Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg Dr. F. Tuđmana 2

31400 Đakovo

Posl. broj: Pn-22/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu po sutkinji Snježani Brajko u pravnoj stvari tužitelja VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marini Konrad odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587 zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. lipnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika i javno objavljene presude 10. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 isplatiti I- tužiteljici VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelju NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 33.180,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2026. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 naknaditi I- tužiteljici VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelju NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 8.875,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja, tj. od 10. srpnja 2026., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da je pred naslovnim Općinskim sudom u Slavonskom Brodu vođen ovršni postupak ovrhovoditelja: 1. Kentbank d.d. Zagreb i 2. ČZ iz [adresa], protiv ovršenika, ovdje I- tužiteljice, radi isplate novčane tražbine, pod poslovnim brojemOvr-3167/2012. Naveden i ovršni postupak radi naplate novčane tražbine vođen je na suvlasničkom dijelu nekretnine u vlasništvuI-tužiteljiceupisaneuzk.ul.br. 967 k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od 1/2dijela k. č. br. [katastarska čestica]–Kuća, dvorište i oranica Selo sa 1203 m2 rješenjem o ovrsi naslovnog suda, Ovr-3167/12 od 12. studenog 2012.g. određena je ovrha na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi naplate potraživanja ovrhovoditelja Kentbank d.d., dok je rješenjem o ovrsi naslovnog suda, Ovr-2895/15od 25. rujna 2015.g. određena ovrha na nekretninama upisanimuzk.ul.br. 967 k. o. [katastarska općina] radi razvrgnuća suvlasništva temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu R1-73/13-17 od 10. veljače 2014.g.između I- tužiteljice i ČZ.

2. Zaključkom Ovr-2895/15-24 od dana 16. prosinca 2016.g. ovrhovoditelj ČZ pristupa na već pokrenuti ovršni postupak broj Ovr-3167/12 između ovrhovoditelja Kentbank d.d. Zagreb i I-tužiteljice kao ovršenice. Zaključkom Ovr- 3167/12-44 od 25. travnja 2017.g. određena je javna dražbu te je ista održana 5. lipnja 2017.g. u zgradi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, a na kojoj javnoj dražbi su u ovršnom postupku prodavane nekretnine u suvlasništvu 1/2ovršenika, ovdje I- tužiteljice, upisaneuzk.ul.br. 967 k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica]–Kuća, dvorište i oranica Selo sa 1203 m2ito Suvlasnički dio1(1/2). Dana 5. lipnja 2017.g. naslovni sud donio je rješenje o dosudi Ovr-3167/12-52,a koje je rješenje ispravljeno rješenjem istog suda Ovr-3167/12-72od 17. svibnja 2018.g., kojim rješenjem se pod točkom I. nekretnine u suvlasništvu 1/2 ovršenik, ovdje I-tužiteljice, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica]–Kuća, dvorište i oranica Selo sa 1203 m2, dosuđuju kupcu ČZ te pod točkom III. istog rješenja određeno je brisanje svih zabilježbi na cjelokupnoj nekretnini, unatoč tome što cijela nekretnina nije bila predmet ovršnog postupka. Na predmetnoj nekretnini bili su zabilježeni brojni tereti, uključujući i pravo služnosti plodouživanja pod poslovnim brojem Z-2984/09 i prava služnosti doživotnog uživanja pod poslovnim brojem Z-1348/96. Naime, na suvlasničkom dijelu ČZ (koje nije bilo predmet ovršnog postupka) je osnovano pravo služnosti doživotnog uživanja nekretnine u korist I-tužiteljice upisano temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Slavonskom Brodu, O-626/90 od 9. studenog 1990.g. Iz zemljišnoknjižnog izvatka je vidljivo da je navedeni upis bio prvi u prvenstvenom redu na temelju rješenjaZ-1348/96 od 8. ožujka 1996.g.Nadalje, dana 24. ožujka 2009.g. je između I-tužiteljice i njezinog supruga, ovdje II-tužitelja NZ sklopljen Ugovor o osnivanju prava plodouživanja, a u kojem ugovoru se utvrđuje da je I-tužiteljica upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela te ovlaštenica prava služnosti doživotnog uživanja na drugom dijelu nekretnine tj. na ½ dijela nekretnine koji je u vlasništvu ČZ. Istim ugovorom je osnovano pravo plodouživanja na suvlasničkom dijelu I-tužiteljice u korist II-tužitelja te isto pravo plodouživanja upisano na predmetnoj nekretnini pod poslovnim brojem Z-2984/09. Uvidom u navedenu oznaku predmeta R1-73/13 i datuma donošenja odluke u istom postupku, a radi namirenja koje novčane tražbine tj. ostvarivanja prava radi čijeg se namirenja je i provedena ovrha Ovr-2895/15 (koja ovrha je kasnije pristupila na Ovr- 3167/12), nesporno je vidljivo da isti upisi imaju kasniji prvenstveni red u odnosu na upise osobnih služnosti upisanih pod brojevima Z-1348/96 i Z-2984/09; stoga isti upisi brisanja istih odluka nisu mogli biti učinjeni pobijanim rješenjem.

3. Sud je rješenjem o dosudi Ovr-3167/12-52od 5. lipnja 2017.g.,a koje je rješenje ispravljeno rješenjem istog suda Ovr-3167/12-72od 17. svibnja 2018.g.,odrediobrisanjenavedenih prava osobnih služnosti te na taj način postupio protivno zakonskim odredbama iz čl. 87. st. 2. Ovršnog zakona koji propisuje da prodajom nekretnine ne prestaju osobne služnosti koje su u zemljišnoj knjizi upisane prije prava radi čijeg se namirenja provodi ovrha. Nadalje, sukladno st. 3. istog članka, pravomoćnošću rješenja o dosudi nekretnine prestaju stvarne služnosti i ostale osobne služnosti, a što se odnosi na osobne služnosti koje nisu upisane u zemljišne knjige ili one osobne služnosti koje su upisane nakon prava radi čijeg se namirenja provodi ovrha; a što nije slučaj u predmetnoj pravnoj stvari budući da je upis prvi u prvenstvenom redu (kako upis služnosti u korist I-tužiteljice na jednom suvlasničkom dijelu, tako i služnost u korist II-tužitelja na drugom suvlasničkom dijelu –suvlasnički dijelovi prije rješenja o dosudi) i prije upisa prava vlasništva ČZ zemljišne knjige. Tužitelji posebno ističu da je sud gore navedenim rješenjem o dosudi odredio i brisanje upisa na suvlasničkom dijelu nekretnine koje je i ranije bilo u vlasništvu ŽZ nije bilo niti predmetom ovrhe, a na kojem dijelu i je bilo uknjiženo gore navedeno pravo doživotnog uživanja nekretnina u korist I- tužiteljice(Suvlasnički dio:2 (1/2)).

4. Navode da je sud postupio protivno zakonskim odredbama Ovršnog zakona jer nije mogao odrediti upise brisanja navedenih osobnih služnosti pod brojemZ- 1348/96 i Z-2984/09. Temeljem nezakonitog brisanja oba prava služnosti, tužitelji su bili prisiljeni iseliti iz predmetne nekretnine sukladno zaključku naslovnog suda, Ovr- 3167/12 od 8. kolovoza 2019.g. o prinudnom ispražnjenju predmetne nekretnine od osoba i stvari te predati istu u posjed ovrhovoditelju ČZ. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci, broj Gž Ovr-871/19-8 od 12. veljače 2021.g., prihvaćen je prijedlog ovršenice, ovdje I-tužiteljice NZ te je ukinuta klauzula pravomoćnosti rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Ovr-3167/12 od 17. svibnja 2018. te je prihvaćena žalba treće osobe, ovdje II-tužitelja i ukinuto je isto rješenje u t. III. izreke (brisanje zabilježbe prava služnosti) i predmet je vraćen na ponovni postupak. U ponovljenom postupku, rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Ovr- 3167/2012-133 od 30. ožujka 2021.g. prihvaćen je prijedlog treće osobe, ovdje II- tužitelja te su ukinute klauzule pravomoćnosti rješenja istog suda Ovr-3167/2012-52od 5. lipnja 2017.g. i Ovr-3167/2012-72 od 17. svibnja 2018.g. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno donošenjem rješenja Županijskog suda u Rijeci, Gž Ovr-362/21- 5 od 31. kolovoza 2021.g.

5. Dvije godine nakon prinudnog ispražnjenja nekretnine, rješenjem Županijskog suda u Rijeci, Gž Ovr-362/2021-7 od 31. kolovoza 2021.g. prihvaćena je žalba ovršenice, ovdje I-tužiteljice i treće osobe, ovdje II-tužitelja te je ukinuto rješenje naslovnog suda Ovr-3167/12 od 5. lipnja 2017.g. ispravljeno rješenjem Ovr-3167/12 od 17. svibnja 2018.g. u dijelu t. III izreke kojom je određeno brisanje zabilježbe prava plodouživanja u korist II-tužitelja i prava doživotnog uživanja u korist I-tužiteljice na nekretninama u suvlasništvu ½ I-tužiteljice upisanoj u zk. ul. br. 967k.o. [adresa], a koje su upisane rješenjem zemljišnoknjižnog suda Z-1348/96 od 8.ožujka 1996.g. i Z- 2984/09 od 25. ožujka 2009.g.

6. Temeljem navedenog rješenja Županijskog suda u Rijeci, Gž Ovr-362/2021- 7 od 31.kolovoza 2021.g., rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Slavonski Brod pri Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, Z-7513/2022 od 7. lipnja 2022.g. uspostavljeno je prijašnje zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Z-5819/19, na način da su ponovno određeni upisi prava osobnih služnosti u korist tužitelja. Međutim, ČZ je dana 5. svibnja 2022.g. otuđila nekretninu kupoprodajnim ugovorom na osobu s kojom je u tazbinskom odnosu, zbog čega podnositelji zahtjeva imaju opravdanu sumnju da je isto učinjeno s ciljem osujećivanja podnositelja zahtjeva na ostvarivanje svojih prava. Podnositelji zahtjeva su se obratili dopisom novom vlasniku nekretninu, ZZ, V. 66, 75181 Ortsteil, Republika Njemačka, OIB: 74896149933(koji je već ranije zaprimio gore navedeno rješenje ZK odjela Slavonski Brod, Z-7513/2022 od 7. lipnja 2022.g) s ciljem mirne predaje predmetne nekretnine u suposjed. Obzirom da se ZZ na dopis oglušio, dana 30. kolovoza 2022.g. podnositelji zahtjeva pokrenuli su parnični postupak pred naslovnim sudom radi predaje u suposjed, a koji postupak se vodi pod poslovnim brojem P-467/22. Također, u međuvremenu je i novi vlasnik ZZ pokrenuo postupak protiv podnositelja zahtjeva radi brisanja uknjižbe tereta, a koji se vodi pred naslovnim sudom, pod poslovnim brojem P-453/22. Nadalje navode da pred sudom, ČZ vodi parnični postupak protiv I-tužiteljice radi izgubljene zarade, a koji postupak se vodi pod poslovnim brojem P-263/18. Iz svega navedenog jasno proizlazi da je zbog pogrešnog postupanja suda u pogledu brisanja prava osobnih služnosti pokrenut cijeli niz parničnih postupaka koji za će biti dugotrajni i zahtijevati iznimno visok iznos troškova. Navedenim postupanjem naslovnog suda za tužitelje je nastala šteta te su ispunjene pretpostavke iz čl. 105.Zakona o sudovima, budući je tužiteljima kao ovršeniku i trećoj osobi u ovršnom postupku Ovr-3167/12, nezakonitim i nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti nanesena nenadoknadiva šteta.

7. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, kako po osnovu, tako i po visini. Navodi da iz tužbe nije vidljivo o kojoj vrsti štete se radi, u čemu se ona sastoji, te po kojim kriterijima su tužitelji odredili njezinu visinu. Isto tako, tužitelji nisu predložili izvođenje niti jednog dokaza na okolnost nastanka i postojanja eventualne štete niti njezine visine, već je iznos štete određen paušalno. Tužba se ukazuje nerazumljivom i nepotpunom i potrebno je pozvati tužitelje da istu urede sukladno čl. 109 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), odnosno, podredno odbaciti tužbu tužitelja. Nadalje, vezano uz činjenične navode tužbe, točno je da je pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu vođen ovršni postupak ovrhovoditelja Kentbank d.d. Zagreb i ČZ protiv ovršenice, ovdje prvotužiteljice, nesporno je i da je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr-3167/2012-52 od 5. lipnja 2017., ispravljenim rješenjem broj Ovr-3167/2012-72 od 17. svibnja 2018., određeno brisanje zabilježbe prava plodouživanja na dijelu nekretnina VZ za korist NZ, upisanog od brojem Z-2984/2009 te brisanje prava služnosti doživotnog uživanja za korist VZ, upisanog pod brojem Z-1348/96.

8. Međutim tuženik navodi da bi u izvanuovornom odnosu oštećenik imao pravo na naknadu štete, pa tako i u slučaju primjene čl. 105 Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, dalje: ZS) na koji se tužitelji pozivaju u tužbi, potrebno je da se kumulativno ispune određene pretpostavke a to su subjekti tog odnosa (odgovorna osoba i oštećenik), štetna radnja, šteta nastala oštećeniku te adekvatna uzročno-posljedična veza između štetne radnje i posljedice te protupravnost postupanja odgovorne osobe. Kao što je tužena već ranije navela, tužitelji nisu niti specificirali koja im je to eventualna šteta nastala niti predložili dokaze radi utvrđenja njezina postojanja i visine, a iz tužbe ne proizlazi niti da su ispunjene ostale potrebne pretpostavke- protupravnost postupanja sudova (što tužena osporava) i postojanje uzročno-posljedične veze između takovog eventualnog postupanja i štete nastale tužiteljima. Iz navoda tužbe proizlazi da tužitelji smatraju da se štetna radnja, tj. protupravnost postupanja suda očituje u donošenju rješenja o dosudi kojim je određeno brisanje zabilježbe prava plodouživanja odnosno, prava služnosti doživotnog uživanja za korist tužitelja i rješenja o ispravku rješenja o dosudi, a uvidom u sudski spis utvrđeno je da su oba naprijed navedena rješenja dostavljena ovršenici (ovdje prvotužiteljici) VZ, supruzi NZ (ovdje drugotužitelju), što znači da je ovršenica VZ bila upoznata da se navedenim rješenjima određuje brisanje prava služnosti doživotnog uživanja uknjiženog za njezinu korist i brisanje plodouživanja na njezinom suvlasničkom dijelu uknjiženog za korist njezina supruga NZ i nije niti na jedno od tih rješenja uložila žalbu (kako na rješenje o dosudi tako niti na rješenje o ispravku) zbog navedenog razloga. Znači, određenje suda koje tužiteljica smatra protupravnim i radi kojega podnosi ovu tužbu za naknadu štete, a to je brisanje prava služnosti tužitelja u ovršnom postupku, prvotužiteljica kao ovršenica u ovršnom postupku nije pobijala žalbom. Ovršenica, ovdje prvotužiteljica, podnijela je žalbu protiv rješenja o dosudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr-3167/2012-52 od 5. lipnja 2017., a na rješenje o ispravku rješenja o dosudi broj Ovr-3167/2012-72 od 17. svibnja 2018. ista se nije žalila.

9. Međutim, žalbu protiv rješenja o dosudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr-3167/2012-52 od 5. lipnja 2017. prvotužiteljica je uložila zbog, po njenu mišljenju, neadekvatne dostave rješenja o dosudi te dalje u žalbi elaborira kako je sud neopravdano odbio prijedlog za odgodu ovrhe. Žalba prvotužiteljice na rješenje o dosudi odbijena je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Ovr-644/2017 od 12. veljače 2018. Upravo zbog činjenice da se ovršenica nije žalila na dostavljena joj rješenja, (barem ne iz razloga brisanja služnosti), oba rješenja su postala pravomoćna i po pravomoćnosti su dostavljena u zk. odjel Općinskog suda u Slavonskom Brodu radi njihove provedbe i brisanja prava služnosti u zk. knjizi. Rješenja su provedena i služnosti su brisane rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Z-5819/2019 od 3. lipnja 2019. Tuženica posebno ističe da je Općinski sud u Slavonskom Brodu, po službenoj dužnosti, svojim rješenjem broj Ovr- 3167/2012-93 od 1. listopada 2018. ukinuo klauzulu pravomoćnosti rješenja o ispravku rješenja o dosudi broj Ovr-3167/2012-72 od 17. svibnja 2018. (iz razloga što je isto rješenje dostavljeno izravno ovršenici, a ne njezinu punomoćniku), međutim, po žalbi ovrhovoditeljice predmetno rješenje ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž Ovr-559/2018-4 od 13. svibnja 2019. Protiv rješenja Županijskog suda prvotužiteljica, po punomoćniku, je izjavila reviziju, ali po proteku roka za izjavljivanje revizije, uslijed čega je njezina revizija i odbačena rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr-3167/2012-108 od 5. srpnja 2019., kao nepravodobna. Iz svega navedenog razvidno je da su tijekom osporavanog sudskog postupka tužitelji imali na raspolaganju pravna sredstva za zaštitu svojih prava, no nisu poduzeli adekvatne radnje kako bi zaštitila svoja prava u postupku. Prvotužiteljica je tijekom postupka propustila podnijeti pravni lijek, odnosno propustila podnijeti pravni lijek protiv određenja suda koje smatra protupravnim iz tog razloga ili je pak pravni lijek podnijela po proteku roka. Svojim nečinjenjem u vidu nepodnošenja pravnog lijeka protiv rješenja koje je uredno primila, odnosno podnošenjem pravnih lijekova iz neadekvatnih razloga i po proteku roka ovršenica, ovdje prvotužiteljica je doprinijela tomu da se njezino pravo služnosti i pravo služnosti njezina supruga brišu u zemljišnoj knjizi, a do čega ne bi došlo da je ista na predmetna rješenja uložila žalbu zbog brisanja prava služnosti. Naime, po žalbi bi ta rješenja bila predmet preispitivanja u tom smislu i bila bi ispravljena omaška u istima, kao što je to kasnije i učinjeno u ponovljenom postupku rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr-362/2021-7 od 31. kolovoza 2021. Isto tako, da je prvotužiteljica izjavila reviziju na rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž Ovr-559/2018-4 od 13. svibnja 2019. u roku, opravdanost ukidanja klauzule pravomoćnosti na rješenje o ispravku rješenja o dosudi bilo bi predmetom preispitivanja od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u toj fazi ovršnog postupka.

10. Tuženik navodi da nakon što je rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr-871/2019-8 od 12. veljače 2021. predmet vraćen Općinskom sudu u Slavonskom Brodu na ponovni postupak, u ponovljenom postupku, povodom žalbi tužitelja zbog brisanja prava služnosti na osporavano rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr-3167/2012-52 od 5. lipnja 2017., ispravljeno rješenjem broj Ovr-3167/2012- 72 od 17. svibnja 2018., Županijski sud u Rijeci je svojim rješenjem broj Gž Ovr- 362/2021-7 od 31. kolovoza 2021., ukinuo osporavano rješenje u dijelu kojim se određuje brisanje zabilježbe prava plodouživanja za korist NZ i prava doživotnog uživanja za korist VZ, ovdje tužitelja. Slijedom navedenog su u zemljišnu knjigu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana prava služnosti obaju tužitelja, s istim (ranijim) prvenstvenim redom upisa, rješenjem zk. odjela Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Z-7513/2022 od 7. lipnja 2022. Dakle, tužitelji sada dolaze upisani u zemljišnu knjigu kao nositelji prava osobnih služnosti i to na način da je pod brojem Z-2984/2009 od 25. ožujka 2009. uknjiženo pravo osobne služnosti – pravo plodouživanja na dijelu nekretnina VZ upisanih u A (sada 1. suvlasnički dio od 1/2 dijela) u vlasništvu ZZ, za korist NZ, a pod brojem Z- 1348/96 od 8. ožujka 1996. uknjiženo je pravo služnosti doživotnog uživanja nekretnina upisanih u A (2. suvlasnički dio od 1/2 dijela) u vlasništvu ZZ, za korist VZ. Činjenica da novi vlasnik nekretnine tužiteljima kao nositeljima prava služnosti osporava predaju u suposjed nekretnine, nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa samim osporavanim rješenjima suda, već predstavlja osobni odnos i postupanje vlasnika poslužne nekretnine prema ovlaštenicima prava služnosti, a koji ne proizlazi iz odluke suda već je izraz volje novog zk. vlasnika.

11. Tuženik navodi da tužitelji nisu dokazali niti jednu pretpostavku potrebnu za postojanje izvanugovornog odnosa za naknadu štete između tužitelja i tuženice. Opreza radi, tuženica ističe da je prvotužiteljica VZ svojim (ne)postupanjem omogućila brisanje služnosti, što u konkretnom slučaju predstavlja okolnost zbog koje, u smislu čl. 1092 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), ne bi niti imala pravo na naknadu štete, sve kada bi joj ista i nastala i kada bi za nju odgovarala tuženica, a što tuženica osporava. Člankom 1092 ZOO, određeno je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjernu sniženu naknadu, a kada je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja. koje u konkretnom slučaju nikako ne bi opravdavale naknadu štete (sve i kada bi tužitelji dokazali da im je šteta nastala).

