REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-368/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske OIB: 52634238587, Državne nekretnine d.o.o. OIB: 79058504140, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, protiv tuženice GL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Klafurić, odvjetnik u Velikoj Gorici, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 28. svibnja 2026. u prisutnosti zastupnice po zakonu tužiteljice i punomoćnika tuženice, 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici GL, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici Republici Hrvatskoj, Državne Nekretnine d.o.o. OIB: 79058504140, isplati iznos od 3.834,30 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena tekućom:

- na iznos od 3.118,62 eura od 15. studenog 2019. pa do isplate

- na iznos od 51,12 eura od 22. studenog 2019. pa do isplate

- na iznos od 51,12 eura od 20. prosinca 2019. pa do isplate

- na iznos od 51,12 eura od 20. siječnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 51,12 eura od 20. veljače 2020. pa do isplate

- na iznos od 51,12 eura od 19. ožujka 2020.pa do isplate

- na iznos od 51,12 eura od 24. travnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 51,12 eura od 22. svibnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 51,12 eura od 18. lipnja 2020.pa do isplate

- na iznos od 51,12 eura od 18. srpnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 51,12 eura od 20. kolovoza 2020. pa do isplate

- na iznos od 51,12 eura od 19. rujna 2020. pa do isplate

- na iznos od 51,12 eura od 19. listopada 2020. pa do isplate

- na iznos od 51,12 eura od 20. studenog 2020. pa do isplate

- na iznos od 51,12 eura od 19. prosinca 2020. pa do isplate.

Nalaže se tuženici GL, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici, Republici Hrvatskoj, Državne Nekretnine d.o.o. OIB: 79058504140, troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 eura, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Tužba je djelomično povučena za iznos od 817,92 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 19. rujna 2023. podnijela ovom sudu tužbu u kojoj navodi da Republika Hrvatska temeljem članka 49. Zakona o upravljanju držanom imovinom ("Narodne novine" broj 145/10. i 70/12.), odnosno članka 65. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 94/13.) postala vlasnikom stana na adresi [adresa], u prizemlju zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 25,68 m2 koji je tuženica koristila bez pravne osnove. Dug tuženice s osnove naknade za bespravno korištenje predmetnog stana iznosi 4.652,22 eura za razdoblje od listopada 2014. do siječnja 2023. Temeljem Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. sklopljenog između Ministarstva državne imovine i trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o., predmetnim stanom upravlja trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. Korisnici stana obračunata je naknada u iznosu od 15 kuna/m2, što ukupno iznosi 51,12 eura/385,20 kuna, a sve sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenoga 2000.

1.1. Podneskom od 10. travnja 2026. tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev kojim nadalje od tuženice potražuje iznos od 3.834,30 eura na ime naknade za bespravno korištenje predmetne nekretnine za razdoblje od listopada 2014. do veljače 2021.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev te ističe da je tuženica u veljači 2021., temeljem Ugovora o privremenom korištenju stana od 18. veljače 2021. sklopljenim sa Gradom Velika Gorica iselila iz predmetne nekretnine za koju tužiteljica potražuju naknadu, pa stoga nije jasno temeljem čega tužiteljica potražuje naknadu za bespravno korištenje od veljače 2021. do siječnja 2023. Ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja budući je zastarni rok od 1 godine protekao.

3. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u izvadak otvorenih stavaka na dan 16. siječnja 2023. (list 3 spisa), zk izvadak 579 k. o. [katastarska općina] (list 4 spisa), opomena od 30. prosinca 2022. (list 5 spisa), izvadak otvorenih stavak od 30. prosinca 2022. (list 6-7 spisa), zapisnik o izvršenom očevidu nekretn ine od 6. travnja 2021. (list 8 spisa), fotografije (list 9-15 i 22-24 spisa), dopis Državnih nekretnina d.o.o. od 1. srpnja 2020. (list 16 spisa), dopis od 10. srpnja 2020. (list 17-18 spisa), dopis Državnih nekretnina d.o.o. od 25. listopada 2019. (list 19 spisa), nalog za fakturiranje/prestanak naloga za fakturiranje od 28. listopada 2019. (list 20 spisa), zapisnik Državnih nekretnina d.o.o. od 24. kolovoza 2016. (list 21 spisa), zapisnik o primopredaji stanova od 8. svibnja 2012. (list 25-26 spisa), dopis od 18. srpnja 2013. (list 27 spisa), dopis od 30. siječnja 2023. (list 28 spisa), ugovor o privremenom korištenju stana za razdoblje od 18. veljače 2021. do 18. veljače 2022. (list 35 spisa), ugovor o privremenom korištenju stana u razdoblju od 18. veljače 2023. do 18. veljače 2024. (list 36 spisa), dopis od 30. listopada 2023. (list 38 spisa), zapisnik o izvršenoj primopredaji nekretnine od 4. svibnja 2023. (list 50 spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP), ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Odredbom članka 191. stavak 3. ZPP propisano je da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a čemu je ovdje slučaj. Međutim sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici od 26. travnja 2021.).

5.1. Kako se tuženica nije protivila djelomičnom povlačenju tužbe učinjenom podneskom od 10. travnja 2026., to je sud meritorno odlučio o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, dok je u odnosu na povučeni dio sukladno članku 193. stavak 2.

ZPP, odlučio kao u izreci rješenja.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za bespravno korištenje stana na adresi [adresa] u razdoblju od listopada 2014. do veljače 2021. u visini koju je tužiteljica odredila prema odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenoga 2000.

7. Tijekom ovog postupka nije bilo sporno da je tuženica predmetni stan koristila bez valjane pravne osnove, kao i da nije platila naknadu za bespravno korištenje stana u utuženom razdoblju.

8. Sporno je u konkretnom predmetu visina naknade koju tužiteljica potražuje i je li nastupila zastara predmetnog potraživanja.

9. Na temelju materijalne dokumentacije koja prileži spisu, sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da iz preslike zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je upisani vlasnik predmetne nekretnine Republika Hrvatska, a da se nekretnina nalazi na kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da iz Zapisnika o izvršenom očevidu nekretnine od 6. travnja 2021. proizlazi da je ovlaštena osoba Državnih nekretnina d.o.o. sastavila Zapisnik o očevidu na adresi [adresa], u kojoj nekretnini je zatečena tuženica koja je izjavila da u stanu živi sa četvero malodobne djece, da stan koristi od 2013 . godine, da je nekretnina u jako lošem stanju na kojoj su vidljiva oštećenja od potresa,

- da iz Zapisnika o izvršenoj primopredaji nekretnine od 4. svibnja 2023. proizlazi da je toga dana izvršena primopredaja stana od korisnice GL,

- da iz dopisa Državnih nekretnina d.o.o. od 1. srpnja 2020. proizlazi da se isti obraćaju Gradu Velika Gorica kako bi se korisnici GL i njezino četvero malodobne djece, osiguralo stambeno zbrinjavanje kao osobi slabog imovnog stanja,

- da iz Ugovora o privremenom korištenju stana od 18. veljače 2021., sklopljenog između [adresa] i GL kao privremenog korisnika stana proizlazi da Grad Velika Gorica daje na privremeno korištenje korisnici GL stan upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (E-39) k. o. [katastarska općina], kao dvosobni stan D u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika NKP 47,14 m2 u stambenoj zgradi u [adresa], koji ugovor se sklapa na određeno vrijeme.

10. Tijekom postupka saslušana je tuženica koja je u bitnome iskazala da je u stanu koji je bio u derutnom stanju (baraka) na adresi [adresa] živjela u dva navrata, u periodu od 2009. do 2014., nakon čega se odselila u Zagreb, na adresu [adresa], jer joj je bivši suprug radio kod vlasnika te nekretnine. U predmetnu nekretninu se vratila krajem 2016. i u njoj je bila do svibnja 2021., s obzirom da je potpisala ugovor za korištenje stana u veljači 2021. sa Gradom Velika Gorica. Dok je živjela u predmetnoj nekretnini dolazili su joj računi od Državnih nekretnina d.o.o. Kada je dobila stan na korištenje od Grada Velika Gorica u isti se preselila sa djecom, te je pokušala Državnim nekretninama d.o.o. predati ključ od predmetne nekretnine, međutim bio je Covid-19 i nije mogla dobiti nikoga da dođu preuzeti ključeve. Primopredaja predmetne nekretnine je obavljena tek u svibnju 2023. o čemu je i sastavljen Zapisnik od 4. svibnja 2023.

11. Tijekom postupka saslušani su i svjedoci. Tako je svjedokinja RL iskazala da poznaje tuženicu od 2016. godine i poznato joj je da je tuženica živjela u stanu na adresi [adresa], u kojoj nisu postojali uvjeti za normalan život, bilo je žohara, plijesni, daske su bile po podu, nekretnina nije imala vode , imala je ispred nekretnine hidrant za vodu, i jako loše sanitarne uvjete. Tuženica se iselila iz nekretnine u veljači 2021. i preselila u stan koji je dobila od Grada Velika Gorica. Svjedok AL je iskazao da poznaje tuženicu jer je ista živjela u ulici u kojoj živi njegova majka, kod koje dolazi svakodnevno. Tuženica je živjela u stanu u kojem nisu postojali adekvatni uvjeti za život. Svjedokinja CL je iskazala da joj je poznato da je tuženica živjela u [adresa] u "baraci" u nehigijenskim i neljudskim uvjetima sa četvero malodobne djece, nije imala ni vode niti struje, bez kupaonice. U ljeto 2021. se tuženica preselila u nekretninu na adresi [adresa], pomagala joj je u seljenju i nadopuni stvari za novu nekretninu, koja se nalazi u prizemlju zgrade, koji je puno pristojniji i ima sve uvjete za živjeti. Svjedokinja DL je iskazala da stambeni prostor u kojem je tuženica živjela u mjestu Tu ropolje je bio strašan za život pogotovo za četvero malodobne djece, puno je bilo truleža, miševa i žohara. Prije 4 do 5 godina se tuženica preselila u novi stambeni prostor na adresi [adresa], stan se nalazi u zgradi i tamo ima normalne uvjete za život. Svjedokinja GLĐ je iskazala da živi od 2019. u [adresa], pa je tako i upoznala tuženicu koja je živjela na adresi [adresa]. Kada se doselila na predmetnu adresu tuženica je živjela sa četvero malodobne djece u nekretnini ko ja nije imala adekvatne uvjete za život, nije imala vode niti sanitarnog čvora, nekretnina je bila puna žohara i vlage. Tuženica na nekretnini u Radničkoj 4 ne živi od kada je dobila stan u [adresa] koji je adekvatniji za život za nju i četvero malodobne djece jer se djeca imaju gdje okupati i živjeti u toplom. Poznato joj je da je tuženica dobila stan u [adresa] početkom 2021. i da se tada preselila. Svjedokinja JL je iskazala da tuženicu poznaje od veljače 2021. kada se doselila u nekretninu na području [adresa]. U stanu u kojem sada živi tuženica je sve lijepo, uredno i čisto. Svjedokinja UL je iskazala da se 2012. doselila na adresu [adresa], a nakon par godina, 2014. se doselila i tuženica sa djecom. Nekretnina u kojoj je živjela nije bila adekvatna za život, nije imala vodu niti sanitarni čvor i bila je pred rušenjem. Tuženica se iz predmetne nekretnine odselila u veljači 2021., kada je dobila stan u [adresa]. Novi stan u kojem tuženica živi je neusporediv sa stanom u kojem je živjela jer ima sve adekvatne uvjete za život.

12. Iskaz tuženice sud ocjenjuje istinitim i vjerodostojnim jer je iskazivala životno i logično, a njezin iskaz je i sukladan s dokumentacijom u spisu i iskazima svjedoka. Neovisno o tome što je, po samoj logici stvari, iskaz svake stranke subjektivan dokaz, u prilici kada je takav iskaz potvrđen iskazivanjem svjedoka i materijalnom dokumentacijom, ocjena je ovog suda da tada takav iskaz stranke treba prihvatiti.

13. Tužbeni zahtjev za isplatu, tužiteljica temelji na činjeničnim tvrdnjama da je tuženica bez pravnog temelja koristila predmetnu nekretninu od listopada 2014. do veljače 2021., da tuženica za naknadu s osnova bespravnog korištenja nekretnine duguje tužiteljici iznos od 3.834,30 eura u mjesečnim iznosima od po 51,12 eura / 385,20 kuna, koja je utvrđena primjenom iznosa od 15,00 kuna/m2 u skladu sa Odlukom Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenoga 2000. Navedenom Odlukom Vlade Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 120/00. – dalje: Odluka), u kojoj je u točki II. propisano da se visina slobodno ugovorene najamnine koju plaćaju najmoprimci iz članka 30. stavka 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96.), a koji na temelju članka 31. stavka 2. tog zakona nemaju pravo na zaštićenu najamninu, utvrđuje u iznosu od 15,00 kuna/m2 stambene površine.

14. Kada je riječ o navedenom zahtjevu tužiteljice, tada u pravnoj ocjeni spora valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članak 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15. – dalje: ZVDSP), sve to u skladu i sa pravnim shvaćanju prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. i 1. ožujka 2021. (Su-IV-188/2009-7 i Su-IV-16/2021-5). Prema tom shvaćanju plaćanje postignute koristi upotrebom tuđe stvari, i to u situaciji očuvana identiteta korištene stvari, a što je i ovdje posrijedi, prosuđuje se primjenom naprijed navedenih odredbi, a ne primjenom odredbi o st jecanju bez osnove, te je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno utvrditi pravni položaj posjednika. Prema tom pravnom shvaćanju, a primjenom naprijed navedenih odredbi, samo je nepošteni posjednik dužan vlasniku stvari naknaditi sve koristi koje je imao za svoga posjedovanja.

14.1. Naime, prema odredbi članka 164. stavak 1. ZVDSP pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknadit i ono što je pri tom oštećeno ili uništeno.

14.2. Odredbom članka 165. stavak 1. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

15. Kako je predmet ovog spora nekretnina – stan, a nijedna od stranaka ne tvrdi da bi ta nekretnina promijenila identitet, tužiteljica da bi imala pravo od tuženice tražiti naknadu za korištenje nekretnine, mora dokazati da je tuženica bila nepošteni posjednik stvari jer se prema članku 18. stavak 5. ZVDSP poštenje predmnijeva.

16. Nadalje, prema odredbi članka 18. stavak 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema stavku 4. istoga članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.

17. Iz iskaza same tuženice proizlazi da su joj za vrijeme korištenja predmetne nekretnine, na predmetnu adresu dolazile uplatnice od Državnih nekretnina d.o.o. na ime korištenja nekretnine, za koje nije ni tvrdila da ih je platila. Dakle, tuženica je za vrijeme korištenja predmetne nekretnine znala da ima obvezu plaćanja naknade prema Državnim nekretninama d.o.o., stoga je tuženica u razdoblju posjedovanja predmetnog stana stekla korist - pa je ta korist ujedno i ono što je u smislu navedenih odredaba dužna platiti tužiteljici (pravna shvaćanja u odlukama Vrhovnog suda Repub like Hrvatske poslovni broj Rev-1187/2011 od 10. svibnja 2016., Rev-x 1233/2013 od 1. travnja 2014., Rev-2557/2014 od 10. srpnja 2018.).

18. U tom smislu je odredbom članka 2. Odluke propisano da se visina slobodno ugovorene najamnine utvrđuje u iznosu od 1,99 eura/m2 ili 15,00 kuna/m2 stambene površine. Kako se radi o stanu površine 25,68 m2, to bi iznos slobodno ugovorene najamnine iznosio 51,12 eura mjesečno/385,20 kuna mjesečno (25,68 m2 x 1,99 eura/15,00 kuna), što bi za razdoblje od listopada 2014. do veljače 2021. iznosilo 3.834,30 eura.

19. Međutim, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci poslovni broj Rev-1011/2023-2 od 18. prosinca 2024., „...Republika Hrvatska ima pravo potraživati od nepoštenog posjednika stana u vlasništvu Republike Hrvatske naknadu za korist koju je nepošteni posjednik imao za vrijeme posjedovanja stana u vlasništvu Republike Hrvatske sukladno članku 165. stavak 1. ZVDSP. Visina naknade za korist koju je nepošteni posjednik ostvario korištenjem stana mogla bi se, kao jednim od parametara, odrediti prema točki II. Odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenoga 2000. („Narodne novineˮ broj 120/00.), kojom je propisano da se visina slobodno ugovorene najamnine koju plaćaju najmoprimci iz članka 30. stavak 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96.), a koji na temelju članka 31. stavka 2. Zakona nemaju pravo na zaštićenu najamninu, utvrđuje u iznosu od 15,00 kn/m2 stambene površine, ali pod pretpostavkom da nekretnina koju je nepošteni posjednik koristio odgovara minimalnim uvjetima za stambeni prostor u skladu sa člankom 1. i člankom 2. stavak 1. ZNS ...“

20. U konkretnom slučaju, na temelju iskaza saslušanih svjedoka koje sud u cijelosti ocjenjuje istinitim jer su njihovi iskazi suglasni i u skladu sa fotografijama predmetnog stambenog prostora koje prileže spisu (list 9-15 spisa) sud utvrđuje da se radi o objektu u vrlo lošem stanju, sa vlagom, bez kupaonice i bez uvedene vode (koristi se voda iz uličnog hidranta), bez grijanja. Iz iskaza svjedoka proizlazi da prostor nije zadovoljavao osnovne higijenske uvjete za stanovanje, prisutnost žohara ukazuje i na ozbiljne sanitarne nedostatke, dok vlaga može ugrožavati zdravlje stanara, osobito malodobne djece. Dakle, riječ je o objektu glede kojeg je uopće upitno posjeduje li i one minimalne uvjete nužne za život i nužne da bi se neki prostor smatrao stambenim . Tuženica kao korisnica predmetnog stana nije imala realnu mogućnost osigurati drugi smještaj za sebe i djecu dok joj Grad Velika Gorica nije osigurao drugi adekvatni smještaj, dok država s druge strane nije osigurala uvjete koji se razumno očekuju od prostora namijenjenog za stanovanje i da bi u konačnici mogla potraživati naknadu za korištenje. Naime, svaka osoba ima pravo na korištenje stambenog prostora koji osigurava minimalne humane uvjete stanovanja, odnosno uvjete koji omogućuju siguran, zdrav i dostojanstven život. Stambeni prostor koji ne zadovoljava te minimalne standarde ne može se smatrati prikladnim za stanovanje.

21. Slijedom navedenoga, a u skladu sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske nepošteni posjednik bi bio dužan platiti naknadu za korištenje predmetne nekretnine ali samo pod pretpostavkom da nekretnina koju je nepošteni posjednik koristio odgovara minimalnim uvjetima za stambeni prostor, a kako predmetna nekretnina po stavu ovoga suda ne odgovara minimalnim uvjetima za stambeni prostor, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

22. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženice, valja navesti da prema odredbi članka 165. stavak 2. ZVDSP u slučaju kada nepošteni posjednik vrati stvar, vlasnik ima pravo na naknadu svih koristi koje je nepošteni posjednik imao za vrijeme trajanja posjeda i to njegovo pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana. Kako je predmetni stan predan u veljači 2021. a tužba je podnesena 19. rujna 2023., u ovom postupku tužiteljica je tužbu podnijela unutar trogodišnjeg roka od predaje nekretnine u posjed u smislu odredbe članka 165. stavak 2. ZVDSP. Stoga prigovor zastare istaknut od strane tuženice nije osnovan.

23. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude. 24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP budući je tuženica u cijelosti uspjela u sporu. Trošak tuženice odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 . – dalje: Tarifa) a sukladno vrijednosti predmeta spora te prema priloženom troškovniku. Tako je tuženici priznat trošak odgovora na tužbu prema Tbr. 8.1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak pristupa na ročište 18. ožujka 2025., 21. svibnja 2025., 14. listopada 2025., 17. prosinca 2025. i 28. svibnja 2026. prema Tbr. 9.1 Tarife u iznosu od 100 bodova za svako, te trošak sastava podneska od 23. travnja 2026. prema Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, odnosno ukupno 1.400,00 eura (Tbr. 54. Tarife). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Velika Gorica, 10. srpnja 2026.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).