Pr-1273/2020-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ustanova za zapošljavanje, rad i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom DES, 114. Brigade 14, Split, OIB: 23754648622, zastupano po odvjetnicima GV i Maja Smrke iz ZOU u Splitu, radi diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja, i zamjenika pun. tuženika HV, objavljene dana 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e :

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se da je tuženik, Ustanova za zapošljavanje, rad i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom „DES“, 114. Brigade 14, Split, OIB: 23754648622, kontinuirano od lipnja 2018. godine ponovljeno i produljeno diskriminirao tužitelja po osnovi političkog uvjerenja te da je zbog toga tužitelj posljedično trpio uznemiravanje i pritiske na poziciji rada narušavajući ugled, čast, dostojanstvo i ime tužitelja, čime je povrijedio njegovo pravo osobnosti, sve na način što je putem oglasnih ploča tuženika iznosio proizvoljne ocjene i neistine objavom dopisa u kojima između ostalog pisalo da je „ravnateljica ustanove prilikom preuzimanja dužnosti zatekla ustanovu u značajnim financijskim gubitcima i ogromnim dugovanjima prema dobavljačima koja koče redovno poslovanje i ometaju isplatu tekućih obveza“, zatim time što je tužitelju ukinuto radno mjesto te je s očitom namjerom degradiran na drugo radno mjesto s 35% manjom plaćom, time što je tuženik dobio upozorenje o obvezama uz radnog odnosa i mogućnosti otkaza zbog zloupotrebe bolovanja iako je tuženik zatražio kontrolu bolovanja, a liječnik – kontrolor dao ocjenu "medicinski indicirano", time što se tuženik oglušio na provedbu postupka zaštite dostojanstva kojeg je tuženik zatražio zbog uznemiravanja i diskriminacije na temelju zdravstvenog stanja, time što mu je oduzet mobilni uređaj i SIM kartica , time što mu je tuženik pokušao onemogućen sudjelovanje na zboru radnika, time što je tužitelju upućena opomena pred utuženje od strane ravnateljice tuženika kao oblik zastrašivanja te time što su u javnosti izneseni tužiteljevi osobni podaci i to nakon 8 godina od njegovog imenovanja za ravnatelja tuženika kako bi ga se javno diskreditiralo.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, na ime pravične novčane naknade radi povreda tužiteljevih prava osobnosti te stavljanja u nepovoljni položaj protivno odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije, isplati tužitelju novčani iznos od 1.327,40 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenje uređene tužbe pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak u 1.750,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnog troška teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 28. travnja 2020. zaprimljena je tužba u kojoj se u bitnome navodi kako je tužitelj obnašao funkciju ravnatelja tuženika u razdoblju od svibnja 2014. do ožujka 2018., te da je nakon razrješenja s funkcije ravnatelja ostao na rad kod tuženika. Međutim, kako je od tuženika osobito od ravnateljice ĆVC doživljavao različite vrste diskriminacije i ponižavajuće ponašanje, čime da je tuženik i ZZ tuženika tužitelju nanio štetu povredom ugleda, časti i dostojanstva. Nadalje, kako je degradiranjem doprinosa tužitelju u odnosu na cjelokupni angažman vezan za zaposlenost osoba s invaliditetom, tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti. Dana 18. lipnja 2018. na oglasnoj ploči tuženika, dostupnoj svim radnicima tuženika da je bilo obavljeno niz nepotpunih i netočnih podataka kao i grubih kleveta na račun tužitelja, a vezano za financijsko poslovanje tuženika u cjelini. Dana 20. ožujka 2018. da je sa tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto glavni savjetnik, što da nije oduševilo ravnateljicu tuženika pa da ga je nakon zaključenja ugovora kontinuirano uznemiravala i diskriminirala. Navedeno, kroz manipulacije i iskrivljene činjenice kojima je namjerno stvarana negativna slika o tužitelju, pritom tuženika prikazujući kao žrtvu zbog nesavjesnog i nezakonitog postupanja baš tužitelja. Tužitelj ističe da se nad njim od strane tuženika sustavno provodi diskriminacija i to zbog njegovog političkog uvjerenja, članstva i djelovanja u određenoj političkoj stranci, protivnoj stranci ravnateljice tuženog. Dana 30. kolovoza 2018. da je tuženiku uputio dopis Sindikalnim povjerenicima koji je dopis obavljen na Oglasnoj ploči tuženika u kojem se dopisu tužitelja proziva da je selektivno stavljao raspoređivao radnike dajući im određene stimulacije. Dana 01. listopada 2018. da je tuženik uputio e- mail članovima Upravnog vijeća tuženika u kojoj je ponovio sadržaj i pritužbe iz dopisa od 10. srpnja 2018. u kojem je već obznanio kako da se kontinuirano izlaže neprijateljskim postupcima s namjerom diskreditacije i vrijeđanja njegovog dostojanstva. Nadalje, dana 23. studenoga 2018. da je ravnateljica tuženika Radničkom vijeću uputila i na oglasnoj ploči tuženika objavila neistinite, maliciozne i tendenciozno navode vezane za financijske gubitke i dugove tuženika u cjelini, a sve vezano za razdoblje kada je tužitelj bio ravnatelj tuženika, pritom ne iznoseći nikakve pokazatelje poslovanja tuženika. Dana 29. studenoga 2018. da je ponovno putem e- maila ravnateljici ukazao na iznošenje neistinitih i nepotpunih podataka dostupnih velikom broju radnika tuženika sve sa ciljem da se tužiteljevom društvenom ugledu i doprinosu u radu tuženika nanese štetu ističuću kako je za vrijeme tužiteljevog mandatnog razdoblja došlo do ogromnog dugovanja za kojeg bi bio odgovoran tužitelj. Suprotno navedenom tužitelj ističe da su dugovanja tijekom njegovog mandata smanjena. Kontinuirana diskriminirajuća postupanja, stalne pritiske i uznemiravanje da su dovela do toga da se dana 20. prosinca 2018. zaključi Sporazum o prestanku ugovora o radu za radno mjesto Glavni savjetnik, te da se potpuno zaključi novi ugovor o radu za radno mjesto referent kontrole kvalitete, koje je radno mjesto uvedeno dopunom Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 06. studenoga 2018. iz čega nedvojbeno proizlazi kako je tuženik prije sklapanja Sporazuma imao skrivenu namjeru premjestiti tužitelja na radno mjesto sa 35% manjom plaćom. Tužitelj je istako da u tom trenutku niti jedan radnik tuženika nije bio raspoređen na radno mjesto na kojem nisu povećana materijalna davanja tj. da je tužitelj jedini radnik s VSS spremom sa najnižom plaćom. Nadalje, kako je tuženik kao poslodavac dana 26. kolovoza 2018., donio Odluku o povratu mobilnog aparat sa SIM karticom. U periodu od 30. ožujka 2018. do 31. prosinca 2018. da je tužitelj bio premješten u tri različite kancelarije iz čega proizlazi da nadređenoj osobi tužitelj predstavlja teret što da je tužitelja dodatno uznemirilo i diskriminiralo. Dana 28. listopada 2019. da je tuženik pisano najavio bolovanje za dan 30. listopada 2019., pa da je tuženik baš toga dana putem oglasne ploče pozvao radnike tuženika na sastanak u 13 sati. Nedvojbeno da je tuženik time želio onemogućiti nazočnost tužitelja Zboru radnika i na taj način tužitelju ograničiti zakonska prava. Iz navedenog da jasno proizlazi kako je tuženiku jedini cilj bio uznemiravanje i diskriminiranje tužitelja s konačnim ciljem eliminacije tužitelja od rada kod tuženika. Prije podnošenja predmetne tužbe tužitelj da je Upravnom vijeću i ravnateljici tuženika poslao Opomenu pred tužbu na što da je tuženik odgovorio ponovno ističući niz neistinitih i difamirajući tvrdnji na račun tužitelja. Slijedom navedenog, obzirom da je tuženik povrijedio tužiteljevo dostojanstvo, čast i ugled te kod tužitelja izazvao neugodu, frustraciju i nezadovoljstvo da je na taj način povrijedio prava osobnosti tužitelja sve zbog tužiteljevih političkih uvjerenja. Tužitelj je predložio sudu u smislu odredbi Zakona o radu kao i Zakona o suzbijanju diskriminacije, Zakona o obveznim odnosima kao i Zakona o zaštiti na radu donijeti presudu kojom će se utvrditi da je tuženik narušio dostojanstvo i duševno zdravlje tužitelja povrijedivši pravo osobnosti. Da je tuženik tužitelja uznemiravao i diskriminirao zbog njegovog političkog uvjerenja. Istom presudom tužitelj je predložio naložiti tuženiku prestati s radnjama uznemiravanja i diskriminiranja tužitelja, te naložiti tuženiku da se suzdrži od daljnjih takvih i sličnih radnji. Na koncu, tužitelj je predložio tuženika obvezati i na isplatu iznosa od 0,01 kunu zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamata koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate i to s osnova pravničine novčane naknade radi povrede prava osobnosti, kao i tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

1.1. Tužitelj je tijekom postupka u više navrata precizirao tužbenim zahtjev, podneskom od 12. rujna 2025. tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će se utvrditi da je tuženik kontinuirano od lipnja 2018., ponovljeno i produljeno diskriminirao tužitelja po osnovi političkog uvjerenja, te da je zbog toga tužitelj posljedično pretrpio uznemiravanja i pritiske na poziciji rada narušavajući ugled, čast, dostojanstvo i ime tužitelja, čime da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo osobnosti, sve na način što je putem oglasnih ploča tuženika iznosio proizvodne i neistinite objave u kojima između ostalog pisalo da je ravnateljica tuženik prilikom preuzimanja dužnosti ustanovu zatekla u značajnim financijskim gubicima i ogromnim dugovanjima prema dobavljačima što da koči redovno poslovanje i isplatu tekućih obveza. Diskriminiranje da je počinjeno i time što je ukinuto radno mjesto tužitelja s namjerom degradiranja istog na drugo radno mjesto s plaćom 35% manjom.

Diskriminiranje da je počinjeno i upozorenjem tužitelja na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza zbog zloupotrebe bolovanja, koje je bolovanje bilo medicinski indicirano.

Diskriminiranja da je počinjeno time što se tuženik oglušio na provedbu postupka zaštite dostojanstva koje je tuženik zatražio zbog uznemiravanja i diskriminacije na temelju zdravstvenog stanja oduzimajući mu mobilni uređaj i SIM karticu.

Diskriminiranja da je počinjeno time što mu je tuženik onemogućio sudjelovanje u Zboru radnika.

Diskriminiranje da je počinjeno upućivanje opomene pred utuženje od strane ravnateljice tuženika kao oblik zastrašivanja.

Diskriminiranje da je počinjeno te time što su u javnosti izneseni tužiteljevi osobni podaci i to nakon osam godina od njegovog imenovanja za ravnatelja tuženika sve s ciljem diskriminiranja istog.

1.2. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu ističući kako je od strane tuženika kontinuirano uznemiravan da mu je povrijeđeno dostojanstvo zbog neprijateljskog i ponižavajućeg okruženja, javne difamacije i omalovažavanja na radnom mjestu. Nadalje, da je tuženik počinio i ciljanu materijalnu degradaciju, smanjenjem tužiteljeve plaće za 35%, da je tuženik počinio zloupotrebu stegovnih mjera i to upozorenjem o obvezama iz radnog odnosa s mogućnosti otkaza zbog zlouporabe bolovanja koje je bilo medicinski indicirano. Na koncu, zbog ograničavanja prava tužitelja sudjelovanja na skupu radnika, i uskratu korištenja prava bolovanja kao i ogluha na provođenje postupka za zaštitu dostojanstva. Tužitelj je istakao da je zakonskom odredbom navedeno kako je tužitelj dužan učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, s tim u svezi činjenice i dokazi navedeni u tužbi i podnescima tužitelja kao i stranački iskaz tužitelja da potvrđuju kako je tužitelj ispunio zakonsku obvezu pa se dokazivanje prebacuje na tuženika, tuženik da mora dokazati da diskriminacije nije bilo. Naime, da tuženik tijekom postupka ničim nije dokazao postojanjem objektivno, poslovno opravdanog razloga za kontinuiranu diskriminaciju i uznemiravanja tužitelja. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja da treba usvojiti i istome dosuditi pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete.

2. U odgovoru na tužbu od 02. svibnja 2025. tuženik je istakao kako je tužbeni zahtjev nerazumljiv, nejasan i nedopušten, o istome da se ne može raspravljati pa je tuženik predložio pozvati tužitelja na uređenje tužbenog zahtjeva. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka isticao kako kao poslodavac na nikakav način nije povrijedio tužiteljevo pravo osobnosti niti tužitelja uznemiravao i diskriminirao tako povrijedivši njegovo duševno zdravlje i dostojanstvo. Činjenični navodi iz tužbe da se svode na subjektivni osvrt tužitelja, nezadovoljstvo što nije bio ponovno izabran na mjesto ravnatelja tuženika. Tužba da je podnesena radi političkog obračuna s tadašnjom ravnateljicom tuženika. Na koncu, kako se tužitelj poziva na odredbe Zakona o radu, Zakona o suzbijanju diskriminacije, Zakona o zaštiti na radu i Zakona o obveznim odnosima stoga da nije jasno što tužitelj s tužbom potražuje, zato je tuženik predložio ukoliko predmetnu tužbu sud kao neurednu ne odbaci predložio je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška.

2.1. Tijekom postupka tuženik je u bitnom isticao kako je tužbeni zahtjev tužitelja i na dalje nerazumljiv, nejasan i nedopušten, stoga da bi istog trebalo odbaciti. Tuženik je istakao kako je tužitelj proširio tužbeni zahtjev traživši da se diskriminacijom utvrdi i postupanje tuženika jer da se tuženik oglušio na zahtjev tužitelja radi provođenja postupka za Zaštitu dostojanstva, te da je bio diskriminiran iz razloga jer mu je ravnateljica uputila opomenu pred utuženje što je da je doživio zastrašivanjem. Na koncu, da je tuženik iznio podatke nakon 8 godina spominjući njega kao ravnatelja iako nije bilo navedeno ime. Glede navedenog, tuženik je naveo da se radi o preinaci kojoj se isti usprotivio. Nadalje, tuženik je istakao kako tužitelj u tužbi navodi da je diskriminacija prestala tijekom 2023. godine odlaskom ravnateljice GVC. S tim u svezi, tuženik je istakao da je predmetna tužba podnesena 2020., da se odnosi na razdoblje 2018/2019, a za razdoblje od 2019-2023., kako je tužitelj jasno naveo da nitko od strane tuženika u tom razdoblju na njega nije vršio diskriminaciju. S tim, u svezi tuženik navodi kako je predmetna tužba motivirana nezadovoljstvo tuženika što više nije ravnatelj, kao i zbog političkog obračuna s tadašnjom ravnateljicom tuženik. Tužitelj da svaki postupak tuženika doživljava i prikazuje kao osobni napad na sebe, uznemiravanje, diskriminaciju i sl. iako za to nema nikakvog pravnog uporišta, jer da tuženik posluje sukladno pozitivnim zakonskim propisima, poštujući dostojanstvo i temeljna socijalan prava svakog radnika tuženika…..

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom e- mail korespondencije tužitelja; pregledom FINA tromjesečnog izvještaja poduzetnika za razdoblje od 01. siječnja do 31. ožujka 2024.; pregledom Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta u Ustanovi za zapošljavanje, rad i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom "DES" Split; pregledom Sporazuma o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23. ožujka 2018.; pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme; pregledom Odluke Ustanove za zapošljavanje, rad i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom "DES" Split od 26. kolovoza 2019.; pregledom potvrde o razduženju mobilnog aparata; pregledom novinskih članaka; pregledom Nacrta Revizorskog izvješća i Obrazca C-600-Plan djelovanja; pregledom Zahtjeva za ostvarivanje prava na pristup informacijama; pregledom medicinske dokumentacije tužitelja; izveden je pregled cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan

5. Punomoćnik tuženika popisao je parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužitelj radio kod tuženika te da i nadalje radi, u razdoblju od 09. svibnja 2014. do 19. ožujka 2018. obnašajući funkciju ravnatelja tuženika.

- nije bilo sporno da je dolaskom nove ravnateljice u ožujku 2018., tužitelj razriješen s funkcije ravnatelja tuženika te da je u razdoblju od 20. ožujka 2018. radio na radnom mjestu glavnog savjetnika

- nije bilo sporno da je dana 20. prosinca 2018. tužitelj s tuženikom sklopio Sporazum o prestanku Ugovora o radu za radno mjesto glavni savjetnik, te je zaključio novi Ugovor o radu za radno mjesto referent kontrole kvalitete, na kojem radnom mjestu je radio i na dalje. Tužitelj nikada nije poništavao i odredbe tog ugovora o radu, tako ni u djelu kojim je utvrđen koeficijent za izračun plaće koji je za radno mjesto referent kontrole kvalitete značajno manji (2.600 bodova) u odnosu na koeficijent za izračun plaće za radno mjesto glavnog savjetnika (4.000 bodova).

- nije bilo sporno da je dana 27. veljače 2018., tužitelj potpisao Izjavu o dobrovoljnoj obustavi od plaće i drugih primanja u ukupnom iznos od 30.000,00 eura, a za kaznu izrečenu tuženiku

7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tuženik diskriminirao tužitelja, s tim u svezi jeli dužan tužitelju nadoknaditi pretrpljenu štetu. Trebalo je utvrditi jeli opisano postupanje ravnateljice i drugih zaposlenika tuženika, tužitelja dovelo u nepovoljniji položaju u odnosu na druge radnike s tim u svezi jesu li na taj način ispunili uvjeti da bi tužitelj od tuženika kao poslodavca imao pravo zahtijevati naknadu štete.

8. Odredbom čl. 7. Zakona o radu (NN br. 93/14 127/17 i 98/19) poslodavac je dužan štitit dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja poslova od postupanja nadređenih, suradnika, kao i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s zakonom. Treba poći od odredbi Zakona o suzbijanju diskriminacije što znači da radnik može zaštitu tražiti ovim putem samo ako se neželjeno ponašanje temelji na nekoj od zabranjenih osnova kao što su na primjer rasa, etnička pripadnost, boja kože, spol, vjera, jezik, političko ili drugo uvjerenje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, bračni ili obiteljski status, spolna orijentacija, invaliditet i dr. Treba napomenuti da su zabranjene osnove taksativno navedene čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12). Hrvatski zakonodavac opredijelio se za zatvorenu listu osnova po kojima zabranjuje diskriminaciju i uznemiravanje tako i na radnom mjestu.

Ako radnik smatra da ga se na radnom mjestu uznemirava po nekoj od zabranjenih osnova kod traženja pravne zaštite treba voditi računa o odredbama zakona o radu i zakona o suzbijanju diskriminacije.

Zakonom o radu nije izričito rečeno kakva je to zaštita na koju radnik ima pravo. Budući da je uznemiravanje po zabranjenoj osnovi diskriminacije, radnik može svoj tužbeni zahtjev postaviti sukladno Zakonu o suzbijanju diskriminacije, odnosno ovlašten je tužbom zahtijevati da se utvrdi povreda prava radnika tj. tužbom za utvrđenje diskriminacije te da se zabrani poduzimanje radni uznemiravanja ili da se izvrše radnje kojima se uklanja uznemiravanje ili njegove posljedice, na koncu da se naknadi imovinska i neimovinske šteta.

8.1. Odredbom čl. 16. st. . Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12) propisano je da svatko tko smatra da mu je zbog diskirminacije povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu tog prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao glavno pitanje, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku u smislu odredbe čl. 17. citiranog Zakona

Odredbom čl. 16. st. 2. . Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12) propisano je da se posebni postupci za zaštitu diskriminacije u području rada i zapošljavanja smatrati sporovima iz radnih odnosa.

Odredbom čl. 17. st. 1. citiranog Zakona propisano je da osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama tog prava, je ovlaštena podnijeti tužbu i tražiti da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio poduzeti može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje.

8.2. Odredbom čl. 1. st. 1 citiranog Zakona propisano je da se tim Zakonom uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalno i socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja. Odredbom čl. 1. st. 2 citiranog Zakona propisano je da se diskriminacijom smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi st. 1. tog članka kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

8.3. Odredbom čl. 2. st. 1. citiranog Zakona pripisano je da izravna diskriminacije, postupanje uvjetovanom nekim iz osnova iz čl. 1. st. 1. tog Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

9. Diskriminacija znači protupravno razlikovanje osoba koje su u usporedno pravnoj situaciji, koje razlikovanje ne postoji na pravno utemeljeno opravdanju. U tom smislu pravni poredak određuje zabranjene osnove diskriminacije kao značajke za koje je određeno da na temelju njih nije, pri ostvarivanju određenih prava i obveza dopušteno razlikovati subjekte na koje se pravo primjenjuje. Da bi se radilo o diskriminaciji potrebno je da tužitelj u činjeničnom supstratu tužbe i tijekom postupka određeno naznači na temelju kojeg osnova je stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika.

10. Tužitelj tvrdi da ga je tuženik diskriminirao stavljajući ga u nepovoljniji položaj od drugih radnika svojim postupcima i odlukama, na način:

- putem oglasne ploče tuženika iznosio je proizvoljne ocjene i neistine i to objavom dopisa u kojem je pisalo da je ravnateljica ustanove prilikom preuzimanja dužnosti zatekla ustanovu u značajnim financijskim gubicima i ogromnim dugovanjima što da koči redovno poslovanje i isplatu tekućih obveza tuženika

- što je ukinuto radno mjesto tužitelj s namjerom degradiranja tužitelja raspoređujući ga na radno mjesto s 35% manjom plaćom

- što je tuženik donio Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa s mogućnosti otkaza, zbog zloupotrebe bolovanja (iako je kontrolom bolovanja utvrđeno da je bolovanje bilo medicinski indicirano)

- što se oglušio na provedbu postupka zaštite dostojanstva radnika kojeg je tužitelj zatražio zbog uznemiravanja i diskriminacije na temelju zdravstvenog stanja

- što mu je oduzet mobilni uređaj i SIM kartica

- što mu je tuženik pokušao onemogućiti sudjelovanje na zboru radnika

- što je tužitelju upućena opomena pred utuženje od strane ravnateljice radi zastrašivanja

- što su u javnosti izneseni tužiteljevi osobni podaci i to 8 godina nakon njegovo imenovanja za ravnatelja tuženika

11. U stranačkom iskazu tužitelj je iskazao da mu je ravnateljica tuženika nanijela osjećaj povrijeđenog dostojanstva i duševnog zdravlja iz razloga jer da je na oglasnim pločama tuženika iznijela neistinite, objavivši dopise koji se odnose razdoblje kada je bio ravnatelj ustanove. Na oglasnoj ploči tuženika, dostupnoj svim radnicima, na kojoj da se uobičajeno objavljuju odluke važne za radnike i poslovanje tuženika. Navedeno da je učinila tri puta i to u lipnju, kolovozu i studenom 2018. godine. U tri navedena slučaja ravnateljica je izvjesila obavijesti o nalazu i mišljenjima iz Nacrta o revizijskom izviješću, koja je revizija (obavljena nakon što tužitelj nije bio ravnatelj) za 2017. godinu. Sadržaj svih obavijesti da je bio u smislu kako je ravnateljica prilikom preuzimanja dužnosti zatekla ustanovu tuženika u značajnim financijskim gubitcima i ogromnim dugovanjima prema dobavljačima, što da koči redovno poslovanje i ometaju isplatu tekućih obveza. Referirala se na njegovo mandatno razdoblje, ne navodeći njegovo ime, navodeći bivši ravnatelj, što da se odnosilo na njega. Objave takvog sadržaja na njega da su se odrazile, da se osjećao "na stupu srama", da se smatrao javno prozvan, što da je izazivalo stres, nelagodu, a emocije koje je doživljavao da mu je teško opisati. Liječničku pomoć da nije zatražio, ni terapiju kod psihijatra, niti kod obiteljske liječnice. Liječničku pomoć da nije zatražio iako mi nije bilo jasno što se dogodilo između ravnateljice i njega u samo tri mjeseca, od kada ga je ona svojom odluka postavila za glavnog savjetnika. Liječničku pomoć da nije zatražio jer da se nadao kako se radi o izoliranom slučaju, da se više neće ponavljati nakon lipnja 2018. Ravnateljica da nije prihvatila njegov zahtjev za razgovorom pa da je izvijestio Upravno vijeće tuženika. U jednoj od obavijesti, koja se također odnosila na Nacrt revizijskog izviješća, da je bilo navedeno kako je protuzakonito dodjeljivao stimulacije na plaću i radio anekse ugovora nekim radnicima, uvijek postupao sukladno odredbama akata tuženika (uz jedan izuzetak zbog čega je nakon kontrole Porezne uprave osobno podmirio kaznu uskratom plaće u trajanju od 30 mjeseci isplativši ukupno 30.000,00kn).

Istaknuo je da mu je narušeno dostojanstvo time i duševno zdravlje jer je novom sistematizacijom iz svibnja 2019. ukinuto radno mjesto glavnog savjetnika na koje je radio od ožujku 2018. U studenom 2018. izmjenom sistematizacije da je bilo uvedeno radno mjesto referenta kontrole kvalitete. Dana 20. prosinca 2018. da je bila donesena odluka koju je potpisao te da je od tada bio raspoređen na poslove referenta kontrole kvalitete, pa da od 01. siječnja 2019., ostvarujući plaću prema koeficijentu od 2.600 bodova (plaća glavni savjetnik izračunavala se prema visini 4.000 bodova). Radno mjesto glavnog savjetnika je ukinuto tek u svibnju 2019. te da nitko nije obavljao te poslove do tada.

Da se osjećao degradirano i povrijeđeno iz razloga jer ga je tri mjeseca od postavljanja na mjesto glavnog savjetnika ravnateljica premjestila na radno mjesto referent kontrole kvaliteta sa značajno manjim koeficijentom, iako nije postajo niti jedan razlog koji bi to opravdano tj. zbog čega bi ravnateljica izgubi povjerenje u njega. Liječničku pomoć da nije zatražio iako je navedeni događaj doživio kao naručeno političko ubojstvo. Službeni mobitel tj. SIM kartica da su mu oduzet kada je obavljao poslove referenta kontrole kvalitete iako mu je i za te poslove službeni mobitel bio potreban obzirom da je radio u službi zaštite na radu.

Na skup Radnika kojega je sazvao tuženik da su mu pokušali onemogućili pristup. Naime, da je skup bio sazvan za dan kada su znali da je na bolovanju koje je prethodno najavio. Poziv za skup Ć da je javno izvješen na oglasnoj ploči u 10 ili 11 sati, što da nije bilo uobičajeno (poziv za isti dan) skup da je bio sazvan za 15 sati, što da su mu javili i radnici, da je želio nazočiti kao bivši ravnatelj. Međutim, na porti da su ga fizički pokušali onemogućiti u ulasku, na savjet svog odvjetnika da je ušao i nazočio. Opomena koja mu je narušila dostojanstvo i duševno zdravlje da je iz veljače 2022., da ju je uputila odvjetnica, punomoćnica tadašnje ravnateljica, da su ga pozivali da prestane sa takvim ponašanjem prema ravnateljici, iako se radilo isključivo o verbalnim primjedbama vezane na rada ravnateljice tj. da je upućivao na nepravilnostima i nezakonitostima. Nadalje, da ga je povrijedilo kao radnika koji tamo radio, da mu se ravnateljica ne obraćaju osobno, nego putem odvjetnika. Navedeno da je doživio kao političko zastrašivanje, da je smatrao kako je ravnateljica dužna obratiti mu se osobno kao radniku tuženika, u koliko je napravio neki propust, koji bi se smatrao povredom radne obveze. Ni tada da nije zatražio liječničku pomoć iako je subjektivno teško podnosio, osjećajući političkim progonom, da se osjećao kao progonjena zvijer. Navedeno da je u njemu budilo osjećaj straha od egzistencijalne ugroze. Štoviše, jedno od upozorenja da je bilo i upozorenje uz prijetnju mogućeg otkaza, na upozorenje da je prigovorio smatrajući istog nezakonitog.

Dana 05. srpnja 2022. godine u Slobodnoj Dalmaciji da je bio obavljen članak naslova "Policija češlja DES zbog imenovanja bivšeg SDP-ovog ravnatelja", (bilo mu je poznato da naslove članaka određuju urednici i rubrika). U članku da je bilo navedeno da je bio imenovan za ravnatelja iako nije ispunjavao formalne uvjete, tužitelj je istakao da je formalne uvjete zadovoljavao i da je imenovanje bilo na prijedlog Upravnog vijeća tuženika, s čime da su se suglasili gradonačelnik GV kao i župan G što da je provedeno i u registru Trgovačkog suda. O svemu navedenom ravnateljica da je imala saznanja odmah po dolasku kod tuženika preko BV (iz kadrovske služe tuženika) da je smatrao da su baš one podatke dale novinaru. Naime, kako je imenovan za ravnatelja tuženika 2014., da bi članak bio obavljen nakon osam godine, tek u srpnju 2022., (dan prije odlučivanja o njegovom imenovanju za predstavnika radnika u Upravnom vijeću tuženika). Što da je doživio kao namjeru tuženika da ga se politički diskreditira. Iz navedenog da zaključuje kako su ga u tom trenutku namjeravali politički diskreditirati i narušiti mu ugled, Na koncu, da je bio imenovan za član Upravnog vijeća tuženika bez obzira na objavu članka. Opisano postupanja tuženika koje je bilo kontinuiranom, ponovljeno i produljeno diskriminiranju i to po osnovi političkog uvjerenja od lipnja 2018. do ožujka 2023. (trajanje mandata ravnateljica), da je diskriminiran po osnovi političkog uvjerenja što mu je kroz pritiske narušilo ugled, čast i dostojanstvo kao i okaljalo ime. Tri objave na oglasnim pločama da su sadržavale nepotpune, proizvodne i neistine informacije koje su stvorile pogrešnu sliku o njemu kao ravnatelju za vrijeme njegovog mandata. Ukidanje radnog mjesta tj. raspoređivanje na drugo radno mjesto s 35% manjom plaćom da je doživio kao očito i namjerno degradiranje. Spomenuto Upozorenje uz prijetnju otkaza, koje se odnosilo na kontrolu bolovanja (komisija bolovanja utvrdila medicinski indiciranim). Kod tuženika postoji osoba zadužena osoba za zaštitu dostojanstva radnika, da se obraćao i toj osobi i Sindikalnom povjereniku i ravnateljici, ali da mu nikada nitko nije odgovorio. Iako sam imao zakonsko pravo na bolovanje u satima zbog fizikalne terapije koje mi je preporučio specijalist tuženik da mu je osporio pravo i nije omogućio terapiju tijekom radnog dana u rujnu i listopada 2019. godine, neposredno nakon tog događaja da mu je sljedećeg mjeseca omogućena terapija u satima i to tri puta po dva sata tjedno. Sve opisano kako je razlog zbog čega smatram da mu je tuženika nanio neimovinsku štete, s tim u svezi zatražio naknadu u iznosu od 1.327,40 eura tim više što je diskriminirajuće postupanje od strane tuženika trajalo kontinuirano i produljeno. Nakon objave članka u Slobodnoj Dalmacije da je reagirao sljedećeg dana pa da je bio objavljen je članak u kojem ja prozvao ravnateljicu za sve što se događalo za vrijeme njenog mandata, zbog čega da je ravnateljica podnijela privatnu tužbu protiv njega, u kojem postupku je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela klevete.

Čim je nacrt revizije bio izrađen u srpnju 2018. da mu je bio dostavljen kao bivšem ravnatelju i tadašnjoj ravnateljici, da se očitovao, zbog toga da nije bilo izrađeno konačno revizorsko izvješće, dakle, da je nacrt revizorskog izviješća neokončan i neslužben.

U trenutku kada mu je bio oduzet mobitel da je bio oduzet još nekim radnicima, što da je poslovna odluka poslodavca, pa da to ne smatra činom diskriminacije, ali u ukupnosti svega navedenog i ta činjenica da doprinosi osjećaju diskriminiranja. Na koncu, tužitelj je ponovno istakao da su ga osam mjeseci tri puta premještali iz kancelarije u kancelariju. Potvrdio je činjenicu kako je sa tuženikom potpisao sporazumni raskid ugovora o radu za radno mjesto glavnog savjetnika, smatrajući da je političkom voljom doveden na to mjesto pa da političkom voljom odlazim.

12. U svezi s navoda kako je bio diskriminiran od strane tuženika jer je na oglasnoj ploči tuženika bilo izviješteno niz proizvodnih i neistinitih navoda, a što se odnosi na postupanje tužitelja u vrijeme dok je bio ravnatelj tuženika za navesti je kako je Nacrt revizorskog izviješća dostavljen sukladno i uobičajenoj praksi i pravilima postupanja nadležne službe osnivača. Nacrt je bio dostavljen ravnateljici i tužitelju kao bivšem ravnatelju, što nije bilo sporno(str. 88 spisa) odnosi se na analizu rada tuženika tijekom tužiteljevog mandatnog razdoblja tj. 2017. godinu. Iz dopisa nadležne službe osnivača (str. 115. spisa) proizlazi kako je tužiteljevo očitovanje ugrađeno u konačno izviješće i dostavljeno tuženiku dana 03. rujna 2017. Iz navedenog proizlazi da su svi podaci obavljeni na oglasnoj ploči proizašli baš iz korespondencije između tuženika i osnivača uz saznanje tužitelja. Sud smatra da se ne radi o podacima koji ne bi smjeli biti obavljeni na oglasnoj ploči tuženika na kojoj se javno obavljaju podaci važni za poslovanje tuženika u cjelini (notorna činjenica glede podataka koji se obavljaju na oglasnim pločama). Sud ne nalazi kako bi objava bila u cilju diskriminacije niti eliminacije tužitelja kao radnika tuženika.

U svezi s navoda da je diskriminira time što je tuženik ukinuo radno mjesto s namjerom da ga degradira, ponudivši mu radno mjesto sa 35% nižom plaćom za navesti je, navesti je iz stranačkom iskaza tužitelja proizlazi kako su dana 20. prosinca 2018. tužitelj i tuženik sklopili Sporazum o prestanku ugovora o radu za radnim mjestom glavnog savjetnika, te je tužitelj u tom trenutku potpisao, a na taj način i prihvatio sve odredbe ugovora o radu za radno mjesto referent kontrole kvalitete. Dakle, tužitelj je prihvatio odredbe potpisanog ugovora tako i onu kojom je deregulirana visina plaće tj. značajno manji koeficijent za izračun plaće, jasno je i logično da tužitelj nije trebao prihvatiti ponuđeni ugovor o radu. Međutim, tužitelj je potpisujući ugovor prihvatio sve uvjete i nastavio na istom radnom mjestu radi do danas, nije dostavio dokaze na okolnost da bi poništavao odredbe ugovora o radu za radno mjesto referenta kontrole kvalitete.

Uz svezi navoda da je diskriminiran kada ga je tuženik upozorio na obveze iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza zbog zloupotrebe bolovanja, iako je kontrolom bolovanja, iniciranom od strane tuženika bilo utvrđeno da je bolovanje medicinski indicirano. Po mišljenju suda pravo poslodavca tako i tuženika kod nadležnog tijela inicirati kontrolu bolovanja u odnosu na bilo kojeg zaposlenika u slučaju kada je poslodavac u dvojbi da bi se radilo o zloupotrebi bolovanja. Međutim, u konkretnom slučaju nadležno tijelo je utvrdilo da se ne radi o zlouporabi bolovanje, nego da je medicinski indiciranom. Tuženik kao poslodavac koji ne raspolaže sa stručnim znanjem, bez da je inicirao kontrolu bolovanja od nadležne službe nije mogao sa sigurnošću znati o kakvom se bolovanju radi.

Uz svezi navoda kako je diskriminiran jer da se tužitelj oglušio na provedbu postupka zaštitu dostojanstva, što je tužitelj zatražio zbog uznemiravanja i diskriminacije, za navesti je kako iz korespondencije (str. 39. spisa) proizlazi kako se predsjednik upravnog vijeće H očitovao na zahtjev tužitelja. Ovlaštena osoba za zaštitu dostojanstva po zaprimanju zahtjeva tužitelja (str. 155 spisa) trebala je postupiti u smislu odredba čl. 81. -83. Pravilnika tuženika. Isti navedeno propustio učiniti, međutim, tužitelj kao radnik imao je na dispoziciji mogućnost postupiti u smislu odredbe čl. 85. Pravilnika tuženika (str. 167. spisa). Tužitelj nije tako postupio, sud u propustu tuženika ne nalazi elemente diskriminacije.

Uz svezi s navoda da je bio diskriminiran jer da mu je tužitelj oduzeo mobilni uređaj i SIM karticu, za navesti je kako iz iskaza tužitelja proizlazi da je mobitel oduzet u trenutku kada je raspoređen na poslove radnog mjesta referenta kontrole kvalitete, baš tužitelj je iskazao kako se radi o poslovnoj odluci tuženika kao poslodavca, te da je vjerojatno u tom trenutku i nekim drugim radnicima oduzet mobitel.

Po mišljenju ovog suda autonomno pravo tuženika kao poslodavac je organizirati radni proces, prema vlastitoj procjeni u interesu poslovnog subjekta u cjelini, odlučiti koji će radnik obavljati koje poslove koristeći se kojom službenom opremom.

Uz svezi s navoda da je diskriminiran jer da mu je tuženik pokušao onemogućiti sudjelovati na zboru radnika i to na način što je skup zakazan istog dana kada je i održan te su mu na porti fizički pokušavali onemogućiti ulazak, po mišljenju ovog suda tužitelj tvrdnju nije dokazao na nedvojben način. Polazeći od činjenice da je tužitelj nazočio skupu, štoviše u trajanju od 2022. izabran je za predstavnika radnika u Upravnom vijeću tuženika. Dakle, tužitelj je imenovan predstavnikom radnika baš za vrijeme mandata ravnateljice GVC iz čeka proizlazi da tužiteljeva radnička prava za vrijeme mandata ravnateljica GVC nisu bila ograničena. Nadalje, razmještanje radnika u različite kancelarije unutar poslovnog prostora tuženika po mišljenju ovog suda također je autonomno pravo poslodavca, jer poslodavac procjenjuje i organizira proces rada u svakom pojedinom trenutku.

Uz svezi navoda da je bio diskriminiran obzirom da mu je ravnateljica tuženika uputila opomenu uz mogućnost otkaza, da je doživio kao zastrašivanjem, za navesti je kako iz svih dokaza proizlazi da su odnosi tužitelja kao radnika i ravnateljice B za vrijeme njenog mandata do 2023., bili narušeni. Navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja koji je naveo kako se ravnateljici obraćao verbalno primjedbama vezanim za nepravilnosti i nezakonitosti u njenom radu. Štoviše, (što nije bilo sporno) tužitelj je inicirao objavu novinarskog članak u kojem je bo prozvan rad tužiteljice. Međutim, s tim u svezi ravnateljica je pravomoćno uspjela u tom sudskom postupku u kojem je tužitelj bio osuđen za kazneno djelo klevete. Slijedom navedenog, iako obraćanje i komuniciranje putem odvjetnika u radnom kolektivu nije ni uobičajeno ni poželjna praksa, u konkretnom slučaju ovaj sud smatra da je prihvatljivo i logično obzirom na stupanj narušenog odnosa, između tužitelja kao radnika i nadređene ravnateljice. Iz navedenog sud ne nalazi da bi tužitelj imao razlog osjećati se degradirano i povrijeđeno. Suprotno navodima tužitelja ovaj sud smatra da se ravnateljica tužitelju nije bila dužno osobno se obraćati, a način na koji mu se obraćala ovaj sud ne smatra vidom političkog zastrašivanja nego rezultatom narušenog odnosa.

Uz svezi navoda kako je diskriminiran jer su u javnosti bili izneseni njegovi osobni podaci osam godina nakon njegovog imenovanja za ravnatelja, sve radi javnog diskreditiranja tužitelja ovaj sud iste navode smatra neutemeljenima. Naime, tužitelj je u stranačkom iskazu naveo kako je članak naslova "Policija češlja DES zbog imenovanja bivšeg SDP ravnatelja" obavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 05. srpnja 2022., dan prije nego se odlučivalo o njegovom imenovanja za predstavnika radnika Upravnom vijeću tuženika. Navedenim člankom da ga je tuženik, točnije ravnateljica pokušala politički diskreditirati i narušiti mu ugled, s namjerom da ga se ne imenuje. Međutim, kako je neposredno nakon objave članka imenovan za predstavnika radnika u Upravnom vijeću. Osim pretpostavke (izričito je iskazao da nikada nije provjeravao izvor obavljenih informacija) da je novinar podatak dobio od ravnateljice ili zaposlenice tuženika BV, tužitelj nije dokazao da je članak objavljen sa ciljem da ga se politički diskreditira i naruši mu se ugled. Za istaći je da je imenovan članom Upravnog odbora, ukoliko se tužitelj osjećao oklevetanim i poniženim na raspolaganju je imao niz pravnih sredstava, tužitelj nije dokazao da je tražio objavu demanti, da je ustao tužbom i sl.

13. U konkretnom slučaju sud nije utvrdio protupravnost u ponašanju kao ni odlukama tuženika, sud smatra kako se radi o subjektivnoj percepciji tužitelja i proživljavanju tužitelja, pa tužitelj nije stekao pravo na naknadu neimovinske štete.

14. Opisane radnje tuženika, po mišljenju ovog suda ne predstavljaju diskriminaciju predviđeni zakonom pa je tužbeni zahtjev tužitelja kojem traži utvrđenje diskriminacije, odbijen kao neosnovan.

15. Osim pukih navoda kojima tužitelj opisuje subjektivni doživljaj: osjećao sam se na stupu srama, ….degradirano i povrijeđeno,…narušenog dostojanstva, …..naručeno političko ubojstvo, političko zastrašivanje, politički progon, te progonjen kao zvijer. Na koncu, politički diskreditiran, narušenog ugleda, časti i okaljanog imena, tužitelj nije dostavio dokaze da je bio diskriminiran, kontinuirano, ponovljeno i produljeno od strane ravnateljice, za trajanja mandata iste (2018. do 2023.), tj. da je bio stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike tuženika.

Prilikom izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja, sud se neposredno mogao uvjeriti kako tužitelj tužbenim zahtjevom opisane odluke i događaje, koje smatra diskriminacijom doživljava sa visokim stupnjem emocionalnog afekta, tužitelj u svakom dijelu stranačkog iskaza izražava osjećaj teške povrijeđenosti.

Međutim, za istaći je kako iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da je odluke i događaje teško proživio , ali liječničku pomoć nije poduzeo kao što nije poduzeo ni druge radnje u smislu zaštite.

Sud smatra kako se u konkretnom slučaju radi o subjektivnoj percepciji i doživljaju tužitelja pod jakim emocionalnim nabojem, u novoj situaciji kada više nije ravnatelj tuženik nego je na tu funkciju imenovana ravnateljica GVC. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da je diskriminiram od strane ravnateljice i tuženika baš zbog članstva u političkoj stranci.

Iako je tužitelj u stranačkom iskazu jasno iskazao…. političkom voljom sam doveden na to mjesto, pa političkom voljom i odlazim s tog mjesta. Tužitelj kao bivši ravnatelj tuženika morao biti spreman da će njegovo mandatno razdoblje i rezultati rada biti izloženi kontroli rada i reviziji, što je logično i uobičajeno, osobito u trenutku promjene ravnatelja. Tužitelj nije dokazao da je prema njemu bio vršen ikakav oblik diskriminacije ili da je bio stavljen u nepovoljniji položaj od ostalih radnika, radi se o subjektivnoj percepciji tužitelja mogućeg povezanog s razrješenjem s mjesta ravnatelja.

Kako je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem diskriminacije, trebalo je odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom štete uzrokovane diskriminacijom pa je zato odlučeno kao pod točkom. I i II izreke presude.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) kao i u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa se tuženiku obistinjuje parnični trošak za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura, za sastav podneska od 08.10.2025. 200,00 eura, za ročišta održana 14.07.2025., 09.09.2025., 04.11.2025., 12.03.2026., 22.04.2026., po 200,00 eura, ovom iznosu trebalo je pridodati i iznos od 350,00 eura na ime pripadajućeg PDV-a tako se punomoćniku tuženika obisitinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.750,00 eura kao što je odlučeno pod toč. 2. izreke presude.

U Splitu, 10. srpnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnio u tri primjerka, pismeno, putem ovog suda za županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.