REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-2908/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice JM (nominativ: JM) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Radomir Glumičić i Anja Lubin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika OM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Galetović i Galetović, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Proglašava se nedopuštenom ovrha pokrenuta kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-3087/2022 temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5247/2020-206 od 13. siječnja 2022. godine i presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž Ovr- 501/2022-3 od 02. lipnja 2022. godine.

II./ Nalaže se tuženiku OM OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici JM (nominativ: JM) OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.511,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 10. srpnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Predmet ovog parničnog postupka je prijedlog tužiteljice JM za proglašenje nedopuštenom ovrhe u postupku ovoga suda poslovni broj Ovr- 3087/2022, u kojem je 07. studenog 2022. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 3087/2022-2, na temelju pravomoćne i ovršne presude ovog suda poslovni broj P- 5247/2020 od 13. siječnja 2022. i presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-501/2022 od 02. lipnja 2022., na nekretnini protiv ovršenika JM, u ovom parničnom predmetu tužiteljice te ovršenika SM, JMR, LM, ZM, DM i OMR.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da ju je nakon što je izjavila žalbu protiv rješenja o ovrsi ovaj sud zaključkom od 29. ožujka 2023. uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč.7. Ovršnog zakona. Tužiteljica tvrdi da nekretnina koja je predmet ovršnog postupka koji je pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj njezin dom te ističe prigovor prava na poštivanje doma. Navodi da se radi o nekretnini na kojoj je tuženik ishodio zabilježbu otuđenja i opterećenja protiv SMR, koja zabrana je određena rješenjem poslovni broj Ovr-574/99 od 13. rujna 1999. (list 18-19 spisa), a koja nekretnina je u vlasništvu tužiteljice, koja ju je stekla kupoprodajom od sada pokojnog ĆM, kojemu je u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu te je uknjižena kao zemljišnoknjižna vlasnica. Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 75. Ovršnog zakona, kojom je propisano da se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini te tvrdi da ta pretpostavka nije ispunjena jer da tuženica takvu suglasnost nije dala. Nadalje tužiteljica navodi da je tuženik pokrenuo ovršni postupak na njezinoj nekretnini, iako je ovršna isprava na temelju koje je pokrenut ovršni postupak donesena protiv zakonskih nasljednika pok. ĆM, koji imaju svoju vlastitu imovinu iz koje se tuženik može naplatiti prodajom nekretnina u njihovom vlasništvu. Tužiteljica tvrdi da tuženik ima na raspolaganju druga sredstva kojima može naplatiti svoje potraživanje protiv zakonskih nasljednika pok. ĆM, umjesto prodajom nekretnine koja je tužiteljici jedini dom. Tužiteljica slijedom svega izloženog postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkom I./ ove presude.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te navodi da je ovrhu pokrenuo protiv ovršenika koji su, kao i tužiteljica, predmetne nekretnine stekli nakon što je tuženik od ovog suda ishodio rješenje o zabrani raspolaganja predmetnom nekretninom od 13. rujna 1999., koja zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine po etažama je u zemljišnim knjigama upisana 30. ožujka 1999. Tuženik navodi da je osnovano pokrenuo ovrhu protiv tužiteljice koja je svoju nekretninu stekla nakon upisa zabilježbe otuđenja i opterećenja nekretnine. Tuženik navodi da zakon ne propisuje da je obveza ovrhovoditelja da se najprije pokuša naplatiti od protivnika osiguranja koji je prodao nekretnine pod zabranom otuđenja, slijedom čega je takav prigovor neosnovan. Tuženik navodi da se na konkretnu situaciju ne može primijeniti odredba čl. 75. Ovršnog zakona već odredba čl. 77. Ovršnog zakona, kojom je propisano da ako ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, da se ovršenik ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz odredbe čl. 75., čl. 76. st. 1. Ovršnog zakona te na druge odredbe toga Zakona od izuzimanju od ovrhe ili ograničenja ovrhe. Tuženik navodi da se odredbe čl. 75. Ovršnog zakona ne primjenjuju u ovom parničnom predmetu jer da potraživanje tuženika proizlazi iz pravnog posla nastalog prije stupanja na snagu ZID OZ/2017.

3.1 Tijekom postupka tuženik ističe da je zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine upisana u zemljišnim knjigama 30. ožujka 1999. protiv SMR, koji je potom nekretninu kojom je raspolaganje bilo zabranjeno darovao svojoj supruzi OMR, koja je potom stan broj I, površine 48,04 m2 kao prodavatelj 21. rujna 2000. prodala tužiteljici kao kupcu te joj tabularnu ispravu za upis prava vlasništva izdala tek 16. travnja 2012. te je tužiteljica uknjižila svoje pravo vlasništva 19. listopada 2012. Tuženik podsjeća na načelo ignorantia iuris nocet – nepoznavanje prava škodi – što je jedno od temeljnih pravnih načela te je stoga dužnost svakoga prilikom kupnje nekretnine informirati se o mogućim posljedicama ako se kupuje nekretnina na kojoj je upisana privremena mjera zabrane otuđenja. Tuženik ističe da na predmet spora treba primijeniti pravni stav koji se primjenjuje u slučaju kada ovrhovoditelj ima opisano založno pravo na nekretnini, a to je da nema mjesta primjeni odredbe čl. 80.b st. 2. i 3. Ovršnog zakona o narušenoj pravičnoj ravnoteži. Međutim, čak i kada bi se primijenila odredba čl. 80.b. st. 3. OZ, tuženik tvrdi da povođenjem ovrhe na nekretnini ne bi došlo do narušenja pravične ravnoteže između interesa stranaka te obrazlaže kako slijedi:

- da vrijednost tražbine koja se namiruje nije nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrha jer da je vrijednost tražbine koja se namiruje ovrhom 94.736,03 EUR (glavnica), što zajedno s kamatom tekućom od 2005. i troškovima postupka sada prelazi iznos od 300.000,00 EUR, dok je vrijednost nekretnine tužiteljice vještačena u ovršnom postupku 140.000,00 EUR

- da se tuženik pokušao namiriti na računima tuženika OMR, LMR i IM, protiv kojih je donesena pravomoćna i ovršna presuda poslovni broj P-5247/2020, podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i, ali je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove zbog nedostataka novčanih sredstava na njihovim računima

[katastarska općina]

- da je tuženik osoba starije životne dobi čije jedino primanje je mirovina te da tuženikovo potraživanje koje je utvrđeno pravomoćnom presudom potječe iz 2005.

- da uvjet za ovrhu ne može biti izričita suglasnost ovršenika, ovdje tužiteljice, da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika. Naime, u trenutku kada je tužiteljica podnijela prijedlog za upis prava vlasništva na temelju kupoprodajnog ugovora predmet kojega je bila nekretnina koja je predmet ovrhe, u zemljišnoj knjizi je bila upisana zabilježba privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine, što de facto predstavlja dobrovoljnu raspolažbu ovršenika i pristanak na to da se tražbina tuženika može namiriti prodajom te nekretnine u ovršnom postupku.

4. Tužiteljica se u daljnjem tijeku postupka protivi svim navodima iz odgovora na tužbu te navodi da je točno da je upisana kao suvlasnica obiteljske kuće u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica tvrdi da se međutim odrekla svog suvlasničkog dijela u korist svog strica, no da prijenos njezinog suvlasničkog dijela nije formaliziran, tako da je još uvijek upisana kao suvlasnica navedene kuće, u kojoj međutim ne živi, niti je ikada živjela jer u navedenoj obiteljskoj kući u prizemlju živio njezin sada pokojni stric sa svojom obitelji, a na katu njezina tetka ŽM sa svojom obitelji te da zbog narušenih obiteljskih odnosa koji su nastali upravo zbog okolnosti da je tužiteljica svoj dio kuće u [adresa] dala stricu, ona tamo više niti ne odlazi te u toj kući ne bi mogla živjeti niti zbog broja osoba koje u njoj žive. Tužiteljica navodi nadalje da je upisana kao suvlasnica nekretnina u ZK odjelu Glina, k. o. [katastarska općina] koje je naslijedila od svojih djeda i bake, a u naravi se radi o poljoprivrednom i šumskom zemljištu te da kuća koje je tužiteljica upisana kao suvlasnica, koja prema zk izvatku predstavlja "kuću u selu" u naravi predstavlja ruševinu kuće, srušene i zapaljene tijekom Domovinskog rata.

5. Između stranaka nije sporno:

- da je zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] bila upisana u zemljišnim knjigama 30.ožujka 1999.

- da je tužiteljica, kao kupac, sa OMR kao prodavateljicom, zaključila 21.09.2000 Ugovor o kupnji stana, i to 12,93/100 dijela nekretnine u stambenoj zgradi u [adresa], izgrađenoj na kč.br.4233 k.o. Trešnjevka

- da je kč. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] danas upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije je ta katastarska čestica bila upisana u zk.br. 24419 k. o. [katastarska općina]) te

- da se tužiteljica kao vlasnica u zemljišne knjige uknjižila 19.10.2012., jer je tada dobila od prodavateljice iz kupoprodajnog ugovora OMR tabularnu ispravu.

5.1 Sporno između stranaka je li nekretnina koja je predmet ovrhe koju tužiteljica u ovom predmetu predlaže proglasiti nedopuštenom jedina nekretnina u vlasništvu tužiteljice te njezin dom, odnosno je li dopuštena ovrha prodajom te nekretnine.

6. Tijekom postupka pročitano je rješenje ovoga suda poslovni broj Ovr-574/99 od 13. rujna 1999., rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog SMR, zk izvadak za zkul. [broj ZK uloška] zkč. br. [katastarska čestica], rješenje o naknadno pronađenoj imovini iza pokojnog SMR, zk izvadak zkul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], darovni ugovor od 02. studenog 1999., ugovor o kupnji stana od 21.09.2000., uvjerenje o prebivalištu, zk izvadak za zkul. [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obračun zateznih kamata, nalaz i mišljenje vještaka radi procjene vrijednosti nekretnine u vlasništvu tužiteljice, izvadak iz zemljišne knjige za zkul. Br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zaključak ovoga suda poslovni broj Ovr-3087/22-25, presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-501/2022- 3, presudu ovoga suda poslovni broj P-5247/20-206, rješenje ovoga suda poslovni broj P-4140/2016-59, zk izvadak za zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk izvadak za zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvod iz katastarskog plana, ugovor o zajedničkom ulaganju tuženika i SMR od 27. siječnja 1998., te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

7. Po ovako provedenom postupku, primjenom materijalnog prava na činjenično stanje utvrđeno primjenom odredbe čl. 8. ZPP, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Radi utvrđenja između stranaka sporne činjenice je li nekretnina koja je predmet ovrhe koju tužiteljica u ovoj parnici predlaže proglasiti nedopuštenom jedina nekretnina u kojoj tužiteljica može živjeti, odnosno nekretnina koja je tužiteljici nužna za zadovoljenje njezinih osnovnih životnih potreba, izveden je dokaz saslušanjem stranaka.

8.1 Tužiteljica je iskazala da je vlasnica stana koji je predmet ovršnog postupka te da osim toga stana nema niti jednu drugu nekretninu u kojoj bi mogla živjeti. Stan je velik 49 m2, u njemu živi sama od 2000. godine; stan se nalazi na Trešnjevci u Zagrebu te su joj ga kupili tata i djed od obiteljske ušteđevine. Prema daljnjem iskazu tužiteljice, koja je prema zemljišnoknjižnom stanju suvlasnica 1/6 kuće u [adresa], tužiteljica u toj nekretnini ne bi mogla živjeti jer se radi o nekretnini koju je njezin pokojni djed izgradio za svoje dvoje djece, jedno od kojih je tužiteljičin stric, a drugo je njezina tetka. Nakon smrti djeda tužiteljice, na kojeg je kuća bila upisana kao na vlasnika u zemljišnim knjigama, naslijedilo ga je svo troje njegove djece, pa tako i otac tužiteljice, nakon čije smrti je tužiteljica naslijedila svoj suvlasnički udio od 1/6. Tužiteljica je iskazala da njezin otac nikada nije polagao nikakvo pravo na tu kuću te da se u njezinoj obitelji uvijek znalo da ta kuća pripada njezinom stricu i tetki. U kući se nalaze dva stana, svaki od kojih se nalazi na jednom od dva kata te kuće. Prema daljnjem iskazu tužiteljice, na jednom katu je živjela obitelj njezinog strica, koji je u međuvremenu umro, a na drugom obitelj njezine tetke te tužiteljici u ovom trenutku uopće nije poznato tko od obitelji njezinog strica i njezine tetke živu kojem od ta dva stana u toj kući, a to joj nije poznato zato što ona s njima nikakve odnose, a što je posljedica od ranije poremećenih obiteljskih odnosa između njezine tetke i pokojnog strica, koji su vezano uz tu kuću bili u vječnom sukobu te su svađali ''oko svega – kome će pripasti koja soba, tko će popraviti krov'' i sl. Tužiteljica je iskazala da se ona u tu kuću nikako ne može useliti, iako je zemljišnoknjižno suvlasnica 1/6 iste jer da bi joj tamo zbog konstantnih svađa između njezinog strica i tetke oko toga kome pripada koja soba bilo nemoguće živjeti u miru. Tome je pridonijela njezina namjera koju je imala u jednom trenutku, a to je da se odrekne svojeg udjela od 1/6 u korist svojega strica, zbog čega se njezina tetka na nju jako naljutila. Osim tužiteljice, nakon smrti njihovog oca, 1/6 suvlasničkog udjela predmetne kuće naslijedila je njezina sestra te su se u obitelji vodili razgovori da tužiteljica svoju šestinu daruje stricu, a njezina sestra tetki te je prema iskazu tužiteljice već i taj pokušaj dogovora završio u potpunom kaosu. Nadalje je tužiteljica iskazala da je od svojeg oca naslijedila i 1/6 zemlje u Donjem Selkovcu, selu pored Gline te da je tamo postojala kuća, no da je ta kuća bila zapaljena i srušena tijekom Domovinskog rata, tako da tamo više nema ništa.

8.2 Iskaz tužiteljice u pogledu suvlasničkih udjela kuće u [adresa] potvrđuje zk izvadak, prema kojemu je tužiteljica suvlasnica te nekretnine u omjeru 1/6, njezina sestra NM isto tako u omjeru 1/6, dok su preostale dvije suvlasnice, svaka u omjeru od po 1/3 ŽM i ĐM. Nadalje je pregledavanjem zk izvadaka utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica u omjeru od 10/144 nekretnine upisane u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] 310107, koja nekretnina predstavlja oranicu i vinograd; nekretnine upisane u zkul. [broj ZK uloška] Šatornja, u omjeru od 1/6, koja nekretnina predstavlja šumu te nekretnine upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u omjeru od 5/36, na kojoj se prema zk izvatku uz oranicu, livadu, voćnjak nalazi i "kuća u selu", no iz katastarskog plana od 09. lipnja 2025. je razvidno da na kč. br. [katastarska čestica], zkul. br. [broj ZK uloška] k.o.

Donji Selkovac nema izgrađene kuće.

8.3 Tužiteljica je iskazala nadalje da je saznanje da sa stanom u kojem živi od 2000. godine "postoji neki problem" stekla nekoliko mjeseci nakon što je u taj stan uselila, kada je tuženik jedan dan došao isključiti struju. Taj stan se nalazi u manjoj stambenoj zgradi te isti problem – prijetnju prodaje stana na ovrsi - tužiteljica ima zajedno s još pet susjeda koji su u istoj situaciji. Tužiteljica je iskazala da je stan kupila od OMR, s kojom je zaključila kupoprodajni ugovor i platila joj kupoprodajnu cijenu te da za tuženika u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora nikada nije čula, kao i da je problem s tuženikom pokušala riješiti nekoliko puta, da je tuženik 2014. tražio da mu plati 1.000,00 kn po m2, dakle 50.000,00 kn i ona je na to pristala, potpisala je na traženje tuženika izjavu kod javnog bilježnika, no da se tuženik više nije javljao i taj se dogovor nikada nije realizirao. Tijekom ovog postupka tuženiku je nudila 50.000,00 EUR da se njezin stan ne proda na ovrsi, no tuženik na to nije pristao. Nema sredstava kupiti si drugi stan, zaposlena je kao prodavačica u trgovini "Jagoda" te je iznos od 50.000,00 EUR koje je ponudila tuženiku mislila prikupiti dizanjem kredita.

9. Tuženik je iskazao da je protjeran 1992. iz svog rodnog Odžaka u BiH, da je doselio u Hrvatsku i bavio se obrtom te ušao u ortakluk s ZMR, radi izgradnje kuće u kojoj se nalazi stan tužiteljice te da se tijekom izgradnje te kuće pojavila policija i odvela ga u postaju, da su tražili porijeklo novca; on im je predao sve svoje poslovne knjige, policija je zatvorila gradilište, a njegov ortak je u zemljišnim knjigama upisao zgradu na svoje ime i etažirao je. Potom je tuženik stavio u zemljišne knjige zabilježbu na temelju prethodne mjere radi osiguranja te je vodio parnicu najprije protiv ĆM, a onda protiv njegovih nasljednica – supruge OMR i njegove kćerke te je tako stekao ovršnu ispravu na temelju koje vodi ovrhu zbog koje je tužiteljica podnijela tužbu u ovom postupku; s tim da su ĆM i njegova supruga sve stanove prodali bez njegovog sudjelovanja.

10. Prihvaćanjem detaljnog, iskrenog i spontanog iskaza tužiteljice, koji potvrđuju isprave – zk izvaci koje je sud pregledao, utvrđeno je da je nekretnina koja je predmet ovrhe jedina nekretnina u vlasništvu tužiteljice, koja joj je nužna za zadovoljenje njezinih osnovnih životnih potreba stanovanja te da tužiteljica na raspolaganju nema drugu nekretninu u kojoj bi mogla stanovati, niti je s obzirom na svoje imovinske prilike (prodavačica zaposlena u lokalnoj trgovini) u mogućnosti osigurati si drugu nekretninu za stanovanje – ne samo vlasništvo, nego niti najam, a s obzirom na notornu činjenicu o visini prihoda prodavačica u maloprodaji mješovite robe. Stoga je nekretnina koja je predmet ovrhe jedini tužiteljičin dom, nužan za zadovoljenje osnovnog ljudskog prava i potrebe – prava na stanovanje, odnosno na dom.

11. Pravo na dom temeljeno je ljudsko pravo, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tuženik u ovoj parnici tvrdi da činjenica da je zabrana otuđenja nekretnine za koju je u ovom postupku utvrđeno da predstavlja jedini dom tužiteljice bila upisana u zemljišnim knjigama prije nego što je tužiteljica tu nekretninu kupila ima isti pravni učinak kao u slučaju da je na toj nekretnini bilo upisano založno pravo. Međutim, da je na nekretnini koja je predmet ovršnog postupka bilo upisano založno pravo, prodaja te nekretnine u ovršnom postupku bila bi posljedica neispunjavanja ugovornih obveza tužiteljice – dakle posljedica na koju tužiteljica izričito pristala, dok bi prodaja nekretnine u ovršnom postupku u konkretnoj situaciji bila posljedica tužiteljičinog pravnog neznanja u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora radi stjecanja te nekretnine. Iako u načelu pravno neznanje škodi (ignorantia iuris nocet), imajući u vidu da bi posljedica prodaje nekretnine u ovršnom postupku za tužiteljicu bila gubitak jedinog doma, ovaj sud smatra da je potrebno ocijeniti bi li provođenje ovršnog postupka na toj nekretnini predstavljalo povredu prava na dom u smislu odredbe čl. 8. Europske konvencije, odnosno da je potrebno ocijeniti bi li prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa tužiteljice i interesa tuženika u smislu odredbe čl. 80. b st.3. Ovršnog zakona. Čitanjem obračuna visine tražbine radi namirenja koje je tuženik pokrenuo ovršni postupak na nekretnini tužiteljice, koja tražbina ima osnovu u presudi Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž- 501/2022-3, utvrđeno je da ukupna tražbina tužitelja na dan obračuna 31. siječnja 2023. iznosi 312.719,24 EUR (po osnovi duga i kamate iznos od 300.427,69 EUR uvećan za iznos od ukupno 12.291,55 EUR po osnovi troška parničnog postupka i kamate na taj trošak). Nadalje je čitanjem nalaza i mišljenja vještaka izrađenog u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-3087/2022 utvrđeno da je vrijednost nekretnine tužiteljice na dan 08. srpnja 2024. vještak procijenio na iznos od 140.000,00 EUR. Stoga proizlazi da nekretnina u vlasništvu tužiteljice vrijedi 44 % tražbine koju tuženik namiruje u ovršnom postupku, pa stoga nije ispunjena pretpostavka da je vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine za koju se predlaže provesti ovrhu. Daljnja pretpostavka propisana odredbom čl. 80. b st.3. Ovršnog zakona je da je tuženik učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri. Tuženik tijekom postupka navodi da se pokušao namiriti na računima tuženika OMR, LMR i IM, protiv kojih je donesena pravomoćna i ovršna presuda poslovni broj P-5247/2020, podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i, ali da je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove zbog nedostataka novčanih sredstava na njihovim računima. Takvu svoju tvrdnju međutim tuženik ničim nije dokazao – nije dostavio u spis potvrdu FINA-e na koju upućuje u podnesku, pa stoga ovaj sud primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221 a ZPP) zaključuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe, koji nisu jedini dom tužiteljice, bila bezuspješna, odnosno da nema prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri od ijednoga od tuženika protiv kojih je donesena pravomoćna i ovršna isprava, na temelju koje je tuženik pokrenuo ovrhu radi prodaje nekretnine koju je tužiteljica kupila upravo od tuženika iz parnice iz koje proistječe ovršna isprava kojom tuženik u ovoj parnici raspolaže. U ovom kontekstu treba istaknuti da je tuženik iskazao da je njegov sada pokojni poslovni partner SMR prodao sve stanove u stambenoj zgradi koju je zajedno s tuženikom izgradio, što znači da su tuženici iz navedene pravomoćne i ovršne presude primili kupoprodajnu cijenu za sve te stanove, bilo izravno, bilo kao nasljednici pokojnog SMR; što logički upućuje na vjerojatnost da je njihova materijalna situacija povoljnija od imovinske situacije tužiteljice, koja bi prodajom nekretnine koja je predmet ovrhe doslovno mogla postati beskućnica. Nadalje, tuženik nije tvrdio niti dokazivao postojanje osobito opravdanog interesa za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarivanja vlastitog uzdržavanja ili iz drugih važnih razloga (čl. 80. st. 3. toč. 4. OZ). Na nepostojanje takvih okolnosti na strani tužitelja, upućuje činjenica da su stranke suglasno odgodile ročište 30. siječnja 2025., za razdoblje do svibnja iste godine, radi pokušaja sklapanja nagodbe te da je na ročištu 13. svibnja 2025. tuženik odbio prihvatiti nagodbeni prijedlog tužiteljice, koja je navela da njezina maksimalna kreditna sposobnost iznosi 35.000,00 EUR te taj iznos ponudila tuženiku, pri čemu je obrazloženje tuženika za odbijanje nagodbenog prijedloga tužiteljice te time i za djelomično namirenje njegove tražbine bilo "da su mu u životu imovinu uzeli četnici, da je pretrpio puno nepravde te da zato na nagodbeni prijedlog ne pristaje''.

12. Slijedom svega izloženog, ovaj sud zaključuje da bi provođenje ovrhe prodajom nekretnine narušilo pravičnu ravnotežu između interesa tužiteljice kao ovršenika i interesa tuženika, odnosno da bi provođenje ovrhe na nekretnini tužiteljice bilo utemeljeno na zakonu te usmjereno na postizanje legitimnog cilja namirenja tuženika, no da takvo miješanje nije nužno jer se isti opravdani cilj – namirenje tražbine može ostvariti na drugačiji način, pa je stoga na temelju odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7 Ovršnog zakona odlučeno kao pod točkom I./ izreke ove presude.

13. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastavljanje tužbe 200 bodova prema Tbr. 7/1 OT te za zastupanje na ročištima 29.02.2024., 27.05.2025. i 18.05.2026. po 200 bodova prema Tbr. 9/1 OT te na ročištima 30.01.2025., 13.05.2025. i 12.03.2026. - po 50 bodova prema Tbr 9/5 OT što iznosi ukupno 950 bodova, odnosno 1.900,00 EUR te uvećano za PDV 2.375,00 EUR. Nadalje joj je priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i na presudu u iznosu od 110,00 EUR pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude tužiteljici dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 2.511,55 EUR.

14. Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 10. srpnja 2026.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.