Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Poslovni broj: P-71/2020-49

Sukoišanska 6, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog Velimiru Vukoviću, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, zastupan po odvjetnicima iz OD Grgić i partneri, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz OD Mađarić & Lui iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2026., uz sudjelovanje punomoćnica stranaka, objavljene 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE (OIB 38922958547) iz Zagreba, Martićeva 71, na ime regresa isplatiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJU d.d. (OIB 94472454976) iz Zagreba, Listopadska 2, iznos od 73.661,16 EUR/ 555.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to na iznos 36.830,58 EUR/ 277.500,00 kn obračunatu počevši od dana 07.07.2017. godine pa do dana isplate, na iznos 360.830,58 EUR/277.500,00 kn obračunatu počevši od 15.08.2017. godine pa do dana isplate i sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 25.484,04 EUR s pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. od 10.srpnja 2026. do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom u tijeku je parnični postupak između stranaka navedenih u uvodu, a koji se vodi radi radi regresne isplate naknade štete.

2. Tužitelj ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, u podnesenoj tužbi od 1. srpnja 2020. je naveo:

Tužitelj da obavještava sud i protivnu stranu da je došlo do promjene tvrtke tužitelja, tako da od 01.01.2019. tužitelj posluje pod nazivom ADRIATIC osiguranje d.d. OIB 94472454976, Listopadska 2, Zagreb , (do tada JADRANSKO osiguranje d.d.) Dana 18.03.2003. u Splitu, da se dogodila prometna nezgoda koju je uzrokovao nepoznati vozač vozila nepoznate registarske oznake koji je nepropisno mijenjao prometnu traku , te je tom svojom radnjom omeo i prisilio vozača autobusa javnog gradskog prijevoza marke „Mercedes“ registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu „Prometa“ BŠ da naglo zakoči kako bi izbjegao sudar.

U autobusu se te zgode nalazio putnik ŽŠ iz [adresa], koji se držao za sjedalo, da bi uslijed naglog kočenja bio odbačen na pod autobusa, udarivši u sjedalo, pri čemu je pretrpio teže tjelesne ozljede. Nakon nezgode isti je hospitaliziran. U vrijeme ove nezgode vozilo autobus bio osiguran kod tužitelja policom obveznog osiguranja broj 068001244.

Punomoćnik oštećenog putnika ZŠ da je ustao tužbom protiv Jadranskog osiguranja d.d., sada Adriatic osiguranja d.d. - ovdje tužitelja, radi naknade imovinske i neimovinske štete koju je ŽŠ pretrpio pri padu u autobusu. Sudski postupak da se vodio pod brojem IP-2631/03 pred Općinskim sudom u Splitu, Oštećeni je tijekom postupka preminuo, pa su sudski postupak nastavili njegovi zakonski sljednici pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pnš-250/12. Postupak je okončan na način da je u istom dana 30.05.2017. zaključena sudska nagodba kojom se, ovdje tužitelj, obvezao isplatiti oštećenima iznos od 405.000,00 kn.

Tužitelj je ovaj iznos platio u dva obroka i to dana 06.07.2017. iznos od 202.500,00 kn i dana 14.08.2017. iznos od 202.500,00 kn.

Punomoćnik oštećenog je također dana 24.11.2003 . ustao tužbom protiv tužitelja radi naknade štete s naslova duševnih boli zbog izrazito teškog invaliditeta oca u ime sina i kćerke oštećenog UŠ i UŠ RŠ pa se pred Općinskim sudom u Splitu vodio postupak IP-2859/03, odnosno P1-7933/09 koji je okončan nagodbom , na način da je tužitelj isplatio iznos od 150.000,00 kn i to dana 06.07.2017 iznos od 75.000,00 kn i dana 14.08.2017. iznos od 75.000,00 kn.

Budući da je predmetna nezgoda nastala krivnjom vozača nepoznatog vozila, a što je potvrđeno od strane ODO u Splitu koji je vodio postupak protiv nepoznatog počinitelja i tragao za njegovim identitetom te da je nesporno da je tužitelj isplatio naknadu štete oštećenima u ovoj nezgodi, to tužitelju pripada pravo da potražuje refundaciju isplaćenog iznosa od tuženika sukladno Zakonu o osiguranju i Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu. Osim toga, s pozivom na odredbu čl. 1107. ZOO- a, tužitelj i tuženik su solidarni dužnici, a kako za nezgodu nije kriv vozač vozila osiguranog kod tužitelja, nego vozač nepoznatog vozila, te kako, dakle, nema udjela ni u krivnji ni u šteti vozača vozila osiguranog kod tužitelja, to tužitelju koji je izvršio naknadu pripada puno pravo da od tuženika potražuje regres ukupno ispaćenog iznosa.

Tužitelj da je u postupku IP-2631/03 OS u Splitu sukladno čl. 211. ZPP-a zatražio od suda da tuženika obavijesti o parnici, što je sud prihvatio i odlučio rješenjem od 19.05.2004.

Tužitelj se prije ove tužbe obratio tuženiku s regresnim zahtjevom, međutim tuženik je taj zahtjev otklonio.

S obzirom na iznijeto tužitelj predlaže da naslovni sud izvede predložene dokaze te nakon toga donese presudu sadržaja navedenog u izreci.

3. Tuženik HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, je ovom sudu dana 17. srpnja 2020., podnio odgovor na tužbu u kojemu je navedeno:

Tuženik da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, koji prigovori se temelje na primjeni propisa, važećeg u vrijeme nastanka štetnog događaja od 18.03.2003.

Člankom 92. st. 1. Zakona o osiguranju (NN broj 46/97), propisano je da „oštećeni građanin kome je šteta nanesena uporabom nepoznatog motornog vozila ima pravo na naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja do visine iznosa koji na temelju članka 85. Zakona, utvrdi Vlada Republike Hrvatske za osobna vozila, a odštetni zahtjev podnosi Hrvatskom uredu za osiguranje.“

Dakle, odredbom čl. 92. st. 1. Zakona o osiguranju, tužitelj je na izričit način isključen sa svojim potraživanjem po odgovornosti tuženika, odnosno isti članak pretpostavlja fizičku, a ne pravnu osobu.

Sukladno odredbi čl. 92. st. 1. navedenoga Zakona, pravo na naknadu štete po odgovornosti nepoznatog vozila, imaju samo i jedino fizičke, a ne i pravne osobe:

Nadalje, tužbeni zahtjev da je u cijelosti neosnovan, uzevši u obzir jasnu i izričitu odredbu čl. 91. važećeg Zakona o osiguranju od 22.04.1997. (NN broj 46/97) koji uređuje pitanje prava na naknadu štete nastale od neosiguranog vozila, a koja odredba se analogno primjenjuje u odnosno na naknadu štete nastale od nepoznatog vozila, što je u konkretnom i slučaj (sam tužitelj tvrdi da je šteta uzrokovana nepoznatim vozilom), gdje se u st. 3. navodi:

„Zavodi za mirovinsko i invalidsko osiguranje, potom društva za osiguranje koja se bave zdravstvenim, mirovinskim i sličnim osiguranjima i imovinskim osiguranjima, na temelju ovoga članka nemaju pravo na naknadu štete.“

Imajući u vidu navedenu odredbu ista se ima primijeniti i u slučaju kada štetu prouzroče nepoznata vozila, jer se u osnovi radi o istoj kategoriji štetnika, obzirom u oba slučaja ne postoji polica osiguranja od auto odgovornosti pa da bi se za isplatu naknade štete moglo teretiti određenog osiguravatelja. Dakle, ista stvar je, postoji li polica osiguranja od auto odgovornosti ili je polica nepoznata.

Pitanje obveze za naknadu štete od strane Hrvatskog ureda za osiguranje može uređivati samo Zakon o osiguranju, a čije odredbe pravu na naknadu štete osiguravajućim društvima uskraćuju.

Kako je tužitelj društvo koje se bavi osiguranjem, isti prema navedenim zakonskim odredbama nema pravo regresnog potraživanja prema tuženiku. Tužitelj kao društvo za osiguranje, nema pravo na naknadu štete, odnosno na regres isplaćenih iznosa, u slučaju šteta nastalih od nepoznatih vozila, zbog čega se i osporava aktivna legitimacija tužitelja.

Dakle, odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o osiguranju propisano je isključenje subrogacijskih zahtjeva prema Garancijskom fondu Hrvatskog ureda za osiguranje, a što je i predmetni slučaj.

Ovo stoga što je tužiteljevo potraživanje zapravo subrogacijsko potraživanje sukladno čl. 939. Zakona o obveznim odnosima za koje temeljem citirane odredbe ne postoji pravna osnovanost prema tuženiku.

Tužitelj kao društvo za osiguranje, nema pravo na naknadu štete, odnosno na regres isplaćenih iznosa, u slučaju šteta nastalih od nepoznatih vozila.

Dakle, odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o osiguranju, izričito je propisano tko je isključen od prava da od tuženika zahtijeva ispunjenje obveze po osnovi štete nastale od neosiguranog vozila na teritoriju Republike Hrvatske, a koje odredbe se analogno primjenjuju i u slučaju kada je šteta nastala od nepoznatog vozila, pa se isključenje odnosi i na tužitelja.

Tuženik nije obvezan naknaditi štetu tužitelju, a sve obzirom na odredbu čl. 91. st. 3. Zakona o osiguranju.

Slijedom navedenoga, temeljem navedenih zakonskih odredbi, tužitelj nema pravo na naknadu štete.

Slijedom navedenoga, osporava se osnovanost i visina tužbe i tužbenog zahtjeva, te se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova tuženiku. Podredno, pod zaštitom svega gore iznesenoga, tuženik osporava pasivnu legitimaciju, obzirom uz tužbu nije dostavljen niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je u nesreći sudjelovalo nepoznato vozilo, a na koje se tužitelj poziva. Osporava se nastanak štetnog događaja, a na način kako je opisan u tužbi. Osporava se odgovornost za prometnu nesreću i uzročna veza, u smislu obveze za naknadu štete.

Tužitelj da ničim ne dokazuje da bi u nesreći sudjelovalo nepoznato vozilo, niti da bi isto bilo odgovorno za nastalu štetu. Ukazuje se da je u navedenom teret dokaza na tužitelju. Upravo iz dostavljenog Zapisnika o očevidu, proizlazi da naknadnim izlaskom policije na mjesto događaja nisu zatečeni nikakvi tragovi koji bi se mogli dovesti u vezu s prometnom nesrećom.

Na okolnost prikupljanja saznanja o načinu nastanka nesreće, predlaže se provesti dokaz saslušanjem DŠ i PŠ, policijskih službenika koji su provodili očevid, a pozivom na adresu mjesta zaposlenja: MUP, PU Splitsko- dalmatinska, Postaja prometne policije Split.

Tuženik se ne protivi prijedlogu tužitelja da se pribavi i izvrši uvid u spis ODO Split, posl.br. KR-D-7/2017, no ističe kako prema dokumentaciji koja je dostavljena upravo od strane tužitelja, proizlazi da isto nije moguće, jer je spis uništen sukladno odredbama Poslovnika državnog odvjetništva, a što je i navedeno u dopisu ODO Split, od 29.12.2017.

Stoga, izneseni prijedlog tužitelja je neosnovan i suvišan.

Tuženik se ne protivi prijedlogu tužitelja da se provede prometno tehničko vještačenje na okolnost dinamike nastanka nezgode i mogućnosti nastanka ozljeda, no ujedno zadržava pravo predložiti i provesti prometno vještačenje, ukoliko vještačenje predloženo i provedeno po prijedlogu tužitelja ne bude pravilno i objektivno, odnosno isti dokaz već sada predlaže provesti.

Iz dostavljene dokumentacije nije razvidno gdje se oštećenik ŽŠ nalazio u autobusu, odnosno, je li sjedio ili je stajao, kao i je li se držao za rukohvate. Također, nije razvidno je li još netko od ostalih putnika u autobusu zadobio ozljede, ako da koje i kakve ozljede.

Nelogično je da prema opisu nesreće, a kako je nudi tužitelj, samo jadna osoba zadobije ozljede, i to teške tjelesne ozljede.

Predlaže se tužitelja pozvati na dostavu cjelokupne dokumentacije temeljem koje je izvršena isplata, kao i preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona za oštećenika ŽŠ, ovjerenog od strane liječnika primarne zdravstvene zaštite, a sve u dovoljnom broju primjeraka za sud i tuženika.

Tuženik se protivi korištenju nalaza vještaka, koji su provedeni u predmetima IP-2631/03, Pnš-250/12, IP-2859/03 i P1-7933/09 Općinskog suda u Splitu, a na koje se tužitelj poziva te se protivi da se u ovom postupku, za provođenje vještačenja, imenuju i odrede sudski vještaci:

JŠ, dipl. ing., dr. Marija Definis-Gojanović, dr. ĐŠ, dr. TŠ. MŠ, dr. EŠ, dr. Željko Bušić, odnosno vještaci koji su vještačili u predmetima posl.br. IP-2631/03, Pnš-250/12, IP-2859/03 i P1-7933/09 Općinskog suda u Splitu.

Prijedlogu tužitelja za provođenje „vještačenja visine štete“, tuženik se ne protivi, ali zadržava pravo predlagati potrebna daljnja medicinska nad vještačenja, ukoliko vještačenja predložena i provedena po prijedlogu tužitelja, ne budu pravilna, objektivna i valjano argumentirana, odnosno, provođenje istoga, kao novog dokaza, tuženik već sada predlaže provesti.

Tuženik predlaže provođenje kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja, radi utvrđenja bi li ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji ŽŠ bile izbjegnute da se oštećenik držao za rukohvat, te u čemu se ogleda oštećenje tjelesnog i/ili duševnog zdravlja i koji je stupanj težine povrede, odnosno oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja.

Predlaže se tužitelja pozvati na dostavu tahografa vozila reg. broja [registarska oznaka] za dan 18.03.2003., odnosno isto se predlaže zatražiti i pribaviti službenim putem od vlasnika autobusa „Promet“ Split.

Osporava se navod i tvrdnja tužitelja da je „predmetna nesreća nastala krivnjom vozača nepoznatog vozila, a što da je potvrđeno od strane ODO Split, koji je vodio postupak protiv nepoznatog počinitelja i tragao za njegovim identitetom“. Nikada i ničim nije utvrđeno da bi nesreća nastala krivnjom nepoznatog vozila, niti je takvu tvrdnju tužitelj ičim dokumentirao.

Tuženik nije suglasan, te se izričito protivi da se dokazi provedeni u postupcima Općinskog suda u Splitu, posl.br. IP-2631/03, posl.br. Pnš-250/12, posl.br. IP-2859/03 i posl.br. P1-7933/09, koriste u ovom postupku. Tuženik se protivi i osporava sklopljene sudske nagodbe iz predmeta Pnš-250/12 i P1-7933/09, a sadržaj kojih je dostavljen uz tužbu.

Ističe se kako prema načelu neposrednosti sud o tužbenom zahtjevu odlučuje na osnovi neposrednog raspravljanja, dok se dokazi izvode na glavnoj raspravi pred sucem nadležnim da sudi o tužbenom zahtjevu. Dakle, sud ne može donijeti odluku oslanjajući se na odluke iz predmeta na koje se tužitelj poziva u tužbi, i ne može odluku temeljiti na dokazima koji su provedeni tijekom trajanja nekog drugog postupka. Tužitelj je uz tužbu dostavio presliku raspravnog zapisnika od 19.05.2004., iz predmeta posl.br. IP-2631/03, iz kojeg proizlazi da je sud prihvatio prijedlog ovdje tužitelja da se Hrvatski ured za osiguranje obavijesti o istoj parnici.

Tuženik ističe kako nikada nije zaprimio obavijest suda o parnici. Hrvatski ured za osiguranje je za predmetnu prometnu nesreću doznao dana 12.03.2018. kada je zaprimio regresni zahtjev Jadranskog osiguranja d.d., a koji zahtjev je odbijen. U privitku se dostavlja preslika regresnog zahtjeva Jadranskog osiguranja d.d., upućenog ovdje tuženiku, s prijamnim žigom Hrvatskog ureda za osiguranje, datuma 12.03.2018.

Dakle, nije došlo do zasnivanja eventualnog intervencijskog efekta prema tuženiku.

Prijedlogu tužitelja da se provede dokaz saslušanjem CŠ i RŠ, a na okolnost visine primljene odštete, tuženik se protivi, obzirom se isto jedino može dokazati materijalnom dokumentacijom, a ne usmenim saslušanjem. Osporava se osnovanost i visina izvršene isplate. Tuženik osporava da je tužitelj doista i izvršio novčana davanja koja potražuje ovom tužbom, obzirom ničim ne dokazuje da su utuženi iznosi doista i plaćeni. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj u tužbi ničim ne pojašnjava temeljem čega je izvršena isplata oštećenicima. U slučaju da se radi o isplati temeljem AO police, osigurani slučaj, a u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima, može biti samo onaj koji se veže za odgovornost osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja, i to neovisno što se radi o trećoj osobi kao oštećeniku, odnosno putniku u vozilu.

Dakle, neovisno o tome što se sukladno odredbama ZOO-a, odgovornost u konkretnom slučaju može razmatrati kroz pravila objektivne odgovornosti za štetu, dakle, odgovornosti za štetu bez obzira na krivnju, i dalje mora postojati na strani štetnika (osiguranika ovdje tužitelja) protupravnost, kao pretpostavka nastanka odgovornosti za štetu, a da bi ovdje tužitelj i izvršio bilo kakvu novčanu isplatu. Obzirom da sam tužitelj tvrdi da na strani njegova osiguranika, odnosno vozača vozila osiguranog kod tužitelja, nema odgovornosti za nastanak štete, tada nije niti bilo osnove da ovdje tužitelj naknadi štetu putniku, odnosno srodnicima i nasljednicima istoga, po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti, a posebno s obzirom da je u tome smislu potreban nastanak osiguranog slučaja sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Kako je ovdje tužitelj bez pravne osnove izvršio plaćanje oštećenicima, tužitelj niti nema pravo od ovdje tuženika tražiti isplatu naknade.

Ukoliko postoji odgovornost osiguranika tužitelja, a u smislu protupravnog postupanja, u tome slučaju tužitelj prema ovdje tuženiku ne bi imao pravo tražiti isplaćeni iznos, a iz razloga što bi se radilo o odgovornosti njegova osiguranika za štetu, pa bi tužitelj kao osiguravatelj eventualno imao pravo na regres od svoga osiguranika, ovisno o tome da li je ispunjeno neko pravilo propisano Uvjetima za osiguranje od automobilske odgovornosti.

Dakle, ukoliko tužitelj svoga osiguranika ne smatra odgovornim, a kao i što i tvrdi u tužbi, ovdje tužitelj nije imao pravne osnove, jer ne postoji osigurani slučaj, isplatiti naknadu štete trećoj osobi, a ukoliko ga smatra odgovornim, imao je pravne osnove izvršiti predmetnu isplatu, ali bez prava na regres od ovdje tuženika, jer osiguranik tuženika nije odgovoran.

Slijedom navedenoga, i po navedenome, razvidna je neosnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja.

Osporava se zahtjev za kamatama, a na način kako je to naznačeno i zatraženo u tužbi, s početkom tijeka od 01.08.2015., jer je isto nejasno i ničim nije dokazano. Slijedom navedenoga, osporava se osnovanost i visina tužbe i tužbenog zahtjeva.

Predlaže se tužitelja u cijelosti odbiti sa tužbom i tužbenim zahtjevom, uz naknadu parničnih troškova tuženiku, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. Presudom ovog suda posl.br. P-323/2020 od 15. srpnja 2021. odlučeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE (OIB 38922958547) iz Zagreba, Martićeva 71, na ime regresa isplatiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJU d.d. (OIB 94472454976) iz Zagreba, Listopadska 2, iznos od 555.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena a od 01.08.2015. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to na iznos 277.500,00 kn obračunatu počevši od dana 07.07.2017. pa do dana isplate, na iznos 277.500,00 kn obračunatu počevši od 15.08.2017. pa do dana isplate i sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Dužan je tužitelj isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 37.637,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5,61% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, dok se za više traženo za iznos od 9.475,00 kn zahtjev odbija kao neosnovan,

5. Tužitelj ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, je protiv navedene presude pravodobno dana 22. srpnja 2021. podnio žalbu, o kojoj je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Zagreb, u rješenju posl.br. Pž- 445/2021-2 od 21. prosinca 2021., odlučio na sljedeći način:

- Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-323/20-20 od 15. srpnja 2021. u točki I. njene izreke te u dijelu točke II. njene izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 37.637,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama, i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

- Konačnom odlukom sud će odlučiti i o zahtjevu stranaka za naknadu troška parničnog postupka.

- Odbacuje se tužiteljeva žalba protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-323/20-20 od 15. srpnja 2021. protiv dijela točke II. njene izreke kojim je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 9.475,00 kn.

6. U nastavku postupka predmet se je vodio kod ovog suda pod posl.br. P- 71/2022.

7. U t ijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava koje se nalaze u sudskom spisu, i to: zapisnika o očevidu br. 511-12-36KU-30/03 od 18. ožujka 2003. rađen od strane Postaje prometne policije SD (list 6-10), dopis ODO Split br. K- DO-7/2017 od 29. prosinca 2017. upućen Jadransko osiguranje podružnica Split, kombinirano vještvo o prometnoj nezgodi koja se dogodila 18. ožujka 2003. pod br. 553904 u predmetu IP-2631/03 datiran 23. veljače 2004. sačinjen po sudskom vještaku za strojarstvo i cestovni promet dipl. JŠ i doc. sci. dr. Marija Definis Gojanović, vještak sudske medicine (list 12-15), polica osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja zaključena između Jadranskog osiguranja d.d. Podružnica Split i ugovaratelja osiguranja Promet d.o.o. Split datirana Split, 14. veljače 2002. (list 16), tužba podnesena Općinskom sudu u Splitu IP-2631/03 od 3. studenog 2003. od strane tužitelja ŽŠ protiv tuženika Jadransko osiguranje d.d. Split (list 17-20), podnesak od 17. listopada 2007. u predmetu br. IP-2631/03 (list 21-22), rješenje Općinskog suda u Splitu br. IP-2631/03 od 9. studenog 2010. kojim je nastupio prekid postupka (list 23), podnesak tužitelja u predmetu Pnš-250/12 tužitelja CŠ i RŠ protiv Jadranskog osiguranja d.d. (list 24-28), sudska nagodba sa zapisnika od 30. svibnja 2017. u predmetu Pnš-250/12 (list 29-30), tužba CŠ i RŠ protiv Jadranskog osiguranja Split radi naknade štete podnesena 24. studenog 2003., predmet IP-2860/03 od 20. prosinca 2004. (list 31-35), nagodba zaključena između Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb i tuženika CŠ i RŠ datirana 1. lipnja 2017. (list 36-37), potvrda o izvršenom plaćanju od 6. srpnja 2017. na iznos od 202.500,00 kn (list 38), potvrda o izvršenom plaćanju iznosa od 202.500,00 od 14. kolovoza 2017. (list 39), potvrda o izvršenom plaćanju od 6. srpnja 2017. na iznos od 75.000,00 kn (list 40), potvrda o izvršenom plaćanju od 14. kolovoza 2017. na iznos od 75.000,00 kn (list 41), dopis Hrvatskog ureda za osiguranje Garancijski fond datiran Zagreb, 13. ožujka 2018. upućen Adriatic osiguranju d.d. Zagreb (list 42), podnesak tuženika u predmetu IP-2631/03 datiran Split, 18. svibnja 2004. kojim se traži obavijest treće osobe o parnici (list 43), zapisnik od 19. svibnja 2004. u predmetu IP-2631/03 (list 44-45), medicinska dokumentacija bolesnika ŽŠ (list 46- 70), izvješće patronažne sestre 7. rujna 2004. (list 71), vještački nalaz stalnog sudskog vještaka pri Županijskom sudu u Splitu dr. mr. sc. ĐŠ datiran 12. listopada 2007. u predmetu br. IP-2631/03 (list 72-83), medicinsko vještačenje dr. VŠ spec. ortoped - ovlašteni sudski vještak od 21. travnja 2008. u predmetu IP-2631/03 (list 84-85), medicinsko vještačenje prof.dr.sc. MŠ dr.med. spec. ortopedije

- sudski vještak datirano 11. veljače 2009. upućen Hrvatskom liječničkom zboru Hrvatsko društvo za medicinsko vještačenje (list 86-90), vještačenje sudskog vještaka neurokirurga prim. dr. sc. Željko Bušić, Split, 5. veljače 2014. u predmetu Pnš-250/12 (list 91-95) te dopuna nalaza prim. dr. Željko Bušić sudski vještak neurokirurg od 4. prosinca 2014. u predmetu Pnš-250/12 (list 96-98), otpusno pismo KBC Split, Klinika za kirurgiju od 11. travnja 2008. (list 99) i 19. listopada 2004. (list 100), presuda Županijskog suda u Zagrebu posl.br. 39 Gž-3112/16 od 28. veljače 2017. (list 114-118), presuda Županijskog suda u Zagrebu br. 8 Gž-2928/09 od 8. veljače 2011. (list 119- 121), presuda Županijskog suda u Zagrebu br. 22 Gž-8381/08 od 19. siječnja 2010. (list 122-124), dopis Jadranskog osiguranja upućen Hrvatskom uredu za osiguranje od 12. ožujka 2018. (list 125-126), presuda Županijskog suda u Osijeku Gž-2407/17 od 22. ožujka 2018. (list 139-142), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. 43 P-2765/20 od 7. prosinca 2020. (list 150-154), rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. 38 Gž-5710/11 od 2. listopada 2012. (list 156-159), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. 109 Pn-4990/07 (list 170-173), presuda Županijskog suda u Zagrebu br. 38 Gž-1147/2021 od 13. travnja 2021. Pregledani su priloženi spisi Općinskog suda u Splitu IP-2859/03 u pravnoj stvari tužitelja ŽŠ protiv tuženika Jadransko osiguranje d.d. Split radi naknade štete, predmet br. IP-2860/03 koji je prešao pod br. P1-7933/09 Općinskog suda u Splitu radi naknade štete CŠ i RŠ protiv Jadranskog osiguranja, predmet br. Pnš-250/12 u pravnoj stvari CŠ i dr. protiv Jadranskog osiguranja radi naknade štete, kombinirano prometno-tehničko i sudsko-medicinsko vještačenje od 12. prosinca 2022. (list spisa 261-264), kao i dopunu prometno-tehničko vještačenja od 29. ožujka 2023. (list spisa 313-315) i od 14. svibnja 2025. (list spisa 355-356) saslušao u svojstvu svjedoka IŠ i OŠ (list spisa 384-385) te izvršio uvid u dopis Promet d.o.o. Split od 2. travnja 2026. (list spisa 703).

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njegovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22 i 155/23, dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Sud je nakon provedenih svih dokaza u ovom postupku, utvrdio sljedeće činjenice koje između stranaka nisu ili ne bi trebale biti sporne:

- da se je u Splitu, dana 18. ožujka 2003., dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao nepoznati vozač vozila nepoznate registarske oznake te vozač autobusa javnog gradskog prijevoza marke „Mercedes“, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu „Prometa“, kojim je upravljao vozač ČŠ, koji je kritične prigode naglo zakočio kako bi izbjegao sudar.

- da se je u autobusu tada nalazio putnik ŽŠ iz [adresa], koji je uslijed naglog kočenja bio odbačen na pod autobusa, udarivši u sjedalo, pri čemu je pretrpio teže tjelesne ozljede. Nakon nezgode isti je hospitaliziran. U vrijeme ove nezgode autobus je bio osiguran kod prednika tužitelja policom obveznog osiguranja broj 068001244.

- da je putnik ŽŠ ustao tužbom protiv Jadranskog osiguranja d.d ., sada Adriatic osiguranja d.d. - ovdje tužitelja, radi naknade imovinske i neimovinske štete koju je ŽŠ pretrpio pri padu u autobusu. Sudski postupak da se vodio pod poslovnim brojem IP-2631/03 pred Općinskim sudom u Splitu. Oštećeni je tijekom postupka preminuo pa su sudski postupak nastavili njegovi zakonski sljednici pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pnš-250/12.

- da je postupak okončan na način da je u istom dana 30. svibnja 2017. zaključena sudska nagodba kojom se, ovdje tužitelj, obvezao isplatiti oštećenima iznos od 405.000,00 kn.

- Tužitelju da je ovaj iznos platio u dva obroka i to dana 06. srpnja 2017. iznos od 202.500,00 kn i dana 14. kolovoza 2017. iznos od 202.500,00 kn.

- Oštećeni da je također dana 24. studenog 2003. ustao tužbom protiv tužitelja radi naknade štete s naslova duševnih boli zbog izrazito teškog invaliditeta oca u ime sina i kćerke oštećenog UŠ i UŠ RŠ pa se pred Općinskim sudom u Splitu vodio postupak IP-2859/03, odnosno P1-7933/09 koji je okončan nagodbom , na način da je tužitelj isplatio iznos od 150.000,00 kn i to dana 06. srpnja 2017 iznos od 75.000,00 kn i dana 14. kolovoza 2017. iznos od 75.000,00 kn.

10. Između stranaka, međutim, i dalje su ostali sporni prigovori o aktivnoj legitimaciji tužitelja kao i pasivnoj legitimaciji tuženika, kao i činjenice koje se odnose na same okolnosti nastanka štetnog događaja te na kvalifikaciju povreda putnika u autobusu ŽŠ, u slučaju da se je ozlijeđeni putnik, kritične prigode držao za rukohvat ili da je sjedio u autobusu.

11. Radi utvrđivanja navedenih spornih činjenica, ovaj sud je izveo kombinirano prometno-tehničko i sudsko-medicinsko vještačenje, po prometnom vještaku Stanku Smodlaki, dipl. ing. i mr.sc. Antoniju Alujeviću, dr. medicine te izveo dokaz saslušanja svjedoka DŠ i OŠ, tadašnjih djelatnika PU Splitsko- dalmatinske, koji su izašli na lice mjesta nezgode te sastavili zapisnik o očevidu.

12. U kombiniranom vještačkom nalazu i mišljenju od 12. prosinca 2022., vještaci su naveli sljedeće:

Da se je autobus kretao ulicom Domovinskog rata lijevom prometnom trakom iz smjera sjevera prema jugu.

- Nepoznati automobil nalazio se je zaustavljen na desnoj prometnoj traci zapadne kolničke trake i vozač tog nepoznatog vozila poduzeo je radnju prestrojavanja u lijevu prometnu traku.

- Vozač autobusa je radi izbjegavanja sraza s nepoznatim vozilom reagirao na kočnicu. Uslijed naglog kočenja više putnika je palo, a među putnicima u navedenom autobusu bio je i oštećeni ŽŠ.

- Vozač autobusa nastavio je vožnju i nakon zaustavljanja obratio mu se oštećeni ŽŠ te je izjavio da je ozlijeđen u autobusu, nakon naglog kočenja pada putnika na pod autobusa.

- Da iz medicinske dokumentacije proizlazi kako je ŽŠ u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice s prijelomom u području 5. i 6. vratnog kralješka, te naglim razvojem krvnog podljeva iza ždrijela i grkljana (retrofaringealni hematom) koji se širio te suzio dišne puteve i kompromitirao funkciju disanja te se u svrhu spašavanja života pacijentu terapijski otvorio dušnik, te je stavljen na respirator.

Nadalje se ovaj krvni podljev širio kroz prijelomnu pukotinu i pritisnuo leđnu moždinu što je dovelo do uzetosti gornjih i donjih udova te da je oštećeni zadobio i iščašenje petog prsta lijeve šake.

Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, vještaci su dali mišljenje:

- Da se je autobus kretao ulicom Domovinskog rata lijevom prometnom trakom iz smjera sjevera prema jugu.

- Nepoznati automobil da se je nalazio zaustavljen na desnoj prometnoj traci zapadne kolničke trake i vozač tog nepoznatog vozila poduzeo je radnju prestrojavanja u lijevu prometnu traku.

- Radi izbjegavanja sraza s nepoznatim vozilom, vozač autobusa da je intenzivno reagirao na kočnicu kako smo opisali u točki 5. ovog vještva.

- Prigodom naglog kočenja vozila velike mase putnik ŽŠ da je navedenu ozljedu mogao zadobiti mehanizmom pada bez obzira da li se držao za rukohvat ili ne, a isto tako mogao je biti izbačen iz ravnoteže i pasti naglo odgurnut od strane drugih putnika.

- Kod ove nezgode da je bitno za navesti kako se u trenutku reagiranja vozača autobusa, autobus nalazi na svojoj traci koju je zauzeo znatno prije nego nepoznato vozilo.

13. Na primjedbe tuženika iz podneska od 6. veljače 2023., u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka od 12. prosinca 2022., vještaci su u dopuni vještva od 29. ožujka 2023., naveli da su se kod izrade kombiniranog prometno-tehničkog i sudsko- medicinskog vještva služili podacima iz cijelog im dostavljenog spisa Trgovačkog suda u Splitu, kao i drugim dostupnim tehničkim podacima te naveli:

Brzinu kretanja autobusa kritične prigode da se nije moglo utvrditi jer da nema tragova na kolniku niti je u spisu priložen tahografski listić analognog uređaja kakvi se nalazi na vozilu.

Tahografski listić s analognog tahografa se prema zakonu čuva 2 godine. Ako je oštećenik pao, kako je navedeno u ranije dostavljenom vještvu, naravno da pred pad nije oštećenik sjedio, uz mogućnost da je moguće odgurnut od drugih putnika, koji su stajali pred naglo kočenje.

U slučaju da su kritične prigode putnici bili okrenuti prema vozaču te da su isti mogli pratiti prometnu situaciju ispred ili bočno od sebe, da se vještak na tu okolnost ne može se izjasniti.

Također, da se ne može izjasniti koliko je nepoznato vozilo bilo udaljeno od autobusa kada je vozač počeo kočiti.

14. U odnosu na daljnje primjedbe tuženika u vezi prometne nezgode od 18. ožujka 2003., a iz koje proizlazi regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku iz ovog postupka, vještak prometne struke Stanko Smodlaka dipl. ing., je na ročištu za glavnu raspravu od 14. svibnja 2025., naveo da vještak ostaje kod svog osnovnog nalaza i mišljenja i njegove dopune.

Na poseban upit punomoćnika tuženika da li postoje tragovi kočenja autobusa, vještak je naveo kako prema podacima u spisu nema tragova kočenja predmetnog vozila, a isti niti ne mogu biti jer se u tehničkom smislu teško ostvaruju tragovi kočenja jer postoji ABS.

Na daljnji upit kolika je po procjeni vještaka bila brzina kretanja autobusa, vještak je naveo da obzirom kako u spisu nema podataka temeljem kojih bi se mogla utvrditi točna brzina kretanja autobusa da je mišljenja, a kako nema ni priloženog tahografskog listića da bi brzina kretanja predmetnog autobusa kritične prigode mogla iznositi oko 30-40 km/h, što opet to može biti više i manje jer da nema stvarnih podataka temeljem čega bi mogao izračunati brzinu kretanja.

Na daljnji upit da li je bilo kontakta autobusa i tog navodnog drugog nepoznatog vozila, vještak je naveo da prema podacima u spisu nije došlo do sraza autobusa i drugog vozila koje se kreće ispred njega, a u vještvu da je navedeno da na autobusu nema evidentiranih oštećenja.

Na daljnji upit zbog čega nije došlo do kontakta između autobusa i nepoznatog vozila, vještak je naveo kako je ovdje riječ o prestrojavanju nepoznatog vozila, a vozač autobusa da je radi izbjegavanja sraza reagirao na kočnicu u cilju izbjegavanja samog sraza.

Na daljnji upit da li postoji bilo kakav trag kretanja nepoznatog vozila vještak je naveo da prema podacima u spisu teško je reći točno jer situacijskog plana u predmetnom spisu nema niti sa istog ja mogao napraviti u ovom vještvu. Na daljnji upit da li postoji bilo kakav materijalni trag da bi to nepoznato vozilo uopće sudjelovalo u predmetnom štetnom događaju, vještak ističe da obzirom da nema situacijskog plana mjesta nesreće u kojem bi eventualno bili navedeni materijalni tragovi na kolniku navodim da materijalnih tragova nema.

Na daljnji upit da li je vozač autobusa mogao i bio dužan pratiti prometnu situaciju, predvidjeti mogućnost nailaska bilo kakve opasnosti (pješaka, vozila itd.) ispred njega u prometnom traku kojim se on kretao, a da može pravovremeno reagirati i po potrebi zaustaviti autobus bez opasnosti za putnike, vještak je naveo da se ovdje nisu vozila kretala u nizu na prometnoj traci jedan iza drugoga nego se nepoznato vozilo prestrojavalo pa stoga da je vozač autobusa teško mogao predvidjeti što će uraditi vozač nepoznatog vozila, dakle, da ovdje nije riječ o nepridržavanju dovoljnog razmaka i slično, nego da je nepoznato vozilo dovelo u opasnost autobus, odnosno vozača autobusa koji je izbjegavajući sraz reagirao na kočnicu što je i uobičajeni postupak u ovakvoj prometno tehničkoj situaciji.

15. Tuženik je i nakon dopunskog usmenog nalaza i mišljenja vještaka prometne struke ustrajao u već istaknutim prigovorima odnosno da tuženik ne može prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka prometne struke Stanka Smodlake, dipl. ing. u dijelu datog mišljenja vještaka koje se odnosi na način i tijek nastanka same prometne nezgode u kojoj je teško stradao kao putnik oštećeni ŽŠ, obzirom da se mišljenje vještaka u tom dijelu ne temelji na tehničkoj dokumentaciji u vezi nastanka same prometne nezgode, koja nedostaje u spisu.

16. Nadalje, na prijedlog tuženika, sud je izveo dokaz saslušanja svjedoka DŠ i PŠ, na adresi Policijske uprave SD Županije, Postaja prometne policije Split, Put Plokita 81, Split.

17. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 18. ožujka 2026. saslušani svjedoci dali su iskaz kako slijedi:

Svjedok LŠ je naveo da nakon što je od raspravnog suca izvršio uvid u zapisnik o očevidu PU splitsko dalmatinske, Postaje prometne policije od 18. ožujka 2003. da potvrđuje da je kao voditelj ekipe za vršenje očevida potpisao predmetni zapisnik o očevidu. Sadržaja navedenog u zapisniku radi proteka vremena da se ne sjeća, niti se u ovaj čas uopće mogu sjetiti te prometne nezgode na kojoj je zajedno s krim. tehničarom PŠ obavio očevid. Bilo kakve informacije s tim u svezi njemu danas nakon proteka vremena nisu poznate, osim kao prema redovnom tijeku stvari da potvrđuje sadržaj zapisnika kako je to navedeno u ispravi koja mu je predana na uvid od strane raspravnog suca. Je li bilo očevidaca u autobusu, koji je sudjelovao u prometnoj nezgodi prema podacima u zapisniku očevida, a prilikom očevida lica mjesta, njemu u ovaj čas da nije poznato, a niti mu je poznato što je sadržajno u samom zapisniku.

Svjedok NŠ je naveo da prije svega želi istaknuti da radi proteka vremena više od 20 godina, bilo kakvih detalja koji se tiču predmetne prometne nezgode s kojom me upoznao raspravni sudac prije davanja iskaza, ne sjeća se ničega što bi bilo u vezi s nezgodom koja se prema zapisniku o očevidu dogodila 18. ožujka 2003. na križanju Ulice Domovinskog rata, Ulice Slobode i Ulice Hrvatske mornarice. Nakon što mu je od raspravnog suca predan na uvid zapisnik očevidu Postaje prometne policije od 18. ožujka 2003. i kojeg je pregledao, svjedok je naveo da vidi da je predmetni zapisnik sastavio voditelj ekipe za očevid ranije saslušani svjedok kolega LŠ.

Ovaj svjedok da je inače kriminalistički tehničar koji u ekipi za očevid prikuplja materijalne dokaze, tragove kočenja vozila koja su sudjelovala i mogla sudjelovati u udesu, fotografiranje lica mjesta itd., dok tijek samog očevida na licu mjesta provodi voditelj ekipe za očevid. Radi svega prethodno navedenog, niti da se sjeća nezgode koje se dogodila, niti da mi je poznat sadržaj zapisnika o očevidu, a kako je već rekao, njegova uloga je bila da prikupi materijalne dokaze ako ih ima o predmetnoj prometnoj nezgodi i preda voditelju ekipe za očevid.

18. Nakon iskaza saslušanih svjedoka, niti stranke u bitnome nisu imale primjedbi na iskaze istih te ih i ovaj sud prima na znanje u sadržaju kako su iskazali.

19. Ovaj sud je, također od Promet d.o.o. Split, kao vlasnika autobusa Mercedes, reg. oznake: St 518 ET, zatražio dostavljanje tahografskog listića za predmetni autobus kritične prigode, koji je u dopisu od 2. travnja 2026. obavijestio sud da se zahtjevu ne može udovoljiti jer se ti podaci čuvaju tri godine nakon isteka razdoblja na koje se odnose.

20. Cijeneći sve prethodno navedeno, ovaj sud poklanja vjeru nalazu i mišljenju vještaka prometne struke Stanka Smodlake, dipl. ing. od 22. prosinca 2022., kao cjelovito, stručno, točno i objektivno utvrđenje vještaka o činjenicama koje se odnose na način i tijek nastanka prometne nezgode u kojoj je teško stradao kao putnik oštećeni ŽŠ, a iz kojeg štetnog događaja proizlazi regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku iz ovog postupka, naravno, uzimajući u obzir dokumentaciju koja je bila na raspolaganju vještaku, a nalazi se u sudskom spisu, uz napomenu kako stranke nakon provedenog kombiniranog prometno-tehničko i sudsko-medicinsko vještačenja , nisu imali primjedbi na nalaz mišljenje vještaka medicinske struke mr.sc. Antonija Alujevića, dr. medicine, u dijelu koji se odnosi na mišljenje vještaka u vezi težine ozljeda putnika u autobusu ŽŠ, tako da i ovaj sud u tom dijelu prihvaća mišljenje vještaka bez primjedbi.

21. Radi svega naprijed iznesenog, ocjena je ovog suda kako u konkretnom slučaju koji se odnosi na prometnu nezgodu od 18. ožujka 2003., za nastalu prometnu nezgodu nema su odgovornosti niti vozača autobusa, koje je bilo osigurano kod prednika tužitelja, niti putnika u autobusu, oštećenog ŽŠ.

22. Nakon uvida u spis Općinskog suda u Splitu posl.br. IP-2631/03 odnosno Pnš-250/12 i P-7933/09, u kojem se je odlučivalo o odštetnom zahtjevu oštećenog ŽŠ, a nakon njegove smrti, njegovih nasljednika protiv prednika tužitelja, kao osiguratelja, između stranaka ne bi trebala niti sporna činjenica da je tuženik bio uredno obaviješten o parnici koja je prethodila ovom regresnom zahtjevu, u koju se je odbio umiješati, te na taj način, sebe doveo u procesnu situaciju da sve prigovore koje je istakao protiv tužitelja u ovom regresnom zahtjevu, radi proteka vremena, više nije bilo moguće provesti u ovom postupku.

23. Također, nakon uvida u isprave koje je tužitelj uz podnesenu tužbu od 1. srpnja 2022. i to priložene potvrde o izvršenom plaćanju od 6. srpnja 2017. i 14. kolovoza 2017. (list spisa 38-41) ne bi bio osnovan niti prigovor tuženika da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je oštećenima iz prometne nezgode koja se dogodila 18. ožujka 2003., kao osiguratelj isplatio naknadu štete u ukupnom iznosu od 73.661,16 EUR/ 555.000,00 kn, koju kao regresnu isplatu zahtjeva od tuženika u ovom postupku.

24. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja prema tuženiku iz ovog postupka temelji se na odredbi članka 174. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96 i 91/96; dalje: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, za štetu što je pretrpe treće osobe imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno.

25. Nadalje, ŽŠ, kao putnik u autobusu koji je sudjelovalo u prometnoj nesreći, mogao je stoga naknadu štete tražiti od osiguranika tužitelja ili od vlasnika nepoznatog vozila. Za štetu koju prouzroči vlasnik vozila osiguranog kod tužitelja sukladno odredbi čl. 77. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj 9/94 i 20/97; dalje: ZO) odgovara tužitelj temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti, dok za štetu koju prouzroči vozač nepoznatog vozila sukladno odredbi čl. 87. ZO-a odgovara tuženik. Stoga, neovisno od činjenice što je oštećena osoba iz štetnog događaja fizička osoba, građanin, tužitelj je isplatom štete stupio u pravni položaj osobe koja je imala pravo tražiti naknadu štete od tuženika, te tužiteljevo pravo stoga ne proizlazi iz odredbe čl. 87. ZO-a, nego iz odredbe čl. 178. st. 4. ZOO-a kao i iz odredbe čl. 208. st. 1. ZOO-a, kojim je propisano da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može tražiti od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega, radi čega ovaj sud u ponovljenom postupku, otklanja tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, koji prigovori se temelje na primjeni propisa, važećeg u vrijeme nastanka štetnog događaja od 18. ožujka 2003.

26. Također, stajalište ovog suda je da uzimajući u obzir činjenicu kako je tužitelj kao osiguratelj isplatio naknadu štete oštećenim osobama iz štetnog događaja , prometne nezgode 18. ožujka 2003., za koju je odgovoran vlasnik neosiguranog i nepoznatog vozila, a za kojeg odgovara tuženik kao osiguratelj. Dakle, da je tužitelj učinio uplatu za drugog, pridržavajući pri tome pravo da (naknadno) tužbom u redovnom sudskom postupku, zatraži od tuženog podmirenje izvršene isplate s pravom na subrogaciju, a što podrazumijeva i pokretanje postupka u okviru općeg (petogodišnjeg) zastarnog roka propisanog odredbom članka 225. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), a ne unutar trogodišnjeg zastarnog roka za naknadu štete propisanog odredbom članka 230. ZOO-a.

27. Radi svega naprijed navedenog, ovaj sud je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na regresnu isplatu naknade štete u iznosu od 73.661,16 EUR/ 555.000,00 kn te odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.

28. Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju su priznate i zatražene zatezne kamate koje teku od dana dospijeća na plaćanje utužene tražbine do isplate, odnosno od isplate koju je izvršio tužitelj, sukladno odredbi članka 29. ZOO-a.

29. Dosuđeni iznos regresne naknade štete je iskazan u valuti EUR, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN broj 57/22 i 88/22).

30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a, odnosno tužitelju je kao trošak parničnog postupka obistinjen zatraženi iznos od 25.484,04 EUR, koji se odnosi na: sastav tužbe od 01.07.2020., sastav podneska od 24.12.2020., zastupanje na ročištu od 25.03.2021., od 20.05.2021., od 15.03.2022., od 09.02.2023. i od 12.02.2025., sastav podneska od 13.02.2025., zastupanje na ročištu od 14.05.2025., sastav podneska od 16.06.2025. i od 16.10.2025., zastupanje na ročištu od 24.10.2025., sastav podnesak od 28.10.2025. i od 23.02.2026., zastupanje na ročištu od 18.03.2026., sastav podneska od 20.03.2026. i zastupanje na ročištu od 12.06.2026., od po 555 bodova = 1.110,00 EUR, te sastav podneska od 18.01.2023. u iznosu od 100 bodova = 200,00 EUR, ukupno iznos od 19.060,00 EUR, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 4.765,00 EUR, kao i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR, presudu od 28.05 .2021. u iznosu od 663,61 EUR i pristojbu žalbe od 22.07.2021. u iznosu od 663,61 EUR , odnosno tužitelju je kao trošak ovog parničnog postupka ukupno dosuđen iznos od 25.484,04 EUR, kako je i odlučeno u izreci ove presude pod točkom II.

31. Slijedom svega naprijed navedenog i citiranih odredbi zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 10. srpnja 2026.

S U D A C

Velimir Vuković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

D N A:

- tužitelju, po punomoćniku

- tuženiku, po punomoćniku

- u spis