REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7359/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužiteljice ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miljenko Jekić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 5750977367, kojeg zastupa punomoćnik IJ, odvjetnik u [adresa] i 2. tuženika GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ĐJ, odvjetnik u [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 8. lipnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Miljenka Jekića, odvjetnika, punomoćnika 1. tuženika IJ, odvjetnika i punomoćnika 2. tuženika ĐJ, odvjetnika, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ČJ koji glasi:

''I. Ovrha određena Rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-1329/2023 od 13. listopada 2023. godine, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pokrenuta prijedlogom 1. Tuženika B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 5750977367, Zagreb, Radnička cesta 41, na nekretnini upisanoj za korist 2. Tuženika GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao potonjeg vlasnika do namirenja novčane tražbine, u stvarnom vlasništvu Tužiteljice AGNEZA MESSARIS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prethodnog vlasništva do namirenja tražbine, u naravi kčbr. [katastarska čestica] KUĆA BR.155 I ZGRADA U [adresa] I DVORIŠTE, [adresa], površine 650 m2, upisane u Broj ZK ulošku: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod zemljišno knjižnog odjela OGSZG - proglašava se nedopuštenom.

II. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu – Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod Brojem ZK uloška: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na nekretninama u naravi: kčbr. [katastarska čestica] KUĆA BR. 155 I ZGRADA U [adresa] I DVORIŠTE, [adresa], površine 650 m2 - brisanje zabillježbe Ovrhe, Rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1329/2023, od 13.10.2023., zaprimljeno dana 21.08.2023, pod brojem Z- 39957/2023.

III. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu – Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod Brojem ZK uloška: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na nekretninama u naravi: kčbr. [katastarska čestica] KUĆA BR.155 I ZGRADA U [adresa] I DVORIŠTE, [adresa], površine 650 m2

- brisanje zabillježbe pod B (vlastovnica) da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja vraćanja novčane tražbine u iznosu od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa imena i vlasništva ČJ pod brojem Z-45965/2008, uknjiženog za korist 2.Tuženika GJ, - uspostavom i uknjižbom vlasništva za korist Tužiteljice ČJ.''

II. Nalaže se tužiteljici ČJ naknaditi 1. tuženiku B2 Kapital d.o.o. parnični trošak u iznosu od 375,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici ČJ naknaditi 2. tuženiku GJ parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ČJ za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 10. prosinca 2024. navodi kako je zaključkom suda od 12. studenog 2024. posl. br. Ovr-1329/23 u svojstvu treće osobe upućena na parnični postupak radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr- 1329/23 od 13. listopada 2023., nedopuštenom. Navodi kako je 1. tuženik pokrenuo ovršni postupak radi prisilne naplate novčane tražbine na nekretnini predhodnog vlasništva tužiteljice, u naravi k. č. br. [katastarska čestica] KUĆA BR. 155 I ZGRADA U [adresa] I DVORIŠTE, [adresa], površine 650 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod zemljišno knjižnog odjela Zagreb – temeljem uknjižbe ustupanja založnog prava, Ugovora o ustupanju potraživanja (cesija), od ustupatelja Raiffeisenbank Austrija d.d. u iznosu od 90.000,00 EUR. Nadalje navodi kako je 2. tuženik upisan na nekretnini prethodnog vlasništva tužiteljice, u svojstvu potonjeg vlasnika do namirenja novčane tražbine, temeljem fiducijarnog osiguranja vraćanja novčane tražbine u iznosu od 100.000,00 EUR. Ističe kako 1. tuženik traži prisilnu naplatu dospjele novčane tražbine temeljem prenesene isprave po ustupitelju RBA BANKE d.d. - Ugovor o kreditu broj 069-50-3505550 od 02.06.2006. (90.000,00 EUR) nositelja/korisnika kredita SCHAFAR GRIM ALICA kojoj je tužiteljica ponudila “zamjensko sredstvo osiguranja/hipoteke” za namjenski kredit - kupovinu i isplatu kupoprodajne cijene nekretnina pobrojanih u Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 26.05.2006. Korisnica kredita ČJŠ, evidentno nije imala namjeru otplaćivati predmetni Ugovor (ovršna isprava), što je razvidno iz ovršnog prijedloga 1. tuženika, kojim traži naplatu novčanog iznosa iz prodaje imovine tužiteljice u visini od 1.231.767,35 kn na dan 31.10.2022. (163.483,62 EUR), dok je s “kupljenom nekretninom” raspolagala/otuđila istu tijekom 2011. (darovanjem), protivno preuzetoj obavezi prilikom odobrenja namjenskog kredita “po uknjižbi staviti istu na procjenu Banci i zamijeniti osiguranje (hipoteku) vlasništva tužiteljice sa vlastitom imovinom''. Ističe kako se vodi postupak pod posl. br. P- 6265/2022, radi utvrđenja ništetnosti učinjenog raspolaganja ČJŠ, otuđenja vlastite imovine, podredno regresnog zahtjeva s obzirom na pokretnuti ovršni postupak Ovr-1329/2023. Nadalje navodi kako 2. tuženik u tom ovršnom postupku Ovr-1329/2023 u kojem je ovršenik nema pravnog interesa “aktivno sudjelovati” u ovršnom postupku, jer je njegov status utemeljen fiducijarnim osiguranjem (fiducijarno vlasništvo) radi naplate zabilježene novčane tražbine u iznosu od 100.000,00 EUR, dakle, kao vjerovnik očekuje u ovršnom postupku – nakon prodaje na javnoj dražbi naplatiti se u eventualnoj razlici preostale kupovnine. Ističe kako je njegova tražbina zasnovana javnobilježničkim aktom 2008., dospjela, ali i zastarjela (protekom roka od 10 godina po njezinu dospijeću) i/ili prestala postojati – kada je fiducijarni vjerovnik preuzeo od SJ “ručni Zalog pokretnine, čija vrijednost je podmirila dug tužiteljice – budući je Fiducijarni/Založni Vjerovnik naplatio se iz prodaje vrijedne pokretnine koju je držao.” Ističe kako je predmet ovrhe tužiteljičina jedina nekretnina i dom u kojem živi. Svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske. Prodajom predmeta ovrhe – jedine nekretnine za stanovanje - za tužiteljicu bi nastupila teško nadoknadiva šteta, budući se u ovršnom postupku “prisilno naplaćuje” novčana tražbina (“skrivljena” od treće osobe koja je otuđila svoju imovinu i/ili nije preuzela nasljedstvo zbog dugovanja) za korist računa 1. tuženika, jer iz novca dodijeljenim sudskom prodajom predmeta ovrhe po naplati za korist računa 2. tuženika – tužiteljica – ne bi mogla ostvariti pravo na dom odnosno podmirenja troškova stanovanja, odnosno za kupnju druge odgovarajuće nekretnine koja bi joj mogla služiti kao dom. Predlaže donijeti presudu kojom se ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-1329/2023 od 13. listopada 2023. proglašava nedopuštenom, kojom se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda brisanje zabilježbe ovrhe i kojom se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda brisanje zabilježbe da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja vraćanja novčane tražbine u iznosu od 100.000,00 EUR s imena tužiteljice u korist 2. tuženika, uspostavom i uknjižbom vlasništva za korist tužiteljice, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik osporava postavljeni tužbeni zahtjev kao i činjenične navode istaknute u tužbi. Ističe kako su navodi tužiteljice da je tužiteljica ponudila “zamjensko sredstvo osiguranja/hipoteke” za namjenski kredit pravno nebitni za provođenje ovršnog postupka. Ističe kako je tužiteljica kao stranka Ugovora o kreditu br. 069-50-3505550 dopustila uknjižbu založnog prava na nekretnini zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao sredstvo osiguranja za namirenje tražbine koja proizlazi iz predmetnog Ugovora o kreditu. Sukladno članku 84. stavku 3. Ovršnog zakona propisuje kako promjena vlasnika ne sprečava vođenje ovrhe protiv novog vlasnika, a iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka vidljivo je kako je 2. tuženik upisan kao vlasnik nekretnine. Koji je razlog za upis založnog prava je pravno nebitno za provedbu ovršnog postupka. Tužiteljica kao založni dužnik dobrovoljno je dopustila upis založnog prava u zemljišne knjige kao sredstvo osiguranja tražbine iz Ugovora o kredita pa je dužna trpjeti da 1. tuženik u ovršnom postupku namiri dospjelu tražbinu koja proističe iz Ugovora o kreditu iz vrijednosti nekretnine. Ističe kako je pravno nedopušten zahtjev kojim se traži brisanje fiducijarnog prava vlasništva. Naime, predmetni tužbeni zahtjev predstavlja brisovnu tužbu sukladno članku 129. Zakona o zemljišnim knjigama. Stavak 2. predmetnog članka propisuje kako brisovnoj tužbi nije moguće udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri je uknjižila svoje pravo. Isto tako, pravno je nedopušteno utvrđivati uspostavu stanja koje je doneseno na temelju rješenja nadležnog suda. Napominje kako se ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-1329/2023 vodi radi naplate tražbine koja proizlazi iz Ugovora o kredita, a koja tražbina je osigurana založnim pravom (hipotekom), a ne radi naplate tražbine radi koje je upisan 2. tuženik. Isticanje prigovora zastare tužiteljice prema 2. tuženiku u odnosu na njegovu tražbinu, bespredmetno je u ovom parničnom postupku te je tužiteljica u tom slučaju dužna pokrenuti zasebni parnični postupak jedino i isključivo protiv 2. tuženika. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim niti dostavila ijedan dokaz da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno nije niti obrazložila u čemu bi se takva šteta sastojala. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.

3. U odgovoru na tužbu 2. tuženik navodi kako je tužiteljica upućena pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to u odnosu na ovrhovoditelja i ovršenika. Tužiteljica je činjenično i pravno proširila tužbeni zahtjev izvan okvira koji su zadani rješenjem suda o upućivanju u parnicu i traži od suda da briše pravo vlasništva upisano u korist 2. tuženika bez da postavlja tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tražbina namirena ili da je prestalo pravo vlasništva 2. tuženika kao fiducijarnog vlasnika predmetne nekretnine. Tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na brisanje fiducijarnog vlasništva 2. tuženika je nedopušten jer predstavlja brisovnu tužbu sukladno članku 150. Zakona o zemljišnim knjigama i istoj se ne može udovoljiti zbog proteka svih rokova iz stavka 2. navedenog članka. Stoga tužbeni zahtjev pod točkom III. predlaže odbaciti. Drugotuženik je kao fiducijarni vlasnik nekretnine koja je predmet ovog ovršnog postupka jedini ovršenik i kao takav mora sudjelovati u ovršnom postupku na pasivnoj strani. Osporava da bi njegova tražbina temeljena na Ugovoru o osiguranju potraživanja prijenosom vlasništva od 31.07.2008. zastarjela protekom roka od 10 godina od dospijeća. Naime, predmetna je tražbina osigurana prijenosom prava vlasništva na nekretnini (osnivanjem fiducijarnog vlasništva) sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV), a pravo vlasništva kao stvarno pravo ne zastarijeva te time ne može zastarjeti niti osigurana tražbina prema tužiteljici prema općim pravilima obveznog prava kako to neosnovano tvrdi tužiteljica. Osporava da bi tražbina tužiteljice prestala postojati jer je namirena. Drugotuženik napominje da već dulji niz godina poznaje kćer tužiteljice CJ te se pokretnina na koju se sada poziva tužiteljica odnosila na osiguranje njegove pozajmice prema njezinoj kćeri iz 2004. godine, a o čemu postoji i pisana potvrda od 01.06.2004. Radilo se o sasvim različitom pravnom poslu između različitih osoba koji nema nikakve veze sa predmetnom pozajmicom prema tužiteljici. Štoviše, predmetni posao datira više od 4 godine prije pozajmice koja je osigurana fiducijom na predmetnoj nekretnini te je navod tužiteljice neistinit, ali i pravno potpuno irelevantan. Stoga tražbina drugotuženika prema tužiteljici iz 2009. godine nije prestala postojati i nije namirena. Stoga tužbu u dijelu zahtjeva pod točkom III., a koji se odnosi na 2. tuženika predlaže odbaciti, a podredno tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem izvatka iz zemljišne knjige (list 6-7), preslike osobne iskaznice (list 8-9), spisa ovog suda posl. br. P-6265/2022 i Ovr- 1329/2023, izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje SJ (list 85-87) i tužiteljice (list 92).

5. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), sud je našao tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim.

6. Čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka izdanog 18. listopada 2022. utvrđeno je da je 2. tuženik upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 155 i zgrada u [adresa] i dvorište, [adresa] uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja vraćanja novčane tražbine u iznosu od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa imena i vlasništva tužiteljice. Također je utvrđeno kako je na nekretnini upisano založno pravo u korist Raiffeisenbank Austria d.d. na temelju Ugovora o kreditu broj 069-50-3505550 od 2. lipnja 2006. za iznos od 90.000,00 EUR.

7. Čitanjem spisa ovog suda posl. br. Ovr-1329/2023 utvrđeno je da je postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. protiv GJ kao ovršenika na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu od 2. lipnja 2006., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 88.109,80 EUR, sa zateznim kamatama na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 155 i zgrada u [adresa] i dvorište, [adresa] površine 650 m2. Tražbinu iz Ugovora o kreditu, ovrhovoditelj je stekao temeljem Ugovora o cesiji od 6. veljače 2023. koji je sklopljen s Raiffeisenbank Austria d.d. Rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1329/2023-10 izdano je 13. listopada 2023. Treća osoba ČJ podnijela je prigovor treće osobe 8. studenog 2023. Zaključkom od 12. studenog 2024. upućena je treća osoba ČJ u roku od 15 dana od dana primitka zaključka da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom protiv ovršenika i ovrhovoditelja.

8. Čitanjem zaključka ovog suda posl. br. Ovr-1329/2023-15 od 12. studenog 2024. utvrđeno je da je tužiteljica kao treća osoba upućena pokrenuti ovu parnicu protiv ovrhovoditelja i ovršenika radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-1329/2023 od 13. listopada 2023. nedopuštenom jer tvrdi da na predmetnoj nekretnini ima pravo koje sprječava ovrhu.

9. Čitanjem Ugovora o kreditu broj 069-50-3505550 od 2. lipnja 2006., a koji je ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha, utvrđeno je da je isti zaključen između Raiffeisenbank Austria d.d. i Schafar Grim Alice kao korisnice kredita, dok je tužiteljica isti potpisala u svojstvu založnog dužnika. Čitanjem Ugovora o cesiji od 6. veljače 2023. utvrđeno je daje potraživanje Raiffeisenbank Austria d.d. iz tog ugovora preneseno na ovdje 1. tuženika.

10. Čitanjem spisa predmeta ovog suda posl. br. P-6265/2022 utvrđeno je da je tužbu 23. studenog 2022. podnijela ovdje tužiteljica protiv tuženika: IJŠ, MJ, ĆJ i Raiffeisenbank Austria d.d. radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju od 20. prosinca 2011. sklopljenog između IJŠ i UJ, Ugovora o darovanju od 27. siječnja 2022. sklopljenog između UJ i MJ, radi isplate neodređenog iznosa, radi nalaganja zk odjelu brisanje prava vlasništva i brisanja tereta. Tuženicu su osporili navode tužbe. Postupak nije pravomoćno okončan.

11. U svom iskazu svjedokinja SJ, kćer tužiteljice navodi kako njezina majka ima 85 godina i žive zajedno na [adresa]. Majka je trenutno u Njemačkoj na privatnoj njezi, a u Njemačkoj je zbog liječenja. Bila je na ugradnji srčanog zaliska, laparaskopski. Imala je i mali moždani udar, ali od toga se oporavila. Prodala je kuću jednoj svojoj prijateljici 2006. Ta prijateljica zove se IJŠ. Tada nisu bili sređeni papiri od kuće, odnosno kuća nije bila upisana u zemljišne knjige kao njezino vlasništvo, jer je bila sagrađena prije 1968. Zbog toga ta kuća nije mogla poslužiti kao sredstvo osiguranja ugovora o kreditu koji je podigla njezina prijateljica za kupnju kuće. Zbog toga je tužiteljica založila svoju kuću radi osiguranja tražbine banke. Dogovor je bio da se u roku od godinu dana promijeni sredstvo osiguranja te da se hipoteka prenese s majčine kuće na kuću koja je bila predmet kupoprodaje. To je predložila banka, a i svi su s tim bili suglasni. Sve je napravila sa svoje strane, sredila je papire, kuća se upisala u zk, u kuću se uložilo. Prema procjeni vrijednost kuće je bila veća od iznosa kredita. Unatoč tome to se nije dogodilo, sredstvo osiguranja se nije promijenilo te je majčina kuća i dalje ostala kao sredstvo osiguranja tražbine banke. Gospođa IJŠ je sve svoje nekretnine prenijela u vlasništvo drugim osobama, članovima svoje obitelji što misli da je sve radila namjerno s ciljem nepodmirivanja obveza po ugovoru o kreditu. Nije podmirivala obveze po kreditu i zbog toga je došlo do ovršnog postupka. U toj nekretnini živi s tužiteljicom. Drugotuženik je njezin kolega i tužiteljica je od njega pozajmila iznos od 30.000,00 DEM zbog čega je upisan kao fiducijarni vlasnik nekretnine. Upisali su u zemljišne knjige da je osigurana tražbina u puno većem iznosu, jer su htjeli ostaviti prostora budući da su namjeravali još neki novac od njega pozajmljivati. Prije svega toga i ona je od njega pozajmila 180.000,00 DEM, a cijeli taj iznos mu je i vratila. Kao sredstvo osiguranja dala je Rolex kao ručni zalog, taj Rolex je ostao kod njega. Tužiteljica je djelomično vratila taj dug, a što nije vratila svakako namjerava vratiti, nemaju s 2. tuženikom nikakvih problema i to će se sve riješiti. N a zadnjoj aukciji takav sličan sat Rolex postigao je cijenu od 450.000,00 EUR s tim da založeni sat ima veću čistoću briljanata. Bila je prisutna kad se potpisivao Ugovor o kreditu 2006. zajedno s tužiteljicom. Pročitala je ugovor o kreditu. U ugovoru o kreditu nije postojala ugovorna odredba kojom je bilo ugovoreno da će sredstvo osiguranja biti druga nekretnina od one koja je prvotno služila kao sredstvo osiguranja prilikom sklapanja ugovora, ali je to sve bilo u popratnoj dokumentaciji uz ugovor o kreditu. Podnijela je tužbu protiv banke. Pozajmicu koju joj je dao 2. tuženik u cijelosti je vratila. Ogovaralo joj je da je sat kod njega, u sefu jer je tako bila sigurnija. U jednom trenutku je tražila da joj ga vrati, a dogovorili su se da će to biti kad se vrati iz Njemačke i kad sve riješe. Nema potvrde iz kojih bi proizlazilo da je vratila 2. tuženiku dug, nije tražila. Izradila je procjenu sata, ti papiri se nalaze u kutiji od sata kod 2. tuženika. Procjenu vrijednosti sata je radio g. Č, a procjenu briljanata je radila FJ. Njezin otac je bio vlasnik tog sata i sat ima certifikat u kojem je naveden kao vlasnik njezin otac koji je njoj darovao taj sat. Tužiteljica je pozajmila novac od 2. tuženika jer je ona kupovala nekretninu na Braču, ali na mamino ime i mama je morala platiti porez na promet nekretninama kako bi prenijela vlasništvo na sebe i istu prenijela odmah dalje na jednu firmu koja je tu nekretninu kupila. Novac joj je trebao za plaćanje poreza. Tužila je 2. tuženika i svoju majku radi ništetnosti ugovora o osiguranju potraživanja prijenosom vlasništva.

12. U svom iskazu tužiteljica ČJ navodi kako živi u [adresa] u kući na adresi [adresa]. Radi se o manjoj kući koja se sastoji od prizemlja u kojem se nalazi jedna primaća soba, kuhinja i WC i kata koji je sada prazan. U kući živi sa svojom kćerkom. Prima mirovinu, ne zna točno koliko iznosi, nešto više od 1.000,00 kn. Nema nikakvih drugih primanja i prihoda. Njezina kćer radi, ali ne zna kolika joj je plaća. Nema drugih nekretnina u svom vlasništvu. Koliko zna nema ni njezina kćer. Nije vlasnica automobila. Nema vrjednijih pokretnina u svom vlasništvu. Na poseban upit suda navodi kako nije sigurna o kojem se predmetu spora ovdje radi te spominje žensku osobu kojoj ne zna ime, a za koju navodi da je ona pokrenula spor. Na pitanje je li joj poznato da se vodi ovršni postupak na nekretnini na adresi [adresa], navodi da joj to nije poznato, a navodi kako joj je poznato ime GJ, ali ne zna ništa drugo o tome previše. Poznato joj je ime IJŠ. Ona stanuje blizu nje, ne zna točno na kojoj adresi. Nema s njom nikakvog kontakta. Nije se s njom susretala na sudu. Ta osoba je podizala stambeni kredit i ona je tu nešto potpisala. Ona je trebala kupiti neku kuću, a to joj je trebala potpisati kao svjedok. Moglo bi biti da je njena kuća služila kao sredstvo osiguranja tog kredita. Kćer joj je rekla da mora s njom ići i to potpisati, a bilo je to u vezi neke kuće.

13. Tužbeni zahtjev tužiteljice sadržan u točkama I. i II. zahtjeva u vezi je s zaključkom suda kojim je tužiteljica kao treća osoba upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Zahtjev sadržan u točki III. usmjeren na brisanje zabilježbe da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja novčane tražbine i uspostave i uknjižbe vlasništva u korist tužiteljice, samostalan je zahtjev koji nije vezan za rješenje suda o upućivanju u parnicu. Stoga je potrebno odlučiti i o osnovanosti tog zahtjeva koji nije nedopušten te nisu ispunjene pretpostavke za odbačaj tužbe u tom dijelu, kako je to predložio 2. tuženik.

14. Tužiteljica navodi kako je tražbina 2. tuženika namirena i to prodajom ručnog zaloga pokretnine. O tome je iskazivala svjedokinja SJ koja je navela da je 2. tuženiku na ime duga predala sat Rolex s briljantima čija je vrijednost 450.000,00 EUR. Sud nije povjerovao iskazu navedene svjedokinje u dijelu u kojem je o tome iskazivala jer njezin iskaz nije uvjerljiv budući da nije potkrijepljen nikakvom dokumentacijom. Iz potvrde koju je u spis dostavio 2. tuženik proizlazi da je svjedokinja sta predala 2. tuženiku kao zalog za njezin dug u iznosu od 40.000,00 EUR, a ne za dug tužiteljice. Osim što nije dokazala da bi sat predala 2. tuženiku kao sredstvo osiguranja tražbine tužiteljice zbog koje je izvršen prijenos prava vlasništva na nekretnini tužiteljice u zemljišnoj knjizi, svakako nije dokazala da bi 2. tuženik prodao sat i iz vrijednosti sata namirio tražbinu prema tužiteljici.

15. Stoga tužiteljica nije dokazala da bi tražbina 2. tuženika prema tužiteljici koja je osigurana prijenosom prava vlasništva na nekretnini tužiteljica prestala namirenjem, osobito imajući na umu da je svjedokinja SJ, kćer tužiteljice iskazala da dug tužiteljice prema 2. tuženiku nije u cijelosti podmiren.

16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se kako, čak i da je zastara nastupila, tražbina 2. tuženika prema tužiteljici nije prestala, jer tražbina ne prestaje protekom vremena potrebnog za zastaru. Nastupanjem zastare prestaje samo ovlaštenje vjerovnika tražiti prisilno ispunjenje tražbine, a što ovdje nije slučaj niti 2. tuženik kao vjerovnik u nekom postupku pokušava ostvariti svoju tražbinu. Uzgred valja napomenuti da tužiteljica uopće nije dostavila ispravu na temelju koje je izvršen prijenos prava vlasništva radi osiguranja niti je dokazala kad bi ta isprava postala ovršna, a da bi onda eventualno od tog dana počeo teći desetogodišnji zastarni rok, za koji tužiteljica tvrdi da je protekao.

17. Neovisno o navedenom, valja ukazati, a razabirući iz navoda tužiteljice da je s 2. tuženikom zaključila sporazum o osiguranju prijenosa prava vlasništva, koji se sastavlja u formi zapisnika (javnobilježničkog ili sudskog), a kako je to propisano odredbom čl. 274. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08). Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima fiducijarno vlasništvo regulirano je odredbama o ograničenju prava vlasništva na temelju pravnog posla (čl. 34. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV), s tim da odredba čl. 297. st. 2. ZV-a propisuje da će se ono što je određeno za založno pravo primjenjivati na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguravanje namirenja tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe, ako tim zakonom nije što drugo određeno. Dakle, ono što je određeno za založno pravo, na odgovarajući se način primjenjuje i na vlasništvo preneseno radi osiguranja. Prema odredbi čl. 222. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Tumačenjem navedene odredbe, u vezi s čl. 297. st. 2. ZV-a može se zaključiti kako se ona odnosi i na osiguranje prijenosom prava vlasništva i to iz razloga jer je javnobilježničko osiguranje prijenosom prava vlasništva srodno hipoteci odnosno dobrovoljnom založnom pravu (tako i VSRH u presudi br. Rev-920/2023-3 od 5. veljače 2025.). S obzirom da je pravo 2. tuženika upisano u zemljišnoj knjizi, to se zastara takve tražbine ne procjenjuje sukladno odredbi čl. 233. ZOO-a i ista ne zastarjeva u roku od 10 godina u dijelu u kojem je osigurana upisom u zemljišnoj knjizi.

18. Sijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev sadržan u točki III., a kojim se predlaže brisanje zabilježbe da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine 2. tuženika te uspostave zemljišnoknjižnog stanja na način da se kao vlasnica upiše tužiteljica, odbijen je kao neosnovan.

19. U pogledu zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom i brisanja zabilježbe ovrhe treba reći da je uvidom u Ugovor o kreditu broj 069-50-3505550 od 2. lipnja 2006., a na temelju kojeg je određena ovrha rješenjem o ovrsi posl. br. Pvr- 1329/2023 dana 13. listopada 2023., utvrđeno kako je tužiteljica kao založni dužnik potpisala taj ugovor te je dobrovoljno založila svoju nekretninu kao sredstvo osiguranja tražbine iz tog ugovora. Navodi tužiteljice, a i svjedokinje u vezi s tim kako korisnica tog kredita GJŠ nije imala namjeru otplaćivati taj kredit, nisu potkrijepljeni nikakvim konkretnim dokazima, a i sami za sebe ne predstavljaju neko pravo tužiteljice u odnosu na predmet ovrhe koje bi sprječavalo provedbu ovrhe, s obzirom da je dobrovoljno pristala opteretiti svoju nekretninu založnim pravom.

20. Imajući na umu činjenične navode tužbe, valjalo je još razmotriti istaknuti prigovor prava na dom. Sukladno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija) svatko ima pravo na poštivanje svog doma, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. To "pravo na dom" u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz čl. 34 st. 1. u vezi s mjerodavnim dijelom čl. 35. i čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) po kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, te svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

21. Na temelju navoda tužiteljice koje je iznijela u ovom postupku, njezinog iskaza, kao i iskaza njezine kćeri svjedokinje SJ, sud je utvrdio da je tužiteljica živi u toj kući i da je vlasnica iste već dugi niz godina (bila je vlasnica i 2006. kad je kao založni dužnik potpisala ugovor o kreditu sklopljen između Raiffeisenbank Austria d.d. i ĐJŠ). Kako je tužiteljica osoba od 85 godina, sud zaključuje da je tužiteljica razvila dovoljne i kontinuirane veze s predmetnom nekretninom na način da upravo tu nekretninu smatra svojim domom, a u smislu odredbe čl. 8. st. 1. Konvencije.

22. Dakle, radi ocjene da li ovrha koja se provodi na predmetnoj nekretnini predstavlja miješanje države u pravo tužitelja na dom, potrebno je odgovoriti da li bi takvo miješanje bilo opravdano, odnosno da li bi u smislu čl. 34 st. 1. u svezi s mjerodavnim dijelom čl. 35. i čl. 16. Ustava te čl. 8. st. 2. Konvencije, bilo u skladu sa zakonom.

23. U konkretnom slučaju sud smatra da bi miješanje bilo zakonito, jer tuženik, ujedno ovrhovoditelj u ovršnom postupku ima dospjelu nepodmirenu tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom, koja je osigurana uknjiženim založnim pravom na predmetnoj nekretnini. Tužiteljica nije ni upisana zemljišnoknjižna vlasnica nekretnine već je to 2. tuženik.

24. Nadalje, daljnje pitanje na koje je bilo potrebno odgovoriti jest da li bi takvo miješanje u pravo na dom imalo cilj koji bi bio legitiman, dakle, da li bi miješanje države u smislu prodaje nekretnine u ovršnom postupku bilo provedeno "radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja i morala ili radi zaštite prava i slobode drugih".

25. U odnosu na to pitanje valja reći da je prema ocjeni ovog suda miješanje u konkretnom slučaju usmjereno na postizanje legitimnog cilja i to naplate tražbine ovrhovoditelja iz založene stvari.

26. Konačno, pitanje na koje je još potrebno odgovoriti jest to da li bi ta mjera prodaje nekretnine u ovršnom postupku bila razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, odnosno da li bi bila nužna u demokratskom društvu (što znači da za tom mjerom postoji prijeka društvena potreba), a sve u smislu čl. 16. st. 2. Ustava i čl. 8. st. 2. Konvencije. Dakle, potrebno je ocijeniti postoji li dovoljni stupanj razmjernosti između mjere koja se traži i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario.

27. U ovom konkretnom slučaju sud je uzeo u obzir da je tužiteljica osoba starije životne dobi i narušenog zdravstvenog stanja u što se sud uvjerio pri davanju iskaza tužiteljice pred sudom. Sud je uzeo u obzir da je tužiteljica umirovljenica s malom mirovinom. Međutim, proizlazi da tužiteljica živi sa svojom kćeri, ovdje saslušanom RJ koja je zaposlena i prima plaću. Sud nije utvrdio o kojoj visini primanja se radi jer tužiteljica nije dostavila dokaze o visini prihoda tužiteljice i njezine kćeri s kojom živi. Nadalje, na temelju iskaza kćeri tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljica u jednom razdoblju boravila u [adresa] gdje se liječila, a što nije u skladu s navodima tužiteljice o malim primanjima zbog kojih ne bi bila u mogućnosti osigurati drugi smještaj. Nadalje i tužiteljica, a i njezina kćer s kojom živi, pozajmljivale su velike novčane iznose od 2. tuženika, za koje su mu, a kako je navela kćer tužiteljice, dale u zalog sat Rolex vrijedan navodnih 450.000,00 EUR. Stoga samo na temelju navoda da tužiteljica živi u kući i da je to njezin jedini dom, bez da je dostavila bilo kakav dokaz o primanjima zajedničkog kućanstva, kao i potvrdu o tome da ne bi bila vlasnica drugih nekretnina, sud nije mogao prihvatiti da tužiteljica nije u mogućnosti osigurati si smještaj na neki drugi način i da zbog toga ne bi trebalo provesti ovrhu.

28. Ovdje su suprotstavljena dva prava i to pravo na dom tužiteljice i pravo 1. tuženika da naplati svoju tražbinu osiguranu založnim pravom. Stoga je, uz uvažavanje svih navedenih okolnosti na strani tužiteljice, sud ocijenio da miješanje nije nerazmjerno. Vjerovnik mora imati mogućnost ostvariti svoje pravo na naplatu tražbine i nekretnine koju je tužiteljica dobrovoljno založila.

29. Slijedom svega navedenog, kako sud nije našao osnovanim istaknuti prigovor prava na dom, a na temelju iznesenih činjenica i predloženih i izvedenih dokaza, nije utvrđeno da bi tužiteljica imala neko pravo na predmetnoj nekretnini koje bi sprječavalo ovrhu, to je njezin zahtjev radi proglašenja ovrhe neopuštenom i brisanja zabilježbe ovrhe, valjalo odbiti kao neosnovan.

30. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa). Tako je 1. tuženiku priznat trošak sukladno njegovom zahtjevu za trošak i to za sastav odgovora na tužbu u visini 50 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) te zastupanja na ročištima održanim 9. rujna 2025. i 27. siječnja 2026. u visini 50 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno 150 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prama Tbr. 54. Tarife (300,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (75,00 EUR), ukupno iznosi 375,00 EUR.

31. Drugotuženiku pripada trošak i to za sastav odgovora na tužbu u visini 50 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) te zastupanja na ročištima održanim 9. rujna 2025., 27. siječnja 2026. i 8. lipnja 2026. u visini 50 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prama Tbr. 54. Tarife (400,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (100,00 EUR), ukupno iznosi 500,00 EUR.

32. Na dosuđene parnične troškove tuženicima su dosuđene i zatezne kamate koje teku od 10. srpnja 2026. do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

33. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom postupku to je odbijen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

34. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 10. srpnja 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. 1. tuženika

3. Pun. 2. tuženika