 2023., a po pozivu suda da dostavi cjelokupnu dokumentaciju vezanu za postupanje po zadužnici broj OV-10458/09 od 15. lipnja 2009., razvidno je da je 26. listopada 2017. Fina zaprimila zahtjev za izravnu naplatu temeljem predmetne zadužnice od strane ovrhovoditelja Eos Matrixa d.o.o. Navedeni zahtjev za naplatu zadužnice upisan je u Očevidnik, a Fina je prestala s izvršenjem istoga nakon što su bili ispunjeni uvjeti iz članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, odnosno 29. travnja 2021. 17. veljače 2023. Fina je ponovno zaprimila zahtjev za izravnu naplatu po predmetnoj zadužnici ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o., te je isti upisala u Očevidnik.

Po predmetnoj zadužnici nije bilo naplate.

15. Sud smatra kako tužitelj nije dokazao postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona s obzirom da zastarni rok za predmetnu zadužnicu, kao privatnu ispravu, prema čl. 225. Zakona o obveznim odnosima iznosi 5 godina, a iz spisa predmeta jasno proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj na temelju predmetne zadužnice 26. listopada 2017. pokrenuo postupak prisilne naplate pred Financijskom agencijom, a koju je osnovu za plaćanje FINA isknjižila iz Očevidnika osnova za plaćanje temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima 29. travnja 2021., što znači da je zastara prekinuta 26. listopada 2017. i koji je prekid trajao sve do 29. travnja 2021. kada je FINA isknjižila predmetni zahtjev za izravnu naplatu iz Očevidnika osnova za plaćanje, temeljem odredbe čl. 12. ZPONS. Nakon toga, zastara je ponovno počela teći i tekla je sve do 17. veljače 2023. kad je tuženik ponovno dostavio predmetnu zadužnicu FINA-i na provedbu.

16. Dakle, kako vrijeme potrebno za zastaru iznosi pet godina, a tuženik je ponovo pokrenuo izvansudsku ovrhu podnošenjem zahtjeva za prisilnu naplatu FINA-i 17. veljače 2023., za koju tužitelj u ovom postupku traži da se proglasi nedopuštenom, petogodišnji rok zastare nije protekao, odnosno zastara tuženikove tražbine nije nastupila te se ovrha na temelju tog zahtjeva za prisilnu naplatu mogla provoditi.

17. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 943/2017-2 od 10. svibnja 2017. zauzeto je pravno shvaćanje u primjeni i tumačenju odredbe čl. 389. ZOO/91 (Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, koji odgovara odredbi čl. 242. ZOO) da kada se radi o dilemi ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare u svakom slučaju neovisno o razlogu zbog kojeg je došlo do obustave postupka, ili pitanje učinaka prekida zastare valja vezati uz razloge obustave postupka, valja primijeniti potonje pravno shvaćanje, dakle da se kod odgovora na pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te da li slijedom toga zastarni rok teče iz početka, zauzeo shvaćanje da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen. Kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja tada pokretanje ovršnog postupka okončanog obustavom postupka ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno.

18. Sukladno čl. 12. st 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020) ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciji, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika, Agencija prestaje s izvršenjem osnove. Iz navedenog proizlazi da je do nemogućnosti izvršenja spomenute osnove za plaćanje došlo iz objektivnih razloga, tj. po sili zakona, te da je upravo i samo zbog tog razloga Fina prestala 29. travnja 2021. izvršavati tu osnovu za plaćanje pa ne znači da je do obustave ovrhe 29. travnja 2021. došlo zbog pasivnosti tuženika kao ovrhovoditelja, pa da bi se imalo smatrati da je isti odustao od ranije prisilne naplate.

19. Ovlaštenje tužitelja proizlazi iz sklopljenog Ugovora o cesiji između društva IMPULS-LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 24/1, OIB: 65918029671 i društva EOS MATRIX d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 76674680107 ovjerenog 12. svibnja 2017. kod javnog bilježnika Vesne Kelečić pod poslovnim brojem OV-7195/17 i 15. svibnja 2017. kod javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-7283/17. i Dodatka II Ugovoru o cesiji iz kojih proizlazi da je IMPULS-LEASING d.o.o. na EOS MATRIX d.o.o. prenio svoja dospjela, a nepodmirena potraživanja iz ugovora o leasingu, između ostalog i temeljem Ugovora o financijskom leasingu sklopljenog 15. lipnja 2009. između davatelja leasinga IMPULS-LEASING d.o.o. i primatelja leasinga AUTOMIL PROJEKT d.o.o., a radi osiguranja kojeg potraživanja je tužitelj kao jamac platac izdao 15. lipnja 2009. bjanko zadužnicu ovjerenu pod brojem Ov-10458/09 kod javnog bilježnika Damira Andrašića.

20. Iz priloženih ugovora razvidno je da je da je istima između ovdje tuženika i IMPULS-LEASING d.o.o. ugovoren ustup - prijenos nenaplaćenih potraživanja IMPULS-LEASING d.o.o., koja potraživanja IMPULS-LEASING d.o.o. ima prema svojim dužnicima, na ovdje tuženika.

21. Ustup tražbine (cesija) reguliran je odredbama članka 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), te tako sukladno odredbi stavka 1. navedenog članka 80. ZOO- a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu.

22. Slijedom navedenog, sud utvrđuje kako je tuženik sukladno odredbi čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona dokazao da je ovjerovljenom privatnom ispravom na njega prešla tražbina vjerovnika IMPULS-LEASING d.o.o. prema ovdje tužitelju iz bjanko zadužnice ovjerene pod brojem Ov-10458/09 kod javnog bilježnika Damira Andrašića. Stoga, nije osnovan ni žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

23. Odredbom članka 82. st. 1. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, no prema sudskoj praksi obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o ustupu tražbine (Vs, Revt-3/07 od 6.3.2007.), odnosno činjenica da dužnik nije obaviješten o ustupanju tražbine novom vjerovniku ne utječe na valjanost ustupanja, a vođenje parnice novog vjerovnika protiv dužnika može se smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine (Vs, Revt-36/03-2 od 18.02.2004. i Vs, Rev-1559/01 od 12.9.2001.). Naime, sukladno zakonskoj odredbi članka 82. st. 1. ZOO-a o ustupu tražbine dužnika je dužan obavijestiti ustupitelj, a ne preuzimatelj tražbine. Nedvojbeno je da je u konkretnom slučaju tužitelj obaviješten o ustupanju, s obzirom da je prema stajalištu sudske prakse pokretanjem ovršnog postupka od strane ovdje tuženika protiv tužitelja, tužitelj obaviješten o prijenosu tražbine.

24. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je u cijelosti.

25. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

26. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u postupku, to mu je tužitelj dužan nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 25. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) uvećan za PDV, te mu je priznat trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura. Ukupno priznati trošak tuženiku iznosi 303,09 eura.

27. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude s obzirom da se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice, nije mu priznat trošak pristojbe na presudu s obzirom da istu nije dužan platiti, te mu nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu s obzirom da obveza plaćanje iste nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, a tuženik je u cijelosti uspio u postupku.

28. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 10. srpnja 2026.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovog suda na županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika