Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P-805/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Ostroški, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog Erste & Steiermärkische banka d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Buterin i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. srpnja 2026.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, isplatiti tužitelju TA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.321.656,13 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 2.804.182,53 kn od 5. prosinca 2017. godine do isplate, a na iznos od 517.473,60 kn od 23. veljače 2018. godine do isplate, po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te mu naknaditi trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, isplatiti tužitelju TA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 66.744,39 eura s kamatom tekućom

na iznos od 27.193,17 eura od 10.10.1997. do 31.12.2007. godine na iznos od 24.444,89 eura od 21.10.1997. do 31.12.2007. godine na iznos od 15.107,33 eura od 01.08.1997. do 31.12.2007. godine

po stopi koju Erste & Steiermärkische bank d.d. plaća na devize štedne uloge građana po viđenju za EUR, a od 01.01.2008.godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te mu naknaditi trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka.“

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi parnični trošak tuženiku od 76.380,00 eura (sedamdeset šest tisuća tristo osamdeset eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmetni je postupak pokrenut tužbom 10. svibnja 2021. u kojoj se navodi da je tijekom 1995. i 1996. Bjelovarska banka d.d. (pravni prednik tuženika) odobrila trgovačkom društvu Rizzitelli-trgovina d.o.o. tri kredita u iznosima od 1.800.000,00 kuna, 3.000.000,00 kuna i 330.000,00 kuna. Prilikom zaključenja ugovora o kreditu korisnik kredita da je predniku tuženika kao instrument osiguranja predao oročene devizni devizne i kunske depozite, a da je zaključen i sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na određenim nekretninama. Predniku tuženika da su u cijelosti vraćeni krediti, a prednik tuženika je zadržao devizna sredstva na štednim knjižicama sina tužitelja i oročene devizne depozite sina tužitelja , a da mu je uplaćen i određeni novčani iznos od prodaje dionica. Smatra tužitelj da su predniku tuženika u cijelosti vraćeni i preplaćeni svi krediti. Nakon podmirenja kredita protiv korisnika kredita je otvoren stečajni postupak. Prije otvaranja stečajnog postupka korisnik kredita je prodao nekretnine na kojima je bilo upisano založno pravo, i to sinu, kćerki i supruzi tužitelja. Nakon toga tužitelj je kupio nekretnine od sina i supruge, a s kćerkom je zaključio ugovor o ustupu tražbine. U trenutku kupoprodaje na tim je nekretninama bila upisana zabilježba privremene mjere zabrane otuđenja pa nije bilo moguće upisati pravo vlasništva tužitelja. Stečajna upraviteljica da nije osporila valjanost kupoprodajnih ugovora jer proizlazi da su cijene u cijelosti isplaćene. Stečajni postupak je obustavljen i zaključen odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu jer stečajna masa nije bila dostatna niti za pokriće troškova stečajnog postupka. Unatoč činjenici da su predniku tuženika u cijelosti podmireni sporni krediti, pa čak i preplaćeni, tuženik je protiv stečajne mase korisnika kredita pokrenuo ovršni postupak na nekretninama na kojima je radi osiguranja bilo upisano založno pravo . U ovršnom postupku predmetne nekretnine su dosuđene tuženiku kao ovrhovoditelju i trećoj osobi GA koji su upisani kao vlasnici nekretnina. Osim toga prednik tuženika zadržao je štedne uloge na štednim knjižicama i oročenom deviznom depozitu sina tužitelja koja su dijelom služili za plaćanje obveza po spornim kreditima, a dio je neosnovano zadržan. Tražbine po navedenim štednim ulozima i ugovoru o oročenom depozitu sin tužitelja da je ustupio tužitelju. Slijedom svega navedenog tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa navedenih u točki I. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Suprotno navodima tužitelja da potraživanja po Ugovoru o dugoročnom kreditu za trajna obrtna sredstva od 11.10.1995., broj partije 3000050321, Ugovoru o dugoročnom kreditu za trajna obrtna sredstva od 24.9.1996, broj partije 3000051297, te po Ugovoru o dugoročnom kreditu za trajna obrtna sredstva od 12.11.1996., broj partije 3000051640 nisu podmirena, niti u periodu u kojem to tužitelj navodi u svojoj tužbi, niti prije otvaranja stečajnog postupka glavnog dužnika, kao niti nakon namirenja provedenih u ovršnim postupcima u kojima su se prodavale nekretnine koje su bile založene kao osiguranje potraživanja tuženika po navedenim kreditima. Tuženik je svoje nepodmireno potraživanje po predmetnim kreditima (nakon djelomičnog podmirenja istog u ovršnim postupcima predmet kojih su bile nekretnine koje su bile pod zalogom tuženika radi osiguranja tuženikovog potraživanja iz navedena tri kredita), prenio na treću osobu, društvo Eos Matrix d.o.o. Krediti brojeva 3000050321, 3000051297 i 3000051640, osim izdanih mjenica, bili su osigurani i založnim pravima zasnovanim na nekretninama, kao i založnim pravima zasnovanim na depozitima glavnog dužnika i AA, i to Ugovor 3000050321 založnim pravom zasnovanim na nekretninama upisanim u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], Ugovor 3000051297 založnim pravom zasnovanim na nekretninama upisanim u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], [broj poduloška], 9, 10, 15 i 16 katastarske općine [katastarska općina] te založnim pravima zasnovanim na depozitima iz Ugovora o oročenom deviznom depozitu 7000099431 od 30.9.1996. od 135.000,00 DEM, Ugovora o oročenom deviznom depozitu 7000099153 od 26.9.1996. od 145.000,00, DEM i Ugovora o oročenom depozitu na 3 mjeseca i više mjeseci 5000110016 od 2.10.1996. od 121.000,00 kuna, Ugovor 3000051640 založnim pravom na depozitu iz Ugovora o oročenom deviznom depozitu 7000103356 od 15.11.1996. od 36.800,00 DEM i založnim pravima na nekretninama upisanim u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], podulužak 10, katastarske općine [katastarska općina]. Osim kredita 3000050321, 3000051297 i 3000051640, prednik tuženika Bjelovarska banka d.d. je imao sklopljen ugovor o kreditu i s društvom povezanim s tužiteljem i društvom Rizzitelli-trgovina d.o.o., Autocentar Rizzitelli d.o.o. Tuženik ukazuje da su prethodno navedena sredstava osiguranja kredita 3000050321, 3000051297 i 3000051640 (depoziti), unatoč činjenici da su ista osiguravala potraživanje iz pojedinog kredita, suglasno korištena za podmirivanje potraživanja iz sva tri kredita, kao i kredita 1000057951 sklopljenog s društvom Autocentar Rizzitelli d.o.o., što je slučaj i s iznosima navedenim na uz tužbu dostavljenim kompenzacijama i cesijama. Tako je iznosom iz Ugovora o cesiji od 19.6.1997. (144.741,20 kuna) podmireno potraživanje iz kredita 3000050321 od 50.000,00 kuna i 110,78 kuna (ukupno 50.110,78 kuna), kredita 3000051297 od 83.333,33 kuna i 2.026,51 kuna (ukupno 85.359,84 kuna), kredita 3000051640 od 9.166,34 kuna i 104,24 kuna (ukupno 9.270,58 kuna). Prijedlogom kompenzacije na iznos od 722.765,72 kuna od 9.10.1997. podmireno je potraživanje iz kredita 3000050321 od 199.218,31 kuna, 100.000,00 kuna i 29.538,84 kuna (ukupno 328.751,15 kuna), kredita 3000051297 od 166.666,66 kuna, 662,72 kuna i 62.891,80 kuna (ukupno 230.221,18 kuna), kredita 3000051640 od 18.333,34 kuna i 7.297,90 kuna (ukupno 25.631,24 kuna), kredita 1000057951 od 71.711,02 kuna, 60.000,00 kuna, 6.000,00 kuna i 445,13 kuna (ukupno 138.156,15 kuna). Izjavom o prijeboju. 437 od 3.4.1997. podmireno je potraživanje iz kredita 3000050321 od 250,02 kuna i 39.403,07 kuna (ukupno 39.653,09 kuna), kredita 3000051297 od 75.739,91 kuna, kredita 3000051640 od 3.134,27 kuna, 5.561,17 kuna i 45,83 kuna (ukupno 8.741,27 kuna). Izjavom o prijeboju od 7.7.1997. podmireno je potraživanje iz kredita 3000050321 od 457,86 kuna, 90,77 kuna i 34.520,50 kuna (ukupno 35.069,13 kuna), kredita 3000051297 od 34.948,45 kuna, 707,93 kuna i 69.270,51 kuna (ukupno 104.926,89 kuna), kredita 3000051640 od 8.003,98 kuna. Ugovorom o cesiji od 20.1.1998. podmireno je potraživanje iz kredita 3000050321 od 23.156,01 kuna, 150.000,00 kuna, 3.145,45 kuna i 4.703,53 kuna (ukupno 181.004,99 kuna), kredita 3000051297 od 200.043,71 kuna, 55.554,52 kuna, 5.197,18 kuna i 4.703,53 kuna (ukupno 265.498,94 kuna), kredita 3000051640 od 6.498,18 kuna, 27.500,01 kuna i 603,37 kuna (ukupno 34.601,56 kuna), kredita 1000057951 od 14,14 kuna, 71.711,02 kuna, 883,39 kuna i 80.000,00 kuna (ukupno 152.608,55 kuna). Stoga da proizlazi da potraživanja po kreditima 3000050321, 3000051297 i 3000051640 nisu podmirena, osobito ne u razdoblju kada to tvrdi tužitelj. Budući da potraživanja iz kredita 3000050321, 3000051297 i 3000051640 nisu bila podmirena u trenutku otvaranja stečajnog postupka nad glavnim dužnikom, društvom Rizzitelli-trgovina d.o.o., tuženik je svoje potraživanje iz istih prijavio u predmetni stečajni postupak, potraživanje je u cijelosti priznato od strane stečajnog upravitelja te nije osporeno niti od jednog od vjerovnika na ispitnom ročištu, a na kojem je bio prisutan i tužitelj. Ukazuje kao tužitelj nije pokrenuo parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pa stoga nije ovlašten na podnošenje predmetne tužbe, odnosno nije ovlašten na podnošenje tužbe kojim traži naknadu štete u visini vrijednosti prodanih nekretnina. Sve kada bi tužitelj i bio ovlašten u posebnom postupku, na koji nije upućen zaključkom iz ovršnog postupka ili ovršnih postupaka u kojima su se založene nekretnine prodavale, od tuženika kao ovrhovoditelja, odnosno osobe koja se namirila iz postignute kupovnine potraživati naknadu štete, tuženik ističe da tužitelj ni u kojem slučaju nema pravo potraživati iznos utvrđene vrijednosti nekretnina koje su unovčavane, a koji iznos je svakako veći od iznosa namirenja tražbine od strane tuženika. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje isplatu 66.744,39 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare. Naime, navodno neosnovano zadržavanje iznosa koji se navode u tužbi se dogodilo prije više od 20 godina, slijedom čega je nesporno da je zastarni rok koji se primjenjuje kod stjecanja bez osnove (kao i zastarni rok koji bi se primjenjivao kod bilo kojeg drugog instituta), odavno protekao.

Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Sud je proveo dokaze čitanjem ugovora o dugoročnom kreditu za trajna obrtna sredstva (list 9-14 i 193-194 spisa), kvartalnog obračuna kamata (list 15 spisa), obračuna naknada za bankarske usluge (list 15 spisa), izvadaka (list 17, 38-57, 60-63, 66, 69-70 i 81-96 spisa), ugovora o zalogu oročenog deviznog depozita (list 18-20 spisa), ugovora o novčanom depozitu na 3 mjeseca i više mjeseci (list 21 i 67 spisa), zapisnika (list 22-23 i 223-225 spisa), sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (list 24-27 spisa), rješenja (list 28, 118, 137-138, 227-233 i 287-291 spisa), ugovora o cesiji (list 58 i 72 spisa), prijedloga kompenzacije (list 59 spisa), izjave o prijeboju (list 64-65 i 73 spisa), posebnog naloga za prijenos (list 68 i 71 spisa), kupoprodajnih ugovora (list 99-114 spisa), ugovora o ustupu tražbine (list 115-116 i 175-176 spisa), dopisa (list 119-127 spisa), zaključka o prodaji (list 136 spisa), pregleda prometa po partiji kredita (list 195-207 i 218-220 spisa), ugovora o kratkoročnom kreditu za obrtne potrebe (list 208-209 i 210-217 spisa), prijave tražbine (list 221-222 spisa), sporazum o zasnivanju založnog prava (list 240-243 spisa), isplate (list 268 spisa), ugovora o prodaji (list 269 spisa), ugovora o ostavi (list 270-271 spisa), ugovora o kupoprodaji dionica (list 272 spisa), ugovora o cesiji (list 274 spisa), vještačenjem po vještaku financijske struke (list 314-345, 465-468 i 469-472 spisa).

4. Cijeneći provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. – dalje ZPP) sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Pravna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na isplatu 3.321.656,13 kuna, sada 440.859,53 eura, jest naknada štete. Naime, tužiteljeva je tvrdnja da je tuženik prodajom nekretnina, na kojima je on stekao vlasništvo i na kojima je bilo upisano založno pravo radi osiguranja kredita, u ovršnom postupku za njega nastala šteta budući da su potraživanja iz kredita u cijelosti prethodno podmirena.

5.1. Stoga je mjerodavno pravo za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu sadržano u odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. – dalje ZOO) prema kojoj je, onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje , s tim da se predmnijeva obična nepažnja.

5.2. S obzirom na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u ovom postupku potrebno je utvrditi postoje li sve pretpostavke koje moraju biti ispunjene kako bi se tuženika obvezalo na naknadu štete tužitelju. Te pretpostavke su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost, a izostanak bilo koje od njih znači i nepostojanje odgovornosti za štetu.

6. Ukazuje se kako nije sporno da je trgovačko društvo Rizzitelli-trgovina d.o.o. s prednikom tuženika Bjelovarskom bankom d.d. imalo zaključena tri ugovora o kreditu, da je, između ostalih osiguranja, vraćanje tih kredita bilo osigurano i osnivanjem založnog prava na nekretninama tada u vlasništvu trgovačkog društva korisnika kredita, da su nekretnine na kojima je bilo upisano založno pravo prodane u ovršnom postupku, kao i da je trgovačko društvo koje je bilo korisnik kredita predmetne nekretnine prodalo bliskim članovima obitelji (kćerka, sin i supruga) tužitelja, uključujući i njemu, a osoba ovlaštena za zastupanje tog trgovačkog društva bio je sin tužitelja, sve prije pokretanja stečajnog postupka nad trgovačkim društvom, a nakon čega je tužitelj sklopio pravne poslove s članovima svoje obitelji kojima je preneseno pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na tužitelja osobno. Sporno je, međutim, među strankama je li opisanim postupanjem tužitelj pretrpio štetu za koju bi bio odgovoran tuženik.

7. Subjekti konkretnog pravnog odnosa su tužitelj kao osoba koja tvrdi da je štetnom radnjom pretrpjela štetu i tuženik kao navodni štetnik, odnosno osoba koja je štetnu radnju poduzela. Bez postojanja štetne radnje nema govora o bilo kakvom pravnom odnosu među strankama koji bi podrazumijevao odgovornost tuženika spram tužitelja u bilo kojem pogledu pa tako i na isplatu iznosa za koji tužitelj drži da je oštećen. Stoga je prije svega potrebno utvrditi je li uopće počinjena bilo kakva štetna radnja od strane tuženika, a koja bi za sobom povlačila i njegovu odgovornost spram tužitelja.

8. Prema stavu tužitelja štetna radnja jest to što je tuženik, unatoč podmirenju dugovanja po kreditima koji su bili osigurani založnim pravom na nekretninama upisanim u zemljišne knjige, pokrenuo ovršne postupke radi naplate potraživanja koja su podmirena i naplatio se iz vrijednosti založenih nekretnina. Dakle, potrebno je utvrditi je li ili nije potraživanje iz ugovora o kreditu koje je osigurano založnim pravom na nekretninama koje su prodane u ovršnom postupku, podmireno.

9. U tom je pravcu provedeno vještačenje po vještaku financijske struke te je utvrđeno sljedeće.

9.1. Osnovni elementi Ugovora o dugoročnom kreditu za trajna obrtna sredstva 3000050321, broj računa 55013002, od 11. listopada 1995. su: korisnik kredita Rizzitelli trgovina d.o.o.; ugovoren iznos: 1.800.000,00 kuna; namjena dugoročni kredit poduzećima za trajna obrtna sredstva preko 1 god inu; način korištenja odjednom, po odobrenju; rok vraćanja 36 mjeseci od puštanja kredita u tečaj, način vraćanja u 36 jednakih mjesečnih rata, prva rata dospijeva 30 dana od puštanja kredita u tečaj; kamatna stopa 15% p.a., promjenjiva obračunava se konformnom metodom, tromjesečno i o dospijeću, a naplaćuje se u roku od 8 dana od isteka tromjesečja, odnosno dospijeća; zatezna kamata na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja, kao i na nenamjenski korištena sredstva kredita, u visini u skladu sa Zakonom, odnosno u visini ugovorene kamate, ako je propisana kamatna stopa niža od ugovorene , ako korisnik kredita ne plati kamatu u roku od 8 dana kreditor će na svaki nenaplaćeni iznos obračunati zateznu kamatu i to od dana s kojim je izvršen obračun; naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita 3,0% na iznos kredita zajedno sa pripadajućim porezom na promet u skladu sa Zakonom, plaćanje prije korištenja kredita; instrumenti osiguranja 36 bianco akceptna naloga za naplatu kredita, 2 bianco mjenice, 2 bianco mjenice – osobne ĆA, 2 bianco mjenice – UA, upis prava zaloga na nekretnine; ostali uvjeti kreditor će revalorizirati glavnicu neotplaćenog dijela kredita kada dođe do promjene tečaja DEM u odnosu na kunu za 1% i više po srednjem tečaju HNB ili je pretvoriti u valutni kredit, odluku o tome donosi Uprava Banke; otkaz kredita otkazni rok u kojem je korisnik kredita dužan vratiti sve iskorištene iznose kredita s pripadajućim kamatama, nastupa u roku od dva dana od otpreme otkaznog pisma; po kreditu broj 3000050321 instrument osiguranja je i založno pravo na nekretninama upisanim u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina]. Po tom kreditu prema izračunu vještaka na dan 30. studenog 2018. (kada je potraživanje prodano trgovačkom društvu Eos matrix d.o.o.) dug po kreditu iznosi 1.610.094,23 kuna, od čega 1.213.252,81 kuna s osnova troškova i zatezne kamate, te 396.841,42 kuna s osnova dospjele glavnice, i to nakon uračunavanja iznosa ostvarenog realizacijom založnog prava u ovršnom postupku.

9.2. Osnovni elementi Ugovora o dugoročnom kreditu broj 3000051297, broj računa 55013005 od 24. rujna 1996. su: korisnik kredita Rizzitelli trgovina d.o.o.; ugovoren iznos: 3.000.000,00 kuna; namjena dugoročni kredit poduzećima za trajna obrtna sredstva preko 1 godinu; način korištenja odjednom, po odobrenju; rok vraćanja 36 mjeseci od puštanja kredita u tečaj, način vraćanja u 36 jednakih mjesečnih rata, prva rata dospijeva 30 dana od puštanja kredita u tečaj; kamatna stopa 12% p.a., promjenjiva obračunava se konformnom metodom, tromjesečno i o dospijeću, a naplaćuje se u roku od 8 dana od isteka tromjesečja, odnosno dospijeća; zatezna kamata na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja, kao i na nenamjenski korištena sredstva kredita, u visini u skladu sa Zakonom, odnosno u visini ugovorene kamate, ako je propisana kamatna stopa niža od ugovorene, ako korisnik kredita ne plati kamatu u roku od 8 dana kreditor će na svaki nenaplaćeni iznos obračunati zateznu kamatu i to od dana s kojim je izvršen obračun; naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita 3,0% na iznos kredita zajedno sa pripadajućim porezom na promet u skladu sa Zakonom, plaćanje prije korištenja kredita; instrumenti osiguranja 36 bianco akceptna naloga za naplatu kredita, 2 bianco mjenice, 2 bianco mjenice – osobne ĆA, 2 bianco mjenice – ČA, upis prava zaloga na nekretnine, oročeni devizni depozit 1/3 odobrenog kredita na rok od 42 mjeseca na ime RA; ostali uvjeti kreditor će revalorizirati glavnicu neotplaćenog dijela kredita kada dođe do promjene tečaja DEM u odnosu na kunu za 1% i više po srednjem tečaju HNB ili je pretvoriti u valutni kredit, odluku o tome donosi Uprava Banke; otkaz kredita otkazni rok u kojem je korisnik kredita dužan vratiti sve iskorištene iznose kredita s pripadajućim kamatama, nastupa u roku od dva dana od otpreme otkaznog pisma. Po tom kreditu prema izračunu vještaka na dan 30. studenog 2018. (kada je potraživanje prodano trgovačkom društvu Eos matrix d.o.o.) dug po kreditu iznosi 6.070.579,45 kuna, od čega 5.086.957,84 kuna s osnova troškova i zatezne kamate, te 983.621,61 kuna s osnova dospjele glavnice, i to nakon uračunavanja iznosa ostvarenog realizacijom založnog prava u ovršnom postupku.

9.3. Osnovni elementi Ugovora o dugoročnom kreditu broj 3000051640, broj računa 55013002 od 12. studenog 1996. su: korisnik kredita Rizzitelli trgovina d.o.o.; ugovoren iznos: 330.000,00 kuna; namjena dugoročni kredit poduzećima za trajna obrtna sredstva preko 1 godinu; način korištenja odjednom, po odobrenju; rok vraćanja 36 mjeseci od puštanja kredita u tečaj, način vraćanja u 36 jednakih mjesečnih rata, prva rata dospijeva 30 dana od puštanja kredita u tečaj; kamatna stopa 12% p.a., promjenjiva obračunava se konformnom metodom, tromjesečno i o dospijeću, a naplaćuje se u roku od 8 dana od isteka tromjesečja, odnosno dospijeća; zatezna kamata na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja, kao i na nenamjenski korištena sredstva kredita, u visini u skladu sa Zakonom, odnosno u visini ugovorene kamate, ako je propisana kamatna stopa niža od ugovorene , ako korisnik kredita ne plati kamatu u roku od 8 dana kreditor će na svaki nenaplaćeni iznos obračunati zateznu kamatu i to od dana s kojim je izvršen obračun; naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita 3,0% na iznos kredita zajedno sa pripadajućim porezom na promet u skladu sa Zakonom, plaćanje prije korištenja kredita; instrumenti osiguranja 36 bianco akceptna naloga za naplatu kredita, 2 bianco mjenice, 2 bianco mjenice – osobne ĆA, 2 bianco mjenice – ČA, upis prava zaloga na nekretnine, oročeni devizni depozit 1/3 odobrenog kredita na rok od 42 mjeseca na ime RA; ostali uvjeti kreditor će revalorizirati glavnicu neotplaćenog dijela kredita kada dođe do promjene tečaja DEM u odnosu na kunu za 1% i više po srednjem tečaju HNB ili je pretvoriti u valutni kredit, odluku o tome donosi Uprava Banke; otkaz kredita otkazni rok u kojem je korisnik kredita dužan vratiti sve iskorištene iznose kredita s pripadajućim kamatama, nastupa u roku od dva dana od otpreme otkaznog pisma. Po tom kreditu prema izračunu vještaka na dan 30. studenog 2018. (kada je potraživanje prodano trgovačkom društvu Eos matrix d.o.o.) dug po kreditu iznosi 563.712,61 kuna, od čega 372.697,18 kuna s osnova troškova i zatezne kamate, te 177.727,58 kuna s osnova dospjele glavnice, i to nakon uračunavanja iznosa ostvarenog realizacijom založnog prava u ovršnom postupku.

9.4. Zaključno je mišljenje vještaka da obveze temeljem ugovora o kreditu koje su zaključili Rizzitelli-trgovina d.o.o. Zagreb, Fallerovo šetalište 22/VI i Bjelovarska banka d.d. Bjelovar, Jurja Haulika 19a, po osnovi Ugovora o kreditu 3000050321 od 11. listopada 1995., Ugovora o dugoročnom kreditu 3000051297 od 24. rujna 1996. i Ugovora o kreditu 3000051640 od 12. studenog 1996. nisu podmirene.

9.5. Tužitelj je imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.

9.6. Vještak se pisano očitovao na primjedbe tužitelja, a i usmeno je obrazložio pisani nalaz i mišljenje. Pojasnila je da je u postupku vještačenja koristila dokumentaciju koja je priložena spisu te da je s financijskog aspekta utvrdila podudarnost partije kredita i ostale knjigovodstvene dokumentacije u odnosu na svaku konkretnu partiju kredita sukladno zadaći vještačenja, s tim da se partije kredita mogu evidentirati jedinstveno i istu partiju kredita se ne može dodijeliti niti jednoj fizičkoj osobi ili poslovnom subjektu što znači da se radi o identičnim partijama kredita neovisno o nazivu eventualnog korisnika. Pojasnio je da je u nalazu i mišljenju naznačio sve što je utvrdio u postupku kao i da je tuženik provodio knjiženja koja nisu u skladu u svakom poslovnom događaju s tužiteljevom dokumentacijom koju je priložio u spis. Tužitelj da je u više navrata po sva tri kredita naznačio svrhu uplata po određenoj partiji dok je tuženik knjižio po različitim partijama kredita, a koji se odnose na predmetno vještačenje. U više navrata da su evidentirane tužiteljeve uplate za podmirenje obveza koje u poslovnim knjigama tuženika nisu bile dospjele u plaćenom iznosu. Kada bi se dogodilo da tužitelj izvrši uplatu navodeći partiju kredita po kojoj zapravo nije imao dospjeli dug, banka je tu uplatu koristila za namirenje dospjelih obveza tužitelja po ostalim kreditima. Navedeni postupak da banka zatvara s uplatom tužitelja različite obveze tužitelja po drugim partijama u banci da je uobičajena poslovna praksa i uzanca u bankarstvu. U konkretnim ugovorima o kreditu po odredbama ostalih uvjeta navedeno je da tužitelj dozvoljava naplatu dospjelih potraživanja po kreditima iz svih svojih depozita kod kreditora. Utvrđeno je da je tužitelj vršeći uplate po partiji kredita za iznos za koji imao dospjelu obvezu banka namirila dospjele obaveze kredita, a evidentno tužitelj nije uskladio svoja knjigovodstvena knjižena s bankovnim knjigovodstvenim knjiženjima. U postupku vještačenja da je utvrđena mogućnost da tužitelj i eventualno njegove povezane osobe ima poslovni odnos s bankom i po obvezama koje nisu predmet vještačenja, ali se sukladno zadaći vještačenja promatralo samo partije kredita obuhvaćene vještačenjem. U odnosu na iznose od 400.000,00 kuna i 200.000,00 kuna isti da nisu knjigovodstveno evidentirani niti po jednoj promatranoj kreditnoj partiji kredita pa ih stoga nije analizirala. Razlika svih uplaćenih sredstva za koje navodi tužitelj da je uplatio, a nisu evidentirane po konkretnima partijama kredita, trebale su biti evidentirane po drugim obavezama tužitelja i eventualno povezanih osoba ili biti vraćene uplatitelju. Obzirom da se radi o velikom iznosu razlike isto da je posljedica velikih obveza tužitelja te visokih stopa zatezne kamate koje su u konkretnom razdoblju vrijedile za poslovne subjekte. Moglo bi se utvrditi, traženjem od banke knjigovodstvenih isprava svih otvorenih pasivnih i aktivnih računa tužitelja i povezanih osoba u banci, eventualni nesklad u knjiženju, ali se knjigovodstvena dokumentacija čuva 11 godina. Ukoliko je uplata učinjena na pojedinu partiju kredita, a dospjelo dugovanje nije toliko kolika je uplata, preostala uplaćena sredstva rasporede se na zatvaranje drugih dospjelih obveza istog klijenta ili s njim povezanih poslovnih subjekata, odnosno ukoliko postoji više dospjelih obveza, a iste nije moguće u cijelosti podmiriti da se iz uplaćenog iznosa razmjerno podmiruju preostale dospjele obaveze vodeći računa u njihovoj starosti i redoslijedu uračunavanja. Sve se to čini radi olakšavanja pozicije klijenta s obzirom na zakonske zatezne kamate.

9.7. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, utemeljen na dokumentaciji koja je priložena u spis. Tužitelj ničim nije doveo u sumnju nalaz i mišljenje pa niti privatnim nalazom i mišljenjem koji je priložio u spis u ko ji je datiran s danom 18. listopada 2020. Naime, isti je sačinjen po traženju trgovačkog društva Rizzitelli-trgovina d.o.o., a prilikom njegovom sačinjavanja korišteni su, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja, podaci iz evidencije samog korisnika kredita.

9.8. Sud prihvaća obrazloženje vještaka da su se uplatama korisnika kredita, a u trenutku kada nisu postojala dospjela dugovanja po sporna tri kredita, zatvarala druga dospjela dugovanja korisnika kredita ili s njime povezanih subjekata, a sve u cilju smanjenja dugovanja i izbjegavanja plaćanja zateznih kamata.

9.9. Osim toga, potrebno se osvrnuti i na činjenicu da niti trgovačko društvo korisnik kredita, a niti tužitelj kao treća osoba, nisu u ovršnom postupku isticali da je dugovanje podmireno u kojem slučaju bi bili upućeni u parnicu radi dokazivanja navedenog. Sve navedeno upućuje na zaključak da u trenutku pokretanja ovršnog postupka dugovanje trgovačkog društva Rizzitelli-trgovina d.o.o. spram tuženika temeljem spornih ugovora o kreditu nije podmireno i da je naplata iz založene nekretnine provedena osnovano i sukladno zakonu.

9.10. Sud ne može ne osvrnuti se i na način na koji je tužitelj stekao predmetne nekretnine, odnosno na sadržaj ugovora o kupoprodaji koji su u odnosu na nekretnine sklopili članovi uže obitelji tužitelja, i on sam, s trgovačkim društvom Rizzitelli-trgovina d.o.o. koje je zastupao sin tuženika pa je tako sin tuženika kao ovlaštena osoba za zastupanje prodao sebi nekretninu trgovačkog društva koje je zastupao. Sadržaj istih ugovora u kojima se dogovora otplata kupoprodajne cijene u razdoblju od 20 godina, s dospijećem prve rate tek za 10 godina uz uračunavanje duga koje trgovačko društvo ima prema kupcima iz radnog odnosa i ulaganja u nekretninu, da bi nakon godinu dana dug kupaca preuzelo trgovačko društvo Rizzitelli d.o.o., a potom zaključenje ugovora s tužiteljem u kojima je cijena nekretnina višestruko niža od one iz ugovora s trgovačkim društvom, upućuje na zaključak da su se iste nekretnine izvukle iz trgovačkog društva bez stvarnog plaćanja kupoprodajne cijene.

10. Dakle, tuženik je valjano pokrenuo ovršne postupke radi naplate nepodmirenog dugovanja trgovačkog društva Rizzitelli-trgovine d.o.o. koje je u međuvremenu prestalo postojati, a sve u realizaciji uknjiženog založnog prava na nekretninama za koje tužitelj tvrdi da je stekao vlasništvo istih. U takvom njegovom postupanju ne nalazi se elemenata bilo kakve protupravnosti koja bi povlačila i njegovu odgovornost za eventualnu štetu koju je tužitelj pretrpio.

11. Slijedom iznijetoga, nije utvrđeno postojanje štetne radnje tuženika pa nema niti jedne od ključnih pretpostavki za zasnivanje izvanugovornog odnosa naknade štete među strankama. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio isplatu iznosa od 3.321.656,13 kuna zajedno sa zateznom kamatom valjalo odbiti kao neosnovan.

12. U odnosu na isplatu iznosa od 66.744,39 eura ukazuje se da se radi o potraživanju temeljem štednih uloga na štednim knjižicama i oročenog deviznog depozita LA, a na kojima je također bilo osnovano založno pravo radi osiguranja plaćanja predmetnih ugovora o kreditu. Svoje je potraživanje RA ustupio tužitelju ugovorom o ustupu potraživanja. Kako se, međutim, i potraživanje i u ovom dijeli temelji na činjenici da su ulozi i depozit neosnovano korišteni za podmirenje potraživanja tuženika, odnosno prednika tuženika, koje je već podmireno, to se ukazuje da je prednik tuženika osnovano iskoristio sredstvo osiguranja naplate svog dospjelog potraživanja sve sukladno valjano osnovanom založnom pravu, a kako je to obrazlagano i u odnosu na potraživanje iznosa od 3.321.656,13 kuna. Naime, trgovačko društvo Rizzitteli-trgovina d.o.o. imalo je dospjelo, a nepodmireno potraživanje, koje je valjano naplaćeno iz sredstava osiguranja te stoga ne može tuženik odgovarati za bilo kakvu štetu koju tužitelj, odnosno njegov prednik navodno ima zbog takve naplate.

13. Slijedom iznijetoga, i u tom je dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

14. Tuženik je u cijelosti uspio u ovom postupku slijedom čega mu tužitelj treba nadoknadi cjelokupni trošak postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

14.1. Tuženiku je valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023. i 107/2025. – dalje Tarifa) koja je na snazi od 25. studenog 2023. Naime, sukladno Tarifnom broju 52. stavak 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da sud odluku o trošku donosi nakon stupanja na snagu Tarife tada je i trošak obračunao sukladno odredbama iste Tarife neovisno kada je radnja za koju se trošak traži poduzeta.

14.2. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu 7.638,00 eura (Tarifni broj 8. točka 1. Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 21. srpnja 2021. i 18. listopada 2022. 7.638,00 po podnesku (Tarifni broj 8. točka 1. Tarife), te za zastupanje na ročištima 11. listopada 2022., 10. siječnja 2023., 9. lipnja 2025., 7. srpnja 2025. i 8. rujna 2025. 7.638,00 eura po ročištu (Tarifni broj 9. točka 1. Tarife), sve uvećano za PDV (15.276,00 eura). Tuženiku je, dakle, priznat trošak u ukupnom iznosu od 76.380,00 eura.

14.3. S obzirom da tužitelj nije uspio u postupku, njegov zahtjev za naknadu troška je valjalo u cijelosti odbiti.

Rijeka, 10. srpnja 2026.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja Zlatku Ostroškom, odvjetniku u Zagrebu

- punomoćnicima tuženika Odvjetničkom društvu Buterin i partneri iz Zagreba