REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-2815/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RIT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Višić i Višić d.o.o. u Splitu, Istarska 3, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui d.o.o. u Zagrebu, Zelinska 4, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 27.svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja RI, odvjetničkog vježbenika u OD Višić i Višić d.o.o., i punomoćnice tuženika Tadijane Čulav, odvjetnice u OD Mađarić i Lui d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 10.srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 1.416,68 EUR (slovima: tisuću četiri stotine šesnaest eura šezdeset osam centi).“

II. a) Djelomično se prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na iznos od 1.416,68 EUR (slovima: tisuću četiri stotine šesnaest eura šezdeset osam centi), po stopi od 15% do 31.prosinca 2007., od 01.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.kolovoza 2015. do 30.rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče na iznos od:

- 4,36 EUR od dana 07.08.2008.g. do 30.rujna 2015.,

- 50,26 EUR od dana 11.09.2008.g. do 30.rujna 2015.,

- 54,36 EUR od dana 13.10.2008.g. do 30.rujna 2015.,

- 51,61 EUR od dana 13.11.2008.g. do 30.rujna 2015.,

- 55,10 EUR od dana 19.12.2008.g. do 30.rujna 2015.,

- 55,63 EUR od dana 21.01.2009.g. do 30.rujna 2015.,

- 55,87 EUR od dana 21.02.2009.g. do 30.rujna 2015.,

- 55,21 EUR od dana 19.03.2009.g. do 30.rujna 2015.,

- 55,34 EUR od dana 17.04.2009.g. do 30.rujna 2015.,

- 54,32 EUR od dana 14.05.2009.g. do 30.rujna 2015.,

- 53,57 EUR od dana 26.06.2009.g. do 30.rujna 2015.,

- 53,76 EUR od dana 17.07.2009.g. do 30.rujna 2015.,

- 54,16 EUR od dana 04.08.2009.g. do 30.rujna 2015.,

- 54,13 EUR od dana 15.09.2009.g. do 30.rujna 2015.,

- 53,73 EUR od dana 29.10.2009.g. do 30.rujna 2015.,

- 54,48 EUR od dana 19.11.2009.g. do 30.rujna 2015.,

- 55,08 EUR od dana 17.12.2009.g. do 30.rujna 2015.,

- 55,94 EUR od dana 21.01.2010.g. do 30.rujna 2015.,

- 55,74 EUR od dana 19.02.2010.g. do 30.rujna 2015.,

- 56,90 EUR od dana 13.03.2010.g. do 30.rujna 2015.,

- 56,68 EUR od dana 16.04.2010.g. do 30.rujna 2015.,

- 57,11 EUR od dana 18.05.2010.g. do 30.rujna 2015.,

- 60,83 EUR od dana 15.07.2010.g. do 30.rujna 2015.,

- 60,07 EUR od dana 06.08.2010.g. do 30.rujna 2015.,

- 811,78 EUR od dana 14.09.2010.g. do 30.rujna 2015.,

- 11,62 EUR od dana 14.09.2010.g. do 30.rujna 2015.,

- 11,38 EUR od dana 15.10.2010.g. do 30.rujna 2015.,

- 11,89 EUR od dana 28.11.2010.g. do 30.rujna 2015.,

- 12,55 EUR od dana 19.01.2011.g. do 30.rujna 2015.,

- 12,09 EUR od dana 21.02.2011.g. do 30.rujna 2015.,

- 12,25 EUR od dana 16.03.2011.g. do 30.rujna 2015.,

- 12,04 EUR od dana 19.04.2011.g. do 30.rujna 2015.,

- 12,08 EUR od dana 18.05.2011.g. do 30.rujna 2015.,

- 12,96 EUR od dana 21.06.2011.g. do 30.rujna 2015.,

- 5,46 EUR od dana 18.09.2013.g. do 30.rujna 2015.,

- 5,42 EUR od dana 31.10.2013.g. do 30.rujna 2015.,

- 5,45 EUR od dana 23.11.2013.g. do 30.rujna 2015.,

- 5,47 EUR od dana 24.12.2013.g. do 30.rujna 2015."

b) Djelomično se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata koje na pojedinačne iznose iz točke II. a) teku kako slijedi:

- 4,36 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 50,26 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 54,36 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 51,61 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 55,10 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 55,63 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 55,87 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 55,21 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 55,34 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 54,32 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 53,57 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 53,76 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 54,16 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 54,13 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 53,73 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 54,48 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 55,08 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 55,94 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 55,74 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 56,90 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 56,68 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 57,11 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 60,83 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 60,07 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 811,78 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 11,62 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 11,38 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 11,89 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 12,55 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 12,09 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 12,25 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 12,04 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 12,08 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 12,96 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 5,46 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 5,42 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 5,45 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,

- 5,47 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate.“

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 5.lipnja 2019. navodi se da je tužiteljica s tuženikom 21. lipnja 2007. sklopila Ugovor o kreditu broj: 418-504204347 na temelju kojeg ugovora je tuženik, kao kreditor, odobrio tužiteljici kao korisniku kredita iznos od 164.350,00 CHF, uz uvjete naznačene u citiranom ugovoru. Sukladno odredbi predmetnog ugovora, korisnik kredita obvezao se plaćati kreditoru redovnu kamatu čija je stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a pored toga tužiteljica je obvezana i na isplatu interkalarne kamate po stopi jednakoj stopi redovne kamate, a sve sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika. Dakle, za taj period ugovorena je kamata s promjenjivom kamatnom stopom. Postupajući sukladno citiranom ugovoru i otplati duga, tužiteljica je uredno ispunila svoju obvezu, a kako se odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi očito smatra i jest ništetna, to je tužiteljica tuženiku, temeljem takve ništetne odredbe, isplatila po citiranom ugovoru viši iznos od onoga koji je trebala i to za ukupno 2.195,42 EUR. Između stranaka ne bi trebalo biti sporno da su odredbe o kreditu u spornom razdoblju između korisnika kredita kao potrošača- tužiteljice i kreditora kao trgovca- tuženika, a koje se odnose na ugovorenu i promjenjivu kamatnu stopu naznačene u ugovoru, te da je tužiteljica postupila po zahtjevu tuženika, isplativši tuženiku sve dospjele iznose i po takvoj kamatnoj stopi. Također, između stranaka nije sporno da se ovdje radi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi, koja se mijenja odlukom banke. Ovdje se radi o klasičnom primjeru nepoštenosti ugovaranja, a sve u smislu odredbe čl. 84. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača. Naime, ugovorna kamata u ugovoru o kreditu u biti predstavlja naknadu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, a uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga, ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, te načelo zabrane zlouporabe prava. Iz sadržaja predmetnog ugovora izvjesno je unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, te se radi o postupanju suprotno navedenim načelima obveznog prava jer je time korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, a formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi takva je da je na temelju nje tužiteljica znala kolika je visina stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok ista nije ni približno mogla ocijeniti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati. Dakle, buduća kamatna stopa, promjenjiva, niti je bila određena, a niti je bila odrediva. Dakle, radi se o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv. Posljedica toga je evidentno ništetnost istih (VSRH, Revt-249/2014). Kako su odredbe o ugovorenoj kamati u predmetnom ugovoru o kreditu bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a, odnosno čl. 102. ZZP iste ništetne, a posljedica ništetnosti je da je svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

1.1. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će pod točkom I. utvrditi da je apsolutno ništetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu broj 418-50-4204347 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 21. lipnja 2007., a koja glasi: „u skladu s odlukom o kamatnim stopama Kreditora”, pa stoga navedena odredba ugovora, kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana, pod točkom II. naložiti tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici iznos od 2.195,42 EUR sa zateznom kamatom od 21. lipnja 2007. do isplate, a pod točkom III. naložiti tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

1.2.Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 30.ožujka 2023. uredila tužbeni zahtjev pod točkom II. na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.416,68 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen. Tužiteljica je na taj način djelomično povukla tužbu za iznos od 778,74 EUR, kojem povlačenju se tuženik izričito usprotivio na ročištu za glavnu raspravu održanom 5.prosinca 2023.

1.3. U ovom postupku preotvorena je glavna rasprava zaključena 13.svibnja 2024., a iz razloga što je zbroj pojedinačnih iznosa koje tužiteljica potražuje iznosio 1.764,54 EUR, umjesto ispravnog 1.416,68 EUR. Nakon što je pozvana na uređenje, tužiteljica je konačno podneskom od 30.rujna 2024. dostavila uređen tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu istog ukupnog iznosa od 1.416,68 EUR, s tim da je ispravila pojedinačne iznose čiji zbroj sada odgovara ukupno zatraženom iznosu.

2. Rješenjem od 22.siječnja 2020. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do okončanja oglednog postupka broj Gos-1/2019 koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, te je postupak nastavljen rješenjem od 15.lipnja 2020.

3. U odgovoru na tužbu od 10.kolovoza 2022. tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane, navodeći kako je točno da su tužiteljica i tuženik 21.lipnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj 418-50-4204347 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 164.350,00 s redovnom kamatom od 4,95%,godišnjom i promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika te kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva. Tuženik smatra izrazito bitnim istaknuti činjenicu da su stranke 9.veljače 2016. sklopile Dodatak broj Konv-01/2016 Ugovoru (dalje u tekstu: Dodatak) kojim je provedena konverzija tražbine po kreditu ugovorenom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u tražbinu u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tužiteljica i tuženik su 17.rujna 2013. sklopili Dodatak Br. I./prvi/ Ugovoru kojim je sudužnik oslobođen obveze sudužništva po kreditu. Tuženik je istaknuo prigovor zastare, uz napomenu da je tužiteljica potpisom konverzije priznala dug. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbaciti tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno isti odbiti kao neosnovan i naložiti istoj da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj: 418- 504204347 od 21.lipnja 2007., solemniziranom od strane javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj iz Splita pod brojem OV-11164/2007 dana 27.lipnja 2007., izvatka iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 21.svibnja 2007., Dodatka broj KONV- 01/2016 Ugovoru o kreditu od 9.veljače 2016., početnog otplatnog plana kredita, novog otplatnog plana s valutnom klauzulom u EUR, Dodatka I. Ugovora o kreditu broj: 418-504204347 od 17.rujna 2013., Obavijesti tuženika od 17.ožujka 2016., Otplatne Tablice-Kredita (informativni izračun), dopisa tuženika kojim tužiteljici dostavlja izračun konverzije kredita, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ines Lozić pri Centru za vještačenja d.o.o., dopunskim vještačenjem po stalnom vještaku za financije Ines Lozić i saslušanjem svjedokinje ŠI.

5. Presudom posl.br. P-2080/2020-41 od 8.siječnja 2025. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice na način da je pod točkom I. izreke utvrđeno da je ništetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 2. predmetnog ugovora o kreditu, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici iznos od 1.416,68 EUR sa zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do isplate, i odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 778,74 EUR kao neosnovan, dok je pod točkom III. naloženo tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.652,42 EUR sa zateznom kamatom od donošenja presude 8.siječnja 2025. do isplate.

6. Protiv citirane presude tuženik je izjavio žalbu, koju je Županijski sud u Dubrovniku presudom i rješenjem djelomično prihvatio kao osnovanu, a djelomično odbio, na način da je potvrdio pobijanu presudu pod točkom I, izreke, dok je pod točkom II. izreke koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.416,68 EUR sa zateznim kamatama i pod točkom III. izreke kojom je odlučeno o parničnom trošku pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

7. U obrazloženju drugostupanjski sud navodi da tužiteljica unatoč konverziji predmetnog ugovora o kreditu, i dalje ima pravo na restituciju, jer ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru niti prestanak to prava proizlazi iz ZIDZPK/15. Međutim, potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi potrebno je umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

8. U nastavku postupka postupajući po uputi drugostupanjskog suda, izveden je dokaz dopunskim financijskim vještačenjem po sudskoj vještakinji Ines Lozić.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku radi isplate iznosa koji je tužiteljica pretplatila na ime ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.

11. Između parničnih stranaka nije sporno:

-da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili 21.lipnja 2007. Ugovor o kreditu broj: 418-504204347, solemniziran od strane javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj iz Splita pod brojem OV-11164/2007 dana 27.lipnja 2007.,

-da je tuženik- banka odobrila tužiteljici kao korisniku iznos stambenog kredita od 164.350,00CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita u svrhu kupnje stambenog objekta (čl.1. i 6.Ugovora),

-da se tužiteljica obvezala na otplatu kredita u 180 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća (čl.7.Ugovora),

-da je čl.2. Ugovora određeno da redovna kamata iznosi 4,95% godišnje, da je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora tuženika,

-da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa,

-da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene kamatne stope,

-da su tužiteljica i tuženik na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., zaključili Dodatak ugovora o kreditu dana 9.veljače 2016.,

-da je Dodatkom ugovoru o kreditu izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., kojim Dodatkom je utvrđeno da preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. (prije provedene konverzije) iznosi 26.627,97 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za EUR na dan dospijeća,

-da je u ovom postupku pravomoćno utvrđeno da je ništetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 2. predmetnog ugovora o kreditu.

12. Međutim, sporna je osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare.

13. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (ugovor o kreditu zaključen je 21.lipnja 2007.), za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, nadalje ZZP/07.).

14. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema odredbi članka 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

15.Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.

16.Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

17. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023, nadalje: ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

18.Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

19.Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik, a tamo četvrtotuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora četvrtotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time četvrtotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom četvrtotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora četvrtotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku četvrtotuženika.

20. Prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22, 155/23, nadalje: ZPP-a) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužiteljica poziva.

21.I odredbom čl. 118. ZZP/14 određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

22.Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, te imajući na umu da je sporna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu sadržajno izražena na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud je presudom posl. br. P-2080/2020-41 od 8.siječnja 2025. pod točkom I. izreke utvrdio ništetnom odredbu čl.2. Ugovora o kreditu, koja odluka je u tom dijelu postala pravomoćna.

23. Neosnovano tuženik navodi da zbog toga što je s tužiteljicom sklopio konverziju sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015, nadalje:ZID ZPK) tužiteljica više nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o promjenjivoj kamati, niti zahtijevati isplatu stečenog bez osnove po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu, jer je i Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. izrazio shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. U istoj odluci jasno je navedeno da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju.

24. Nadalje, u odluci posl.br.Rev-1096/2022-2 od 8.studenoga 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske zaključuje da u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/15 (nadalje: ZID ZPK/15) nigdje nije predviđeno i propisao da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tog dodatka. Također, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava (kada bi to i mogao u konkretnoj situaciji) koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Prema pravnom shvaćanju VSRH, ZID ZPK/15 imao je za osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).

25. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora, pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu 2016. vrijedio skoro deset godina i imao sve pravne posljedice, kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju. Sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće, te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije. Kao posljedica navedenih stajališta, VSRH zaključuje da korisnici kredita ne mogu kumulirati pretplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji, a što se utvrđuje financijskim vještačenjem. Navedena stajališta i zaključke u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

26. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

26.1. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

26.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplaćene kamate ponovno počeo teći od 13. lipnja 2014.

26.3. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 5.lipnja 2019. znači da računajući od 13. lipnja 2014. pa do njezina podnošenja nije protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.

27.Tuženik osporava pravo tužiteljici na obeštećenje zbog činjenice da je pristala na sklapanje Dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, pritom valja istaknuti da je Vrhovni suda RH u odluci broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., na postavljeno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?", na to pitanje dao odgovor koji glasi: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“. Dakle, u navedenoj odluci VSRH se uopće nije bavio pitanjem spornim u ovom predmetu (da li sklapanje Dodatka ugovora o kreditu utječe na pravo korisnika kredita na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora), niti je u toj odluci VSRH izrazio kategoričan stav o tome da je pravno shvaćanje Suda EU izraženo u odluci u predmetu C-118/17 apsolutno neprimjenjivo u predmetnom slučaju obeštećenja potrošača koji je pristao na konverziju.

28. Što se tiče visine zahtjeva, ista je utemeljena na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskoj vještakinji financijske struke Ines Lozić pri Centru za vještačenja d.o.o. na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi nakon dopunskog očitovanja sudske vještakinje, a i sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti, te utemeljen na mjerodavnim ispravama i primjeni pravilne metodologije obračuna.

28.1. U nalazu i mišljenju sudska vještakinja Ines Lozić navodi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije 30.09.2015. iznosi 1.764,54 EUR što primjenom fiksnog tečaja za konverziju iz HRK u EUR daje iznos od 13.294,93 kn. Ukupan iznos koji je tužiteljica manje platila posljedično na pad kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije 30.09.2015. iznosi 347,86 EUR što primjenom fiksnog tečaja za konverziju HRK u EUR daje iznos od 2.620,95 kn. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene kamatne stope na više i niže u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, iznosi 1.416,68 EUR, što primjenom fiksnog tečaja za konverziju iz HRK u EUR daje iznos od 10.673,98 kn.

29. U dopunskom očitovanju sudska vještakinja Ines Lozić upitana je da se očituje na prigovore tužitelja i tuženika iznesene na ročištu održanom 05.1prosinca 2023. na način da dopuni vještačenje tako da utvrdi pravo na iznose koji su sukladno trenutno važećem pravnom shvaćanju i stajalištu Vrhovnog suda RH za konvertirane kredite banke svakako dužne vratiti zatezne kamate na preplaćeni iznos, kao i da se očituje da je prilikom izračuna koristio fiksni tečaj za cjelokupno razdoblje otplate kredita iako ugovorene strane u ugovoru o kreditu nikada nisu ugovorile fiksni tečaj, već srednji tečaj kreditora za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta. Tuženik na ročištu održanom 05. prosinca 2023. navodi da nema prigovora na matematički izračun vještaka, ali ističe da je pri izračunu koristio fiksni tečaj iako je ugovoren srednji tečaj kreditora na dan dospijeća. Sukladno prethodno navedenom, vještakinja se očitovala na način kako navod tuženika predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi, te da je izračune izvršila na način kako joj je to bilo naloženo i u cijelosti ostaje pri svom izračunu. U odnosu na navod da se dopuni vještačenje na način da se utvrdi pravo na iznose koji su sukladno trenutno važećem pravnom shvaćanju i stajalištu Vrhovnog suda RH za konvertirane kredite banke svakako dužne vratiti zatezne kamate na preplaćeni iznos, vještakinja navodi da joj navedeni izračun nije bio zadatak, te bi stoga izračun predstavljao ne dopunu već sasvim novo vještačenje. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15, dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ Zadatak vještaka nije bilo utvrđenje pojedinačnih iznosa preplate po konverziji na način kako je to banka utvrđivala (razlika u uplatama koje su izvršene u odnosu na obvezu po simuliranom kreditu u EUR kao da je od prvog dana kredit ugovoren u valuti EUR te primjenom simulirane kamatne stope i tečaja EUR) već je zadatak vještaka bio izvršiti izračune preplaćenog po osnovu promjene kamatne stope i tečaja CHF u odnosu na kamatnu stopu i tečaj CHF koji su vrijedili prilikom isplate kredita do dana konverzije. Stoga kako bi vještak mogao dati odgovore, obzirom da je riječ o pravnim pitanjima u koja vještak ne ulazi, moli da se zadatak precizira na način da li je potrebno izvršiti obračun zateznih kamata na preplate: - iskazane u prethodno provedenom vještačenju, a koja preplata je nastala posljedično na rast kamatne stope i tečaja CHF od isplate kredita do konverzije ili - na pojedinačne iznose koji bi bili sadržani u visini preplate koju je tuženik priznao u konverziji u iznosu od 98.416,15 kn koja proizlazi iz obračuna konverzije odnosno usporedbe kunskih iznosa uplata svođenjem na simulirani otplatni plan u EUR, a koji izračuni nisu obuhvaćeni prethodno provedenim vještačenjem jer nisu ni bili zadatak vještaka. Napominje se da bi u oba slučaja bila riječ o novim zadacima vještaka, te je izračune vještak spreman izvršiti po definiranju preciznog zadatka vještaku te uz prethodnu uplatu primjerenog predujma.

30. U drugoj dopuni svog nalaza i mišljenja radi izračuna zateznih kamata na više plaćene iznose koje je banka uračunala prilikom konverzije kredita, sudska vještakinja Ines Lozić navodi da joj je inicijalno bio zadatak isključivo utvrditi razlike po kreditu u CHF proizišle iz promjene kamatnih stopa. Moguće razlike koje bi proizišle iz razlike u ukupnom anuitetu (kamatna stopa i tečaj CHF) kao i razlike koje bi se odnosile na konverziju kredita nisu bile zadatak vještaka niti je vještaku razvidno da bi bile predmet ovog spora. Stoga, ni obračun zateznih kamata koji bi se odnosio na preplatu koju je tuženik priznao u konverziji nisu bile niti su mogle biti zadatak vještaka te ih stoga vještak nije ni obračunao. Na zahtjev suda, vještakinja je u Tabeli 1. dala izračun pojedinačnih iznosa koji su bili sadržani u visini preplate koju je tuženik priznao u konverziji u iznosu od 13.062,07 EUR/98.416,15 kn (str. spisa 81), koja proizlazi iz obračuna konverzije odnosno usporedbe kunskih iznosa uplata svođenjem na simulirani otplatni plan u EUR. Iz prikazanog proizlazi da ukupni iznos preplate koji je banka uračunala prilikom konverzije kredita iznosi 13.062,07 EUR/ 98.416,15 kn, odnosno ukoliko bi se uzeli u obzir samo više plaćeni iznosi tada bi preplata iznosila 13.521,48 EUR/101.877,62 kn. Ukupno manje plaćen iznos u odnosu na uplate koje su izvršene po simuliranom kreditu u EUR iznosi 459,42 EUR/ 3.461,47 kn. Vještakinja napominje da preplata utvrđena konverzijom proizlazi iz razlike u plaćenim anuitetima po kreditu u CHF (cjelokupni anuitet) u kunama u odnosu na vrijednost anuiteta prema simuliranom otplatnom planu u EUR. U Tabeli 3., temeljem izračuna prikazanih u Tabeli 1., vještakinja je dala izračun zateznih kamata po svakom više plaćenom iznosu koji je banka uračunala prilikom konverzije kredita (detaljan izračun po razdobljima se daje u Prilog 1.). U Tabeli 2. vještakinja je dala pregled stopa zateznih kamata koje su korištene za izračune. S obzirom da je u utuženom razdoblju službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade dopune vještačenja službena valuta euro, vještakinja će inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, vještakinja će iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Prilikom izračuna korištene su odredbe Uredbe o visini stope zatezne kamate, odredbi ZOO i Zakona o kamatama. Temeljem navedenog pri izračunu su korištene odredbe o visini stope zatezne kamate za period od 01.01.2007. godine do 31.12.2007. godine sukladno odredbama Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) po stopi od 15% godišnje. Za period od 01.01.2008. godine nadalje zakonska zatezna kamata se određuje temeljem ZOO-a i Zakona o kamatama odnosno (ZOO NN 35/05) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena te na temelju prosječne kamatna stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje uvećano za 3%. Zatezne kamate obračunate na više plaćene iznose koje je banka uračunala prilikom konverzije kredita obračunate do dana izračuna konverzije kredita iznose 4.283,62 EUR.

31. U ponovljenom postupku izveden je dokaz dopunskim financijskim vještačenjem kojim je naloženo vještakinji Ines Lozić da utvrditi visinu pretplate tužiteljice po osnovi promjenjive kamatne stope, te da od tog iznosa odbije iznos priznat konverzijom. Sudska vještakinja ponavlja da je u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije 30.rujna 2015. zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom ugovaranja kredita ukupno preplaćen iznos od 1.416,68 EUR, od kojeg iznosa se na preplatu zbog porasta kamatne stope odnosi 1.764,54 EUR, odnosno manje plaćeni iznos u odnosu na promjenu kamatne stope na niže u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu iznosi 347,86 EUR. U čl. 4. Dodatka ugovoru o kreditu, sklopljenog 09.veljače 2016. kao tražbina korisnika kredita temeljem konverzije naveden je iznos od 13.356,16 EUR. Primjenom čl. 172. ZOO-a i pod pretpostavkom da bi se preplata priznata po konverziji prebijala sa iznosima ukupno više plaćenog zbog porasta kamatne stope u razdoblju otplate kredita u CHF, preostala bi preplata priznata u konverziji u iznosu od 11.591,62 EUR (preplata priznate konverzijom u iznosu od 13.356,16 EUR- ukupno više plaćeno zbog porasta kamatne stope u iznosu od 1.764,54 EUR).

32. S obzirom da je utvrđena ništetnost dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke, to tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedene ništetne odredbe ukoliko nije u cijelosti obeštećena izvršenom konverzijom.

33. Međutim, u pogledu opsega obeštećenja koji bi pripadao potrošačima koji su konvertirali svoje kredite sudska praksa je bila različita, uključujući i sam Vrhovni sud Republike Hrvatske. U međuvremenu je VSRH u predmetu posl.br.Rev-457/2025 održao sjednicu proširenog vijeća 27.svibnja 2026. na kojoj je donio odluku u kojoj zaključuje: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".

34. Time je VSRH prihvatio utvrđenja i pravna stajališta tog istog suda prihvaćenim u odluci posl.br.Rev-586/2019-14 od 21.prosinca 2022., prema kojoj ZID ZPK/15, iako vrlo detaljno regulira načelo konverzije, način izračuna, kao i učinke konverzije kredita, izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, ovim specijalnim propisom ništa nije određeno u pogledu zateznih kamata po osnovi odredbe članka 1111. ZOO-a, koje tužiteljica također potražuje tužbenim zahtjevom. Prema tome je na strani tuženika kao banke i nadalje preostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

35. Naprijed navedene zaključke i pravna shvaćanja VSRH zauzeta na proširenoj sjednici tog suda u predmetu Rev-457/2025 prihvaća i ovaj sud, a koja sjednica je održana nakon odluke drugostupanjskog suda u ovom postupku.

36. Slijedom navedenoga, tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji..

37. Na temelju provedenog financijskog vještačenja, proizlazi da je tužiteljica na temelju ništetne odredbe na ime promjenjive kamatne stope u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije 30.rujna 2015. pretplatila iznos od 1.416,68 EUR, od kojeg iznosa se na preplatu zbog porasta kamatne stope odnosi 1.764,54 EUR, odnosno manje plaćeni iznos u odnosu na promjenu kamatne stope na niže u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu iznosi 347,86 EUR.

38. Tužiteljica je nakon izvršenog vještačenja podneskom od 30.ožujka 2023. uredila tužbeni zahtjev pod točkom II. na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.416,68 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Tužiteljica je na taj način djelomično povukla tužbu za iznos od 778,74 EUR, kojem povlačenju se tuženik izričito usprotivio na ročištu za glavnu raspravu održanom 5.prosinca 2023., tako da je za iznos od 778,74 EUR tužbeni zahtjev prethodno pravomoćno odbijen. U ponovljenom postupku tužiteljica nije uređivala tužbeni zahtjev sukladno uputi drugostupanjskog suda već je ustrajala u postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 30.ožujka 2023.

39. ZID ZPK/15 određuje koje troškove konverzije snose potrošači, pa tako u članku 19.e izrijekom navodi da oni snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona; iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona; iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.

40. Uzimajući u obzir citirane odredbe ZID ZPK/15, ZOO-a i pravno shvaćanje VSRH doneseno na proširenoj sjednici održanoj 27.svibnja 2026., ovaj sud smatra da je neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 1.416,68 EUR iz razloga što je izričitom zakonskom odredbom 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK/15 propisano da potrošač prilikom konverzije snosi iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate, pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

41. Međutim, sukladno čl. 1111. ZOO-a, osnovan je zahtjev tužiteljice kojim potražuje zatezne kamate na pojedinačne iznose pretplate, koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do zaključno 30.rujna 2015.

42. U konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužiteljici zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate pretplaćenih iznosa.

43. Slijedom navedenog, prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na svaki pojedinačni iznos koji u zbroju iznosi 1.416,68 EUR i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30.rujna 2015., a sve po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.a), dok je pod točkom II.b) izreke zahtjev tužitelja za više zatraženom zateznom kamatom od 1.listopada 2015. do isplate odbijen kao neosnovan iz razloga koji su naprijed navedeni.

44. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

45. Stranke su djelomično uspjele u sporu na način da je tužiteljica uspjela sa zahtjevom za utvrđenjem i za isplatom zatezne kamate na pojedinačne iznose glavnice zbog rasta tečaja i promjenjive kamatne stope za razdoblje od dospijeća do 30.rujna 2015., dok je tuženik uspio s dijelom zahtjeva za isplatu glavnice i za isplatom zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice zbog rasta tečaja i promjene kamatne stope za razdoblje od 1.listopada 2015. do isplate. Kada bi sud primijenio članak 154. stavak 2. ZPP (rukovodeći se visinom novčanog zahtjeva), tužiteljica bi trebala naknaditi tuženiku razmjerni dio troškova postupka. U konkretnom slučaju tužiteljica zahtijeva restituciju zbog toga što je tuženik u predmetni ugovor o kreditu bez pregovaranja unio nepoštene ugovorne odredbe. Uzimajući u obzir visinu tih troškova prema vrijednosti spora, troškove postupka koje je već snosila i one koje bi morala platiti tuženiku bili bi daleko veći od zateznih kamata koje su joj dosuđene zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu.

45.1. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18. srpnja 2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26. rujna 2023. koji se u sporovima u kojima stranka nije država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). O predmetu spora kao što je predmetni u kojem je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova, koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo. Naprotiv, postoji neujednačena praksa i VSRH, koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuje pravo (npr. Rev-637/2019. od 15. studenoga 2022., Rev 1096/2022 od 8. studenoga 2022. i Rev 586/2019. od 21. prosinca 2022.).

45.2. U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova, te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može dovesti do zaključka da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužiteljici da naknadi troškove postupka tuženiku predstavljalo bi miješnje u pravo na mirno uživanje imovine koja joj je dosuđena u ovom postupku.

45.3. Dakle, obvezivanje potrošača (tužiteljice) da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi se načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, već je na temelju čl. 154. st. 4. ZPP-a sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i odlučio kao u izreci presude pod točkom III.

Split, 10.srpnja 2026.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljici putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.