REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 83 P-3349/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Blaženka Butigan Matić u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 22. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja ZB, diplomirane pravnice, punomoćnika tuženika HB, diplomiranog pravnika, dana 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, svotu od 10.806,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12.05.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 300,00 EUR sa zateznom kamatom počev od 10. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tuženika NB stradala u prometnoj nesreći dana 01.12.1995. koju je skrivio ČB upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika. Rješenjem Prekršajnog sud au Zagrebu 21-9885-96 od **.**.1996. EB je proglašen krivim za izazivanje prometne nezgode. Rješenjem tužitelja 922669 od 14.05.1997. priznato je NB pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj je u razdoblju 1.4.1997. do 28.02.2011. vodio spor pred ovim sudom O-9133/02 u kojem je povučena tužba budući da je tuženik vansudski naknadio štetu tužitelju. Za daljnja razdoblja od 01.03.201.1 do 31.12.2013. tuženik je dobrovoljno naknadio štetu tužitelju u cijelosti pod odštetnim zahtjevima. Za razdoblje isplate mirovine zaključno do 30.09.2016. odgovornost tuženika utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-557/16 od 06.12.2017. Za razdoblje od 01.10.2016. do 30.06.2019. u tijeku je parnica pred Trgovačkim sudom u Zagrebu P-1709/19 dok je za razdoblje od 01.07.2019. do 31.05.2022. u tijeku parnica pred ovim sudom P-3315/22. Tužitelj je u razdoblju od 01.06.2022. do 30.04.2025. na ime invalidske mirovine isplatio iznos od 15.437,54 EUR što predstavlja štetu za tužitelja. Kako je nalaz i mišljenje vještaka HZMO-a nedorečen u postupku P-9133/02 provedeno je vještačenje u kojem sud vještaci zaključili kako je predmetna nezgoda uzrok invalidnosti 70%, pa stoga tužitelj u ovom postupku potražuje ukupno na ime naknade štete iznos od 10.806,28 EUR sa zateznom kamatom od 12.05.2005.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužitelj uz tužbu nije dostavio vjerodostojne dokaze vezane za visinu svog potraživanja. Uz tužbu je dostavljena samo specifikacija isplaćenih mjesečnih iznosa mirovine, u formi internog obračuna, no iako je isti javna isprava, tuženik navodi da iz istoga uopće nije moguće utvrditi kako je izvršen obračun, kada su pojedini iznosi isplaćeni jer nisu dostavljeni dokazi o isplati iznosa. Slijedom navedenog, predlaže se odbaciti tužbu tužitelja. Tuženik osporava pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i tijek zatraženih zateznih kamata. Ne osporava se štetni događaj, pasivna legitimacija. Tužitelj zasniva tužbu na okolnosti da je svome osiguraniku, NB priznao pravo na invalidsku mirovinu i da joj istu isplaćuje. NB rođena je dana 08.11.1953. godine te je 2018. godine stekla pravo na starosnu mirovinu. Kako bi tužitelj od toga dana trebao imati rezervirana sredstva za isplatu mirovine svome osiguraniku, to više ne trpi štetu na koju se poziva u svojoj tužbi. Činjenični osnov tužbe temelji se na prometnoj nesreći, zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu štete po propisu, kojim je u vrijeme nastanka štete za tužitelja, uređeno pitanje prava na naknadu štete koja je nastala uporabom motornih vozila, a to je u konkretnom slučaju Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (u daljnjem tekstu: ZOOP), a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nezgode (Tako i VSRH u odlukama Rev-12/22, Rev- 909/21 Rev-2140/18). Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a odnosno da je u konkretnom slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguravatelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguravatelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP. Obveza tuženika kao osiguratelja motornog vozila regulirana je ZOOP-om temeljem kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranja sa vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP-om) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom - ZOOP-om. Navedenim propisom, i to čl. 27. stavak 2 i 3. ZOOP-a, nedvosmisleno je propisano, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Nadalje, u konkretnom slučaju, sukladno članku 27. ZOOP-a eventualnu štetu koju bi tužitelj mogao trpjeti može postojati, ako bi isplaćivana invalidska mirovina bila viša od presumirane starosne mirovine osiguranika tužitelja (stvarna šteta). Slijedom navedenog, tuženik predlaže da se u daljnjem tijeku postupka provede financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja stvarne štete tužitelja, i to na način da sudski vještak temeljem dokumentacije u spisu utvrdi razliku između visine invalidske mirovine koja je u utuženom razdoblju isplaćena osiguranici tužitelja ŽB i (A) visine starosne mirovine obzirom bi osiguranica tužitelja stekla pravo na starosnu mirovinu 2018. godine odnosno (B) iznosa koji bi bili isplaćeni u slučaju invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dokaz: Pribaviti cjelokupni osnovni spis tužitelja za njegovu osiguranicu, Financijsko vještačenje V. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu nakon provedenog dokaznog postupka odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu da isti tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zateznom kamatom.

3. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u Zahtjev za pokretanje prekrasnog postupka od 10.01.1996. (list 4-5 spisa), Rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 27.05.1996. (list 6-7 spisa), presliku rješenja tužitelja od 14.05.1997. (list 8-9 spisa), nalaz i mišljenje komisijskog pregleda osiguranika tužitelja od 10.02.1997. (list 10-12 spisa), podnesak tuženika od 02.06.2011. (list 14 spisa), Nalog za doznaku od 11.05.2011. (list 16 spisa), rješenje P-9133/02 pod 30.08.2011. (list 18 spisa), Obavijest o isplati (list 20 spisa), presudu Trgovačkog suda u ZG, P-557/16 od 06.12.2017. (list 22-25 spisa), presudu VTS RH, Pž-1616/18 od 05.06.2019. (list 26-28 spisa), Zapisnik ovog suda P-9133/02 od 04.03.2011. (list 30-31 spisa), nalaz prim. dr. ZBZ od 27.12.2006. (list -35 spisa), mišljenje dr. Z i dr. H od 23.05.2003. (list 36 spisa)., obračun izvršenih isplata mirovine (list 38 spisa), izvod iz sudske prakse (list 50-207 spisa).

4. Nadalje proveden je dokaz financijskim vještačenjem po dipl. oec. Darku Prpiću (list 217-239 spisa).

5. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija te nastanak štetnog događaja dana 01.12.1995. koju je skrivio osiguranik tuženika EB upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], te je da je odgovornost osiguranika tuženika tuženik utvrđena Rješenjem Prekršajnog suda u Zagrebu od 27.05.1996. u koji je sud izvršio uvid.

6. Također je nesporno da je temeljem rješenja tužitelja IN-922669 od 14.05.1997. priznato osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu zbog tjelesnog oštećenja zbog ozljeda zadobivanih u predmetnoj nezgodi, a invalidnost je uzrokovana ovim štetnim događajem priznatim kao ozljeda izvan rada u omjeru od 70%, a što je sud utvrdio uvidom u isto rješenje i priloženi vještački nalaz invalidske komisije tužitelja.

7. Sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva, te primjena relevantnog prava.

8. Prema stavu ovog suda za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine, jer šteta za tužitelja, koji isplaćuje tu mirovinu nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine, te svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, dok naprotiv nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – u daljnjem tekstu ZOMO-a), koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Navedeni pravni stav o primjeni ZOOP-a, a ne ZOMO-a izrazio je Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020. godine, zatim u odluci poslovni broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020. godine i u odluci poslovni broj Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019. godine, a identičan pravni stav izrazio je i Visoki trgovački sud RH u odluci poslovni broj Pž-10507/13 od 13. siječnja 2016. godine, s time da napomenuti i odluku Ustavnog suda RH poslovni broj U-I/988/1998 od 17. ožujka 2010. godine, u kojoj odluci je utvrđeno da je ZOMO opći zakon kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja utemeljenog na generacijskoj solidarnosti, pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela. Drugim riječima ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO-a predstavlja lex specialis, pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.

9. Bitno je naglasiti da je odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Darka Prpića proizlazi da je osiguranica zavoda NB stradala je u prometnoj nesreći dana 1.12.1995. Rješenjem tužitelja broj 922669 od 14.5.1997. priznato je pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj je u razdoblju od 1.6.2022. do 30.4.2025. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 15.437,54 EUR što predstavlja štetu za tužitelja. Vještaci su zaključili kako je predmetna nesreća uzrok invalidnosti 70% stoga tužitelj potražuje iznos od 10.806,28 EUR. Rješenje RF MIORH Priliježe (list 8-9) rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske broj IN-922669 od 14.5.1997. kojim se osiguraniku NB rođ. **.**.1953., kod kojeg je nastupio gubitak sposobnosti za rad zbog povrede izvan rada, priznaje, počevši od 19.11.1996., pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 672,24 kn mjesečno. Od 1.12.1996. mirovina se povećava za 100,00 kn i za 10% i iznosi 849,47 kn mjesečno. U Obrazloženju rješenja se navodi da je u provedenom postupku utvrđeno: - - Mirovinski staž osiguranika, koji se računa za stjecanje i određivanje mirovine, iznosi do dana nastanka invalidnosti ukupno 18 godina, 01 mjeseci i 11 dana Prosjek mjesečnih svota od 964,54 kn jest mirovinska osnovica od koje se određuje invalidska mirovina. 3. Isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja N (list 38) podatci HZMO o isplaćenim invalidskim mirovinama osiguraniku NB i to: Ukupno isplaćene invalidske mirovine iznose 15.437,54 EUR. 4. Izračun razlike između visine invalidske mirovine koja je u utuženom razdoblju isplaćena osiguranici tužitelja ŽB i visine starosne mirovine obzirom bi osiguranica tužitelja stekla pravo na starosnu mirovinu 2018. godine Uvodno vještak napominje da bi osiguranica ostvarila pravo na starosnu mirovinu dana 8.11.2013. po ZOMO 102/1998, jer sukladno čl. 30. pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života (muškarac), odnosno kada navrši 60 godina života (žena) i 15 godina mirovinskog staža. Kada se uzme u obzir starosna mirovina s navršenih 65 godina života dana 8.11.2018., prema ZOMO NN 157/2013: - čl. 79. st. 1. - svota mirovine računa se tako da se osobni bodovi pomnože mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine - čl. 86. st. 1. - osobni bodovi za određivanje mirovine dobivaju se tako da se prosječni vrijednosni bodovi pomnože ukupnim mirovinskim stažem i polaznim faktorom. Izračun prosječnih vrijednosnih bodova prema dostavljenoj dokumentaciji tužitelja o plaćama i mirovinskom stažu osiguranika NB: Prosječni vrijednosni bodovi iznose 0,7788. Rješenjem RF MIORH je utvrđen mirovinski staž 18 godina, 1 mjesec i 11 dana te se isti, sukladno čl. 81. st. 11. ZOMO, izračunava u decimalnom broju:

Mirovinski staž iznosi 18,1135. Osobni bodovi za određivanje mirovine dobivaju se tako da se prosječni vrijednosni bodovi pomnože ukupnim mirovinskim stažem i polaznim faktorom i to: Osobni bodovi osiguranika iznose 14,1060. Izračun starosne mirovine za osiguranika NB za utuženo razdoblje, uvećano za dodatak na mirovinu prema Zakonu o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (NN broj 79/2007): Ukupno izračunate starosne mirovine za osiguranika NB iznose 7.420,43 EUR. Izračun razlike između visine invalidske mirovine koja je u utuženom razdoblju isplaćena osiguranici tužitelja ŽB i visine starosne mirovine: Ukupno isplaćene invalidske mirovine iznose 15.437,57 EUR (što je za 0,03 EUR više od podatka o isplaćenim mirovinama dostavljenog u spis 15.437,54 EUR, razlika nastaje u mirovinama za razdoblje od 1.7.2022. do 31.12.2022. u kunama, zbog primjene fiksnog tečaja konverzije EUR=7,53450 kn na kunske iznose 5 mjesečnih mirovina). Ukupno izračunate starosne mirovine za osiguranika NB iznose 7.420,43 EUR. Ukupno razlike između visine invalidske mirovine koja je u utuženom razdoblju isplaćena osiguranici tužitelja ŽB i visine starosne mirovine iznosi 8.017,14 EUR. 5. Izračun razlike između visine invalidske mirovine koja je u utuženom razdoblju isplaćena osiguranici tužitelja ŽB i iznosa koji bi bili isplaćeni u slučaju invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu 5.1. Izračun invalidske mirovine s osnove povrede na radu na dan rješenja RF MIORH 14.5.1997. godine Član 53. Statuta SIZ MIORH (Narodne novine broj 31 od 2.8.1983.) glasi:

Član 53. (1) U slučaju invalidnosti prouzročene povredom na radu ili profesionalnom bolešću invalidska mirovina određuje se u visini od 85% od mirovinske osnovice, bez obzira na dužinu mirovinskog staža. Izračun invalidske mirovine s osnove povrede na radu na dan rješenja RF MIORH 14.5.1997. godine: nvalidska mirovina s osnove povrede na radu bi iznosila 819,85 kn. 5.2. Izračun invalidske mirovine s osnove povrede na radu do 1.1.1999. Izračun invalidske mirovine s osnove povrede na radu do 1.1.1999. primjenom odluka o povećanju mirovina: Invalidska mirovina s osnove povrede na radu bi iznosila 1.278,97 kn na dan 1.1.1999. godine. Primjena Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/1998) Primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju od 1.1.1999.g.: - sukladno čl. 74., svota mirovine izračunava se tako da se osobni bodovi pomnože mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine na dan ostvarivanja prava na mirovinu - sukladno čl. 172. st. 2., mirovine i ostala mirovinska primanja iskazat će se u osobnim bodovima, tako da se svota mirovine i drugog primanja koje pripada 1. siječnja 1999. podijeli aktualnom vrijednošću mirovine određene 1. siječnja 1999.g.. Izračun osobnih bodova osiguranika sukladno čl. 172. st. 2. Zakona: Na invalidsku mirovinu osiguranika primjenjuju se usklađenja (uvećanja) mirovine dana 1.1.2001. i 1.4.2004.g. i to: Broj osobnih bodova osiguranika bi od 1.4.2004.g. pa nadalje iznosio 47,5217. Ukupno izračunate invalidske mirovine s osnove povrede na radu bi iznosile 19.684,02 EUR. Ukupno isplaćene invalidske mirovine iznose 15.437,57 EUR (što je za 0,03 EUR više od podatka o isplaćenim mirovinama dostavljenog u spis 15.437,54 EUR, razlika nastaje u mirovinama za razdoblje od 1.7.2022. do 31.12.2022. u kunama, zbog primjene fiksnog tečaja konverzije EUR=7,53450 kn na kunske iznose mjesečnih mirovina). Ukupno izračunate invalidske mirovine s osnove povrede na radu bi iznosile 19.684,02 EUR. Ukupno razlike između visine invalidske mirovine koja je u utuženom razdoblju isplaćena osiguranici tužitelja ŽB i iznosa koji bi bili isplaćeni u slučaju invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu iznose 4.246,45 EUR, odnosno, ukupno isplaćene invalidske mirovine su za 4.246,45 EUR manje od izračunatih invalidskih mirovina s osnove povrede na radu.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer je izrađen sukladno dobivenom zadatku, temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju te je logičan i obrazložen, a stranke na isti nisu imale prigovora.

12. Imajući u vidu da iz provedenog vještva proizlazi kako je rješenjem tužitelja broj 922669 od 14.5.1997. priznato pravo na invalidsku mirovinu osiguranici tuženika NB, da je tužitelj je u razdoblju od 1.6.2022. do 30.4.2025. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 15.437,54 EUR što predstavlja štetu za tužitelja a vještaci su zaključili kako je predmetna nesreća uzrok invalidnosti 70%, da se mirovina priznaje počevši od 19.11.1996. u svoti od 672,24 kn mjesečno. Od 1.12.1996. mirovina se povećava za 100,00 kn i za 10% i iznosi 849,47 kn mjesečno, da ukupno isplaćene invalidske mirovine iznose 15.437,57 EUR (što je za 0,03 EUR više od podatka o isplaćenim mirovinama dostavljenog u spis 15.437,54 EUR, razlika nastaje u mirovinama za razdoblje od 1.7.2022. do 31.12.2022. u kunama, zbog primjene fiksnog tečaja konverzije EUR=7,53450 kn na kunske iznose mjesečnih mirovina), da bi ukupno izračunate invalidske mirovine s osnove povrede na radu iznosile 19.684,02 EUR. Ukupno razlike između visine invalidske mirovine koja je u utuženom razdoblju isplaćena osiguranici tužitelja ŽB i iznosa koji bi bili isplaćeni u slučaju invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu iznose 4.246,45 EUR, odnosno, ukupno isplaćene invalidske mirovine su za 4.246,45 EUR manje od izračunatih invalidskih mirovina s osnove povrede na radu, bez obzira koji zakon o mirovinskom osiguranju u navedenom periodu bio na snazi, dovodi do zaključka da sukladno odredbi članka 27. stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a tužitelju nije nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik, osiguravajuće društvo, pa je slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.

13. Budući da je u sporu tuženik uspio u cijelosti to je tužitelj u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi tuženiku trošak vještačenja od 300,00 EUR dok je tužitelj zbog gubitka spora odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

14. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 10. srpnja 2026. do isplate.

15. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 10. srpnja 2026. do isplate.

U Zagrebu, 10. srpnja 2026.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u četiri primjerka Županijskom sudu.

DNA:

- Tužitelju

- Tuženiku