REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-1640/2024

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Marijana Mastilović odvj. u Splitu, protiv tuženika ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Toni Vukičević odvj. u Splitu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 12. lipnja 2026. god., u prisustvu pun. tužitelja Marijana Mastilović odvj. u Splitu, i pun. tuženika Toni Vukičević odvj. u Splitu, dana 10. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužben zahtjev koji glasi;

" - Dužna je tuženica isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 10.930,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 16.8.2022.g. po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa sve do konačne isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

- Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate."

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 864,65 Eur sa zakonskom zateznom koje teče od 10. srpnja 2026. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 02. prosinca 2024. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tužene, u kojoj navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 26.11.2008.g., posl. br. IP-859/03, naloženo predniku tužene HL da izvršenu nadogradnju stana na južnoj strani terase na IV katu zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], sruši te uspostavi prijašnje stanje uklanjanjem materijala na svoj trošak i odgovornost u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a koje obveze se može osloboditi isplatom naknade štete po osnovi umanjene vrijednosti tužiteljevog stana u istoj zgradi na II. katu u iznosu od 10.903,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07.04.2003.

Tuženica je temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Helene Dragun iz Splita, posl.br. O-4022/2021, UPP/OS-133/2021 od 27.10.2021., proglašena nasljednicom HL, tuženika iz citirane presude posl. br. IP- 859/03.

Tuženica, kao ni njen pravni prednik nisu postupili po pravomoćnoj sudskoj odluci, te nisu uklonili spornu nadogradnju. Uvidom u zemljišne knjige utvrđeno je da je tuženica prodala sporni stan s nadogradnjom i to temeljem Ugovora o kupoprodaji od 16.08.2022., sklopljen s kupcem SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

Tužitelj je dana 23.12.2013.g., prodao stan u istoj zgradi u kojoj se nalazi sporna nadogradnja, dakle nakon pravomoćnosti spomenute presude, te po umanjenoj cijeni zbog predmetne nadogradnje.

S obzirom na navedeno, a sukladno čl. 39 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, uklanjanje nadogradnje kao dugovana činidba, postala je nemoguća i to zbog događaja za koji dužnik, ovdje tužena odgovara, a sastoji se u prodaji stana sa spornom nadogradnjom, pa je tužitelj kao vjerovnik ovlašten zahtijevati naknadu štete.

Šteta koju tužitelj trpi već je utvrđena u ovosudnom predmetu IP-859/03, a sastoji se u umanjenju vrijednosti tužiteljevog stana u omjeru od 10% temeljem nalaza i mišljenja vještaka, odnosno u iznosu od 10.000,00 eura.

S obzirom na navedeno, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će tuženu obvezati na isplatu iznosa od 10.000,00 Eur sa zakonskom zateznom kamtom koja teče od 16.08. 2022. god., pa do isplate.

Podneskom od 12. prosinca 2024. god., tužitelj je ispravio tužbu budući da je u tužbenom zahtjevu omaškom naveden iznos od 10.000,00 Eur, umjesto iznosa od 10.903,00 Eur, te predložio sudu donijeti odluku pobliže opisanu u izreci presude.

U odgovoru na tužbu od 27. ožujka 2026. god., tužena navodi da se u ostavljenom roku očituje na navode tužitelja istaknute u predmetnoj tužbi koje smatra činjenično i zakonski neutemeljene, zbog čega predlaže da naslovni sud odbije tužbu kao neosnovano i obaveže tužitelja na naknadu parničnog troška.

U prvom redu se naglašava da je tužena u međuvremenu promijenila svoje prezime te da se sada umjesto HL preziva, ČL.

Nadalje, ista ističe prigovor zastare s obzirom da je donošenjem pravomoćne presude u predmetu ovog suda IP-859/03 dana 26.11.2008. g., tužitelj saznao kako za štetnika, tako i za iznos štete koju spominje u svojoj tužbi, zbog čega je višestruko protekao propisani zakonski rok za iniciranje ovog postupka.

Osim toga, tužitelj u narativnom dijelu svoje tužbe (točka II.) ističe da je nakon donošenja citirane pravomoćne presude dana 23.12.2013 g., prodao svoj stan u zgradi gdje se nalazi sporna nadogradnja kojom prigodom je umanjio cijenu te kupoprodaje. Upravo ta tvrdnja predstavlja još jednu potvrdu da se radi o zastarjelom potraživanju jer je njegova izgubljena dobit nastala toga dana, a on je tužbu u ovom predmetu predao naslovnom sudu tek 2024. g. Indikativno je da tužitelj u prilogu tužbe nije dostavio navedeni kupoprodajni ugovor iz kojeg se vidi da je kupoprodajna cijena u njemu umanjena baš zbog spomenute nadogradnje prednika tužene.

Kako tužitelj u uloženoj tužbi ističe da je obaveza tužene, odnosno njenog pravnog prednika bila da ukloni spornu nadogradnju, ista napominje da je u međuvremenu donesena presuda u predmetu ovog suda br. P-4029/23 od 28.3.2025. g., kojom je naložena ovrha te radnje proglašena nedopustivom, pa u tom pogledu više ne stoji tvrdnja tužitelja da je tužena, odnosno njen pravni prednik bila u obavezi ukloniti spornu nadogradnju.

Pored toga, pokojni prednik tužene je ishodio pravomoćno rješenje o izvedenom stanju, odnosno legalizaciji izvršene nadogradnje tako da se od tog trenutka ista više nije mogla smatrati nezakonitom, a niti je kao takva mogla dovesti do umanjenja vrijednosti okolnih stanova, pa ni onoga koji je nekada pripadao tužitelju.

U konačnici, tužitelj priznaje da više nije vlasnik stana u predmetnoj zgradi tako da nije ni aktivno legitimiran da potražuje bilo što vezano uz tu nekretninu jer su njenom kupnjom sva prava i obveze prešle na njenog novog vlasnika.

Na pripremnom ročištu dana 22. travnja 2026. god., tužitelj navodi da se ovdje radi isključivo o pravnom pitanju postoji li osnova za potraživanje ispunjenja fakultativne obveze na isplatu iz priložene pravomoćne presude, pa predlaže sudu da prvo odluči o osnovu tužbenog zahtjeva, pregledom priloženih isprava kako se to navodi u tužbi i odgovoru na tužbu. Ovo iz razloga ekonomičnosti postupka i sprječavanja suvišnih troškova. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu tužitelj se protivi istima, a pogotovo otklanja prigovor zastare jer se radi o fakultativnoj obvezi, pa se zastara ne računa od dana pravomoćne presude, već od dana kad se glavna obveza nije mogla ispuniti.

Tužena na istom ročištu navodi da je suglasna da se ovdje radi o pravnom pitanju, kao i procesnim pitanjima odnosno prigovorima koje je istaknula u svom odgovoru na tužbu. Stoga smatra da bi o tome trebalo prioritetno odlučiti, a onda eventualno pristupiti izvođenju predloženih dokaza.

Na raspravnom ročištu dana 12. lipnja 2026. god., tužitelj navodi da je obveza isplate naknade štete iz presude I P-859/03 bila isključivo dužnikova "privilegija". Tražbina te naknade iz naznačene presude nastaje tek kad primarna činidba uklanjanja postane nemoguća. Tuženica stoga miješa procesnu i materijalnu pravnu nemogućnost. Naglašava da ovaj sud nije vezan zaključkom iz presude P-4029/2023 koja utvrđuje samo procesnu prepreku. Materijalno-pravna obveza uklanjanja egzistirala je sve dok je stan bio u vlasništvu tuženika, dakle do 16.08.2022. godine, tek od tog dana nastaje utužena tražbina tužitelja. Legalizacija iz 2014. godine ne otklanja retroaktivno štetu utvrđenu pravomoćnom presudom IP-859/03 koja je presuda "nota bene" donesena 4 godine prije nego Rješenje o izvedenom stanju. Tuženikov argument prodajne cijene tužiteljevog stana iz 2013. godine je irelevantan jer se ovom tužbom potražuje iznos utvrđen kao "res iudicata" iz pravomoćne presude IP-859/2003, a ne razlika umanjenja prodajne cijene tužiteljevog stana iz 2013. godine. Inače, suprotnim tumačenjem svaki bi se dužnik oslobodio obveze čim oštećenik proda imovinu.

Tužena na istom ročištu navodi da je zakonski nemoguće temeljem citirane presude ishoditi rušenje navedene nadogradnje i uspostavljanje ranijeg stanja s obzirom na doneseno pravomoćno rješenje o legalizaciji tog dijela objekta, pa se sukladno tome ne može smatrati da bi tužitelj pretrpio bilo kakvu štetu.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Helena Dragun iz Splita, Škrape 53, kao povjerenika ovog suda posl. br. O-4022/2021- 15, UPP/OS-133/2021-15 od 27. listopada 2021. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda-neslužbena kopija sa stanjem na dana 15.11. 2024. god., Presudu ovog suda posl. br IP-859/03 od 26. studenog 2008. god., Rješenje o izvedenom stanju Grad Split, Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za prostorno uređenje Kl. UP/I 361-03/13-04/04746, Ur. br. 2181/01-03-01/10-14-0011 od 30.01. 2014. god., Rješenje Grad Split, Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za prostorno uređenje Kl. UP/I 361-03/13-04/04746, Ur. br. 2181/01-03-01/10-14-0013 od 18.07. 2014. god., te spise predmeta ovog suda posl. br. IP-859/2003 i P-4029/2023 (ex.P-5994/2019).

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1., da je onaj koji drugom prouzroči štetu, dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046., propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Nadalje je u odredbama čl. 1085. ZOO-a, propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st.1). Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st.2). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st.3). Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st.4.).

Pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. IP-859/2003, u pravnoj stvari tužitelja ĐL, protiv pravnog prednika tužene pok. TL, radi otklanjanja opasnosti štete, utvrđeno je da je pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. IP-859/2003 od 26. studenog 2008. god., pravnom predniku tužene pok. TL naloženo da ukloni izvor opasnosti na način da izvršenu nadogradnju vlastitog stana na južnoj strani terase na IV katu zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], sruši te uspostavi prijašnje stanje uklanjanjem materijala na svoj trošak i odgovornost, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a koje obveze se može osloboditi isplatom naknade štete po osnovi umanjenja vrijednosti tužiteljevog stana u istoj zgradi na II katu, površine 61,22 m2 u iznosu od 10.903,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Splitske banke na dan isplate sa zateznom kamatom po stopi koju banke priznaju za štedne uloge po viđenju za valutu Eur u razdoblju od 07. travnja 2003.god., kao dana podnošenja tužbe, pa do 01. siječnja 2006. god., a od tada pa do isplate po stopi zakonske zatezne kamate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. P-4029/2023 (ex. P-5994/2019) u pravnoj stvari tužiteljice LL, protiv tuženika ĐL, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, utvrđeno je da je pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. P-4029/2023 od 18. ožujka 2025. god., proglašena nedopustivim ovrha određena temeljem Rješenja Općinskog suda u Splitu br. Ovr-345/11 (sada Ovr- 3193/20) od 22. veljače 2011. godine, kojom se tuženik kao ovrhovoditelj ovlašćuje da sam na trošak tužitelja kao ovršenika, a prema potrebi i uz pomoć sudskog ovršitelja, ukloni nadogradnju u stanu tužitelja na južnoj strani terase na IV. katu zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 1508 KO [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], sruši te uspostavi prijašnje stanje uklanjanjem materijala na trošak i odgovornost tužitelja, a kojom se tužitelju kao ovršeniku nalaže da u roku od 8 dana od dostave tog rješenja na račun suda položi iznos od 5.000,00 kn potreba za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem opisane radnje od strane tuženika kao ovrhovoditelja.

U obrazloženju pravomoćne presude ovog suda posl. br. P-4029/2023 od 18. ožujka 2025. god., između ostalog se navodi kako je podneskom od 2. srpnja 2014. u postupku Ovr-3193/20 ovršenik HL dostavio ovjerenu izjavu novog vlasnika stana koji je pripadao ovrhovoditelju ŽL iz koje bi proizlazilo da ovrhovoditelj nema pravnog interesa za provedbu ovrhe kako je to naloženo u točci A Rješenja o ovrsi u dijelu koji se odnosi na uklanjanje nadogradnje na stanu ovršenika.

Kako je **.**.2014., JL sastavio, potpisao i kod javnog bilježnika istog dana ovjerio Izjavu u kojoj navodi kako je 23. prosinca 2013. od ŽL kupio stan na adresi [adresa], na drugom katu, te da kao pravni slijednik prodavatelja nema pravnog interesa za vođenje ovršnog postupka pod br. Ovr-345/11 protiv HL koji se odnosi na prinudno uklanjanje nadograđenog i rekonstruiranog dijela njegovog stana u potkrovlju zgrade, te se protivi naloženoj ovršnoj radnji i svim drugim aktivnostima koje je njegov prednik poduzeo u pogledu nekretnine HL. Također, u Izjavi navodi kako su radovi koje je poduzeo HL na stanu na četvrtom katu zgrade bili neophodni radi zaustavljanja prokišnjavanja na donje etaže, što je doprinijelo povećanju vrijednosti stanova u zgradi te ojačalo stabilizaciju zgrade, pri čemu se poziva na izjavu CL, bivšeg djelatnika PIS-a od 5. studenog 1998., i izjavu VL od 20. studenog 1996., kao i mišljenje Ministarstva kulture, Odjela za zaštitu kulturne baštine povijesne jezgre Splita.

Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. Naime, iz rezultata raspravljanja proizlazi da ovršnu ispravu u predmetu ovog suda Ovr-3193/20 (ranije oznake Ovr-345/2011) predstavlja pravomoćna sudska presuda ovog suda IP-859/03 u postupku vođenom između suvlasnika stambene zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1508 KO [katastarska općina], i to ŽL kao tužitelja i HL, kao tuženika, kojom je naloženo tuženiku da ukloni nadogradnju vlastitog stana na četvrtom katu zgrade i uspostavi prijašnje stanje, odnosno da isplati tužitelju štetu po osnovi umanjenja vrijednosti njegovog stana na drugom katu iste zgrade, ukoliko ne uspostavi prijašnje stanje. Međutim, tijekom trajanja ovršnog postupka ovrhovoditelj ŽL prodao je stan na drugom katu navedene zgrade trećoj osobi ĆL, koji se uknjižio kao vlasnik tog stana. Također, novi vlasnik stana sastavio je, potpisao i ovjerio Izjavu iz koje proizlazi da nije zainteresiran za vođenje predmetnog ovršnog postupka, odnosno da ne traži uklanjanje nadograđenog i rekonstruiranog dijela stana tuženika, te izrijekom navodi kako se protivi naloženoj ovršnoj radnji i aktivnostima koje je poduzeo raniji vlasnik njegovog stana ŽL.

Dakle, ŽL, ovrhovoditelj u postupku Ovr-3193/2020 nema više nikakvih vlasničkih prava na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1508 KO [katastarska općina], a novi vlasnik stana na drugom katu nije zainteresiran za preuzimanje uloge ovrhovoditelja u postupku Ovr- 3193/20, budući u naprijed spomenutoj Izjavi od 26. lipnja 2014., izričito navodi kako za to nema pravnog interesa. Stoga, imajući u vidu činjenicu da tuženik više nije vlasnik predmetne nekretnine, to prema mišljenju ovog suda nije niti aktivno legitimiran na poduzimanje daljnjih ovršnih radnji u postupku Ovr-3193/20, niti za to ima pravnog interesa. Tuženik može tražiti obistinjenje troškova postupka koji su mu dosuđeni u parničnom postupku IP-859/03 i ovršnom postupku do trenutka donošenja rješenje u upućivanju u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ali kako ne raspolaže vlasničkim pravima na nekretnini koja je predmet ovrhe, to ne može tražiti niti rušenje nadogradnje tužitelja, odnosno postavljati vlasničke zahtjeve prema ostalim suvlasnicima, bez obzira na postojeću pravomoćnu i ovršnu ispravu, pa je u konkretnom slučaju ispunjen uvjet za proglašenje ovrhe nedopuštenom propisan odredbom čl. 46. st. 1. toč. 7. OZ-a, radi čega je odlučeno kao u izreci.

Prema tome, osnovan je istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, obzirom da nakon prodaje svog stana položenog na II katu predmetne zgrade dana 23. prosinca 2013. god., tužitelj kao nevlasnik nije više aktivno legitimiran zahtijevati od tužene kao zakonskog nasljednika pok. TL, kako rušenje izvršene nadogradnje vlastitog stana na južnoj strani terase na IV katu predmetne zgrade, tako niti alternativno dosuđenu naknadu štete u iznosu od 10.903,000 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama koje teku od prodaje stana tužene položenog na IV katu predmetne zgrade dana 16. kolovoza 2022. god., do isplate.

Ovo time više, što kupac stana u vlasništvu tužitelja JL u ovjerovljenoj izjavi od 26. lipnja 2014. god., navodi kako su radovi koje je poduzeo pravni prednik tužene pok. HL na stanu na četvrtom katu zgrade bili neophodni radi zaustavljanja prokišnjavanja na donje etaže, što je doprinijelo povećanju vrijednosti stanova u zgradi te ojačalo stabilizaciju zgrade, pri čemu se poziva na izjavu CL, bivšeg djelatnika PIS-a od 5. studenog 1998., i izjavu VL od 20. studenog 1996., kao i mišljenje Ministarstva kulture, Odjela za zaštitu kulturne baštine povijesne jezgre Splita.

U odredbi čl. 233 st. 1 ZOO-a, propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Presuda ovog suda posl. br. IP-859/2003 od 26. studenog 2008. god., pravomoćna je dana 18. svibnja 2010. god., dok je tužitelj prodao svoj stan položen na II katu predmetne zgrade dana 23. prosinca 2013. god., od kada je primarna činidba uklanjanja nadogradnje stana položenog na IV katu predmetne zgrade postala nemoguća, dok je predmetnu tužbu podnio po proteku desetogodišnjeg zastarnog roka dana 02. prosinca 2024. god., pa je osnovan i istaknuti prigovor zastare potraživanja.

Radi svega navedenog, valjalo je bez daljnjeg raspravljanja odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 3 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu 100 bod., pristup na dva ročišta po 100 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 150,00 Eur, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku su priznati i troškovi sudskih pristojbi, i to pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 114,65 Eur, pa tako ukupan trošak tuženika iznosi 864,65 Eur.

U Splitu, 10. srpnja 2026. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika