Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-362/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, kao predsjednice vijeća te Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ŠZ, zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. u vezi s člankom 37. i člankom 52. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 24. travnja 2025. broj Kv-385/2024-5, u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba osuđenog ŠZ, preinačuje se pobijano rješenje na način da se prihvaća zahtjev za obnovu kaznenog postupka tog osuđenika te se dopušta obnova kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 5. listopada 2021. broj K-70/2021-32, presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. veljače 2023. broj Kž-797/2022 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2024. broj III Kr-24/2024-3 te će se odmah odrediti nova rasprava.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, na temelju članka 507. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP-I.) odbijen je zahtjev osuđenog ŠZ za obnovu kaznenog postupka.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni ŽZ zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP -I. te iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP-I., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP-I. te zbog povrede članka 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija). Predlaže drugostupanjskom sudu "uvažiti ... žalbu, ukinuti pobijano rješenje i usvojiti zahtjev za obnovom kaznenog postupka, a posljedično i odbiti optužbu".

3. Prije dodijele sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP-II.) koji Zakon je u to vrijeme bio na snazi, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno paušalnim i neobrazloženim žalbenim tvrdnjama o nejasnoj i proturječnoj izreci pobijanog rješenja te nepostojanju razloga o odlučnim činjenicama, kojima osuđeni ŽZ rješenje prvostupanjskog suda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP -I., ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izreka pobijanog rješenja razumljiva, nije proturječna sama sebi ni razlozima rješenja, a ujedno su u obrazloženju pobijanog rješenja navedeni razlozi o svim, za odluku o obnovi postupka po zakonskoj osnovi iz članka 501. stavka 1. točki 4. ZKP-I., odlučnim činjenicama.

6. Iako uvodno u žalbi navodi da rješenje prvostupanjskog suda pobija i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP-I. te povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. KZ711., osuđeni ŽZ te žalbene osnove u žalbi ne obrazlaže. Međutim, iz obrazloženja žalbe jasno proizlazi da osuđenik rješenje prvostupanjskog suda zapravo pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, osporavajući pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da kazneno djelo poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. te člankom 37. i člankom 52. KZ/11., zbog kojega je proglašen krivim pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 5. listopada 2021. broj K-70/2021-31, presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. veljače 2023. broj Kž-797/2022 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2024. broj III Kr-24/2024-3, ne ulazi u sastav produljenog kaznenog djela poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. te člankom 37. i člankom 52. KZ/11., zbog kojega je osuđeni ŽZ proglašen krivim pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. siječnja 2017. broj KO-548/2013, presuda Županijskog suda u Karlovcu od 4. veljače 2019. broj Kž-107/2017 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. rujna 2029. broj III Kr-52/2019, pa da stoga u predmetu Općinskog suda u Varaždinu K-70/2021 osuđenik nije proglašen krivim zbog istog kaznenog djela zbog kojeg je ranije proglašen krivim u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu koji je vođen pod brojem KO-548/2013, slijedom čega je ocijenjen neosnovanim njegov zahtjev za obnovu kaznenog postupka podnesen po osnovi iz članka 501. stavka 1. točke 4. ZKP-I.

7. Prije svega, na ovom mjestu treba navesti da je osuđeni ŽZ u podnesenom zahtjev za obnovu kaznenog postupka razlog na kojem temelji svoj zahtjev podveo pod tri različite zakonske osnove iz članka 501. stavka 1. točke 3., 4. i 5. ZKP-I. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se okolnosti na kojima osuđenik činjenično temelji zahtjev za obnovu kaznenog postupka, tvrdeći da je u predmetu Općinskog suda u Varaždinu koji je vođen pod poslovnim brojem K-70/2021 ponovno osuđen zbog istog kaznenog djela zbog kojeg je ranije osuđen u kaznenom predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-548/2013, suštinski odnose na zakonsku osnovu iz članka 501. stavka 1. točke 4. ZKP-I., što je valjano obrazloženo u točkama 7. i 9. obrazloženja pobijanog rješenja.

8. Međutim, u pravu je osuđeni ŽZ kada u žalbi pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjenje zakonske pretpostavke za obnovu kaznenog postupka iz članka 501. stavka 1. točki 4. ZKP-I.

8.1. Naime, u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj K-70/2021, pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 5. listopada 2021. broj K-70/2021-31, presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. veljače 2023. broj Kž - 797/2022 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2024. broj III Kr- 24/2024-3, proglašeni su krivima osuđeni BZ zbog počinjenja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. te osuđeni ŽZ zbog poticanja na počinjenje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. te člankom 37. i člankom 52. KZ/11. Dvije pojedinačne radnje koje ulaze u sastav produljenog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., odnosno poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., počinjene su u Zagrebu, tijekom ožujka i svibnja 2008., s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za društvo Sigrad d.o.o., a ukupni iznos protupravno stečene imovinske koristi, odnosno prouzročene štete iznosi 116.136,75 kuna.

8.2. Nadalje, u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja KO - 548/2013, pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. siječnja 2017. broj KO-548/2013, presuda Županijskog suda u Karlovcu od 4. veljače 2019. broj Kž-107/2017 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. rujna 2019. broj III Kr-52/2019, dakle u predmetu koji je ranije pravomoćno okončan, proglašeni su krivima osuđeni BZ zbog počinjenja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. te osuđeni ŽZ zbog poticanja na počinjenje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. te člankom 37. i člankom 52. KZ/11. Tri pojedinačne radnje koje ulaze u sastav produljenog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11., odnosno poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. člankom 37. i člankom 52. KZ/11. počinjene su tijekom mjeseca travnja 2008. u Zagrebu, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi društvu Sigrad d.o.o., a ukupni iznos imovinske koristi stečene tim kaznenim djelom, odnosno prouzročene štete iznosi 331.936,58 kuna.

9. U pravu je osuđeni ŽZ kada u žalbi ukazuje na prostornu i vremensku povezanost kaznenih djela iz dvije naprijed navedene pravomoćne presude. Naime, sve pojedinačne radnje koje ulaze u sastav kaznenih djela prijevare, odnosno poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju po dvije pravomoćne presude počinjena su u Zagrebu. Vremenska povezanost ogleda se u činjenici da su tri radnje koje ulaze u sastav produljenog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. te člankom 37. i člankom 52. KZ/11. zbog kojega je osuđeni ŽZ proglašen krivim pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. siječnja 2017. broj KO-548/2013, presuda Županijskog suda u Karlovcu od 4. veljače 2019. broj Kž-107/2017 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. rujna 2019. broj III Kr-52/2019, počinjena su u mjesecu travnju 2008., dok je produljeno kazneno djelo poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. te člankom 37. i člankom 52. KZ/11., zbog kojega je osuđenik proglašen krivim pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 5. listopada 2021. broj K-70/2021-31, presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. veljače 2023. broj Kž-797/2022 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2024. broj III Kr-24/2024-3, počinjeno u ožujku i svibnju 2008. Prema tome, u pravu je osuđeni ŽZ kada tvrdi da postoji kontinuitet protupravnog postupanja kojim postupanjem su ostvarena obilježja istog kaznenog djela.

9.1. Nadalje, u pravu je osuđeni ŽZ kada u žalbi ukazuje na činjenicu da je radnjama za koje je proglašen krivim po dvije naprijed navedene pravomoćne presude ostvario bića istog kaznenog djela poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 35. KZ/11., koja su počinjenja s namjerom i sa istovjetnom, unaprijed stvorenom nakanom stjecanja protupravne imovinske koristi za društvo Sigrad d.o.o. te na isti način – nakon što je osuđeni BZ preuzeo poslovne udjele društva Sigrad d.o.o. i postao odgovorna osoba, na nagovor osuđenog ŠZ naručio robu od pojedinih oštećenika, neistinito prikazujući da će naručenu robu platiti, iako su obojica znali da društvo Sigrad d.o.o. nema novčanih sredstava na račinu i da naručena roba neće biti plaćena, pa kada je roba isporučena, istu nisu platili, na koji način je društvu Sigrad d.o.o. pribavljena protupravna imovinska korist.

9.2. Prema tome, budući da u odnosu na oba kaznena djela zbog kojih je osuđeni ŽZ proglašen krivim po dvije, naprijed pobliže navedene pravomoćne presude postoji prostorna i vremenska povezanost, istovjetna nakana i način počinjenja djela, zbog čega su oba kaznena djela isto pravno označena kao kazneno djelo poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. i vezi sa stavkom 1. i člankom 37. KZ/11., to proizlazi da kaznena djela iz dvije pravomoćne presude u pravnom smislu čine jedinstvenu cjelinu.

10. Što se tiče iznosa pribavljene protupravne imovinske koristi, odnosno prouzročene štete, s pravom osuđeni ŽZ u žalbi ukazuje na pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem je kriminalna količina ostvarena kaznenim djelom iz predmeta Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja K-70/2021 u ukupnom iznosu od 116.136,75 eura znatna, pa da i zbog te okolnosti produljeno kazneno djelo poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. te člankom 37. i 52. KZ/11. zbog kojeg je osuđeni ŽZ proglašen krivim u predmetu Općinskog suda u Varaždinu K-70/2021 ne ulazi u sastav produljenog kaznenog djela poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. te člankom 37. i člankom 52. KZ/11. zbog kojega je ovaj osuđenik proglašen krivim u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO - 548/2013.

10.1. Naime, prema dosljednoj sudskoj praksi, na koju u žalbi ukazuje i osuđeni ŽZ, kod ocjene pojma znatne kriminalne količine (koja bi opravdavala da se novo otkrivene radnje inkriminiraju u novom kaznenom postupku) treba razmotriti kriminalnu količinu koja je ostvarena kaznenim djelom zbog kojeg je počinitelj naknadno optužen (odnosno osuđen, kao u konkretnom slučaju) u odnosu na kriminalnu količinu iz ranije pravomoćne presude, pa ako se utvrdi da je novoutvrđena kriminalna količina, odnosno kriminalna količina iz kaznenog predmeta u kojem je osuđenik kasnije osuđen veća ili barem ista onoj kriminalnoj količini koja je sadržana u ranijoj osuđujućoj presudi, tada se može zaključiti da je ispunjen uvjet znatne kriminalne količine.

10.2. Kada se naprijed navedeno primijeni u konkretnom slučaju te se usporedi ukupan iznos protupravne imovinske koristi, odnosno prouzročene štete prema pravomoćnoj presudi u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-548/2013 (koja iznosi 331.936,58 kuna) i pravomoćnoj presudi u predmetu Općinskog suda u Varaždinu K- 70/2021 (koja iznosi 116.136,75 kuna), tada se, kako to tvrdi osuđenik u žalbi, nameće zaključak da kriminalna količina iz predmeta u kojem je osuđenik kasnije pravomoćno osuđen nije znatna, kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud.

11. Stoga, slijedom svega izloženog, nameće se zaključak da su ovdje postojali uvjeti da se sve radnje zbog kojih je osuđeni ŽZ proglašen krivim po dvije, naprijed navedene pravomoćne presude, pravno označe kao jedno produljeno kazneno djelo poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. te člankom 37. i 52. KZ/11. S obzirom na to da je presuda koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. siječnja 2017. broj KO-548/2013, presuda Županijskog suda u Karlovcu od 4. veljače 2019. broj Kž-107/2017 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. rujna 2019. broj III Kr-52/2019 u vrijeme donošenja presude u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj K-70/2021 već bila pravomoćna, a bila je donesena i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. rujna 2019. broj III Kr-52/2019, kraj činjenice da kriminalna količina kaznenog djela u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj K-70/2021 nije znatna, to proizlazi da su ovdje, kako to opravdano tvrdi osuđeni ŽZ u žalbi, ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu kaznenog iz članka 501. stavka 1. točke 4. ZKP-I. (time da je istovjetna zakonska odredba i sada na snazi), jer sve okolnosti konkretnog slučaja upućuju na zaključak da je kasnijom presudom u predmetu Općinskog suda u Varaždinu K - 70/2021 osuđenik ponovno osuđen za isto kazneno djelo.

12. Slijedom navedenog, prihvaćajući žalbu osuđenog ŠZ, vijeće je, u skladu s odredbom članka 494. stavkom 3. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP-III.) preinačilo pobijano rješenje na način da je prihvaćan zahtjev osuđenika i dopuštena obnova kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 5. listopada 2021. broj K-70/2021-32, presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. veljače 2023. broj Kž-797/2022 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2024. broj III Kr- 24/2024-3 te je, u skladu s odredbom članka 507. stavka 3. ZKP-III, odlučeno da će se odmah odrediti rasprava.

13. Budući da je osuđeni BZ umro **.**.2027. travnja 2024., kako proizlazi iz podataka u spisu, to ovdje nije primijenjena odredba članka 507. stavka 3. ZKP-III., iako bi razlozi koje je u svom zahtjevu istaknuo osuđeni ŽZ bili od koristi i za osuđenog BZ.

14. Slijedom svega izloženog, riješeno je kao u izreci.

Varaždin, 10. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic