Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-56/2022-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tatjani Denisov, odvjetnici iz Slatine, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U t v r đ u j e s e da je ništetna odredba iz čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160 / 51400607-5103416229 sklopljenog između tužitelja GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320 potvrđenog dana 20. veljače 2007.g. kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz Slatine pod bojem OV-2165/07 u dijelu odredbe koji glasi: "Iznos kredita = 56.057,00 CHF (pedesetšesttisućapedesetsedamCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj".

II. U t v r đ u j e s e da je ništetna odredba iz čl. 8. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160 / 51400607-5103416229 sklopljenog između tužitelja GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320 potvrđenog dana 20. veljače 2007.g. kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz Slatine pod brojem: OV-2165/07 u dijelu odredbe koji glasi: " Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,5% (četiri cijelih pedeset posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom proporcionalne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu sa važećim odlukama Banke“.

III. N a l a ž e s e tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320 da tužitelju GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 1.872,10 eur po osnovi zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose tečaja CHF i promjene kamatne stope izračunate do dana provođenja konverzije 30. rujna 2015.g., sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. listopada 2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, u razdoblju od 01.01.2016.g. pa do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, u razdoblju od 01.07.2016.g. pa do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, u razdoblju od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, u razdoblju od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, u razdoblju od 01.01.2018.g. pa do 30.06.2018.g. po stopi od 7,09% godišnje, u razdoblju od 01.07.2018.g. pa do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, a u razdoblju od 01.01.2019.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022.g., a od 01. siječnja 2023.g., pa do 30. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

IV. U preostalom dijelu preko iznosa navedenog pod točkom III. izreke do zatraženog ukupnog iznosa od 7.013,52 eur, tužbeni zahtjev se odbija.

V. O d b i j a j u s e prigovori prijeboja tuženika koji glase:

"1. Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužitelju koja iznosi 40,01 eur, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 20,01 eur od 2.5.2007. pa do isplate,

- 20,81 eur od 2.6.2007. pa do isplate,

- 3,87 eur od 2.7.2007. pa do isplate,

- 3,86 eur od 2.8.2007. pa do isplate,

- 2,41 eur od 2.9.2007. pa do isplate,

- 4,57 eur od 2.10.2007. pa do isplate,

- 4,63 eur od 2.11.2007. pa do isplate,

- 3,11 eur od 2.12.2007. pa do isplate,

- 3,28 eur od 2.1.2008. pa do isplate,

- 0,03 eur od 2.2.2008. pa do isplate,

- 0,79 eur od 2.5.2008. pa do isplate,

- 2,26 eur od 2.6.2008. pa do isplate,

- 0,65 eur od 2.7.2008. pa do isplate,

- 3,86 eur od 2.8.2008. pa do isplate,

- 0,13 eur od 2.9.2008. pa do isplate,

- 1,74 eur od 12.9.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

2. Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužitelju koja iznosi 602,20 eur, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 30,44 eur od 2.2.2014. pa do isplate,

- 30,41 eur od 2.3.2014. pa do isplate,

- 30,37 eur od 2.4.2014. pa do isplate,

- 30,34 eur od 2.5.2014. pa do isplate,

- 30,31 eur od 2.6.2014. pa do isplate,

- 30,27 eur od 2.7.2014. pa do isplate,

- 30,24 eur od 2.8.2014. pa do isplate,

- 30,21 eur od 2.9.2014. pa do isplate,

- 30,17 eur od 2.10.2014. pa do isplate,

- 30,13 eur od 2.11.2014. pa do isplate,

- 30,10 eur od 2.12.2014. pa do isplate,

- 30,06 eur od 2.1.2015. pa do isplate,

- 30,02 eur od 2.2.2015. pa do isplate,

- 29,99 eur od 2.3.2015. pa do isplate,

- 29,95 eur od 2.4.2015. pa do isplate,

- 29,91 eur od 2.5.2015. pa do isplate,

- 29,88 eur od 2.6.2015. pa do isplate,

- 29,84 eur od 2.7.2015. pa do isplate,

- 29,80 eur od 2.8.2015. pa do isplate,

- 29,76 eur od 2.9.2015. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je dana 20.2.2007. godine s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5103416229 koji je potvrđen i ovjeren dana 20.2.2007. godine kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] pod brojem: OV-2165/07 prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 56.057,00 CHF prema srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan puštanja kredita u tečaj. Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita od 360 mjeseci (30 godina) kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 284,03 CHF. Redovna kamatna stopa sa početnih 4,50 % godišnje tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala se na štetu tužitelja tako da je rasla i do 5,40 % godišnje. Tužitelj drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan, obzirom se kamata mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, tj. bez posebnog pregovaranja o istom. Prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim za zaključenje ugovora vezano za ugovaranje valutne klauzule u CHF.

2. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. godine u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj:

P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Odlukom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž7129/13 od 13.6.2014. godine utvrđeno je da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10.9.2003. pa do 31.12.2008. godine, a koje povrede traju i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što u potrošačkim Ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

3. Tuženik je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ponudio tužitelju mogućnost konverzije ugovora iz valute CHF u valutu EUR. Tužitelj je prihvatio takav prijedlog te je dana 12.2.2016. godine s tuženikom sklopio Aneks Ugovora o kreditu broj: 5103416229 koji je dana 18.2.2016. godine ovjeren kod javnog bilježnika Sandre Naumovska iz [adresa] pod brojem: OV - 1584/16. Unatoč provedenoj konverziji tuženik nije u cijelosti vratio tužitelju preplaćeni iznos koji je nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi, a tužitelj još uvijek otplaćuje kredit sve do 1.3.2037. godine. Naime, u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu još nije bila donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. godine, kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Stoga ova činjenica nije uzeta u obzir prilikom tuženikove izrade prijedloga konverzije, jer bi u suprotnom matematički rezultat preplate bio bitno drukčiji. Posljedica koju je konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka Visokog trgovačkog suda RH u predmetu "Franak" je stav da se ima uzeti kao da je od dana sklapanja osnovnog Ugovora ugovoren kunski kredit sa fiksnom kamatnom stopom. Tužitelj stoga smatra da je Dodatak Ugovoru o kreditu u cijelosti ništetan, a na što sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u Ugovoru, a koje se odnosi na način promjene kamatne stope, kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tužitelj je tuženiku od dana sklapanja Ugovora pa do dana kada je provedena konverzija, osim iznosa od 2.096,07 kn priznatog u konverziji i dalje u obvezi isplatiti i preplaćeni iznos od 40.000,00 kn.

4. Kako je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve Ugovore o potrošačkim kreditima koji su sklapani u razdoblju od 10.9.2003. pa do 31.12.2008. godine, kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1.1.2004 pa do 31.12.2008. godine, to je tuženik sukladno čl. 323. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi. Prema čl. 1111. st. 1. ZOO-a i čl. 1115. ZOO-a vraća se sve ono što je stečeno bez osnove, kada dio imovine neke osobe prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona.

5. Prema čl. 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude, kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem uključujući i ponašanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično propisuje i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja postavio tužbeni zahtjev kao u izreci.

6. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Ističe da uplate nisu vršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba te bi tužitelj stoga mogao samo potraživati navodno preplaćene iznose koje je sam vršio kada bi uopće zahtjev za isplatu bio osnovan, a što se osporava u cijelosti. Ističe da su uplate na ime podmirenja ovog kredita između ostalog vršene i od strane EĆ, a na tužitelju je teret dokaza da je on stvarno izvršio te uplate. Ističe da je EĆ sudionik kreditnog odnosa po predmetnom Ugovoru o kreditu kao sudužnik, odnosno zajedno s tužiteljem nastupa kao solidarni dužnik te je tuženik sukladno odredbi čl. 43. Zakona o obveznim odnosima ovlašten zahtijevati ispunjenje obveza po Ugovoru o kreditu od koga hoće, sve dok ne bude potpuno namiren. Stoga uplate po predmetnom Ugovoru o kreditu koje je izvršio sudužnik iz kreditnog odnosa jesu uplate izvršene u njegovo ime i za njegov račun, a ne za račun tužitelja. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare navodeći da se na zahtjev tužitelja za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok, imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik nadalje ističe da tužitelj nije potrošač u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju te da je na tužitelju da dokaže da je predmetni kredit koristio samo za osobne potrebe kako bi imao status potrošača.

7. Tuženik ističe da sud svakako treba uzeti u obzir da su tužitelj i tuženik dana 12.2.2016. godine sklopili Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita u CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N 102/15), te da su tim Aneksom parnične strane stvorile novu pravnu osnovu bez značaja obnove na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ističe da tužitelj nema valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnost pojedinačnih odredbi te zahtijevati bilo kakvu isplatu s te osnove.

8. Tuženik ističe i prigovor radi prijeboja manje plaćenih iznosa s osnova tečaja i kamatne stope, ukoliko bi sud iz bilo kojeg razloga utvrdio ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti u iznosu od 259,90 kn kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja zajedno sa zateznim kamatama, te predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

9. Nadalje, tuženik ističe uvjetni procesno pravni prigovor radi prijeboja kojim predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju koji iznosi 2.096,07 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.121,76 kn od 1.10.2015. do isplate i na iznos od 974,31 kn od 13.2.2016. godine do isplate, s zateznim kamatama te predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tuženika s tražbinom tužitelja. Na kraju predlaže da sud tužbu odbaci podredno odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka.

10. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja (list 708-709), svjedokinju EĆ (list 707) te je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5103416229 (list 5-12), u otplatni plan (list 13-20), u Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj: 5103416229 (list 21-27), u obavijesti po povećanju kamatne stope (list 28), u obavijest o promjeni uvjeta po kreditu (list 29), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 30-31), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 32), u otplatni plan (list 33-37), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 38-39), u otplatni plan (list 40-48), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 49-53), u obavijest o usklađivanju kamatne stope (list 54), u otplatni plan (list 55-58), u obavijest o kreditu (list 59-64), u obavijest o kreditu za razdoblje do 30.6.2016. (list 65), u otplatni plan (list 66-69), u obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje (list 70-71), u otplatni plan (list 72-78), u obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1.7.2017. do 31.12.2017. (list 79), u otplatni plan (list 80-83), u obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1.1.2017. do 30.6.2017. (list 84-87), u otplatni plan za kredit (list 88-93), u obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1.7.2018. do 31.12.218. (list 4-95), u otplatni plan (list 96-99), u obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1.1.2019. do 30.6.2019. (list 100-101), u pregled prometa po partiji kredita (list 102-123), u obavijest o kreditu (list 157), u otplatni plan (list 158- 161), u pregled prometa po partiji kredita (list 171-192), u obavijest o izračunu konverzije kredita (list 205-208), u izračun konverzije kredita broj: 5103416229 (list 209-218), u obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF i kredit s valutnom klauzulom u EUR (list 219-220), u nacrt Aneksa Ugovora o kreditu (list 221-226), u letak o informacijama o EUR-i BOR-u i kretanju tečaja EUR-a (list 227-228), u izvadak iz obrtnog registra (list 252), u obrazac Stambeni kredit s ostatkom vrijednosti (list 253-255), u letke o ponudi kredita (list 256-267), u obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (list 268-269), u dopis Hrvatske narodne banke (list 284-290), u pitanja i odgovore za stambene kredite (list 291-292), u pisani iskaz UĆ (list 293-294), u informacije (list 295-302), u priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke do 16.3.2015. (list 303-317), u metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (list 318 -328), u dopis Hrvatskog sabora (list 329-330), u prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju s konačnim prijedlogom Zakona (list 331 -358), u odluku o prosječnoj konvertiranoj kamatnoj stopi uz koju su hrvatske kreditne institucije odobravale stambene kredite u CHF i kunama uz valutnu klauzulu u CHF (list 359), u priopćenje za javnost Ministarstva financija RH (list 360), u Ugovor o oročenom deviznom depozitu (list 378), u ključna aktualna pitanja iz odnosa Ugovora o kreditu u CHF i analiza stajališta sudske prakse (list 600-608), u aktualnosti Hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse (list 609-657), u iskaz svjedoka EĆ (list 706-707), u iskaz tužitelja GĆ (list 708-709), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Lider Premium d.o.o. – stalnog sudskog vještaka mr. sc. Sanje Radoš dipl. oec. od 2.10.2024. godine (list 715-754), u očitovanje sudskog vještaka mr. sc. Sanje Radoš dipl. oec. od 15.5.2025. godine (list 818-820) i u dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka mr. sc. Sanje Radoš dipl. oec. od 8.1.2026. godine (list 830-838).

11. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5103416229 od 8.2.2007. godine (list 5-12), zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, utvrđeno je da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu – stambeni kredit građana preko tri godine uz čvrstu valutnu klauzulu , stambeni kredit za kupovinu nekretnine u iznosu od 56.057,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunate po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Kredit je odobren na rok vraćanja od 360 mjeseci, a otplata kredita dospijeva na naplatu svakog 1.-og u mjesecu. Kamatna stopa po predmetnom kreditu je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,500 % godišnje i obračunava se primjenom proporcionalne metode. Anuitet po predmetnom kreditu je 284,03 CHF. Povrat obaveza po predmetnom kreditu obračunava se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke.

12. Nakon podizanja predmetnog kredita pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, protiv tuženika osam banaka, među kojima je 3. tužena Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka. U tome postupku donesena je presuda broj: 26.P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, kojom je pod točkom 3. utvrđeno da je 3. tužena Erste & Steiermärkische Bank d.d. u razdoblju od 1.4.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 3. tužena Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time 3. tužena Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 96/03) u razdoblju od 1.4.2004. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.9.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 3. tužene Erste & Steiermärkische Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 3. tužena Erste & Steiermärkische Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku 3. tužene Erste & Steiermärkische Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time 3. tužena Erste & Steiermärkische Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u kolektivnom sporu pravomoćno je odlučeno da je Erste & Steiermärkische Bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

14. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. godine pravomoćno je utvrđeno da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine, gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

15. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu s osnova izvršene preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatu i promjene tečaja CHF po Ugovoru o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103416229 od 8.2.2007. godine (list 5-12) zaključenog između tužitelja i tuženika, te tužitelj zahtijeva glavnicu izvršene preplate od početka otplate do konverzije kredita i zatezne kamate na navedene glavnice.

16. Kako se tužitelj izričito pozvao na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na ovdje tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., odgovarajućom primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP) te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjive kamatne stope iz predmetnog ugovora. Tužitelj je u svome iskazu (list 708- 709) naveo da ga službenik banke nije upoznao s mogućim rastom tečaja CHF i utjecaja fluktuacije tečaja na kredit u cijelosti. Nije mu predočio da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj CHF, niti mu je objasnio stvarni sadržaj pojmova valutne klauzule i promjenjive kamate. Završio je osnovnu školu, radio je u Hrvatskoj vojsci te je sada u mirovini. Ne zna sadržaj pojmova valutna klauzula i promjenjiva kamata. Ugovor je ispisan iz sustava banke te nije mogao utjecati na izmjenu ugovornih odredbi. Prije potpisivanja Ugovor je letimice pročitao, a od svega je razumio visinu odobrenog kredita, rok otplate i početnu kamatnu stopu. Rata kredita je u početku iznosila 1.360,00 kn, a s vremenom je dosegla 2.300,00 kn. Kredit je podigao radi kupnje kuće u kojoj sada stanuje i sva sredstva utrošena su za kupnju te kuće. Nije bio nositelj OPG-a niti vlasnik obrta. Njegova supruga koja je sudužnik je platila neke rate isključivo njegovim novcem i za njegov račun. Kako je odnos između tužitelja i tuženika prema njegovom iskazu očito bio zasnovan na povjerenju, a tužitelj nije bio stručan za područje bankarstva i ugovor je već bio pripremljen, te na njega nije mogao utjecati, iskazom tužitelja potvrđena je ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, a koja je utvrđena u kolektivnom sporu.

17. Stoga je sud sukladno odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž- 7129/13-4 od 13.6.2014. godine, odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 249/14-2 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2018- 10 od 14. lipnja 2018. godine i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine i iskazom tužitelja utvrdio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva s jednostranom odlukom banke o kojima se nije pregovaralo, te je donio odluku kao pod točkama I. i II. izreke presude.

18. Kako je utvrđena ništetnost odredbe ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate i ništetnost ugovorene valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a tužitelj je tuženiku temeljem tih ništetnih povećanih kamatnih stopa i ništetne valute vezane za švicarski franak otplaćivao kredit, temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

19. U ovome slučaju osnova plaćanja promjenjivih kamata i valute vezane za CHF temeljena na Ugovoru o namjenskom kreditu je otpala utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1115. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate. Navedeno je osnovno pravilo ukoliko nije izvršena konverzija kredita.

20. Tijekom postupka je utvrđeno da je po predmetnom kreditu zaključen Aneks broj: 1 Ugovora o kreditu broj: 5103416229 od 12.2.2016. godine (list 21-27) sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZPK/15) te da je provedena konverzija kredita iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. godine i da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, namirenjem budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

21. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZPK /15, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te se postiže sporazum iz čl. 19.c toč. 6. ZIDZPK/15 na način kako to nalaže zakon.

22. Dakle, tijekom postupka je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, te je tužitelj temeljem tih ništetnih odredbi otplaćivao kredit od početka otplate pa sve do trenutka konverzije 30.9.2015. godine. U takvim okolnostima, da nije izvršena konverzija, tuženik bi bio dužan tužitelju izvršiti povrat isplaćenog iznosa koji je utvrđen ništetnim za cijelo razdoblje otplate do konverzije, a koji prelazi iznos iznad početne kamatne stope i iznos iznad poče tnog tečaja CHF s zakonskim zateznim kamatama na svaki taj iznos.

23. Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje Sanje Radoš dipl. oec. od 8.1.2026. godine (list 830-836) tužitelj je tuženiku za razdoblje otplate kredita do konverzije izvršene dana 30.9.2015. godine po osnovi povećanja kamatne stope koja je bila iznad početne stope isplatio više iznos od 866,49 eur, a po osnovi više plaćene tečajne razlike koja je bila iznad početnog tečaja isplatio više 4.274,93 eur, po obje osnove ukupno 5.141,42 eur. Zatezne kamate na povećane kamatne stope i na povećan tečaj od početka otplate do konverzije kredita 30.9.2015. godine iznosile su ukupno 1.872,10 eur. Sveukupno po osnovi glavnice i po osnovi zakonskih zateznih kamata do konverzije tužitelj je platio iznos od 7.013,52 eur. Navedeni nalaz koji je sačinjen od stručne osobe i jasno obrazložen, na koji stranke nisu imale primjedbe, sud je prihvatio u cijelosti.

24. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 7.013,52 eur utvrđen nalazom vještaka, a koji se odnosi na preplate izvršene temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF do dana konverzije u iznosu od 5.141,42 eur te na zakonske zatezne kamate na navedene preplate do dana konverzije 30.9.2015. godine u iznosu od 1.872,10 eur. Tuženik prigovorom prijeboja na drugoj strani zahtijeva od tužitelja iznos od 40,01 eur koji se temelji na potplaćenim anuitetima kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, te zahtijeva iznos od 602,20 eur koji se temelji na potplaćenoj kamatnoj stopi koja je tijekom otplate kredita bila niža od početne kamatne stope.

25. Učinak konverzije prema ZIDZPK/15 djeluje od početka otplate kredita te omogućava uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojoj bi se tužitelj našao i bez postojanja nepoštenih ugovornih odredbi. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, sama po sebi ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana ovdje tuženik stekao od potrošača ovdje tužitelja po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Zaključenjem Aneksa Ugovora o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa ZIDZPK/15 uspostavljena je ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri i u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZIDZPK/15. Interveniranje u takav pravni odnos na način kojim tužitelj zahtijeva unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZIDZPK/15 po ocjeni ovoga suda bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja. U takvim okolnostima tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva glavnicu preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF u iznosu od 4.274,93 eur i promjenu kamatnih stopa u iznosu od 866,49 eur, što ukupno iznosi 5.141,42 eur nije osnovan, te ga je sud odbio i odlučio kao pod točkom IV. izreke.

26. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio i zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi za razdoblje od početka otplate kredita do dana konverzije 30.9.2015. godine prema nalazu vještaka u iznosu od 1.872,10 eur. Kako zatezne kamate na preplaćene iznose nisu obuhvaćene obračunom u konverziji niti su uređene odredbama ZIDZPK /15 tužbeni zahtjev je u tome dijelu osnovan temeljem općeg propisa iz čl. 1111. i čl. 1115. ZOO te je sud u tome dijelu usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom III. izreke.

27. Pri donošenju odluke pod točkama III. i IV. izreke sud je imao u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. godine.

28. Tijekom postupka tuženik je postavio prigovor prijeboja kojim zahtijeva, ukoliko sud nađe ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli, da tada zahtijeva prebijanje svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 40,01 eur s zateznim kamatama i iznos od 602,20 eur, ukoliko sud utvrdi ništetnom odredbu o povećanju kamatne stope, jer bi se trebala primjenjivati početno ugovorena kamatna stopa. U takvim okolnostima, plaćanjem manjih anuiteta kada je kamatna stopa niža od početne i gdje je tečaj CHF niži od početnog, tužitelj nije ostvario nikakvu korist te tuženik nema osnove za istaknuti prijebojni zahtjev. Stoga je sud prigovor prijeboja odbio i odlučio kao pod točkom V. izreke presude.

29. Činjenica što je supruga tužitelja u ime i za račun tužitelja platila određene rate kredita ne utječe na aktivnu legitimaciju tužitelja i na pravo potraživanja izvršene preplate po predmetnom kreditu.

30. U ovome postupku saslušanjem tužitelja utvrđena je ništetnost odredbe o promjenjivom tečaju i valutnoj klauzuli te rokovi zastare po navedenoj osnovi teku od dana utvrđenja ništetnosti. U takvim okolnostima nije protekao opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecaja bez osnove, pa stoga prigovor zastare nije osnovan.

31. Prema čl. 3. Ugovora o kreditu od 8.2.2007. godine (list 5-11) namjena predmetnog kredita je stambeni kredit građana za kupovinu nekretnine. Kako je tužitelj kao fizička osoba sklopio ovaj pravni posao na tržištu u svrhu kupovine kuće u [adresa] u kojoj živi s obitelji, što je potvrdio i u svome iskazu na raspravi (list 708-709), a kupovinu obiteljske kuće je potvrdila i svjedokinja EĆ supruga tužitelja, a kuća koja nije namijenjena zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, po ocjeni ovoga suda temeljem čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003) tužitelj ima svojstvo potrošača.

32. Tužitelj je nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio podnesak od 12.2.2026. godine kojim je precizirao tužbeni zahtjev (list 844-846).

33. Odredbi čl. 190. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) temeljem čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19) dodan je novi stavak 2., temeljem kojega tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je tužitelj o visini svoje tražbine saznao tek nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, sud je sukladno navedenoj odredbi dopustio preinaku tužbe.

34. Odluku o parničnom trošku u ovom postupku sud temelji na činjenici da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv trgovca kao jače strane u njihovom međusobnom pravnom odnosu u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena. Nadalje, odluka se temelji i na činjenicama da je ovaj postupak s posebnim okolnostima u kojima obilježje nije stranačka ravnopravnost, te tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh jer sudska praksa o spornom pitanju nije bila ujednačena i tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh. U takvim okolnostima, usprkos činjenici što je tuženik u ovome postupku uspio u većem omjeru i da bi tužitelj tuženiku trebao podmiriti razmjerne parnične troškove, stav je ovoga suda da je primjereno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Pri donošenju odluke sud je imao u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. godine.

35. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 10. srpnja 2026.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnici Tatjani Denisov, odvjetnici iz Slatine, Trg sv. Josipa 1, 2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6.