>

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000 Splitu

Poslovni broj: P-5937/2019-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja FS, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Skelin, odvjetnik u Trogiru, protiv tuženika pod 1) ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženika pod 2) Blue wave d.o.o., OIB: 54336941737, Split, Bračka 15 i tuženika pod 3) OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Zoran Mimica, odvjetnik u Splitu, radi ništetnosti, nakon održane glavne rasprave zaključene 28. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja NS, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Zoran Skelina, odvjetnika u Trogiru i punomoćnika tuženika Zorana Mimice, na ročištu za objavu presude 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina „U Splitu, dana 08.studenog 2010 godine", sklopljen izmedu tuženika pod 1/ kao daroprimca sa jedne strane, te GS žena JS iz [adresa]. (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao darovatelja sa druge strane.

II Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnine „Dana 23.12.2015.g. u Splitu" sklopljen između tuženika pod 1/ u kao prodavatelja sa jedne strane i tuženika pod 2/ kao kupca sa druge strane.

III Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnom Odjelu u Kaštel Lukšiću, uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije sastava Ugovora o darovanju nekretnine „U Splitu, dana 08.studenog 2010 godine" sklopljenog između GS žena JS iz [adresa]. (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao darovatelja sa jedne strane, te tuženog pod 1/ kao daroprimaca sa druge strane na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 913 k. o. [katastarska općina] površine 1161 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5341 k. o. [katastarska općina] površine 1001 m2 na način da se izvrši upis prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 913 k. o. [katastarska općina] površine 1161 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5341 k. o. [katastarska općina] površine 1001 m2 na ime GS žena JS iz [adresa]. (OIB: [osobni identifikacijski broj]) uz istodobnu uknjižbu brisanja istih prava sa imena tuženika pod 1/ i 2/.

IV Dužni su tuženi, ukoliko se usprotivi tužbenom zahtjevu, naknaditi tužitelju parnične troškove, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju FS, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], u roku od 15 (petnaest) dana, naknaditi tuženicima ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Blue wave d.o.o., OIB: 54336941737, Split, Bračka 15 i OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.100,00 eura, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu 26. studenoga 2019. protiv tuženika u kojoj sadržajno navodi kako je prvotuženik stekao pravo vlasništva matične čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju Ugovora o darovanju nekretnine od 8. studenog 2010., kao daroprimatelj od svoje bake pokojne ĐS kao darovateljice. Nakon izvršene parcelacije matične čestice 788/3 da je nastala uz tu česticu i čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koju je prvotuženik prodao drugotuženiku na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 23. prosinca 2025. Tužitelj navodi kako je Ugovor o darovanju nekretnine kojeg je sklopio prvotuženik s pokojnom US, majkom tužitelja i bakom prvotuženika, ništetan pravni posao, a posljedično tome da je ništetan i ugovor o kupoprodaji nekretnine. Tužitelj navodi da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o darovanju pok. GS nije bila poslovno sposobna te nije mogla upravljati svojim postupcima niti je mogla shvatiti značaj svojih postupaka budući da su joj dijagnosticirana teška duševna oboljenja i to psihoorganski sindrom i senilna demencija. Predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev utvrditi da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina "U Splitu, dana 08. studenoga 2010 godine" te utvrditi da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnine "Dana 23.12.2015.g. u Split", ujedno predlaže naložiti Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije predmetnih Ugovora.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporio tužbene navode u cijelosti te predložili sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženici su istaknuli kako je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju, iako u starijoj životnoj dobi, pokojna GS bila potpuno razborita osoba, ostvarivala uredne socijalne kontakte s većim brojem ljudi i nije se liječila ni od kakve psihičke bolesti, a nastupanje demencije, odnosno psihoorganskog sindroma moglo se razviti samo kasnije i to znatno vremena nakon predmetnog potpisivanja ugovora. Nadalje da je pok. GS **.**.2012. smještena Dom za starije i nemoćne osobe "Mirni kutak" u Sv. Kaji-Solin, koji da je nakon obilaska više takvih ustanova, sama odabrala, da ju je redovito posjećivalo više osoba i s njom da nije bilo nikakvih kognitivnih problema sve do odlaska na bolničko liječenje u srpnju 2012. Nadalje da je u razdoblju od 2012. do 2015., a sve zbog životne dobi pokojna GS imala povremena psihička zatajenja što karakterizira starački psihoorganski sindrom i senilnu demenciju. Tuženici u konačnici navode kako tužitelj nije pomagao niti posjećivao pokojnu majku pa mu prednje okolnosti zasigurno nisu poznate, već da se očito radi o materijalističkim pobudama za podnošenjem tužbe te grubom nepoštivanju volje svoje majke.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], prijavnog lista za zemljišnu knjigu izrađenog od strane Tahmetar d.o.o Split od 22. svibnja 2014., rješenja Odjela za katastar nekretnina UR broj 541-26-04-01/8-15-2 od 19. listopada 2015., rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba Kaštel Lukšić poslovni broj Z-2314/10/AZ od 10. studenoga 2010., Ugovora o darovanju nekretnine od 8. studenoga 2010., Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 23. prosinca 2015., medicinske dokumentacije za pok. US, zdravstvenog kartona za pok. US.

4. U postupku je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku spec. psihijatrije dr. ĆS koji je sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje, a ujedno tako je iznio usmeno očitovanje na prigovore tužitelja na pisani nalaz i mišljenje i to na ročištu glavne rasprave od 5. veljače 2026.

5. U postupku je izveden dokaz saslušanjem svjedoka i to SS, LS, BS, HS, IS, kao i dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7. Predmet ovog postupka predstavlja tužbeni zahtjeva tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 8. studenoga 2010. i posljedično tome utvrđenja ništetnim govora o kupoprodaji nekretnine od 23. prosinca 2015.

8. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je pok. GS **.**.2010. s prvotuženikom sklopila Ugovor o darovanju nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao ni to da je prvotuženik s drugotuženikom sklopio Ugovor o kupoprodaji od 23. prosinca 2015. predmet kojeg je novoformirana čestica 788/4 upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], nije sporno da se čestica 788/3 cijepala u čestice 788/3 i 788/4. Jednako tako nije sporno kako su stranke postupka bile u krvnom srodstvu s pok. GS koja je umrla **.**.2015.

9. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi je li pok. GS u vrijeme potpisivanja i sklapanja predmetnog ugovora o darovanju bila sposobna za rasuđivanje u konačnici bila sposobna izraziti svoju volju za sklapanje takvog ugovora.

10. Čitanjem zemljišnoknjižnih izvadaka za čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao i čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] uknjižen prvotuženik dok je kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] uknjižen drugotuženik.

11. Čitanjem ugovora o darovanju nekretnina od 8. studenoga 2010. utvrđeno je da su isti sklopili pok. GS kao darovatelj te prvotuženik kao daroprimatelj, a predmet kojeg ugovora je kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] [adresa], člankom V. ugovora daroprimatelj je stupio u posjed nekretnine u trenutku potpisivanja predmetnog ugovora, ugovor je ovjeren po Javnom bilježniku Zrinki Milić

– F iz [adresa] pod brojem Ov-16850/10 od 9. studenoga 2010.

12. Čitanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 23. prosinca 2015. utvrđeno je da su stranke tog ugovora prvotuženik kao prodavatelj i drugotuženik, zastupan po prvotuženiku kao kupac, a predmet kojeg ugovora je novonastala nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], ugovor je ovjeren pod brojem Ov-13806/15 po Javnom bilježniku Zrinki Milić – Štrkalj iz Splita.

13. U svom iskazu svjedokinja ŠS navodi kako joj je poznato da je pokojna GS bila jedna razborita žena, da je uvijek putovala autobusom sama kada bi dolazila u posjed svjedokinji, da je svojevoljno otišla u starački dom, da je bila sasvim zdrave pamti i da je donosila odluke samovlasno. Jednako tako da nakon dvije godine od ulaska u dom nije bila više ista osoba, da je počela ležati, da se nije dizala, da bi zaboravljala ponešto ali nju da bi uvijek prepoznala. Istaknula je da ju je često posjećivala, da je to bilo na tjednoj bazi ili unutar 15 dana. Nadalje navodi da je znala da je željela podijeliti imovinu između sina i kćeri, da ih je pitala o njihovoj želji i da je napravila oporuku. Istaknula je da je ostavila jednom i drugom unuku nekretninu, misli svakome po jednu parcelu. Trećetužena da je sudjelovala u odluci promjene doma pred smrt s obzirom da je ona jedina vodila računa o njoj, te kako je promjena na pok. GS vidjela nakon povratka iz bolnice, a u bolnici da je završila nakon komplikacija. Istaknula je da kada je pok. GS otišla u dom da da više nisu razgovarale o imovini, o tome da su razgovarale prije, a o raspodijeli imovine da joj je konkretno rekla pok. GS.

14. U svom iskazu svjedokinja BS navodi da je u vezi s prvotuženikom od 2010., oni da su pok. GS često posjećivali i odlazili s njom u restorane kako ona ne bi morala kuhati, a što se tiče njezinog mentalnog zdravlja navodi da je bila dobrog zdravlja, da je u dom otišla 2011., svojevoljno, da ga je sama izabrala, jer nije smrdio a sve budući da je prvotuženik često putovao, a njezina kćerka trećetužena da je živjela u [adresa]. Istaknula je da joj nije pričala o podjeli imovine, ali susjed JS da ima susjednu parcelu od predmetne čestice i rekao joj je da je tražio od pok. GS da kupi i predmetnu parcelu, ali ona da mu je rekla ne jer da je to za njezinog unuka ČS. Nadalje navodi da je bila duže vremena u domu, možda i godinu dana, da je dobila krvarenje i zatim da su je poslali u bolnicu, njeno psihičko stanje prije dolaska u bolnicu da je bilo odlično, a nakon bolnice da je bilo ajme i da nije to više bila ista osoba.

15. U svom iskazu svjedok HS navodi da je on bio vlasnik firme koja je imala ugostiteljski objekt u palači, do 2012. kada je firmu zatvorio, gospođa GS da je dolazila u kafić svakodnevno, na kavu i kroasan, da je bila bliska s njegovom sestrom koja je bila zaposlenica firme. Nadalje navodi da je osobno s njom puno puta razgovarao i o drugim temama ne samo o kavi te navodi da je gđa GS bila suicidna, svjesna, da su pričali o svemu, da je bila iznenađujuće dobrog fizičkog zdravlja s obzirom na svoje godine. Jednako tako navodi da je kasnije čuo od sestre da je otišla u dom svojom voljom. Istaknuo je da poznaje i kćerku i unuka pokojne GS jer su pričali o svakodobnim stvarima. Nadalje upitan navodi da ne zna reći što se događalo sa zdravstvenim stanjem nakon odlaska u dom.

16. U svom iskazu LS je istaknuo da je on vlasnik doma za smještaj i brigu starih i nemoćnih osoba Mirni kutak u kojem je bila i smještena pok GS. Navodi da misli da je to bilo 2011. kada je gđa. GS došla u pratnji kćeri OS i unuka ČS koja kćer da ga je prethodno nazvala i pitala može li doći pogledati dom, a on da je to dozvolio u vrijeme odmora preostalih korisnika da dođu i razgledaju dom. Oni da su došli, da gđa GS nije imala primjedbi na dom i da je rekla "ovdje ne smrdi". Jednako tako navodi da je pok. GS bila prisebna, orijentirana i pri svijesti, da je bila karaktera ako ne bi bila zadovoljna, odmah bi rekla u lice. Istaknuo je da je sigurno godinu dana nakon ulaska u dom bila u odličnom fizičkom i psihičkom stanju a polako kako je starila da je išlo na gore kako neurološki tako i fizički. Nadalje navodi da je završila u bolnicu na liječenje, a i iz bolnice da se vratila nepokretna i da nije bila ni blizu fizički i neurološki onako kako je otišla, da je ovisila o stalnoj stručnoj njezi, 24 sata. Navodi da je sin od OS, odnosno unuk od GS, ČS plaćao smještaj kao i gospođa OS, gospođa OS da je skrbila prikladno, da je imala emocije i da je bila prava kćerka ali da je u to vrijeme živjela u [adresa]. Jednako tako navodi da je unuk ČS također obilazio toga da se dobro sjeća, da bi je izveo prošetati i brinuo se o njoj.

17. Iz iskaza svjedokinje IS proizlazi da je pok. GS, čija je bila liječnica sve dok pok. GS nije otišla u starački dom. Navodi da je patila od kroničnih staračkih bolesti, tlak, koštano mišićne degenerativne bolesti i to je ono čega se sjeća, a psihičkih smetnji da nije bilo, u razgovoru da je bila normalna, nikakve ispade da nije imala da bi se gubila ili odlutala, da je bila poprilično vistrena u razmišljanju. Jednako tako navodi da je pok. GS bila teže pokretna, misli da je imala problema s kukom i da je nosila štaku i da bi dolazila u zadnje vrijeme u pratnji svoje kćeri, ovdje tužene pod 3). Nadalje navodi a upitana s obzirom da je bila liječnica pok. GS do 24. siječnja 2012. godine mjesec dana nakon toga da je utvrđena dijagnoza po ĐS kao psihoorganski sindrom, je li moguće da se ta bolest razvije u roku od mjesec dana a da se prije toga nije mogla ustvrditi, navela je ona na to ne može sa sigurnošću odgovoriti jer nije vještak te struke, ali da može kazati sa sigurnošću da je bila prisebna, normalno razgovarala i da na njoj nije primjećivala nikakve promjene u tom smislu, kao i to da ne može sa sigurnošću odgovoriti je li moguće da se u roku mjesec dana razvije bolest "poremećaj ličnosti".

18. Niti jedan od saslušanih svjedoka nije doveo u sumnju da bi pokojna GS u vrijeme potpisivanja predmetnog Ugovora o darovanju bila dementna ili nesposobna za rasuđivanje, već upravo suprotno svi su iskazivali o prisebnoj, lucidnoj i samostalnoj ženi, koja je svoje odluke donosila bez upliva drugih u njih, stoga sud iskazima svih saslušanih svjedoka poklanja vjeru u cijelosti, budući su svi iskazivali na podjednak način, a isti nisu neposredno zainteresirani za ishod ovog spora, dok pak s druge strane tužitelj nije sudu predložio dokaze koji bi doveli u pitanje iskaze saslušanih svjedoka, predložio je samo iskaz saslušanjem svjedokinje IS, koja je jasno iskazivala o tome kako je pokojna GS bila prisebna i lucidna žena.

19. Iskaze svjedoka i uvjerenje suda kako je pok. GS prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju, dodatno osnažuje nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. ĆS koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju istaknuo kako ne pronalazi elemenata i pokazatelja po kojima bi se zaključilo da je sposobnost za rasuđivanje i shvaćanje svojih radnji i posljedica kod ĐS u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju nekretnina od dana 08. listopada 2010.godine bila kompromitirana. Zaključio je da je GS bila sposobna za rasuđivanje u vrijeme zaključivanja ugovora o darovanju nekretnina od dana 08. listopada 2010. godine.

20. Na tako dani pisani nalaz tužitelj je imao prigovore, pa je sudski vještak iznio svoje usmeno očitovanje na prigovore na ročištu glavne rasprave od 5. veljače 2026., kada je istaknuo da se pok. ĐS navodi dijagnoza psihoorganskog sindroma, ali pri popisivanju simptoma ne pronalazi dostatnih razloga za postavljanje te dijagnoze. Prema njegovom iskustvu i prema ovome što je navedeno u opisu simptoma u nalazu, moglo bi se govoriti o anksioznom poremećaju, a on ne zna zašto je liječnik postavio dijagnozu koju je postavio i je li bilo popratnih simptoma koji možda nisu navedeni. Jednako je istaknuo da je lijek Xanax, koji je prepisan kao terapija u dijagnozi postavljenoj 7.3.2012., lijek iz klase anksiolitika tj. lijek koji koristimo kod ublažavanja simptoma anksioznosti kod pacijenata, a ti simptomi da dominiraju u nalazu od 7.3.2012., a isto je i kada govorimo o lijeku Lecotam.

21. Ovaj sud je stava kako je stalni sudski vještak za psihijatriju dr. ĆS dao svoje mišljenje u skladu sa pravilima znanosti i vještine te je dao jasne odgovore na prigovore na nalaz i mišljenje. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje određenog sudskog vještaka, te istog cijeni kao objektivan, uvjerljiv, sadržajan i cjelovit. Svoje zaključke vještak donosi obzirom na svoje stručno znanje medicine, dok pak s druge strane tužitelj koji je sudu predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po novom sudskom vještaku, ne posjeduju takva stručna znanja, a pritom ističu paušalne navode na koje je vještak iscrpno odgovorio, a ti navodi tužitelja su usmjereni isključivo na subjektivno nezadovoljstvo iznijetim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, što nikako ne predstavlja relevantne razloge koji bi doveli u sumnju procjenu vještaka, pa da bi sud morao pristupiti novom vještačenju ili osobito imajući na umu načelo ekonomičnosti postupka. Dodatno prednjem, nalaz i mišljenje je u skladu sa drugim izvedenim dokazima, te se temelje na potpunoj medicinskoj dokumentaciji koja evidentira cijeli tijek liječenja, uključujući određenu joj farmakoterapiju.

22. Prema shvaćanju ovog suda, sud je taj koji odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a) odnosno ne mora ni izvesti one predložene dokaze ako su okolnosti na koje su predložene utvrđene na drugi način ili nisu bitne za predmet spora. U nalazima i mišljenjima sudskih vještaka nije nađeno nedostataka u obliku proturječnosti, nejasnoća ili bilo kakvih sumnji u pravilnost i stručnost vještaka pa da bi sud pristupio novom vještačenju.

23. Nadalje iz iskaza tužitelja FS proizlazi da je pok. GS bila njegova majka, da je bila dosta pokretna i dobro pokretna, ali ona da se gubila, nije stalno ali povremeno, a u tome da ide i prilog da su joj tuženici zabranili da koristi plin. Ona da je do 2010. imala ženu koja je brinula o njoj, kupala je, kupovala spizu, čistila kuću. Navodi da je bila dobrog razuma ali da se često gubila u razdoblju od prije 2010., da se gubila u smislu da bi on došao na vrata a ona bi ostala začuđena, a on kada bi rekao "Šta je majko?" ona da bi trenutno napravila reakciju kao da je došla k sebi, činilo mu se da ga je više poznavala po glasu nego vizualno. Jednako tako navodi da kada bi odlazio u starački dom da ga ne bi poznala, kada bi došao da bi mislila da je njen unuk i pitala bi ga za svoju majku misleći da je baka još živa. Nadalje navodi da se njeno gubljenje odražavalo postepeno minimalno 2 - 3 godine prije 2010. pa nadalje. Jednako tako da je predlagao svojoj sestri i nećaku - tuženicima da ima dvije žene da brinu o njoj a oni da su inzistirali da se smjesti u dom. Nadalje navodi da je u to vrijeme radio u Švicarskoj, da bi došao preko ljeta i posjećivao je jednom 1 - 2 puta tjedno, a nekad i 3 puta. Istaknuo je da bi u to vrijeme boravio u [adresa] 1 mjesec ljeti, a nekad i više. Što se tiče ostalih godišnjih odmora, doma da bi rijetko došao, ponekad za Novu godinu i tada da bi je obišao. Jednako tako navodi da bi ljeti kada bi bio tu išao u starački dom sigurno 2 puta tjedno, ali to da bi bilo uzaludno jer ona da ga nije poznavala. Kada je upitan je li pok GS pričala s njim o stvarima vezano za predmetne nekretnine navodi da je govorila "Uzeli su mi sve, uzeli su mi ključ, moram ići na banku", on da bi pitao tko, a ona da mu je rekla "reći ću ti poslije". To da mu je uvijek govorila kada je bila u staračkom domu. Nadalje navodi da prije smještaja u starački dom da mu je govorila da joj je mala mirovina i on da bi joj uvijek dao novce, nije mu jasno gdje su ti novci jer da je imala dobru ušteđevinu. Isto tako o predmetnom ugovoru o darovanju nije nikada s majkom pričao, u početku da je govorila da bi bilo dobro da to naslijede moj sin i nećak - ovdje tuženik ali poslije njezine smrti kada on i sestra naslijede imovinu. Nadalje navodi da mu je sestra - tužena jedne prigode rekla da kada su išli mijenjati madrac u sobi pok ĐS da su našli veliku količinu novca, on da ne zna o kojem se iznosu radi ali sigurno je bilo 20.000,00 CHF ili DEM, a ona da nije znala da su novci tu. Istaknuo je da se zemlja koja je bila predmet ugovora zove "Radun", te da je pok. GS u oporuci predmetnu zemlju ostavila pola njemu a pola sestri – tuženoj. Nadalje navodi da je njegov nećak – tuženik pod 1 vezano za predmetnu zemlju njega kontaktirao da bi kupio njegov dio, on da je rekao da ne može kupiti jer da to dok je majka živa nije ni njegovo ni sestrino a on da mu je na to rekao "Lako ću ja nju smantati". Istaknuo je da je prije odlaska u dom njegova majka živjela sama. Navodi da je bila dosta mobilna i pokretna, da nije nikada zvala na telefon da se dođe po nju nego da bi sjela na autobus i došla kod njega u Kaštela sama. Jednako tako navodi da osim predmetnog ugovora o darovanju da je sklopila sa svojom sestrom, ugovor o diobi, i ugovor o darovanju zemlje zvane Kovače, i to njegovoj sestri 800m2 – 1000m2 (200m2 je išlo na put) a njemu 500m2. Nadalje navodi što se tiče razgovora o raspodijeli imovine s majkom dok je bila živa, da je njegova majka pozvala njega i sestru ovdje tuženu i rekla je da je odlučila da stan u [adresa] ide njegovoj sestri ovdje tuženoj a njemu dio kuće u [adresa] koji da je bio derutan, a drugi dio da je morao otkupiti od svoje tetke.

24. Iz iskaza tužene OS proizlazi da je ona do prije 7 godina živjela u [adresa]. Tada da je godišnje s ciljem da ide posjetiti majku dolazila 7 puta kroz godinu po 7 dana kako su joj mogućnosti dopuštale i dolazila je isključivo zbog majke i uvijek kada bi došla gdje bi išla ona da bi išla s njom. Istaknula je da bi je majka uvijek poznala čim bi došla. Nadalje navodi da nikada nije imala osobu koja joj pomaže u kućanstvu i koja joj pomaže oko higijene, da je imala staračke boljke, visoki tlak, da je nosila štaku radi lakšeg oslonca, a ništa drugo ona da nije vidjela. Jednako tako navodi da joj je mentalno zdravlje bilo nevjerojatno, da je bila lucidna. Kada je smještena u dom prve dvije godine da je bila odlično mentalno, dok nije hitno prebačena u bolnicu zbog krvarenja i nakon provedenog tjedna u bolnici i nakon povratka s intenzivne njena majka da je bila druga osoba. Nadalje navodi da su njena prijateljica ŠS i ona dolazile svaki dan u starački dom posjetiti majku, da su se ponašale kao da je sve u redu jer da nije bilo smisla s majkom raspravljati, čak da su je vodili da promjeni ambijent kod njenog rođaka u Kaštela. Jednako tako navodi da kada bi majka bila u domu da je ona zahtijevala da u sobi ima privatan svoj telefon kako bi svaki dan mogli nesmetano s njom razgovarati. Istaknula je da je njen brat rijetko posjećivao majku u domu, a njen sin - tuženik pod 1) da je posjećivao jednom tjedno, njena prijateljica ŠS svakodnevno i još poneki susjedi povremeno. Jednako tako navodi da je starački dom plaćala osobno ona, njen brat da nije učestvovao u tome, mamina mirovina da je išla na dom i da bi onda ona nadodala ostatak. Nadalje navodi da nikada nije našla novce ispod madraca kako je naveo njen brat tužitelj i ne zna tko je to izmislio da bi mu ona tako nešto rekla. Istaknula je da je sve račune koje je majka trebala plaćati prije odlaska u dom ona podmirivala, a majka da je svoju mirovinu imala samo za svoje potrebe i trošenje. Nadalje navodi da je prvotno oporuka bila majčina vezano za zemlju Radun da se Radun ostavi njenom pokojnom nećaku Č i njenome sinu ovdje tuženiku, da bi njen brat - tužitelj natjerao njenu majku da ona oporukom O ostavi pola njoj a pola njemu. Istaknula je da je njen sin stalno bio uz njenu majku kada bi joj nešto trebalo. Majka da joj je rekla da je bolje da se to riješi za života i da će to darovati njenome sinu ovdje tuženiku pod 1), a što se tiče stana u [adresa], navodi da ih je majka taj dan pozvala i postavila pitanje tko želi kuću a tko želi stan, ona da je rekla da kuću ne želi nego stan, a s tim da se odriče svoga dijela u kući a da joj brat plati polovicu stana koji da su ona i on zajednički kupili za majku, njen brat da nikada nije tu polovicu platio. Nadalje navodi da je točno da je majka završila u dom početkom 2012., ali na svoju ruku, da koliko joj je poznat majka nije imala u prve dvije godine u domu ikakvih psihičkih problema. Istaknula je da nije upoznata sa dijagnozom koja je navedena u 3. mjesec 2012. "poremećaj ličnosti" te da je nije nitko upozorio na to. Jednako tako navodi da ona nije kontaktirala sa dr. N nego isključivo sa vlasnikom doma. Nadalje navodi da je ona znala za ugovor o darovanju koji je njena majka napravila sa njenim sinom ČS u 11. mjesecu 2010. i da je ona bila zajedno s njima u javnog bilježnika tada. Istaknula je a kada je upitana je li bila u svađi s bratom 2010. godine da ona i brat ne razgovaraju već nekih 20 – 30 godina, te kako nikada nije bilo potrebe da razgovaraju išta službeno. Jednako tako navodi da nije upoznala doktora N jer nije bilo potrebe jer je majka bila u redu. Nadalje navodi da joj dr. IS nije dala osobno da preuzme vlastoručni karton pok. GS. Također navodi, a kada je upitana, je li upozorila majku da mijenja odredbe oporuke, tj. zašto je majka promijenila odluku da ostavi njoj i bratu zemlju Radun, da je nije pitala.

25. Iz iskaza tuženika ČS proizlazi da se malo poslije 2010. vratio iz Švicarske. Prije 2010. kada bi dolazio u Hrvatsku da je radio posao da bi često putovao i da bi dolazio svaki godišnji odmor, da je imao puno odmora jer je puno radio prekovremeno i vikendom. Navodi da bi tada spavao kod bake pok. GS i bio bi kod nje. Ona da bi svaki dan ujutro otišla na Pazar, obavila što je trebala, popila kavu i vratila se doma. Navodi da je imala probleme s kostima, a mentalno zdravlje da joj je bilo odlično. Istaknuo je da mu je rekla da se boji noću biti sama i da bi rado otišla u starački dom. Nadalje navodi da se on angažirao kako bi joj pronašli adekvatan dom, da je obišao domove od Trogira do Omiša i nijedan da nije bio dobar za nju, pa da je saznao za starački dom Mirni kutak, da je znao da je puno skuplji ali da je izvrstan. Kada ga je obišao da je rekao majci i baki za njega, da su otišli ga vidjeti i baka da se odmah složila da tu želi ostati. Jednako tako navodi da bi smještaj u domu bio plaćen od bakine mirovine koja nije bila dostatna pa da bi majka uvijek nadomjestila mjesečno koliko nedostaje, a tužitelj da nije sudjelovao u plaćanju doma već da mu je rekao da je skup i da nađu jeftiniji. Nadalje navodi da je on sa tužiteljem bio u dobrim odnosnima unatoč tome što on i majka nisu jer mu je majka govorila da mu je to ujac i da bude s njim u dobru. Istaknuo je da je u staračkom domu baku posjećivao često, više puta tjedno, a nekada svaki drugi, treći tjedan. Kada se vratila iz bolnice da ju je rijetko posjećivao jer da se baka izgubila i da nije imalo smisla odlaziti. Istaknuo je da je baka govorila da mu želi darovati predmetnu zemlju, da su otišli u javnog bilježnika koji je razgovarao s bakom i to su sačinili ugovor. Jednako tako da je tužitelj znao za namjeru sklapanja ugovora o darovanju, on osobno da mu je rekao, on da je rekao u redu, da nije ništa negativno na to reagirao. Nadalje navodi da se tužitelj ljutio da se zemlja ostavi njemu i rođaku već da je htio da se ostavi njemu i njegovoj majci a oni kasnije da raspolažu kako hoće. Njegova baka da je znala da su on i tužitelj u dobrim odnosima i ona da bi njega pitala kako je on jer da se nije često čula s tužiteljem, a svako ljeto bi on došao 6 - 7 tjedana u Hrvatsku i rekao bi mu nemoj baki reći da sam došao, reći ću joj za 2-3 tjedna a to iz razloga da ona ne bi dolazila prije. Istaknuo je da su prestali biti u dobrim odnosima kada se oglušio na njegove zamolbe da plaća dom zajedno s majkom. Nadalje navodi da je majka išla s njim i bakom u Javnog bilježnika zato što je bila u tu u tom trenutku i da nije bilo osobitog razloga, u to vrijeme da je majka još uvijek radila u Švicarskoj a da je tada bila na godišnjem u Hrvatskoj. Jednako tako navodi da su on i baka dogovorili predmetno darovanje nekada u 2010. godini ali da se ne sjeća točno, možda u 6. mjesecu. Istaknuo je da je darovanje bilo bakina inicijativa. Nadalje navodi da on nije čekao da mu majka dođe iz Švicarske kako bi sačinio ugovor o darovanju već je, kako je već i naveo, puno putovao i rekao je kada bude vremena i prilike da će otići u Javnog bilježnika i to riješiti a tada se i majka zatekla u Hrvatskoj kada su sačinili ugovor. Istaknuo je da je tužiteljev sin 2010. godine bio živ. Nadalje navodi da je tužitelju rekao čak i prije nego su napravili predmetni ugovor da će mu baka darovati predmetnu nekretninu i to da mu je rekao telefonski. Nakon što su se na ročištu suočili tužitelj i tuženik, tuženik je pogledao tužitelja i rekao mu "Znaš da sam te volio kao i oca", a tuženik je njemu na to rekao "Žao mi je što imam takvog nećaka". Istaknuo je da se nije interesirao za dr. N, da bi samo u domu pitao ima li kakvih zdravstvenih problema. 33. Odredbom članka 26. ZN propisane su pretpostavke valjanosti oporuke, odnosno sposobnost oporučivanja, tako je propisano stavkom 1. ovog članka da oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je oporuka ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

26. Iskaz tužitelja sud ocjenjuje nevjerodostojnim i u suprotnosti s drugim izvedenim dokazima u postupku, iskonstruiranom za potrebe postupka i usmjerenog ka postizanju pozitivnog uspjeha u ovom sporu, dok iskaze tuženika ocjenjuje kao vjerodostojne, u skladu s drugim iskazima, logične i životne.

