Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-68/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužitelja VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Klaudio Čurin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu iz Osijek, Vinkovačka cesta 63 C, OIB: 35506269186, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Burić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. iz Osijeka, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63 C, OIB: 35506269186, da tužitelju VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati dodatak na plaću u ukupnom bruto iznosu od 6.750,26 eura (šest tisuća sedamsto pedeset eura i dvadeset šest centi) sa zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdobl je koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana, a koja kamata teče od dana dospijeća svakomjesečnog iznosa dodatka na plaću i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 169,97 eura od dana 7. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 160,06 eura od dana 8. listopada 2020. do isplate

- na iznos od 160,06 eura od dana 6. studenog 2020. do isplate

- na iznos od 160,22 eura od dana 9. prosinca 2020. do isplate

- na iznos od 160,07 eura od dana 11. siječnja 2021. do isplate

- na iznos od 167,23 eura od dana 8. veljače 2021. do isplate

- na iznos od 167,31 eura od dana 5. ožujka 2021. do isplate

- na iznos od 167,31 eura od dana 8. travnja 2021. do isplate

- na iznos od 167,31 eura od dana 7. svibnja 2021. do isplate

- na iznos od 167,31 eura od dana 8. lipnja 2021. do isplate

- na iznos od 167,31 eura od dana 6. srpnja 2021. do isplate

- na iznos od 167,30 eura od dana 6. kolovoza 2021. do isplate

- na iznos od 167,31 eura od dana 7. rujna 2021. do isplate

- na iznos od 167,31 eura od dana 7. listopada 2021. do isplate

- na iznos od 167,31 eura od dana 8. studenog 2021. do isplate

- na iznos od 167,31 eura od dana 9. prosinca 2021. do isplate

- na iznos od 167,31 eura od dana 10. siječnja 2022. do isplate

- na iznos od 168,07 eura od dana 7. veljače 2022. do isplate

- na iznos od 117,67 eura od dana 7. ožujka 2022. do isplate

- na iznos od 168,09 eura od dana 7. travnja 2022. do isplate

- na iznos od 168,09 eura od dana 6. svibnja 2022. do isplate

- na iznos od 174,81 eura od dana 8. lipnja 2022. do isplate

- na iznos od 174,81 eura od dana 6. srpnja 2022. do isplate

- na iznos od 174,81 eura od dana 8. kolovoza 2022. do isplate

- na iznos od 174,81 eura od dana 7. rujna 2022. do isplate

- na iznos od 174,81 eura od dana 6. listopada 2022. do isplate

- na iznos od 185,30 eura od dana 8. studenog 2022. do isplate

- na iznos od 185,30 eura od dana 8. prosinca 2022. do isplate

- na iznos od 169,70 eura od dana 9. siječnja 2023. do isplate

- na iznos od 186,01 eura od dana 8. veljače 2023. do isplate

- na iznos od 186,15 eura od dana 7. ožujka 2023. do isplate

- na iznos od 186,16 eura od dana 6. travnja 2023. do isplate

- na iznos od 189,88 eura od dana 8. svibnja 2023. do isplate

- na iznos od 189,88 eura od dana 7. lipnja 2023. do isplate

- na iznos od 188,89 eura od dana 7. srpnja 2023. do isplate

- na iznos od 189,88 eura od dana 4. kolovoza 2023. do isplate

- na iznos od 189,88 eura od dana 6. rujna 2023. do isplate

- na iznos od 189,88 eura od dana 6. listopada 2023. do isplate

- na iznos od 199,37 eura od dana 8. studenog 2023. do isplate

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu dodatka na plaću iz točke I. izreke.

III. U preostalom dijelu za bruto iznos od 1.868,64 eura sa zateznim kamatama tekućim na:

- na iznos od 95,15 eura od dana 11. prosinca 2023. do isplate

- na iznos od 94,94 eura od dana 10. siječnja 2024. do isplate

- na iznos od 74,00 eura od dana 8. veljače 2024. do isplate

- na iznos od 95,38 eura od dana 8. ožujka 2024. do isplate

- na iznos od 129,56 eura od dana 9. travnja 2024. do isplate

- na iznos od 130,12 eura od dana 9. svibnja 2024. do isplate

- na iznos od 111,10 eura od dana 11. lipnja 2024. do isplate

- na iznos od 134,86 eura od dana 8. srpnja 2024. do isplate

- na iznos od 135,79 eura od dana 8. kolovoza 2024. do isplate

- na iznos od 70,98 eura od dana 9. rujna 2024. do isplate

- na iznos od 135,20 eura od dana 8. listopada 2024. do isplate

- na iznos od 141,96 eura od dana 12. studenog 2024. do isplate

- na iznos od 141,96 eura od dana 11. prosinca 2024. do isplate

- na iznos od 122,60 eura od dana 10. siječnja 2025. do isplate

- na iznos od 130,18 eura od dana 10. veljače 2025. do isplate

- na iznos od 124,86 eura od dana 11. ožujka 2025. do isplate

kao i u dijelu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u navedenom bruto iznosu, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku H Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63 C, OIB: 35506269186, da naknadi tužitelju VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 492,00 eura (četiristo devedeset dva eura) sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika kao poslodavca podnio ovome sudu 26. svibnja 2025. tužbu radi isplate. U tužbi navodi da je Odlukom tuženika, a u skladu sa odredbom čl. 94. Zakona o radu, tužitelju priznato pravo na uvećanje plaće za 10% za rad na poslovima na kojima postoje posebni uvjeti rada. Navodi kako je pravo na uvećanu plaću za posebne uvjete rada propisano i odredbama čl. 54. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 128/17., 47/18., 123/19., 66/20. - dalje u tekstu TKU/17), te članka 53. Temeljnog kolektivnog ugovra za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 56/22., 127/22., 58/23., 128/23. - dalje u tekstu TKU/22). Navodi kako Odluka kojom je tuženiku priznato pravo na uvećanje plaće nikada nije ni na koji način izmijenjena niti stavljena izvan snage. Navodi kako je tužitelj, protivno navedenoj Odluci, te protivno odredbi čl. 94. Zakona o radu, prestao tužitelju isplaćivati dodatak na plaću od 10% i to počevši od plaće za ko lovoz 2020., pa kako je tuženik uskratio tužitelju isplatu predmetnog dodatka na plaću tužitelj tužbom od tuženika potražuje isplatu iznosa od 7.663,34 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći kako nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, te da je isti u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu Rukovoditelj odjela, Odjel za rasadničarstvo, Centar za sjemenarstvo i rasadničarstvo, a koje radno mjesto je mjesto sa posebnim uvjetima rada, međutim tuženik osporava tužitelju pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada za utuženo razdoblje. Tuženik je zaključio Ugovor o radu u kojem je odredbom čl. 5. određeno kako je poslodavac dužan plaću i druge naknade isplaćivati djelatniku mjesečno, sukladno propisima o radu te odredbama akata poslodavca koji reguliraju prava i obveze iz rada i po osnovi rada i Kolektivnog ugovora. U trenutku zaključivanja Ugovora o radu na snazi je bio Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima HAPIH- koji je donesen 23. lipnja 2020. Stupanjem na snagu navedenog Pravilnika prestao se primjenjivati raniji Pravilnik o plaćama i naknadama iz 2010., koji je u čl. 5. st. 2. propisivao isplatu dodatka na plaću u visi od 10% za rad u posebnim uvjetima. Odredbom čl. 27. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., određeno je kako njegovim stupanjem na snagu prestaju važiti svi prethodni Pravilnici o plaćama (što podrazumijeva i Pravilnik o plaćama i naknadama iz 2010.). Navodi kako je tužitelj zaključivanjem navedenog ugovora o radu prihvatio da mu se plaća obračunava na temelju naprijed navedenih zakonskih, podzakonskih i internih akata kao i Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu od 23. lipnja 2020. Odredbom čl. 3. navedenog Pravilnika navedeno da će se naknada za odvojen život, te pravo na dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada, urediti u skladu s općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu sa sklopljenim Kolektivnim ugovorom (temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama NN 56/2022). Odredbom čl. 53. temeljnog Kolektivnog ugovora propisano pravo radnika za isplatom dodatka na plaću za posebne uvjere rade, ali nije određeno u kojoj visini im taj dodatak pripada, već je propisano da će se visina tih posebnih dodataka utvrditi granskim Kolektivnim ugovorima. Naglašava kako u periodu na koji se tužbeni zahtjev odnosi granski Kolektivni ugovor nije bio zaključen, pa posljedično nije utvrđena niti visina u kojoj bi se trebao isplaćivati dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada te stoga tuženik nije imao pravnu osnovu za isplatu dodatka na plaću u visini od 10% za rad u posebnim uvjetima za navedeni period. Da bi se taj dodatak mogao isplaćivati tužitelju, visina tog dodatka mora se utvrditi granskim Kolektivnim ugovorom kako je propisano čl. 53. st. 2. temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, jer tuženik ne može samoinicijativno određivati kolika bi visina tog dodatka trebala biti. Tuženik je državna agencija i visina plaće njegovih zaposlenika određuje se temeljem Zakona o plaćama u javnim službama, pa tuženik ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana tim zakonom, a niti može isplaćivati dodatke na plaću ukoliko isti nisu određeni zakonom, podzakonskim aktom ili kolektivnim ugovorom. Tek je dana 15. studenog 2023. sklopljen Granski kolektivni ugovor za zaposlenike koji rade kod tuženika, kojim kolektivnim ugovorom je ugovorena isplata od 5% za dodatke na plaći za posebne uvjete rada, bez mogućnosti retroaktivne primjene tog kolektivnog ugovora za period prije njegovog donošenja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti

3. Podneskom od 14. travnja 2026. tužitelj je, sukladno dostavljenom izračunu tuženika, uredio tužbeni zahtjev na način da je do plaće za mjesec studeni 2023. potraživao puni iznos dodatka na plaću od 10%, a od plaće za mjesec studeni 2023. samo razliku između isplaćenog dodatka u visini od 5% do iznosa od 10% ističući kako tužitelj i u navedenom periodu, neovisno o sklopljenom kolektivnom ugovoru, ima pravo na dodatak od 10%. Nastavno na naprijed navedeno tužitelj je navedenim podneskom specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu ukupnog bruto iznosa od 8.618,90 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća svakog do isplate.

4. Na ročištu održanom dana 26. svibnja 2026. a na kojem ročištu je i zaključena glavna rasprava tužitelj je u cijelosti ustrajao na tužbenom zahtjevu specificiranom podneskom od 14. travnja 2026. dok se tuženik i dalje protivio u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu ističući kako za period od kolovoza 2020. do studenog 2023. osporava osnovanost ali ne i visinu tužbenog zahtjeva budući je tužitelj tužbeni zahtjev uskladio sa obračunom tuženika dok je u odnosu na potraživanje razlike dodatka na plaću u periodu nakon 15. studenog 2023. a kada je stupio na snagu Granski kolektivni ugovor kojim je ugovorena isplata dodataka od 5% osporavao i osnovanost i visinu a sve s obzirom na činjenicu da je tuženik od stupanja na snagu Ganskog kolektivnog ugovora redovito isplaćivao tužitelju dodatak od 5%.

5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom dijelu postupka izvršio uvid u Ugovore o radu (list 7-10 spisa), Odluku poslodavca od 1. lipnja 2018. (list 18 spisa), Obračunske liste za tužitelja od svibnja 2020. do veljače 2025. (list 236 -314 spisa), Kolektivni ugovor za zaposlene u HAPIH-u (list 325-329 spisa), Pravilnik o plaćama i naknadama od 23. ožujka 2010. (list 330-337 spisa), Pravilnik o radu iz lipnja 2020. (list 350-368 spisa), obračun tuženika (list 378-379 spisa), obračunske liste za tužitelja od studenog 2023. do veljače 2025. (380-396 spisa), te u ostalu dokumentaciju u spisu.

5.1. Kako je punomoćnik tužitelja prihvatio izračun tuženika te je sa navedenim obračunom u konačnici i uskladio tužbeni zahtjev, sud je dokazni prijedlog za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja ocijenio nepotrebnim te je rješenjem suda sa ročišta održanog dana 26. svibnja 2026. odredio da se neće provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

6. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., i 146/25. - dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku vezano uz isplatu dodatka na plaću zbog obavljanja poslova sa posebnim uvjetima rada u periodu od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023. u visini od 10%, te razlike u visini od 5% za period od mjeseca studenog 2023. do mjeseca ožujka 2025.

8. U ovoj pravnoj stvari između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlenik tuženika, kao niti činjenica da je isti u utuženom periodu obavljao poslove s posebnim uvjetima rada sukladno odredbi čl. 3. t. 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada. Među parničnim strankama nije bila sporna niti činjenica da je tužitelju do srpnja 2020. isplaćivan dodatak na plaću po osnovu obavljanja poslova s posebnim uvjetima rada u visini od 10% kao niti činjenica da je tuženik u periodu od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023. tužitelju prestao isplaćivati navedeni dodatak te da je od 15. studenog 2023. tužitelju ponovno isplaćivan dodatak u visini od 5%.

9. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva odnosno sporno je pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada u razdoblju od kolovoza 2020. do 15. prosinca u visini od 10% odnosno u razdoblju od studenog 2023. do ožujka 2025. u visini razlike od 5%.

10. Uvidom u ugovor o radu od 10. srpnja 2020. (list 9-10 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj, u utuženom periodu, bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Rukovoditelj odjela, Odjel za rasadničarstvo, Centar za sjemenarstvo i rasadničarstvo.

11. Odredbom čl. 5. Ugovora o radu propisano je da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji odmor, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, visinu osnovne plaće i dodataka na plaću primjenjuju odredbe TKU-a, Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 27/01. i 39/09.) Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, Pravilnika o radu tuženika i Pravilnika o plaćama i naknadama tuženika.

12. Iz odluke tuženika od 1. lipnja 2018. (list 11 spisa) proizlazi između ostalog da se plaća tužitelju uvećava za 10% s obzirom da radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, te da se Odluka počinje primjenjivati za obračun plaće od 1. lipnja 2018.

13. Iz Pravilnika o plaćama i naknadama od 23. ožujka 2010. (list 330-337 spisa) proizlazi da je odredbom čl. 5. Pravilnika bilo propisano da djelatniku koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima rada te je navedenom odredbom bila propisana i visina tog dodatka u iznosu od 10% od osnovne plaće.

14. Odredbom članka 54. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama koji je bio na snazi do 1. svibnja 2022. („Narodne novine“ broj 128/17., 47/18., 123/19., 66/20. - u nastavku TKU/17) propisano je da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrditi granskim kolektivnim ugovorima. Identična odredba sadržana je i u čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 56/22. , 127/22., 58/23. 128/23. - u nastavku TKU/22).

15. Uvidom u Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu od 15. studenog 2023. (list 325-328 spisa) sud je utvrdio da je odredbom čl. 13. propisan dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima rada u visini od 5% od osnovne plaće.

16.Granski kolektivni ugovor sklopljen je 15. studenog 2023., a u ranijem razdoblju, pa tako i u dijelu utuženog razdoblja od kolovoza 2020. do studenog 2023., nije bio sklopljen granski kolektivni ugovor, što znači da visina dodatka za posebne uvjete rada nije bila utvrđena granskim kolektivnim ugovorom u smislu članka 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 1. prosinca 2017., odnosno članka 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022.

17. Odredbom čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.,- u nastavku ZR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Nadalje, odredbom čl. 9. st. 3. ZR propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo.

18. S obzirom da je i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 1. prosinca 2017., kao i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike od 6. svibnja 2022., također bilo propisano pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, te s obzirom na činjenicu da u ovoj pravnoj stvari nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom periodu radio na poslovima s posebnim uvjetima rada, sud je utvrdio da tužitelj u periodu od kolovoza 2020. do studenog 2023. ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada.

19. Odredbom članka 13. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu od 15. studenog 2023. propisano je da radniku Agencije koji ima sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta za koje postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima. Dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% od osnovne plaće. Odredbom čl. 2. navedenog Kolektivnog ugovora je također propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Zakonom o radu, Ugovorom o radu, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, propisom koji obvezuje Agenciju i radnike, ili sporazumom sklopljenim s Radničkim vijećem, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo.

20. Prema ocjeni ovog suda, okolnost što u utuženom razdoblju za period od kolovoza 2020. do studenog 2023. nije bio sklopljen granski kolektivni ugovor kojim bi bila određena visina dodatka za posebne uvjete rada, nije od utjecaja na tužiteljevo pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada jer to pravo nedvojbeno proizlazi iz Ugovora o radu, Odluke poslodavca, Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima, odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, pa u konačnici i iz odredbi ZR. Zaključno, svim propisima i kolektivnim ugovorima koji su važili u utuženom razdoblju bilo je propisano pravo zaposlenika na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, odnosno navedeno pravo na dodatak za posebne uvjete rada u utuženom razdoblju za period od kolovoza 2020. do studenog 2023. nije bilo ukinuto, nego samo nije bila propisana visina tog dodatka.

21. Činjenica što u navedenom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor i činjenica što poslodavac nije donio novu odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada, prema ocjeni ovog suda ne može isključiti tužiteljevo pravo na dodatak za posebne uvjete rada.

22. Imajući u vidu činjenicu da je prema Pravilniku od 23. ožujka 2010. radnik imao pravo na dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada, koji je iznosio 10% od osnovne plaće (čl. 5. Pravilnika), da je dodatak u visini 10% bio utvrđen i Odlukom tuženika od 1. lipnja 2018., te da visina toga dodatka u utuženom periodu od kolovoza 2020. do studenog 2023. nije bila definirana ni jednim drugim aktom, sve do stupanja na snagu Kolektivnog ugovora od 15. studenog 2023., sud je ocijenio da u konkretnom slučaju dolazi u obzir primjena čl. 9. st. 3. ZOR, pa u konačnici i odredbe čl. 2. Kolektivnog ugovora od 15. studenog 2023., na način da se i za utuženo razdoblje od kolovoza 2020. do studenog 2023. tužitelju predmetni dodatak trebao obračunavati u visini od 10%.

23. U odnosu na prigovor tuženika da je isti državna agencija i da se plaće njegovih zaposlenika određuju temeljem Zakona o plaćama u javnim službama, odnosno da ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana tim zakonom za istaći je da je i u vrijeme donošenja Pravilnika iz 2010. tuženik bio državna agencija te da je i tada svojim internim Pravilnikom odredio visinu dodatka za posebne uvjete rada, a na temelju tog Pravilnika je donio i Odluku od 1. lipnja 2018. kojim je bila propisana visina dodatka od 10%.

24. Uvidom u obračun dodatka na plaću koji je izvršen od strane tuženika (list 378-379 spisa) sud je utvrdio da dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 10%, u periodu od kolovoza 2020. do studenog 2023. iznosi 6.750,26 eura, a sa kojim izračunom je tužitelj u konačnici i uskladio tužbeni zahtjev za navedeni period i kojoj visini se tuženik nije niti protivio.

25. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tužitelju pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 10% i to za period od kolovoza 2020. do studenog 2023., te je stoga tužitelju za navedeni period priznat ukupni iznos od 6.750,26 eura bruto (čl. 433.a st. 1. ZPP-a), sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. , 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23. - u nastavku: ZOO), tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke presude.

26. Tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan u dijelu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće koji su sadržani u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude budući da isti dospijevaju tek s isplatom sukladno čl. 24. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22., 114/23. i 152/24.), te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke presude.

27. Zaključno, prema ocjeni ovoga suda, a kako je to uvodno i obrazloženo, tužitelj u utuženom periodu ima pravo na dodatak na plaću u istom iznosu u kojemu mu se taj dodatak isplaćivao i ranije te stoga sud nije uzeo u obzir tuženikov obračun dodatka od 5% a osim toga Kolektivnim ugovorom od 15. studenog 2023. je propisano da stupa na snagu danom potpisivanja, bez mogućnosti retroaktivne primjene za period prije njegovog donošenja.

28. Kako je Kolektivnim ugovorom od 15. studenog 2023. ponovno propisana visina dodataka na plaću za rad u posebnim uvjetima rada i to u visini od 5% od osnovne plaće te kako su parnične stranke učinile nespornim činjenicu da je tuženik nakon sklapanja Granskog kolektivnog ugovora nastavio sa isplatom propisanog dodatka na plaću u visini od 5%, a što proizlazi i iz obračunskih listi, sud je utvrdio da za utuženi dio razdoblja od 15. studenog 2023. pa do zaključno sa plaćom za ožujak 2025. tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime Kolektivnim ugovorom za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu („Narodne novine“ broj 141823.) koji je tuženik zaključio dana 15. studenog 2023. na jasan i nedvojben način je, između tuženika i Sindikata radnika, definirana visina predmetnog dodatka, a koji dodatak je tuženik, nakon sklapnja navedenog Kolektivnog ugovora, redovito isplaćivao tužitelju. Slijedom navedenog, tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom vezano uz isplatu razlike dodatka na plaću za period od studenog 2023. do ožujka 2025. u potraživanom iznosu od 1.868,64 eura sa pripadajućim zateznim kamatama , kao i sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porzeu na dohodak, te je stoga odlučeno kao u točki III. izreke.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. stavak 2. ZPP-a, a u vezi sa čl. 155. ZPP-a. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici procjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zaht jeva.

29.1. Tužitelj je uspio u postupku sa 74,60% (u odnosu na osnovu tužitelj je uspio sa 70,90% budući da je sud utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan za 39 mjeseci a neosnovan za 16 mjeseci dok je u odnosu na visinu uspio sa 78,31%). Tuženik je uspio u postupku sa 25,40% (u odnosu na osnovu tuženik je uspio u omjeru od 29,1%, a u odnosu na visinu u omjeru od 21,69%). Budući da je tužitelj u većoj mjeri uspio od njegovog uspjeha oduzet je uspjeh tuženika te je ukupn i uspjeh tužitelja u ovoj parnici 49,20%, a u kojem postotku je potrebno odmjeriti troškove tužitelju.

29.2. Tužitelju su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023-u nastavku: Tarifa), te je tako tužitelju kao opravdan priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč.1. Tarife), trošak sastav obrazloženog podneska od 14. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te trošak zastupanja na ročištima održanim dana 12. ožujka 2026. i 26. svibnja 2026., za svako ročište u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što uvećano za PDV predstavlja iznos od 1.000,00 eura . Imajući u vidu utvrđeni omjer od 49,20%, tužitelju pripada naknada troška postupka u iznosu od 492,00 eura, te je stoga odlučeno kao u točki IV. izreke.

30. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji sa na odredbi čl. 29. ZOO, a u vezi sa odredbom čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

1 0

31. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

Osijek, 10. srpnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika

- nakon pravomoćnosti

3. Porezna uprava