Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: Ovr-873/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

Z A K L J U Č A K

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, (OIB: 54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Patricie Sablić Havić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Mobil leasing d.o.o. OIB: 17080997510, Kovinska ulica 5, Zagreb, protiv ovršenika SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Vukelić Brčić, odvjetnici u Rijeci, radi pravnih sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, 10. srpnja 2026.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice od 11. rujna 2009. ovjerene kod javnog bilježnika Vere Lovrić Lečić iz Rijeke pod brojem OV-6203/2009 od 11. rujna 2009. zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 11. u vezi s člankom 210. stavak 2. Ovršnog zakona odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, te da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom;

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu temeljem temeljem bjanko zadužnice od 11. rujna 2009. ovjerene kod javnog bilježnika Vere Lovrić Lečić iz Rijeke pod brojem OV-6203/2009 od 11. rujna 2009., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je 17. travnja 2026. pokrenuo postupak izravne naplate dostavljanjem Financijskoj agenciji osnove za plaćanje i to bjanko zadužnice od 11. rujna 2009. ovjerene kod javnog bilježnika Vere Lovrić Lečić iz Rijeke pod brojem OV- 6203/2009 od 11. rujna 2009.

2. Ovršenik je 18. svibnja 20256. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim uz prijedlog za odgodu prijenosa u kojem u bitnome ističe prigovor zastare navodeći da je ovrhovoditelj zloupotrijebio zadužnicu za iznos odnosno tražbinu koja je u zastari, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te da se radi o neprovedivoj zadužnici budući je protekao rok za podnošenje zadužnice na naplatu pa stoga predlaže da sud donese rješenje kojim se pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglašavaju nedopuštenim. Ovršenik nadalje navodi da će provedbom ovrhe pretrpjeti enormnu materijalnu štetu budući se radi o novčanom iznosu od 3.713,90 EUR, da ovrhovoditelj u ovom postupku pokušava dvostruko naplatiti svoje potraživanje, te da je neovlašteno upotrijebio zadužnicu pa stoga predlaže odgodu ovrhe.

3. Budući iz sadržaja prijedloga ovršenika proizlazi da se poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. u vezi s čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje OZ) to je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodu prijenosa dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju sukladno odredbi iz čl. 52. st. 1. i čl. 65. st. 2. OZ.

4. Ovrhovoditelj se podneskom od 23. lipnja 2026. očitovao na prijedlog ovršenika kojim u cijelosti osporava navode ovršenika te predlaže odbaciti prijedlog ovršenika kao nedopušten i nepravovremen, a podredno odbiti kao neosnovan.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. i 2. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

6. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. do 4. OZ propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

7. Valja ukazati da je ovršni postupak strogo formalan i nesporan postupak u kojem se odlučne činjenice ne utvrđuju, već ovršni sud brine o tome da tražbina ovrhovoditelja utvrđena ovršnom ispravom u ovršnom postupku bude uspješno realizirana. To znači da se o rješavanju spornih pravnih pitanja i činjenica ne može odlučivati u ovršnom postupku, nego samo u parničnom postupku.

8. Obzirom da je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim izjavljen iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ koje ovršenik nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima temelji žalbu opće poznate, te se ne mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, a ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog zaključka temeljem odredbe čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 2. OZ.

9. Nadalje, vezano za prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, valja napomenuti da ovršenik osim paušalnog navoda da bi provedbom pljenidbe pretrpio nenadoknadivu štetu nije naveo niti jedan razlog, niti je dostavio ispravu koja bi predstavljala valjanu osnovu za primjenu sadržaja pravne norme iz čl. 65. st. 1. u vezi čl. 210 st. 2. OZ.

10. Naime, odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano je da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje i ako je ispunjen jedan od posebnih uvjeta propisan točkama 1 do 8. st. 1. istog članka.

11. Dakle, da bi sud mogao prihvatiti prijedlog za odgodu ovrhe ovršenik mora učiniti vjerojatnim postojanje nekog od razloga iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. OZ, koji mora biti kumulativno ispunjen s uvjetom da bi navedenim prijenosom novčanih sredstava ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta ili da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje.

12. Podnošenjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik je iskoristio pravno sredstvo protiv izravne naplate novčane tražbine, te je time ispunjena jedna od pretpostavki za odgodom ovrhe, međutim ovršenik u prijedlogu iznosi paušalne tvrdnje da bi provedbom ovrhe pretrpio enormnu materijalnu štetu, a da pritom u spis nije dostavio bilo kakav materijalni dokaz kojim bi potkrijepio navedene tvrdnje.

13. Naime, po ocjeni ovoga suda ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, slijedom čega nije ispunjen drugi kumulativno određeni uvjet za odgodu ovrhe. Na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće. Visina tražbine koja je predmet naplate sama po sebi nije dokaz štete koju ovršenik trpi provedbom ovrhe, već vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete treba dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja i utjecaja određenog predmeta u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe. Međutim ovršenik izuzev uopćenog postavljanja prijedloga nije dostavio niti jedan dokaz na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da ne postoji način reparacije te štete na neki drugi način.

14. Slijedom navedenog, a obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. OZ, to nema zakonske mogućnosti odgode izravne naplate na prijedlog ovršenika pa je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Malom Lošinju 10. srpnja 2026.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u 3 (tri) primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelj Mobil leasing d.o.o.

2. Punomoćnica ovršenika – Maja Vukelić Brčić, odvjetnica