27. Ništetnost ugovora o darovanju na temelju nesposobnosti rasuđivanja darovatelja uređena je člankom 276. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj : 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026; dalje: ZOO) koji zahtijeva da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje ugovora, a u svezi s člankom 322. stavkom 1. ZOO-koji propisuje ništetnost ugovora protivnog prisilnim propisima ZOO Pritom je jedini relevantni trenutak za ocjenu sposobnosti rasuđivanja trenutak sklapanja ugovora — ranija ni kasnija zdravstvena stanja sama po sebi nisu odlučna.

28. Sposobnost za rasuđivanje je pojam vrlo širokog značenja, njime se može označiti ono duševno stanje kod ugovorne strane u kojem je on sposoban shvatiti prirodu i pravni značaj svojih postupaka. Postojanje u određenim slučajevima sposobnosti za rasuđivanje predstavlja quaestio facti. Nesposobnost za rasuđivanje može nastati uslijed trajnih ili privremenih psihičkih defekata koji imaju različite uzroke i koji dovode do smetnje u duševnom djelovanju. Ova stanja nastaju uslijed raznih duševnih bolesti (razne vrste demencija i psihoza) ili su uvjetovana nedovoljnom duševnom (umnom) razvijenošću. Nesposobnost za rasuđivanje također može postojati i u slučajevima poremećaja svijesti do kojih je došlo uslijed uživanja alkohola ili drugih opijata.

29. Ovaj sud je na temelju svih okolnosti u konkretnom postupku, osobito uzimajući u obzir mišljenje liječnika vještaka specijalista psihijatrije dr. ĆS, svjedokinje IS, liječnice pokojne ĐS i preostalih svjedoka, koji nisu neposredno zainteresirani za ishod postupka, dakle svih osoba kompetentnih za govoriti o tome kakvog je zdravlja bila pokojna GS, utvrdio da kod pokojne ĐS u trenutku sastavljanja predmetnog Ugovora, nije bila isključena sposobnost za rasuđivanje.

30. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju svih činjenica i provedenih dokaza utvrdio da kod pokojne ĐS u vrijeme kada je nastao sporni Ugovor o darovanju nije postojao psihički poremećaj ili neki podatak koji bi upućivao na duševnu bolest i koji bi po svojoj prirodi ili intenzitetu doveo u pitanje sposobnosti za formiranje valjane volje u pogledu sklapanja Ugovora, već upravo suprotno da je ista bila sposoban za rasuđivanje i da je shvaćala značenje svojeg djelovanja.

31. Stoga je prema shvaćanju ovog suda, tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži utvrditi ništetnim Ugovor o darovanju valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan., a kada zahtjev za ništetnost darovnog ugovora nije osnovan, nema ni osnove za ništetnost naknadnih ugovora o kupoprodaji jer se ona temeljila na pravom slijedu vlasništva.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tuženicima pripada cjelokupan trošak postupka.

33. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 13.405,00 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 50 Tarife).

34. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 8. studenoga 2023. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 15. travnja 2024. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 2. srpnja 2024. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 5. veljače 2026. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 28. svibnja 2026. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- sastav obrazloženog podneska od 21. lipnja 2024. (Tbr. 8/1 Tarife iznos od 200,00 eura.

35. Dakle tuženicima je valjalo priznati ukupan iznos od 1.400,00 eura uvećan za 20% za zastupanje više stranaka, odnosno iznos od 1.680,00 eura, uvećan za PDV 25%, dakle sveukupno 2.100,00 eura, a koji iznos je tužitelj dužan naknaditi tuženicima po osnovi troškova zastupanja po odvjetniku.

36. Tuženicima nije priznat trošak pristojbe odgovora na tužbu budući taj trošak dospijeva po okončanju postupka a dužna ga je naknaditi stranka koja je izgubila u postupku a što tuženici nisu. Na dosuđeni parnični trošak nisu dosuđene zatezne kamate budući iste nisu zatražene sukladno članku 151. stavak 3. ZPP.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

U Splitu 10. srpnja 2026.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženicima po punomoćniku

- u spis