REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Povrv 353/23-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Andrei Tvrdić, odvj. u Splitu protiv tužene pod 1) LZD, rođ. LZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2) ŽZ, rođ. LZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po pun. Vlahi Duplančiću, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. ožujka 2026. g. u prisutnosti tužitelja s pun. i zamjenika pun. tuženica pod 1) i 2), dana 10. srpnja 2026. g.,

p r e s u d i o j e :

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-480/20 od 13. siječnja 2021. g. u dijelu kojim je tuženicama pod 1) LZD, rođ. LZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2) ŽZ, rođ. LZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednicama pok. GZ, solidarno u roku od 15 dana naloženo isplatiti tužitelju LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 741,38 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 8. travnja 2020. g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-480/20 od 13. siječnja 2021. g. u dijelu kojim tuženicama pod 1) LZD, rođ. LZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2) ŽZ, rođ. LZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednicama pok. GZ, u roku od 15 dana naloženo isplatiti tužitelju iznos od 80,88 EUR s pripadajućim kamatama jer je u tom dijelu zahtjev tužitelja neosnovan te nastali trošak postupka u visini od 146,00 EUR s pripadajućim kamatama jer je o troškovima cijelog postupka trebalo odlučiti posebnom odlukom.

III.Dužne su tužene pod 1) i 2) solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 785,81 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 10. srpnja 2026. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 14. prosinca 2020. g. zaprimljen je u ured javne bilježnice Sandre Jelavić u Splitu prijedlog za ovrhu protiv ovršenice GZ radi naplate iznosa od 6.195,31 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi koje je donijela javna bilježnica broj Ovrv-480/20 od 13. siječnja 2021. g. određena je predložena ovrha. U zakonskom roku tužena je izjavila prigovor te je stoga rješenjem ovog suda broj Povrv- 916/21 od 13. svibnja 2021. g. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Predmet se nastavio voditi pod brojem Povrv 916/21.

U odgovoru na tužbu odnosno u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tužena GZ navela je da joj je tužitelj prije pokretanja postupka dostavio dopis od 30. ožujka 2020. g. uz koji je dostavio i specifikaciju obavljenih radnji. Tužena da je svojim dopisom od 15. lipnja 2020. g. obavijestila tužitelja da mu nije ispustila punomoć pred sudom te da mu je jasno iskazala da nema interesa za vođenje sudskog postupka protiv IZ. Ujedno je u tom dopisu istakla i prigovor zastare. Tužena je ponovila da tužitelju nije ispustila punomoć za zastupanje pred sudom već da je punomoć koju joj je tužitelj poslao na potpis zadržala kod sebe. Ponovljen je i prigovor zastare i to za sve radnje obavljene u razdoblju od 3. lipnja 2014. g. do 14. srpnja 2015. g.

Rješenjem broj Povrv 916/21 od 22. ožujka 2022. g. utvrđeno je da je nastupio prekid postupka jer je sud obaviješten da je tužena preminula. Postupak je nastavljen rješenjem broj Povrv 916/21 od 2. ožujka 2023. g. te su kao tužene pod 1) i 2) označene nasljednice tužene: njene kćeri LZD i ŽZ. Predmet je dobio novi poslovni broj Povrv 353/23.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom računa broj 8/1/1 od 30. ožujka 2020. g., dopisa od 30. ožujka 2020. g. sa specifikacijom naknade za odvjetničko zastupanje, dopisa od 15. lipnja 2020. g., dopisa od 30. rujna 2019. g. i predmeta ovog suda P 85/18 (raniji broj Pst 530/11) čiji su dijelovi kopirani i zadržani u privitku te saslušanjem tužitelja.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 822,26 EUR s pripadajućim kamatama koji predstavlja trošak zastupanja pravne prednice tuženica pod 1) i 2) u predmetu ovog suda broj P 85/18 (raniji broj Pst 530/11).

Pravna prednica tuženica pod 1) i 2) je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi odnosno u odgovoru na tužbu osporila da je u parničnom predmetu koji se pred ovim sudom vodio pod brojem P 85/18 (raniji broj Pst 530/11) angažirala tužitelja kao punomoćnika jer je navela da punomoć nije potpisala već da je tužitelju nije vratila punomoć koju joj je poslao na potpis zadržavši je za sebe.

Tužitelj je u podnesku od 7. svibnja 2021. g., očitujući se o tim navodima pravne prednice tuženica pod 1) i 2), objasnio da se punomoć koju je u odgovoru na tužbu spomenula pravna prednica tuženica pod 1) i 2), koju je dobila na potpis i zadržala za sebe odnosila na drugi postupak: radi brisanja pogrešne uknjižbe, koji postupak nije nikada pokrenut i nije predmet sporne odvjetničke nagrade. Naveo je da je zastupao pravnu prednicu tuženica pod 1) i 2) u postupku koji se vodio pred ovim sudom broj P 85/18 (raniji broj Pst 530/11) u kojem postupku mu je pravna prednica tuženica pod 1) i 2) dopisom od 30. rujna 2019. g. opozvala punomoć. U tome postupku tužitelj je zastupao pravnu prednicu tuženica pod 1) i 2) i još troje suparničara, sukladno punomoći koja se nalazi u tom spisu.

Sud je pribavio i pregledao predmet ovog suda broj P 85/18 (raniji broj Pst 530/11) te je utvrdio da su tužitelji pod 1) AZ, pod 2) ŠZ, pod 3) JZ i pod 4) GZ potpisali punomoć za zastupanje od 27. svibnja 2014. g.

Uz podnesak od 7. svibnja 2021. g. tužitelj je u spis dostavio pismeno koje je 30. rujna 2019. g. primio od pravne prednice tuženica pod 1) i 2) i u kojem izjavljuje da tužitelju opoziva punomoć u predmetu ovog suda P 85/18. Zaista nije logično da bi pravna prednice tuženica pod 1) i 2) opozivala punomoć koju nije izdala, na što je opravdano u postupku ukazivao tužitelj.

Stoga je navod pravne prednice tuženica pod 1) i 2) da tužitelju nije izdala punomoć za zastupanje u predmetu ovog suda broj P 85/18 (raniji broj Pst 530/11) sud ocijenio neosnovanim.

Slijedeći prigovor pravne prednice tuženica pod 1) i 2) iz prigovora protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovora na tužbu koji je trebalo raspraviti bio je prigovor zastare potraživanja tužitelja.

U konkretnoj pravnoj stvari bilo je potrebno primijeniti odredbe ugovora o nalogu (čl. 763. do 784. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO)), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona jer davanje ovlaštenja odvjetniku za zastupanje predstavlja upravo taj pravni posao.

Prema odredbi čl. 763. st. 1. i 2. ZOO-a ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove te nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud. Nadalje, prema odredbi čl. 776. st. 1. ZOO-a nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, ako nije drugačije ugovoreno.

Primijeniti je trebalo i odredbe Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21, dalje ZO). Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZO-a odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, Tarifa se, prema st. 3., objavljuje u Narodnim novinama, a prema st. 4. odvjetnik je dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge, a u slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva.

Ugovor o nalogu ne treba biti sastavljen u pisanoj formi, jer takva forma nije propisana odredbama ZOO-a koji uređuju ugovor o nalogu, a niti odredbama ZO-a.

Prema navodima tužitelja iz njegovog iskaza predmet P 85/18 (raniji broj Pst 530/11) predstavljao je spor koji se vodio protiv IZ, vlasnika manjeg stana u potkrovlju zgrade koji je uzurpirao čitavo potkrovlje i terasu što je predstavljalo zajedničke dijelove i uređaje zgrade, a parnica je započeta 2011. g. u vrijeme kada je navedene stanare (četiri tužitelja između kojih je i pravna prednica tuženica) kao i petu suvlasnicu zgrade u to vrijeme- RZ zastupala pun. EZ kojoj je bila opozvana punomoć nakon čega su mu četvero tužitelja pojedinačno dali punomoć za zastupanje dok je u međuvremenu tužiteljica RZ izvansudski spor riješila mirnim putem i povukla tužbu. Tuženik je u tom predmetu shvatio da nije u povoljnom položaju pa su tužitelji, na inicijativu tuženika, jedan po jedan postizali nagodbu s tuženikom i obavještavali ga da su spor riješili mirnim putem te opozivali punomoć i povlačili tužbu, osim tužiteljice JZ. Što se tiče pok. GZ potvrdio je da je primio njezin opoziv punomoći te naveo da nakon opoziva punomoći nije poduzimao bilo kakvu radnju u njeno ime i za njen račun nego je u računu popisao samo radnje do opoziva. Takav isti račun da je nakon opoziva punomoći drugih stranaka u istoj parnici ispostavio i tim strankama.

Radi se o računu broj 8/1/1 od 30. ožujka 2020. g. s rokom dospijeća 8 dana.

Pravna prednica tuženica, a ni tužene pod 1) i 2) nisu ni tvrdile da je s tužiteljem bio postignut drugačiji dogovor pa je trebalo zaključiti da vrijedi propisano iz već citirane odredbe čl. 776. st. 1. ZOO-a odnosno da je nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, kao i propisano u već citiranoj odredbi čl. 18. ZO-a o plaćanju prema računu koji odvjetnik izdaje nakon opoziva punomoći. Okolnost što je opoziv punomoći pravna prednica tuženica izjavila u podnesku od 30. rujna 2019. g., a tužitelj izdao račun 30. ožujka 2020. g. ne utječe na valjanost računa jer, prije svega, tužene tome nisu prigovorile, a osim toga, sve i da jesu, okolnost što je račun izdan ranije nego što je to bila obveza tužitelja može ići samo tuženicama u korist jer je time pomaknuti i tijek zateznih kamata radi zakašnjenja s plaćanjem.

S obzirom da je prijedlog za ovrhu odnosno tužba podnesena 14. prosinca 2020. g. proizlazi da je prigovor zastare neosnovan jer je tužba podnesena u općem zastarnom roku od pet godina.

Daljnji prigovor tuženica odnosio se na uputu tužitelja iz njegovog dopisa upućenog pravnoj prednici tuženica pod 1) i 2) dana 29. lipnja 2018. g. u kojem je obavijestio stranku o predstojećoj radnji uviđaja na licu mjesta u predmetu ovog suda P 85/18, o tome da je tuženik u međuvremenu uspio postići uknjižbu prava vlasništva na spornim dijelovima zgrade, pa da je izgledna i nova parnica radi brisanja tog upisa u zemljišnoj knjizi i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja radi čega pravnoj prednici tuženica uz dopis šalje i punomoć za tu novu tužbu.

Radi se o punomoći koju je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovoru na tužbu spomenula pravna prednica tuženica, koju nije potpisala i koja nema veze s predmetom koji se pred ovim sudom vodio pod brojem P 85/18.

U zadnjem pasusu dopisa od 29. lipnja 2018. g. tužitelj je naveo da troškovi te nove parnice kao i troškovi tekuće parnice padaju na teret zajedničke pričuve zgrade s pravom na regres tih troškova od tuženika IZ, pod uvjetom da tužbe budu prihvaćene, što da predstavlja sadržaj dogovora s predstavnikom suvlasnika OZ.

Tužene su u podnesku od 3. veljače 2025. g. ukazale na sadržaj zadnjeg dijela dopisa tužitelja smatrajući da je troškove sudskog postupka P 85/18 trebala snositi stambena zgrada odnosno zajednička pričuva te zgrade (Split, Trumbićeva obala 13), a ne njihova pravna prednica jer je sam tužitelj u dopisu naveo da je bio postignut takav dogovor.

Tužitelj je u svom iskazu na drugačiji način objasnio dopis koji je poslao pravnoj prednici tuženica jer je naveo da upravitelj zgrade nije imao ništa s njegovim zastupanjem i da je samo sugerirao strankama da, nakon što plate njegovo zastupanje kako je propisano Tarifom, mogu taj trošak pokušati regresirati iz sredstava fonda zajedničke pričuve zgrade.

Po mišljenju ovog suda iz dopisa tužitelja ne može se protumačiti da je dogovor tužitelja i predstavnika suvlasnika zgrade, koji nije bio stranka u postupku P 85/18, o tome da će trošak zastupanja tužitelja iz te parnice biti podmiren iz sredstava zajedničke pričuve imao bilo kakvog utjecaja na obveze tužitelja iz te parnice jer se ne radi o dogovoru stranaka iz ugovora o nalogu nego dogovoru tužitelja s trećom osobom. Stoga je pravilno tumačenje tužitelja: radilo se o mogućnosti da nalogodavci iz ugovora o nalogu nagradu koju isplate nalogoprimcu uspješno regresiraju iz sredstava pričuve.

Stoga je i ovaj prigovor tuženica sud ocijenio neosnovanim.

U odnosu na visinu stavki iz specifikacije tužene nisu imale konkretnih prigovora ali su se u cijelosti usprotivile zahtjevu tužitelja radi čega je sud smatrao da je tu visinu potrebno i bez konkretnih prigovora provjeriti, a radi se o radnjama koje je tužitelj poduzeo za četiri tužitelja između kojih je bila i pravna prednica tuženica u periodu od 3. lipnja 2014. g. do 11. lipnja 2019. g., dakle, nakon izdane punomoći 27. svibnja 2014. g. i prije opoziva 30. rujna 2019. g.

Radnje koje su pobrojane u specifikaciji, koja je ispravljena u varijanti koju je tužitelj dostavio u spis uz podnesak od 7. svibnja 2021. g., odnose se na zastupanje na ročištima i sastav podnesaka i žalbi, a tužitelj je radnje obračunao u visini od 100, 50 i 125 bodova.

Nakon provjere obračuna tužitelja odnosno uvažavajući koje je sve radnje i po kojim bodovima za pravnu prednicu tuženica pod 1) i 2) obavio tužitelj kao njen punomoćnik ovaj sud je zaključio da je tužitelj osnovano:

-za zastupanje na ročištima od 3. lipnja, 28. kolovoza i 22. listopada 2014. g., 5. ožujka i 19. svibnja 2015. g., 19. rujna 2018. g. i 13. veljače 2019. g. i za sastav podnesaka od 21. kolovoza 2014. g., 2. srpnja 2018. g. i 9. siječnja i 11. lipnja 2019. g. zatražio po 100 bodova (ukupno 1100 bodova),

-za sastav žalbe od 21. studenog 2014. g. i podneska od 26. travnja 2018. g. po

50 bodova (ukupno 100 bodova) i

-za sastav žalbe od 14. srpnja 2015. g. 125 bodova.

Jedino je, po ocjeni ovog suda, za zastupanje na ročištima od 11. prosinca 2014. g. i 11. travnja 2018. g. tužitelj neosnovano zatražio nagradu u visini od po 100 bodova, a budući da se radilo o ročištima koja su odgođena prije upuštanja u raspravljanje i za koja tužitelju pripada trošak od po 25 bodova, odnosno ukupno 50 bodova.

Stoga ukupan broj bodova koji pripada tužitelju nije 1525 nego 1375, pa je uz uvećanje za zastupanje više osoba od 30% pravilan broj bodova iznos od 1787,5 bodova, odnosno 17.875,00 kn, uzimajući vrijednost boda koja je vrijedila na dan izdavanja računa iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Uz obračunati PDV trebalo je dobiti pravilan iznos od 22.343,75 kn, a četvrtina tog iznosa je 5.585,94 kn, a ne 6,195,31 kn, koliko je tužitelj obračunao da otpada na zastupanje pravne prednice tuženica.

Treba navesti da je tužitelj mogao, a kako je to obrazložio u podnesku od 7. svibnja 2021. g., cjelokupan trošak za zastupanje više nalogodavaca zatražiti od svih nalogodavaca solidarno, što bi za pravnu prednicu tuženica bilo nepovoljnije, a zatražio je, umjesto toga, isplatu na jednake dijelove što je daleko povoljnije. Pravilo koje tužitelj nije primijenio nalazi se u odredbi čl. 778. ZOO-a.

Stoga proizlazi da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu kojim je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 741,38 EUR (5.585,94 kn), a da je u preostalom dijelu, kojim je zatražena isplata iznosa od 80,88 EUR s pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev neosnovan. Tužitelj je od nasljednica ranije tužene GZ isplatu zatražio solidarno, što je pravilno, jer je takva priroda dugovanja nasljednika, o čemu govori odredba čl. 139. st. 4. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19).

S obzirom da je ovaj postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, trebalo je, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog (sadržan u rješenju o ovrsi) u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida. To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-480/20 od 13. siječnja 2021. g. u dijelu kojim je tuženicama pod 1) i 2), kao nasljednicama GZ, naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 741,38 EUR s pripadajućim kamatama trebalo održati na snazi i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I., jer je zahtjev tužitelja u tom dijelu osnovan. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 480/20 od 13. siječnja 2021. g. u dijelu kojim je tuženicama pod 1) i 2) kao nasljednicama pok. GZ naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 80,88 EUR s pripadajućim kamatama trebalo je ukinuti jer je u tom dijelu zahtjev tužitelja neosnovan.

Naime, na iznos glavnice koji prema obrazloženju iz ove presude pripada tužitelju zatražena je i isplata zatezne kamate koja teče od 8. travnja 2020. g. do isplate, što je u cijelosti osnovano jer se radi o slijedećem danu nakon dospijeća računa broj 8/1/1 od 30. ožujka 2020. g.

Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, što je u skladu s propisima o zateznim kamatama koji su bili na snazi u označenim vremenskim razdobljima i kako je određeno u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, a budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je tuženice pod 1) i 2) trebalo obvezati na naknadu parničnog troška kojem je bio izložen tužitelj.

.

Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-480/20 od 13. siječnja 2021. g. u dijelu kojim je tuženicama pod 1) i 2), kao nasljednicama pok. GZ, naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka u iznosu od 146,00 EUR (1.100,00 kn) s pripadajućim kamatama trebalo ukinuti te donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka.

Tužitelju je trebalo priznati trošak sastava prijedloga za ovrhu od 75 bodova odnosno 99,54 EUR, trošak sastava podnesaka od 7. svibnja 2021. g. i 3. siječnja 2025. g. i zastupanja na ročištu od 10. ožujka 2026. g. po 75 bodova (ukupno 225 bodova), trošak zastupanja na ročištu od 26. rujna 2023. g. od 37,5 bodova i trošak zastupanja na ročištima od 15. travnja i 16. listopada 2025. g. po 18,75 bodova (ukupno 37.5 bodova).

Ukupan broj bodova (300) trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Dobiveni iznos (600,00 EUR) trebalo je uvećati za zatraženi trošak javnog bilježnika (nagrada i troškovi dostave uvećani za PDV) u ukupnom iznosu od 46,45 EUR, trošak sastava prijedloga za ovrhu od 99,54 EUR i pristojbu presude u zatraženom iznosu od 39,82 EUR te tako dobiti iznos od 785,81 EUR, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude. Tužene pod 1) i 2) na naknadu troškova trebalo je obvezati solidarno, kako je tužitelj i predložio jer, prema odredbi čl. 161. st. 3. ZPP-a suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani.

Prema odredbi čl. 2. i 3. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11, 112/12, 114/12, 131/20 i 9/21), javnom bilježniku u provođenju pojedinog ovršnog postupka za sve radnje u tom postupku pripada jedna nagrada i određuje se prema vrijednosti zahtjeva, te mu pripada i pravo na naknadu nastalog i predvidivog mu troška u punom iznosu.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je trebalo priznati i zatraženu zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, teče od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno te u izreci presude odrediti i stopu ove kamate.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 19. svibnja 2025. g. jer se taj podnesak ne nalazi u spisu.

U Splitu, 10. srpnja 2026. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženica pod 1) i 2)