Poslovni broj: UsI-1219/2026-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Krešimiru Biočiću, odvjetniku u Imotskom, Bruna Bušića 37, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, OIB: 36162371878, Vrgorac, Hercegovačka 5, radi ispravka rješenja, bez rasprave, 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, KLASA: UP/I-211-03/26-04/329, URBROJ: 511-12-35-26-11 od 11. svibnja 2026., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 19. svibnja 2026. protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, KLASA: UP/I-211-03/26- 04/329, URBROJ: 511-12-35-26-11 od 11. svibnja 2026., tužitelj u bitnom najprije u cijelosti reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako tuženik kao razlog donošenja ovog rješenja navodi da je tuženo tijelo napravilo pogrešku u izreci osnovnog rješenja na način da je ispušteno ime, prezime i datum rođenja osobe kojoj se vozačka dozvola ukida i oduzima. Rješenje o ispravci tužitelj je zaprimio 14. svibnja 2026., a nakon što je ustao tužbom protiv osnovnog rješenja, a koji predmet se vodi pred naslovljenim sudom pod poslovnim brojem: Us I- 1059/2026. Osnovnim rješenjem ukida se i oduzima vozačka dozvola broj [broj vozačke dozvole], izdana u PGP Vrgorac dana 21. rujna 2022. s rokom važenja do 21. rujna 2032. s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], a točkom 2. određeno je da je tužitelj dužan vozačku dozvolu predati tuženiku u roku od 8 dana od dana primitka rješenja. Tužitelj u otvorenom zakonskom roku podnosi tužbu zbog bitnih povreda pravila postupka, povrede i pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Rješenje tuženika nije utemeljeno na zakonskim određenjima, te ga tužitelja pobija u cijelosti iz svih zakonom propisanih razloga navedenih u članku 3. Zakona o upravnim sporovima, točnije zbog toga što u upravnom aktu čije se poništenje traži ovom tužbom tuženik nije pravilno odlučio o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja u konkretnoj upravnoj stvari, što tuženik nije nikako i nije pravilno primijenio zakon, propis utemeljen na zakonu i drugi zakonito donesen propis ili opći akt, što tuženik u upravnom postupku koji je osporenom upravnom aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno i što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Sukladno odredbama zakona, a i stajalištu Visokog upravnog suda RH, izostanak identiteta stranke u samoj izreci upravnog akta predstavlja bitnu povredu pravila upravnog postupka, a ne "očitu pogrešku u pisanju", kako to navodi tuženik u ispravku, i koja se ne može naknadno sanirati primjenom članka 104. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, člankom 104. stavkom 1. ZUP-a propisano je da javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim ovjerenim prijepisima. Prema članku 98. stavku 1. ZUP-a, rješenje se sastoji od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloženja, upute o pravnom lijeku te vlastoručnog potpisa ovlaštene službene osobe i otiska službenog pečata javnopravnog tijela ili kvalificiranog elektroničnog potpisa ovlaštene službene osobe ili kvalificiranog elektroničnog pečata javnopravnog tijela. Dakle, iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da se ne radi o netočnosti u izreci, pa se u konkretnom slučaju ne može primijeniti članak 104. ZUP-a, a prema kojemu se rješenjem ispravljaju pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju. Propust tuženika sasvim sigurno ne predstavlja očitu netočnost, niti je pogreška u pisanju. Takvim nezakonitim ispravkom tuženo tijelo zapravo pokušava retroaktivno stvoriti obvezu koja u izvornom aktu nije postojala. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a pored toga predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naveo kako osporava tužbene navode tužitelja pri čemu u bitnom ponavlja navode obrazloženja osporenog akta, slijedom čega da ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a konačno zbog ekonomičnosti postupka predlaže spajanje spisa ovoga suda poslovnih brojeva Us I-1059/2026 i Us I- 1219/2026.

3.Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje ZUS)), pa kako su odlučne činjenice za rješavanje ovog spora dostatno utvrđene, u situaciji kada tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, sud je u smislu citirane odredbe bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu upravnog tijela, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika odlučio donijeti presudu.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Sud je odbio prijedlog tuženika postavljen u odgovoru na tužbu i to da se zbog ekonomičnosti postupka spoje spisi ovoga suda poslovnih brojeva Us I- 1059/2026 i Us I-1219/2026, to pak stoga što je odredbom čl. 107. st. 1. ZUS-a propisano da ako jedan ili više tužitelja pred istim sudom pokrenu dva ili više sporova protiv istog tuženika radi ocjene zakonitosti pojedinačnih odluka, propuštanja donošenja pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora, koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ti se sporovi po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke mogu rješenjem spojiti radi zajedničkog raspravljanja, slijedom čega je nedvojbeno da se radi o fakultativnoj, a ne obvezujućoj odredbi, pa kako je predmet citiranih sporova ocjena zakonitosti različitih pojedinačnih upravnih akata, to ovaj sud nije našao svrsishodnima niti ekonomičnim spojiti predmetne spise, ovo tim prije što takvo što nije ni tehnički moguće s obzirom da i kada bi se odobrilo spajanje spisa tada se spis većeg poslovnog broja spoja na spis manjeg poslovnog broja, ali kako predmetni spis nosi veći poslovni broj od spisa poslovnog broja Us I-1059/2026, to znači da takvo što pravno ni tehnički nije dopušteno.

7.Tužbeni zahtjev je osnovan iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku obrazloženja ove presude.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, KLASA: UP/I-211-03/26-04/329, URBROJ: 511-12-35-26-11 od 11. svibnja 2026., točkom 1. riješeno je da se u rješenju Postaje granične policije Vrgorac, Klasa:

UP/I-211-03/26-04/329, Urbroj: 511-12-35-26-9 od 1. travnja 2026., u izreci rješenja ispravlja greška kako slijedi: briše se točka 1. izreke rješenja koja se zamjenjuje novom točkom koja glasi: 1. Ukida se i oduzima vozačka dozvola broj [broj vozačke dozvole] izdana u Postaji granične policije Vrgorac dana 21. 09. 2022. godine s rokom važenja do 21. 09. 2032. godine na ime VA, rođen **.**.1976. godine s prebivalištem u [adresa] i prijavljenim boravištem u [adresa], dok je točkom 2. riješeno da ispravak pogreške proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja, a predmetno rješenje doneseno je pozivom na odredbu čl. 104. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

10.Među strankama ovog spora se ukazuje isključivo prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se ispravlja rješenje tuženika Klasa: UP/I-211-03/26-04/329, Urbroj: 511-12-35- 26-9 od 1. travnja 2026., odnosno jesu li za ispravkom rješenja bile ispunjene pretpostavke kakve u vidu ima odredba čl. 104. Zakona o općem upravnom postupku, kod kojeg stanja stvari činjenice nisu sporne, već je sporna primjena prava, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

11.Odredbom čl. 104. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim ovjerenim prijepisima, a st. 2. istog članka da ispravak pogreške proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja.

12.Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, te dovodeći isto u svezu s naprijed citiranom odredbom članka 104. Zakona o općem upravnom postupku, ovaj sud zaključuje kako osporeni akt tuženika nije moguće ocijeniti pravilnim, niti zakonitim, to pak stoga što se u konkretnom slučaju ne radi o pogrešci u imenu ili brojevima, pisanju ili računanju te drugoj očitoj netočnosti u rješenju koje je doneseno ili u njegovim ovjerenim prijepisima, zbog čega ga je trebalo poništiti, te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

13.Sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako prema obrazloženju osporenog rješenja i podacima upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu, proizlazi da je rješenjem Postaje granične policije Vrgorac, Klasa:

UP/I-211-03/26-04/329, Urbroj: 511-12-35-26-9 od 1. travnja 2026. odlučeno o ukidanju i oduzimanju važeće vozačke dozvole od VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i da je prilikom izrade navedenog rješenja učinjena greška na način da je u izreci pod točkom 1. rješenja ispušteno ime i prezime te datum rođenja osobe kojoj se ukida i od koje se oduzima vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole]. Slijedom navedenog, tuženik zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke da se donese rješenje o ispravku rješenja u smislu odredbe članka 104. stavak 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku, pa donosi osporeno rješenje naprijed citirane izreke, protiv kojeg je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

14.Kod izloženog stanja stvari, ovaj sud zaključuje kako tuženik u osporenom rješenju nije pravilno primijenio ovdje mjerodavnu naprijed citiranu odredbu članka 104. Zakona o općem upravnom postupku, a čemu tužitelj osnovano prigovara u tužbi. Naime, odredbom članka 104. ZUP-a propisano je da javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim ovjerenim prijepisima (stavak 1.), s tim da ispravak pogreške proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja (stavak 2.). Dakle, navedena norma ima u vidu ispravljanje tehničkih pogrešaka i nedostataka koji su nastali prilikom pismene redakcije rješenja, odnosno prilikom prijepisa rješenja, te se ispravljanjem pogrešaka u rješenju ne može mijenjati samo rješenje.

15.Stoga, uvažavajući citiranu zakonsku odredbu, kao i sadržaj osporenog rješenja tuženika, ovaj sud nalazi da se ispravljanjem rješenja, na način da se tek u ispravku rješenja i to u njegovoj izreci precizira osoba, odnosno stranka kojoj se ukida i oduzima vozačka dozvola, bez da je ta osoba uopće bila precizirana u izreci osnovnog rješenja, tj. kada je u izreci osnovnog rješenja u cijelosti izostao identitet stranke, takvo što zapravo sadržajno mijenja rješenje. Ovo iz razloga jer u konkretnom slučaju predmet ispravka nisu pogreške (očite netočnosti) u smislu članka 104. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, već se ovdje radi o izmjeni rješenja nakon što je tuženiku dostavljena tužba tužitelja iz predmeta poslovnog broja Us I-1059/2026 na odgovor, u kojem tužitelj osporava zakonitost osnovnog rješenja, tj. rješenja o oduzimanju i ukidanju vozačke dozvole, a nakon što je utvrđeno da je u izreci tog rješenja izostao identitet stranke, to pak na način da se briše čitava točka 1. izreke osnovnog rješenja, a koja se sada zamjenjuje novom točkom, slijedom čega se zapravo mijenja čitava točka 1. izreke osnovnog rješenja, no o čemu se ne može odlučivati kroz institut otklanjanja pogrešaka u rješenju.

16.Pored toga, sud nalazi potrebnim nadodati kako je identično pravno stajalište u sličnoj upravnoj stvari zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj: Usž-1907/2023-2 od 26. ožujka 2024., koji je iz istih razloga žalbu tužitelja iz tog spora usvojio, poništio prvostupanjsku presudu ovoga suda, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te poništio rješenje tuženika, a sa kojim pravnim shvaćanjem je u cijelosti suglasan i ovaj prvostupanjski upravni sud.

17.Slijedom iznesenog, a budući je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika nezakonito, trebalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe čl. 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika te mu predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

18.U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik je dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi (čl. 119. st. 4. ZUS-a), kod kojeg stanja stvari uslijed prethodno obrazloženih razloga nije moguće donijeti rješenje o ispravku osnovnog rješenja, već tuženik ima na dispoziciji ukoliko utvrdi da je osnovno rješenje opterećeno razlozima zbog kojih ga treba poništiti ili ukinuti, postupiti u smislu odredbi članaka od 129. do 131. Zakona o općem upravnom postupku, te će ukoliko poništi ili ukine (ovisno o razlozima) osnovno rješenje, donijeti novo zakonito i pravilno rješenje, a u odnosu na koje će ukoliko od strane tuženika bude doneseno, tužitelju teći novi rok od 30 dana od dana zaprimanja istog za moguće pokretanje upravnog spora u odnosu na to novodoneseno rješenje, pri čemu je tuženik prilikom donošenja novog akta isti dužan donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

19.Konačno, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom

II. u izreci ove presude.

U Splitu, 10. srpnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Krešimiru Biočiću, odvjetniku u Imotskom, Bruna Bušića 37, uz odgovor na tužbu tuženika i naredbu od 10. srpnja 2026.,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Postaji granične policije Vrgorac, Vrgorac, Hercegovačka 5, uz naredbu od 10. srpnja 2026. i povrat spisa,

- u spis.