12. Tuženik ističe i prigovor zastare.

13. Tuženik smatra da tužitelji nemaju pravo na naknadu štete pa tako niti na kamate na eventualnu štetu, tuženica osporava i tijek zakonske zatezne kamate koju tužitelji potražuju od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora. Naime, ukoliko je riječ o neimovinskoj šteti, kamate teku od dana podnošenja tužbe sudu, a ukoliko je riječ o imovinskoj šteti, kamate teku od dana donošenja presude, a ni u kom slučaju od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora tuženici. Slijedom svega naprijed navedenog, a budući da su zabilježbe služnosti za korist tužitelja u ovršnom postupku ponovo upisane u zk. knjigu te da tužiteljica VZ u prvotno vođenom postupku nije poduzela potrebne radnje da zaštiti svoje pravo za koje smatra da joj je bilo povrijeđeno, ista nema pravo zahtijevati naknadu štete za koju smatra da joj je time nastala (koju štetu tužena u cijelosti osporava). Upravo zbog navedenog, navodi iz tužbe tužitelja nisu osnovani, niti ima osnove za zaključak da se radi o nezakonitom ili nepravilnom radu sudova jer se eventualna pogrešna primjena postupovnih odredbi ili materijalnog prava ne može sama po sebi smatrati nezakonitim radom u smislu odredbe čl. 105. st. 1. ZS, što znači da nema protupravnosti postupanja sudova koje bi, u slučaju eventualnog ispunjenja ostalih pretpostavki, legitimiralo tužitelje na naknadu štete temeljem te osnove.

14. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, sud je proveo dokaze uvidom u spis br. Ovr-3167/12, saslušao tužitelje, izvršen je uvid u vlasničke listove za predmetne nekretnine, te ostalu dokumentaciju koja prileži ovom spisu.

15. Tužiteljica VZ u svom iskazu je navela da je bila suvlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u ½ dijela, a u drugoj polovni dijela suvlasnica je bila njezina sestra ČZ koja je njoj dala plod uživanja na svom suvlasničkom dijelu. Najprije je njezina sestra sudu podnijela prijedlog radi diobe suvlasništva nekretnina tako da je rješenjem suda određena javna prodaja i u tom postupku njezina sestra je kupila njezin dio kuće te je brisano i pravo plod uživanja koje je imala na sestrinom suvlasničkom dijelu a također i plod uživanje na njezinom suvlasničkom dijelu koje je dala svom suprugu EZ. Ova prava plod uživanja uknjižena su puno prije nego što je njezina sestra podnijela prijedlog za razvrgnuće suvlasništva i ovršnog postupka. Nakon toga, točnije 31. kolovoza 2019., ona i suprug su također u ovršnom postupku deložirani iz predmetne nekretnine jer im je rečeno da nemaju pravo stanovanja, budući da više nemaju pravo plod uživanja. Tu večer prespavali su kod susjeda, a potom su jedno vrijeme živjeli u kući njezine nećakinje koja živi i radi u Njemačkoj, a kada je ona prodala kuću ponovno su se našli u nezgodnoj situaciji pa joj je njezina kolegica ponudila da žive u kući njezinog supruga koja je prazna tako da i danas tamo žive. Navela je da je u mirovini od 2020. a mirovina joj iznosi nešto manje od 400,00 eura. U vrijeme ovrhe i iseljenja nije radila i nalazila sam se na Zavodu za zapošljavanje. Nadalje je navela da je u vrijeme deložacije bio nazočan punomoćnik ovrhovoditelja odvj. Petar Krnić, njezina sestra kao ovrhovoditeljica i njezin suprug, električar, vodoinstalater i 5 do 6 policajaca i 4 zaštitara. Ova scena izazvala je veliku pozornost u selu, većina susjeda je izašla i nije im bilo jasno što se događa s obzirom da je bilo i više policajaca. Ona je sve to vrijeme plakala i doživjela je šok. U kući je ostalo dosta stvari za koje je i sentimentalno vezana jer ih nije uspjela, a nijem imala niti gdje odnijeti. Nećakinja kod koje je živjela jedno vrijeme je kćer od njezine sestre koja je i podnijela ovu ovrhu. U trenutku deložacije imala je 62 godine. Sve je to loše utjecalo na njezino zdravlje tako da slabo spava, boli ju želudac, hoda po noći i skroz su joj te slike u glavi. Njezini susjedi su svi iznenađeni kako je do toga došlo jer su u biti imali dobre odnose, ona i sestra. Na upit punomoćnika tuženika zašto je Kent banka pokrenula ovršni postupak i kada je pokrenut, navela je da je brat od njezinog supruga imao kredit u Kent banci i kada je on umro oni su tu obvezu preuzeli na sebe, iznos kredita je bio oko 6.000,00 eura. Na daljnji upit dali se žalila na rješenje o dosudi u kojem su brisana prava plod uživanja, navela je da je. Navela je da se nije liječila po psihijatru. Nadalje je navela da su oni sa Kent bankom zaključili sporazum o naplati potraživanja Kent banke. Navela je da su ona i suprug planirali ostati živjeti u predmetnoj nekretnini bez obzira na ovrhu o dugovanju jer je ona u toj kući živjela od svog rođenja, znači 62 godine.

16. Tužitelj NZ u svom iskazu je naveo da je suprug tužiteljice i imao je na njezinom suvlasničkom dijelu uknjiženo pravo plod uživanja mnogo ranije nego što je podnesena ovrha. Nadalje navodi da se u trenutku deložacije osjećao jako loše jer ovršitelj koji je došao je njegov prijatelj i rekao mu da mora izaći iz kuće. Zbog svega toga on gotovo ništa ne spava, ali nije išao niti ide kod liječnika. Na predmetnoj nekretnini ostale su neke njegove stvari a posebno mu je žao jer su on i supruga dosta ulagali u tu kuću. Sve do tada on je bio u dobrim odnosima sa svojim susjedima ali zbog ove situacije jednostavno ih izbjegava jer ga je i sramota zbog svega. Nadalje je naveo da on i supruga nemaju djece i zbog toga je uknjiženo pravo služnosti stanovanja u njegovu korist na ½ predmetne nekretnine vlasništvo tužiteljice, ali se ne može sjetiti dali je dugovanje u Kent banci postojalo i prije sklapanja prava služnosti stanovanja.

17. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

18. Nije sporno da je tužiteljica VZ bila suvlasnica nekretnina i to roditeljske kuće (obiteljske kuće) u ½ dijela zajedno sa svojom sestrom CZ koja je bila suvlasnica u ½ iste nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], kuća, dvorište i oranica Selo, površine 1203 m2. Nadalje je nesporno da je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 9. studenog 1990. godine br. O-626/90 uknjiženo pravo služnosti doživotnog uživanja na cijeloj nekretnini u korist tužiteljice VZ pod brojem Z-1348/96, a temeljem Ugovora o osnivanju prava ploduživanja od 25. ožujka 2009. godine br. OV-3366/09 uknjiženo pravo ploduživanja na suvlasničkom dijelu nekretnine VZ u korist njezina supruga EZ pod brojem Z-2984/09.

19. Nesporno je da je suvlasnički dio nekretnine tužiteljice bio predmet ovrhe u postupku br. Ovr-3167/12 u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Kent Bank d.d. protiv ovršenice VZ, da je u međuvremenu proveden postupak radi diobe suvlasničke zajednice nekretnina po prijedlogu predlagateljice CZ, te je nakon provedenog postupka doneseno rješenje 10. veljače 2014. godine br. R1-73/13 (list spisa 63 i 64) kojim se razvrgava suvlasništvo na predmetnim nekretninama civilnom diobom na način da se izvrši prodaja nekretnina te se dobivenom kupovnom cijenom isplate suvlasnici CZ i VZ svaka u ½ dijela, te je CZ podnijela prijedlog za ovrhu u predmetu br. Ovr-2895/15 od 11. ožujka 2015. godine prodajom predmetne nekretnine, te je zaključkom suda br. Ovr-2895/15 od 16. prosinca 2016. godine ista pristupila u već pokrenuti ovršni postupak br. Ovr- 3167/12 između ovrhovoditelja Kend Bank i ovršenice VZ. Nesporno je da je tijekom ovršnog postupka predmetna nekretnina prodana na javnoj dražbi, da je istu kupila CZ te da je sud 5. lipnja 2017. godine donio rješenje o dosudi br. Ovr-3167/12-52, a koje rješenje je ispravljeno rješenjem br. Ovr-3167/12-72 od 17. svibnja 2018. godine kojim rješenjem se pod točkom I. nekretnine u suvlasništvu ovršenika – VZ dosuđuju kupcu CZ, a pod točkom III. istog rješenja određeno je brisanje svih zabilježbi na cijeloj nekretnini. Valja reći da je predmet ovršnog postupka bila samo ½ suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice.

20. Nesporno je također da je tužiteljica kao ovršenica osobno primila rješenje o dosudi, kao i rješenje kojim se odbija prijedlog za odgodu, te da je tek tada angažirala punomoćnika – odvjetnika koji je uložio žalbu na citirana rješenja, ali je Županijski sud u Osijeku žalbe ovršenice odbio i potvrdio prvostupanjska rješenja, te je u konačnici i doneseno rješenje radi iseljenja, te su tužitelji, a što proizlazi iz njihovog iskaza, deložirani 31. kolovoza 2019. godine.

21. Nesporno je također da je rješenjem Županijskog suda u Rijeci br. Gž Ovr- 871/19 od 12. veljače 2021. godine prihvaćen prijedlog ovršenice, ovdje tužiteljice, te je ukinuta klauzula pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. Ovr-3167/12 od 17. svibnja 2018. godine, te je prihvaćena žalba treće osobe ovdje 2. tužitelja i ukinuto isto rješenje u točki III. izreke (brisanje zabilježbe prava služnosti) te je u ponovljenom postupku rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. Ovr- 3167/12-133 od 30. ožujka 2021. godine ukinuta klauzula pravomoćnosti rješenja istog suda br. Ovr-3167/12-52 od 5. lipnja 2017. godine i Ovr-3167/12-72 od 17. svibnja 2018. godine, a isto rješenje je postalo pravomoćno rješenjem Županijskog suda u Rijeci br. Gž Ovr-362/21-5 od 31. kolovoza 2021. godine.

22. Međutim, sporno je, a kako to navodi i tuženik u odgovoru na tužbu, dali je nastupila zastara potraživanja, dali su ispunjene pretpostavke sukladno čl. 105. Zakona o sudovima, a na koji se tužitelji pozivaju a to su subjekti tog odnosa, tj. odgovorna osoba i oštećenik, štetna radnja, šteta nastala oštećeniku, te uzročno posljedična veza između štetne radnje i posljedice i protupravnost postupanja odgovorne osobe. Sporno je dali je 1. tužiteljica doprinijela tome da se njezino pravo služnosti i pravo služnosti njezina supruga brišu u zemljišnoj knjizi, jer u žalbi nije navela adekvatne razloge, odnosno brisanje prava služnosti, te dali sada kada je Županijski sud u Rijeci svojim rješenjem br. Gž Ovr-362/21 od 31. kolovoza 2021. godine ukinuo osporavano rješenje u dijelu u kojem se određuje brisanje zabilježbe prava plodouživanja u korist tužitelja EZ i prava doživotnog uživanja u korist tužiteljice VZ i kada su upisana prava služnosti obaju tužitelja s istim prvenstvenim redom upisa ostvaruju pravo na naknadu štete. Također je sporno dali se protupravnost postupanja suda ogleda u tome što je uređujući sudac u rješenju o dosudi odredio brisanje oba prava služnosti i to i na dijelu nekretnine koja nije bila predmet ovršnog postupka, te dali su ispunjeni uvjeti iz čl. 105. Zakona o sudovima.

23. Sukladno čl. 19. ZOO, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom; a pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Nadalje, sukladno čl. 1100. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Također, odredbom čl. 35. Ustava Republike Hrvatske svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Odredbom čl. 34. Ustava Republike Hrvatske određena je nepovredivost doma. Prema odredbi čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), je propisano da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma, kao i da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i slobode drugih.

24. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je doista nezakonitim i nepravilnim postupanjem suda povrijeđeno pravo tužitelja na dom, čast, ugled, dostojanstvo, kao i pravo na razvoj osobnog i obiteljskog života. Sud je utvrdio da su tužiteljima povrijeđena Zakonska i Ustavna prava kao i prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

25. Tužiteljica je u dobi od 62 godine i ista od rođenja živi na predmetnoj nekretnini, tj. roditeljskoj kući, zajedno sa svojim suprugom, tj. tužiteljem, istu nekretninu je naslijedila zajedno sa svojom sestrom iza smrti njihovih roditelja, te joj je istovremeno rješenjem o nasljeđivanju uknjiženo i pravo doživotnog uživanja na predmetnoj nekretnini u cijelosti pod brojem Z-1348/96, dok je tužitelj imao pravo plodouživanja na suvlasničkom dijelu tužiteljice pod brojem Z-2984/09, znači mnogo ranije nego što je podnesen prijedlog za ovrhu. U čl. 87. st. 2. Ovršnog zakona propisano je da prodajom nekretnine ne prestaju osobne služnosti koje su u zemljišnoj knjizi upisane prije prava radi čijeg se namirenja provodi ovrha, a Općinski sud u Slavonskom Brodu je upravo rješenjem o dosudi br. Ovr-3176/12-52 od 5. lipnja 2017. godine, a koje rješenje je ispravljeno rješenjem istog suda br. Ovr-3167/12-72 od 17. svibnja 2018. godine odredio brisanje navedenih prava služnosti, znači sud je postupio protivno zakonskim odredbama iz čl. 87. st. 2. Ovršnog zakona, zbog čega su tužitelji bili prisiljeni iseliti iz predmetne nekretnine.

26. U čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima regulirano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

27. Sud je utvrdio, a što proizlazi iz iskaza tužitelja kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru da nakon prisilne deložacije isti nisu imali kamo otići, te su prespavali kod susjeda, pa su jedno vrijeme živjeli u kući tužiteljičine nećakinje koja živi i radi u Njemačkoj, a nakon što je ona prodala kuću našli su se u nezgodnoj situaciji, pa je tužiteljici njezina kolegica ponudila da živi u kući koja je prazna gdje i danas živi. Sud je također povjerovao iskazu tužitelja da je i sama scena deložacije bila vrlo stresna i da je sve to izazvalo veliku pozornost u selu jer je većina susjeda izašla iz svojih kuća jer im nije bilo jasno što se događa zbog čega je tužiteljica i doživjela šok, te je to zasigurno utjecalo na njezino zdravlje neovisno o tome što se nije liječila po psihijatru. Zasigurno da su tužitelji zbog svega naprijed navedenog izloženi stresu i egzistencijalno ugroženi, te zasigurno trpe duševne boli i to ne samo zbog samog čina iseljenja već i zbog gubitka doma, povrede časti ugleda i dostojanstva i nisu imali drugi nekretnina u svom vlasništvu gdje bi se mogli odseliti već su zbrinuti isključivo dobrom voljom rodbine i prijatelja. Također je i Ustavni sud RH u svojoj odluci U-III-4673/08 od 20. svibnja 2009. godine (NN br. 67/09) zauzeo stajalište da pogreške i propusti nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana. U konkretnom slučaju radi se o objektivnoj odgovornosti tužene koja se može osloboditi odgovornosti sukladno općim propisima obveznog prava propisani odredbom čl. 177. st. 2. ZOO-a koji se svode na višu silu, radnju oštećenika ili treće osobe, a u konkretnom slučaju ne postoje razlozi koji se odnose na višu silu ili radnju treće osobe.

28. Sporno je dali postoji odgovornost 1. tužiteljice, kao ovršenice u ovršnom postupku. Tužiteljica je u ovršnom postupku podnijela žalbu na rješenje o dosudi putem punomoćnika 14. lipnja 2017. godine, a punomoć datira od 12. lipnja 2017. godine, a tužiteljica kao ovršenica je rješenje o dosudi uredno zaprimila 8. lipnja 2017. godine, te je Županijski sud u Osijeku rješenje br. Gž Ovr-644/17 od 12. veljače 2018. godine odbio žalbu ovršenice, ovdje tužiteljice i potvrdio rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 5. lipnja 2017. godine br. Ovr-3167/12 uz obrazloženje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a koju neosnovano u žalbi ističe ovršenica jer je ovršenica zaključak suda s pozivom za javnu dražbu primila osobno 11. svibnja 2017. godine, da se u to vrijeme zastupala sama i nije imala punomoćnika, a punomoć odvjetniku koja prileži spisu potpisana po ovršenici od 12. lipnja 2017. godine i dostavljena uz žalbu od 13. lipnja 2017. godine pa su žalbeni razlozi neuredne dostave, odnosno da dostava nije uručena punomoćniku, neosnovani, odnosno dostava je bila uredna. Stoga su neosnovani navodi tuženika da se ovršenica, odnosno tužiteljica, VZ nije žalila na rješenje o dosudi, ali su točni navodi da ista u žalbi na rješenje o dosudi nije isticala da je sud protivno odredbi čl. 87. st. 2. OZ-a brisao osobne služnosti, kao i pravo služnosti njezinog supruga uknjižena znatno ranije od podnošenja prijedloga za ovrhu, već se u žalbi isključivo fokusirala o neurednoj dostavi, ali je Županijski sud u Osijeku br. Gž Ovr-644/17 žalbu odbio kao neosnovanu uz obrazloženje da sud nije uočio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), niti one na koje u žalbi ukazuje ovršenica.

29. Stoga sud zaključuje da je ovršenica, odnosno tužiteljica VZ, poduzela sve potrebne radnje da zaštiti svoje pravo koje joj je bilo povrijeđeno, te da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1092. ZOO-a u kojem je regulirano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjernu sniženu naknadu.

30. Također navodi tuženika ne umanjuju odgovornost tuženika da je naknadno, a nakon što je nekretnina prodana na javnoj dražbi i brisano pravo doživotnog uživanja i pravo plodouživanja, rješenjem Županijskog suda u Rijeci br. Gž Ovr-362/21 od 31. kolovoza 2021. godine je uspostavljeno prijašnje zemljišnoknjižno stanje rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. Z-7513/22 od 7. lipnja 2022. godine u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i ponovno su određeni upisi prava plodouživanja na dijelu nekretnina VZ u korist EZ te pravo služnosti doživotnog uživanja nekretnina u korist VZ. Nakon što je CZ kupila nekretninu na javnoj dražbi istu je 5. svibnja 2022. godine otuđila kupoprodajnim ugovorom na treću osobu koja onemogućava tužiteljima predaju nekretnine na uživanje pa tužitelji i dalje ne uživaju svoje pravo posjeda.

31. Kod odlučivanja o visini naknade za neimovinsku štetu valja voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojemu ta naknada služi, a sve u smislu odredbi čl. 200. ZOO-a. Obzirom da ne postoje egzaktna ili precizna mjerila za određivanje te naknade pošto se ista utvrđuje ovisno o svim individualiziranim okolnostima svakog korektnog slučaja, visina po sudu određene naknade mora se kretati samo u okviru tih osnovnih i općih smjernica i njezine prirode i mora predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenika. Tužitelji su zbog propusta onih za čiji rad tuženica odgovara, onih koji su im trebali pružiti ono što se od njih opravdano očekuje, pravo na pravilnu ali i zakonitu i pravičnu zaštitu povrijeđenih u cijelom nizu svojih prava. Tužitelji su povrijeđeni u pravu na pravo plodouživanja i doživotnog uživanja na predmetnim nekretninama koja prava temeljem čl. 87. st. 2. OZ-a ne prestaju prodajom nekretnine, u pravu na dostupnu i pravičnu sudsku zaštitu u pravu na dom, pravu na poštivanje privatnog i obiteljskog života, u pravo na čast, ugled i dostojanstvo gledano osobno i prema društvenoj sredini kojoj su pripadali, te su zbog pogreške suda doživjeli cijeli niz poniženja, posebno kada se uzme u obzir da isti žive u maloj sredini (selo), da su u dobi od 62 godine, da ostvaruju male prihode. Zbog ovakvog nepravilnog i nezakonitog postupanja suda isti su bili usmjereni na niz sudskih postupaka u upornim pokušajima da bi ostvarili ono što im pripada, a što je zasigurno na tužitelje ostavilo dodatne i neizbrisive traume jer i danas žive u tuđoj kući.

32. Stoga sud smatra da tužiteljima na ime neimovinske štete pripada primjerena naknada, odnosno satisfakcija ukupno u iznosu od 33.180,70 eura, a koliko tužitelji i tužbom potražuju.

33. Prigovor zastare na tijek zateznim kamata je osnovan. Tužitelji potražuju zakonske zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora od 17. studenog 2022. godine. Ukoliko je riječ o neimovinskoj šteti zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu teku od dana presuđenja jer je visinu te štete sud utvrdio prema kriterijima koji se primjenjuju u vrijeme presuđenja.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužiteljima su priznati troškovi za sastav tužbe iznos od 1.000,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 30. siječnja 2026. godine iznos od 1.000,00 eura, zahtjev za mirno rješenje spora iznos od 1.000,00 eura, zastupanje na ročištu 5. veljače 2026. godine iznos od 1.000,00 eura, zastupanje na ročištu 18. ožujka 2026. godine iznos od 1.000,00 eura, zastupanje na ročištu 15. travnja 2026. godine iznos od 1.000,00 eura, zastupanje na očevidu 11. lipnja 2026. godine iznos od 1.000,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude iznos od 100,00 eura, uvećano za troškove PDV-a iznos od 1.775,00 eura, tj. ukupno 8.875,00 eura.

35. U pogledu tijeka zateznih kamata tužitelji se odbijaju.

36. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Đakovu, 10. srpnja 2026.

Sutkinja

Snježana Brajko

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku