Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-311/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Alen Bilić, odvjetnik u Viškovu, protiv tuženice ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Arsen Stipinović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Arsen Stipinović i Dušan Miočić u Rijeci, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 18. studenoga 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te zamjenice punomoćnika tuženika EL, odvjetničke vježbenice u Rijeci, po objavi od 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.125,00 EUR uvećano za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju čini kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zateznu kamatu od donošenja presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima ĆL i FL da tuženici ML naknade parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su suvlasnici nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označena kao k. č. [katastarska čestica], kuća i dvorište, površine 66 čhv, a upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u 1/2 suvlasničkih dijelova. Tužena kontinuirano koristi dio nekretnine iz toč. I za parkiranje svog vozila, svakodnevno unatrag 5 godina. Riječ je o dijelu nekretnine sa istočne strane, ispred kuće, kako je vidljivo i na priloženim fotografijama. Korištenjem nekretnine u vlasništvu tužitelja tužena je neosnovano za sebe stekla vrijednost od tuđe stvari. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, propisano je u st. 1. da kod prijelaza imovine jedne osobe u imovinu druge osobe koji prijelaz nema osnovu, pravnom poslu, zakonu ili odluci suda ili drugog nadležnog tijela, stjecatelj je dužan vratiti stečeno, odnosno, ako vraćanje nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je u stavku 2 iste propisano da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Slijedom navedenog, tužena je dužna tužiteljima naknaditi korist stečenu u periodu od veljače 2020. godine do podnošenja tužbe. Vrijednost koju je tužena stekla korištenjem dijela nekretnine za parkiranje svojeg vozila iznosi 5 eura po danu, što za navedeni period korištenja iznosi ukupno 9.125,00 eura. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će tuženici naložiti da im isplati iznos od 9.125,00,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate te da im naknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je u cijelosti osporila tužbu i tužbeni zahtjev i to i osnovu i visinu kao i iznesene navode tužitelja. Tužitelji da su u podnesenoj tužbi izostavili navesti činjenicu kako za predmetnu nekretninu nije izvršeno povezivanje zemljišne knjige s knjigom položenih ugovora pa se ovim putem ističe da za predmetnu čestici koja je opisana u toč. I. historijata tužbe postoji knjiga položenih ugovora: Pašac u kojim [broj poduloška] i br. 9. su upisana vlasništva upravo ovdje tužitelja i upravo ovdje tužene. Nadalje, za istaknuti je da predmetna tužba predstavlja određenu odmazdu tužitelja spram tužene za pokrenuti postupak predaje u posjed drvarnice koja predstavlja pomoćni objekt nekretnine na kojoj se nalaze stambene jedinice tužitelja i tuženika, a koji postupak se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pod posl. br. P-11/2025. Konačno, za istaći je i činjenicu da se radi o okućnici koju koriste svi suvlasnici predmetne nekretnine za parkiranje svojih vozila pa tako i tužitelji koji svoje vozilo parkiraju upravo sa sjeverne strane predmetne nekretnine, a što tužena istima ne brani, iako se također radi o okućnici i upravo jedinom ulazu tužene u svoju stambenu jedinicu. Slijedom svega iznesenog, predlaže se sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljima podmirenje prouzročenog parničnog troška.

3. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja radi naknade koristi koje da je tuženica ostvarila korištenjem njihove nekretnine - katastarske čestice (dalje: k.č.) 746/1 katastarske općine (dalje: k.o.) Pašac za parkiranje vozila u razdoblju od veljače 2020. do podnošenja tužbe (25. veljače 2025.) u iznosu od 9.125,00 eura.

4. Proveden je dokaz uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak (dalje: zk. ul.) 1250 k. o. [katastarska općina] (list 5 spisa), izvadak iz katastarskog plana (list 6 spisa), fotografije lica mjesta (list 7 te 16-17 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora [broj poduloška] i 9 (list 19 i 20 spisa), saslušane su parnične stranke i svjedok JL te su na temelju ovako provedenog dokaznog postupka utvrđene sve odlučne činjenice pa nije bilo potrebno provoditi daljnje dokaze. Napominje se i to da nije provedeno građevinsko vještačenje na okolnost visine ostvarene koristi, budući da po ocjeni ovog suda tužitelji nisu dokazali osnovanost osnove svog zahtjeva pa je zato bilo nepotrebno provoditi dokaze o visini zahtjeva.

5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te izvatke iz knjige položenih ugovora [broj poduloška] i 9 (list 19 i 20 spisa) utvrđeno je da su kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisani tužitelji, svaki u 1/2 dijela, no isto tako u knjizi položenih ugovora u [broj poduloška] upisano je pravo vlasništva tužitelja na četverosobnom stanu broj 3 na drugom katu površine 90,04 m2 u zgradi izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], a također je u [broj poduloška] upisano vlasništvo tuženice na dvosobnom stanu površine 78,39 m2 u zgradi izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina].

6. Na temelju ovih isprava, koje su ujedno, pozivom na članak 230. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a), u dokaznom smislu javne isprave i dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje, utvrđeno je da tužitelji nisu isključivi vlasnici nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već su suvlasnici te nekretnine zajedno s tuženicom.

7. Naime, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV-a) uspostavljeno je pravno jedinstvo nekretnine (članak 366. stavak 1. ZVa). Tako je u članku 2. stavak 3. ZV-a propisano da su nekretnine čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno. Prema članku 9. stavak 1. ZV-a pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje. Dakle, nedvojbeno je da zgrada izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zajedno sa zemljištem, predstavlja jedinstvenu nekretninu.

8. Kako iz [broj poduloška] i 9 k. o. [katastarska općina] isto tako proizlazi da u toj zgradi postoji više posebnih dijelova te s obzirom na to da je vlasništvo tih posebnih dijelova nedvojbeno stečeno prije stupanja na snagu ZV-a (što je jasno jer se radi o polaganju isprava u knjizi položenih ugovora, a ne o upisima predviđenima ZV-om i Zakonom o zemljišnim knjigama, Narodne novine, 91/96. s daljnjim izmjenama), u konkretnom slučaju pravni odnosi parničnih stranaka prosuđuju se prema članku 370. stavci 1., 2. i 3. ZV-a. Tako je stavkom 1. navedene odredbe propisano da vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ovoga Zakona jest vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama ZV-a, pa se prosuđuje po njima, ako ovim prijelaznim odredbama nije što posebno određeno. Prema stavku 2. vlasnik posebnoga dijela zgrade iz stavka 1. toga članka nakon stupanja na snagu ovoga Zakona ostaje vlasnikom svoga posebnoga dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka. Konačno, prema stavku 3. vlasniku posebnoga dijela zgrade iz stavka 2. ovoga članka pripada stupanjem na snagu ovoga Zakona odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dosadašnjega sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta, odnosno umjesto njegova dotadašnjega sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta.

9. Slijedom navedenog, a pozivom na citirane odredbe ZV-a, osobito članak 377. stavak 1., 2. i 3. ZV-a, tuženica odnosno njezini eventualni prednici su stupanjem na snagu ZV-a, uz pravo vlasništva stana – posebnog dijela, stekli odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, dakle i prijepornog zemljišta (napominje se da identifikacija zemljišta i prijepora među strankama nije sporna kako su to izjavili na zapisnik od 24. studenoga 2025.).

10. Nadalje, iz suglasnih iskaza stranaka i svjedoka JL nedvojbeno je utvrđeno da isključivo tuženica koristi dio predmetne zemljišne čestice i to dio prikazan na fotografiji s lista 7 spisa (prijepor) na način da na tom dijelu parkira svoja vozila i prema njezinom vlastitom iskazu od korištenja tog dijela isključuje druge suvlasnike (tuženica je izričito iskazala da ona parkira kako je prikazano na fotografiji s lista 7 te je navela: "...a drugi suvlasnici se ne mogu parkirati meni ispod prozora").

11. Sve parnične stranke suglasno su iskazale i tužitelji nisu od tuženice prije utuženog razdoblja zahtijevali predaju tog dijela nekretnine u suposjed. Tako je tužiteljica ĆL iskazala da nisu tražili predaju u posjed kao vlasnici već su jedino ustali tužbom radi smetanja posjeda, tužitelj CL je naveo da nije tražio da mu se taj dio preda na korištenje, a tuženica je također iskazala da ju tužitelji nisu nikad tražili da im preda taj dio okućnice na korištenje, jer da oni iz postupka smetanja posjeda imaju odluku po kojoj znaju da tamo ne mogu parkirati. To utvrđenje potvrđuje i izjava tužitelja s ročišta održanog 18. svibnja 2026. da su oni tek u međuvremenu, dakle nakon podnošenja ove tužbe, ustali zasebnom tužbom radi predaje u suposjed predmetnog dijela nekretnine.

12. Konačno, na temelju suglasnih iskaza parničnih stranaka i svjedoka JL utvrđeno je da među suvlasnicima ove nekretnine nije postignut sporazum o načinu korištenja okućnice. O tome su na isti način iskazali svjedok, tužiteljica i tuženica.

13. Dakle, tuženica je dokazala da je suvlasnica predmetne nekretnine, a tužitelji su dokazali da je tuženica u utuženom razdoblju zaista koristila jedan dio zemljišta te nekretnine i pritom isključila od posjedovanja tog dijela druge suvlasnike. Kako je dokazano i to da posjed okućnice nije podijeljen među suvlasnicima u smislu članka 42. stavak 1. ZV-a to suvlasnici imaju pravo na suposjed cijele nekretnine (članak 38. stavak 1. ZV-a) pa tako i prijepora.

14. Pripada li suvlasniku koji je isključen iz suposjeda dijela nekretnine pravo na isplatu koristi koje je posjednik imao za vrijeme korištenja tog istog dijela prosuđuje se prema odredbama člana 164. i 165. ZV-a. Prema citiranim odredbama i to prema članku 165. stavak 1. ZV-a samo nepošteni posjednik tuđe stvari mora naknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. S druge strane, pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno (članak 164. stavak 1. ZV-a).

15. Nadalje, kako se poštenje presumira prema članku 18. stavak 3. ZV-a, a tužitelji nisu dokazali da su i prije utuženog razdoblja od tuženice tražili predaju prijepora u suposjed sudskim niti izvansudskim putem, već su to prema vlastitoj izjavi učinili naknadno ustavši zasebnom tužbom, to se tuženica tek od primitka te tužbe, pozivom na članak 18. stavak 4. ZV-a, može smatrati nepoštenim posjednikom. Stoga bi tek od tada bila dužna isplatiti naknadu zbog koristi koje je imala uporabom nekretnine u većem dijelu nego što joj to kao suvlasniku pripada. Stoga, tuženica nije dužna platiti tužiteljima naknadu na ime koristi od uporabe stvari u vremenu u kojem tužitelji to potražuju jer pošteni posjednik nije u obvezi platiti traženu naknadu na ime koristi od uporabe tuđe stvari (članak 164. stavak 1. ZV-a) te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 155. ZPP-a, pa su tužitelji, koji su u cijelosti izgubili ovu parnicu, dužni tuženiku naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora od 9.125,00 eura. Sud je priznao tuženiku zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i zastupanje na ročištima održanim 26. rujna 2025., 24. studenoga 2025. i 18. svibnja 2025. 200,00 eura po ranji (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sveukupno 800,00 eura, što uvećano za PDV (Tbr. 42. Tarife) iznosi 1.000,00 eura. Tuženiku ne pripada naknada troška sudkih pristojbi jer budući da je uspio u sporu, nije dužan platiti pristojbu za odgovor na tužbu.

17. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

U Opatiji 10. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku