REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3087/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, Trg Marka Marulića 13, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, kojeg zastupa opunomoćenik MT, zastupnik po zaposlenju, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/153, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 04. lipnja 2024. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23-02/40, URBROJ: 338-21-02-02-24-04 od 15. siječnja 2024.

II. Tužiteljici BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], dijagnoza šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji S63.3, zadobivena 21. srpnja 2019. priznaje se ozljedom na radu, te joj se u svezi navedene dijagnoze priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove spora u ukupnom iznosu od 4.200,00 eura (četiritisućedvjestoeura), u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora i troška sudske pristojbe se odbija.

V. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/153, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 04. lipnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23- 02/40, URBROJ: 338-21-02-02-24-04 od 15. siječnja 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici zaposlenoj kod poslodavca Klinički bolnički centar Zagreb (dalje: KBC) vezano za događaj od 21. srpnja 2019., dijagnoze šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji: M65.4, S62.0 i S63.0 ne priznaju se ozljedom na radu te se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu osnovom istih.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-193/2020 kojom su poništena ranija rješenja upravnih tijela i predmet vraćen na ponovni postupak.

3.1. Tužiteljica osporava nalaze i mišljenja nadležnih Liječničkih povjerenstava pribavljenih u postupku koji je prethodio ovom sporu, ističući da su u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića, pribavljenog za potrebe upravnog spora UsI-193/2020. Poziva se na odredbe članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osgiuranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13 i 33/23, dalje: Zakon), te Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj: 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22, dalje: Pravilnik). Navodi kako eventuralno pogrešno postavljene dijagnoze ne mogu ići na štetu stranke u ostvarenju prava radi priznavanja ozljede na radu s obzirom na kratkoću rokova propisanih zakonom za podnošenje prijave o ozljedi na radu, pozivom na sadržaj medicinske dokumentacije.

3.2. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje i prizna ozljedu na radu kao i prava koja s tog osnova proizlaze.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je suprotno navodima iz tužbe pobijano rješenje doneseno u skladu s raspoloživim dokazima spisa, temeljem kojih je činjenično stanje u odnosu na dijagnoze koje su bile predmetom upravnog postupka pravilno utvrđene, te je isto doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku, a sukladno važećim zakonskim propisima i podzakonskim aktima tuženika. Opširno i detaljno citira odredbe Zakona i Pravilnika na koje se poziva, te iznosi kronologiju postupanja i donošenja odluke u upravnom postupku od podnošenja prijave o ozljedi na radu, na način kako je to navedeno i u obrazloženju osporenog rješenja.

4.1. Tuženik navodi da je rješavajući o žalbi, u odnosu na sporan medicinski aspekt izveden dokaz stručno-medicinskog vještačenja po nadležnom liječničkom povjerenstvu Direkcije Zavoda koji nalaz, mišljenje i ocjenu od 16. svibnja 2024. tuženik prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz u odnosu na činjenicu (ne)postojanja uzročno-posljedične veze između zatraženih dijagnoza ozljeda i iznesenog mehanizma nastanka istih.

4.2. Tuženik obrazlaže da je tijelo vještačenja utvrdilo da ne postoji izravna i isključiva uzročno-posljedična veza između tegoba tužiteljice sa desnim ručnim zglobom i nastanka istih u radnom procesu od 21. srpnja 2019. u smislu ozljede na radu, jer prilikom podizanja posude i posljedičnog okretanja zapešća kod tužiteljice je došlo do pogoršanja odnosno akutizacije bolnog sindroma radijusa (De Quervainova bolest). Po toj dijagnozi tužiteljica je ukupno bila privremeno nesposobna za rad 33 mjeseca a istoj u prilog govori nalaz prvog pregleda, ordinirana terapija, blokade aplicirane uz stiloid desnog radijusa (karakteristično bolno mjesto kod BTT), pozitivan Finkelsteinov test kao i rezultati učinjenih UZV pretraga. S obzirom da se radi o bolesti koja se razvija uslijed ponavljajućih pokreta kroz dulje vremensko razdoblje uslijed kumuliranih mikrooštećenja tetiva i njihovih ovojnica, ista se ne može uzročno posljedično povezati s predmetnim jednokratnim događajem na radnom mjestu u kontekstu odredbe članka 66. točka 1. Zakona.

4.3. Tuženik ističe da u predmetnom štetnom događaju nije bilo traume niti udarca u ruku pa mehanizam nastanka ozljede ne odgovara daljnjim dijagnozama po širfi S62.0 / Prijelom navikularne (skafoidne) kosti šake, S63.0 / Dislokacija ručnog zgloba niti S63.5 / Iščašenje i nategnuće ručnog zgloba na koje se referirao sudski vještak u sporu. Osim što takve ozljede ne mogu natati zavrtanjem ruke, učinjenom medicinskom obradom kod tužiteljice nije potvrđena niti jedna vrsta akutne ozljede ručnog zgloba, a nalaz MR-a od 19. listopada 2019. ne može se uzeti kao siguran i pouzdan dokaz da je nastupila parcijalna ruptura dorzalnog radioulnarnog ligamenta jer je dijagnoza ostala na razini suspektne (moguće) te nije verificirana kasnijom obradom. Također ni nalaz fizijatra od 11. rujna 2019. ne može se uzeti kao medicinski relevantan dokaz o postojanju distorzijske ozljede zgloba, jr se radi o anamnestičkom izrazu kojim fizijatar samo opisuje mehanizam ozljeđivanja (nagli okretaj ruke) a koja distorzija ponovno nije objektivizirana dijagnostički.

4.4. Navode tužbe tuženik cijeni neosnovanima, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba, poslodavac tužiteljice, KBC Zagreb, u odgovoru na tužbu navodi da je tuženik na temelju stručnih mišljenja Liječničkih povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pravilno utvrdio da ne postoji pravna osnova za priznavanjem tužiteljici prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu osnovom dijagnoza prema MKB-10 klasifikaciji: M65.4, S62.0 i S63.0.

5.1. Nadalje, navodi da je tijelo vještačenja izvršilo uvid u medicinsku dokumentaciju spisa i utvrdilo da ne postoji izravna i isključiva uzročno -posljedična veza između tužiteljičinih tegoba sa ručnim zglobom i načina nastanka istih u radnom procesu od 21. srpnja 2019. u smislu ozljede na radu.

5.2. Zainteresirana osoba ističe dio sadržaja obrazloženja osporenog rješenja na koji se poziva i tuženik, a koji je prethodno naveden kod iznošenja odgovora na tužbu tuženika, pod točkom 4.3. obrazloženja ove presude.

5.3. Predlaže provesti sudsko – medicisnko vještačenje radi utvrđivanja mogućnosti zadobivanja predmetnih ozljeda kod tužiteljice u događaju od 21. srpna 2019. te jesu li te ozljede medicisnki objektivizirane.

5.4. Tužbom zahtjeva da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora.

6. U smislu članka 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje ZUS) održana je usmena i javna rasprava na ročištima 10. listopada 2025. i 3. srpnja 2026., na kojima je strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6.1. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika (oba ročišta), te zainteresirane osobe ( ročište 3. srpnja 2026.), koji iako uredno pozvani raspravi nisu pristupili niti su svoj izostanak opravdali.

7. Na raspravi tužiteljica u bitnome navodi kao u tužbi. Ne odustaje od dokaznog prijedloga za provođenjem sudsko medicinskog vještačenja iako smatra da isto nije potrebno s obzirom da je u prethodnom upravnom sporu UsI-193/2020 provedeno sudsko medicinsko vještačenje po sudskom vještaku Božidaru Šebečiću.

7.1. Zainteresirana osoba ostaje kod odgovora na tužbu, predlaže provesti dokazni postupak sudsko medicinskim vještačenjem na okolnosti specificirane u tužbi.

7.2 U provedbi dokaznog postupka izvršen je uvid u sudski spis kao i uz tužbu dostavljeni spis tuženika.

7.3. Provedeno je sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.prim.dr.sc. Romanu Paviću, dr.med.,uži specijalist kirurgije, uži specijalist traumatologije, uži specijalist plastične kirurgije, specijalist ortopedije i traumatologije, specijalist hitne medicine, a zadatak vještaka određen je rješenjem suda od 21. travnja 2026. (str. 93-94. spisa).

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Prvostupanjsko rješenje od 15. siječnja 2024. doneseno je u ponovljenom postupku nakon što je presudom ovog suda poslovni broj: UsI-193/2020-25 od 10. ožujka 2023. poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-502-03/19-01/935, URBROJ: 338-01-06-05-19-03 od 4. prosinca 2019. i rješenje Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/19-02/3386, URBROJ: 338-21-02-02-49-3 od 5. rujna 2019. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak

9.1. Uvidom u citiranu presudu utvrđeno je da su razlozi poništenja rješenja upravnih tijela navedeni pod točkom 21. obrazloženja. Sud navodi da prigovor tužiteljice da se u konkertnom slučaju ne radi o postavljenoj dijagnozi M65.4 u odnosu na koju se vodio predmetni postupak, imajući u vidu mišljenje sudskog vještaka (Božidara Šebečića) da je navedena dijagnoza postavljena samo kao „radna dijagnoza“ odnosno da bi se u konkretnom slučaju radilo o dijagnozi šifre bolesti S63.0, ne može otkloniti, nadalje navodeći da se Liječničko povjerenstvo Direkcije u svom očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka u tom smislu nije očitovalo, niti je osporilo zaključak sudskog vještaka da se radi upravo o drugoj dijagnozi, a ne onoj u odnosu na koju se postupak vodio. Sud dalje obrazlaže da eventualno pogrešno postavljena dijagnoza ne može ići na štetu stranke u ostvarivanju prava radi priznavanja ozljede na radu, pozivom na odredbe članka 130. Zakona te 47. Pravilnika. Sud zaključuje kako je za pravilnost provedenog postupka priznavanja ozljede na radu nužna pravilno postavljena dijagnoza koja mora proizlaziti iz medicinske dokumentacije, a što je tijekom spora mišljenjem sudskog vještaka dovedeno u pitanje i nije otklonjeno.

9.2. Dana je uputa tijelu da u ponovljenom postupku donese novo rješenje nakon što pribavi novi nalaz i mišljenje nadležnog Liječničkog povjerenstva te pravilno utvrdi oznaku šifre bolesti zadobivene 21. srpnja 2019., imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka Božidara Šebečića, odnosno postupi po primjedbama i stajalištima suda iznesenima u presudi.

10. Uvidom u prvostupanjko rješenje od 15. siječnja 2024. utvrđeno je kako je doneseno nakon pribavljenog nalaza i mišljenja Lječničkog povjerenstva KLASA: UP/I-502-03/23-02/40 od 18. prosinca 2023. ocjenjuje da se dijagnoza koju navodi izabrana doktorica prema MKB-10 M65.4 – Tendinitis antebrachi l. Dex. može uzročno-posljedično povezati s navedenim mehanizmom nastanka ozljede, ali se ne može priznati ozljedom na radu, jer se radi o bolesti mišićno koštanog sustava i vezivnog tkiva koje nije ozljeda po prirodi nastanka, dok se dijagnoza koju navodi izabrana doktorica prema MKB-10: S62.0 – Fractura ossis navicularis /scaphoides manus ne može priznati ozljedom na radu jer ista nije potvrđena u medicinskoj dokumentaciji, kao i dijagnoza prema MKB-10: S63.0 – dislokacija ručnog zgloba, ne može se priznati ozljedom na radu jer ista nije potvrđena u medicinskoj dokumentaciji, osiguranica navodi da se termosica poskliznula i pala na desnu podlakticu.

10.1. Rješenje je doneseno uz obrazloženje da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 66. stavka 1. Zakona dok u odnosu na dijagnozu M65.4 postoji zapreka priznavanju ozljede u smislu postojanja predispozicije zdravstvenog stanja, sukladno članku 67. točki 5. Zakona.

11. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, nakon iznošenja činjenica utvrđenih u provedenom postupku koje proizlaze iz sadržaja spisu priležeće dokumentacije i nakon provedenog postupka vještačenja u kojemu je pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24- 01/153, URBROJ: 338-01-10-04-24-03 od 16. svibnja 2024. uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu tuženika.

11.1. Slijedom navedenog tuženik žalbene navode cijeni takvima da se ne mogu uvažiti, a rješenje donosi na temelju članka 116. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP).

12. Imajući u vidu da je u konkretnom predmetu sporan zaključak nadležnog drugostupanjskog tijela vještačenja o ne postojanju uzročno posljedične veze između zadobivenih ozljeda utvrđenih dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji S62.0 i S63.0, odnosno o postojanju zapreke za priznanje ozljede na radu u odnosu na dijagnozu M65.4, radi se o primjeni stručnog medicinskog znanja kojim ovaj sud ne raspolaže, stoga je provedeno sudsko medicinsko vještačenje odnosno pribavljen je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke prof.prim.dr.sc. Romana Pavića, dr.med.

13. Sudski vještak u pisanom nalazu i mišljenju dostavljenom sudu 21. travnja 2026. navodi da tužiteljica u predmetnom događaju nije zadobila ozljede dijagnoza šifri prema MKB-10 klasifikaciji: M65.4, S62.0 i S63.0 ističući da niti jedna od ovih dijagnoza nije točka u konkretnom slučaju. Međutim, sudski vještak navodi da je uvidom u pirloženu medicinsku dokumentaciju i to nalazu MR artrografije desnog radiokarpalnog zgloba učinjenoj 19. listopada 2019. opisano „Dorzalni radioulnarni ligament se ne prati u kontinuitetu na svim sekvencijama, moguće u smislu parcijalne rupture“, potpisan od doc. Dr. JT, radiologa, za kojega sudski vještak smatra da je sasvim kompetentan u radiološkoj dijagnostici ozljeda ručnog zgloba. Sudski vještak smatra da je tužiteljica prilikom navedenog događaja zadobila parcijalnu rupturu dorzalnog radioulnarnog ligamenta desnog ručnog zgloba, iz razloga jer se radioulnarni ligament na navedenoj MR artrografiji ne prati u kontinuitetu na svim sekvencijama, što inače odgovara parcijalnoj rupturi. Sudski vještak navodi da točna dijagnoza šifre bolesti, prema MKB-10 klasifikaciji za ovu ozljedu, parcijalnu rupturu dorzalnog radioulnarnog ligamenta desnog ručnog zgloba, koju je tužiteljica zadobila jest 63.3 (Traumatska ruptura ligamenta ručnog zgloba i pešća – karpusa), te je ista uzročno-posljedično povezana s ozljedom u navedenom događaju, ona je točna i verificirana predmetna dijagnoza u ovom slučaju.

13.1. Na zahtjev suda u dopuni nalaza i mišljenja sudski vještak navodi da je S63.3 svježa ozljeda, nastala u predmetnom događaju, te ista nije posljedica atake ranije kronične bolesti, kao što nije posljedica urođene, a nije posljedica niti stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

14. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka s dopunom dostavljen je strankama spora na očitovanje.

14.1. Tužiteljica nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvaća u cijelosti.

14.2. Tuženik u očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka iznosi da je s istim suglasan u dijelu u kojemu se sudski vještak referira na dijagnoze šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji: M65.4, S62.0 i S63.0. Međutim, protivi se dijelu mišljenja sudskog vještaka prema kojemu je tužiteljica zadobila traumatsku, svježu, odnosno akutnu ozljedu po dijagnozi S63.3 iz razloga jer učinjena MR obrada ukazuje na moguću, manju parcijalnu rupturu dorzalnog radioulnarnog ligamenta, ali ju ne potvrđuje te se u nastaku tužiteljica kontrolira po ovoj dijagnozi kao suspektnoj (MR obradom od 19. listopada 2019. niti u kasnijim nalazima). Stoga tuženik smatra da nema osnova za priznavanje te dijagnoze ozljedom na radu. Pored navedenog, tuženik navodi da tužiteljica u sklopu svog radnog mjesta pomoćnog djelatnika u kuhinji KBC-a Zagreb redovito vrši ponavljajuće pokrete rukama što dovodi do kroničnog opterećenja konkretno desnog ručnog zgloba, u sklopu kojih uvjeta rada dolazi do zdravstvenih tegoba zbog kojih je provodila liječenje u razmatranom razdoblju, a da MR obrada od 19. listopada 2019. ne pokazuje ostale znakove akutne traumatske rupture ligamenta poput edema odnosno otekline, krvarenja unutar strukture, zadebljanje ligamenta, izljev, koji bi sa sigurnošću potvrdili sumnju na parcijalnu rupturu ligamenta. Dakle, tuženik navodi da ocjena sudskog vještaka nije u skladu s medicinskom dokumentacijom, niti vještak obrazlaže na koji način je dijagnoza S63.3 uzročno poveziva s mehanizmom nastanka u događaju od 21. srpnja 2019, navodeći kako tužiteljica ne opisuje traumu niti ozljedu desnog ručnog zgloba, već bol prilikom naglog okretanja ruke nakon što je podigla termo bocu zapremine 20 litara kako bi ju odložila u sudoper, posuda je prevagnula, pri čemu direktnog udarca nije bilo. Tuženik zaključno navodi kako smatra da se radi o tegobama u sklopu sindroma prenaprezanja, s ozbirom da se od 25. srpnja 2019. kod tužiteljice ultrazvučno prati izljev u ovojnici tetiva m.extenzor karpi radialis i adbuktor palicis kongue koji je rezultat tendinitisa, odnosno akutizacije sindroma Mb de Quervain (M65.4) za koju dijagnozu se sudski vješ tak usuglasio s Liječničkim povjerenstvom Direkcije da ne predstavlja ozljedu na radu.

14.3. Uz podnesak tuženika dostavljeno je očitovanje članova Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 12. svibnja 2026. koje sadržajno odgovara navodima tuženika u očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

14.4 Zainteresirana osoba očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka nije dostavila iako je isti uredno zaprimila prema podacima spisa 20. svibnja 2026.

15. Imajući u vidu dostavljena očitovanja stranaka na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, dostavljena strankama uz poziv za ročište 3. srpnja 2026., na istome je saslušan sudski vještak, kako bi odgovorio na prigovore tuženika, odnosno članova Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda.

15.1. U odnosu na dijagnoze M65.4, S62.0 i S63.0 sudski vještak je iskazao da su iste postavljene bez dokaza u adekvatnoj medicinskoj dijagnosti. Nadalje je iskazao da je MR artrografija u ovom slučaju najbolja dijagnostika za ozljedu koju je tužiteljica zadobila, a liječnici koji su tužiteljicu liječili prethodno nisu znali točnu dijagnozu sve dok navedena MR pretraga nije učinjena. Kada je MR pretraga učinjena, u radiološkom nalazu tužiteljici je trebala biti postavljena dijagnoza S63.3, koju MKB -10 klasifikacija u svom sustavu navodi.

15.2. Sudski vještak na raspravi iskazuje da netočno u podnesku tuženika piše da se navedena dijagnoza ne može priznati jer nije uzročno – posljedično povezana s mehanizmom nastanka uz tvrdnju da nije bilo direktnog udarca u ozljeđeno mjesto. Objašnjava da ozljeda kakvu je tužiteljica dobila nastaje uslijed indirektne sile, a ne direktnog udarca. Da je MR artrografija učinjena u vremenskom razdoblju manjem od 3 mjeseca nakon zadobivene ozljede što apsolutno govori o adekvatnom vremenu kako bi se mogla na učinjenoj pretrazi interpretirati ova ozljeda. Kada to ne bi bilo u adekvatnom vremenu nakon ozljeđivanja radiolog to ne bi napisao u nalazu jer MR artrografija jest metoda koja bilježi promjenu tekućine u tk ivima. Nadalje je obrazložio, kada bi ozljeva tužiteljice bila starijeg datuma MR ne bi istu zabilježio već bi na mjestu rupturiranog ligamenta djelomično bila opisana već postojeća fibroza odnosno ne bi bilo evidentirano kao akutna ozljeda, a što je upravo u radiološkom nalazu slučaj. Stoga, sudski vještak ističe kako nema sumnje da je parcijalna ruptura radioulnarnog ligamenta nastala u predmetnom događaju jer upravo to opisuje nalaz MR-a. Nadalje, kada bi MR bio učinjen kasnije, na primjer, nakon 6 mjeseci od ozljeđivanja onda bi radiološki nalaz možda govorio već o početnom kronicitetu, no s obzirom na vrijeme koje je proteklo od ozljeđivanja do učinjene MR artrografije nema sumnje da je ovdje riječ o akutnoj ozljedi, stoga prigovor tuženika smatra takvim da nije utemeljen na poznavanju dijela mehaničke ozljede ručnog zgloba kao i dijagnostike MR artrografije kod ruptura ligamentarnog aparata istoga, navodeći da je stručan i adekvatan procijeniti o kakvoj se ozljedi radi, ističući svoje kvalifikacije , te radno mjesto pročenika Zavoda za kirurgiju šake, pri čemu liječenje ovakvih ozljeda svakodnevno obavlja, kao i status redovitog profesora na Medicinskom fakultetu, te status predavača kirurgije šake i ručnog zgloba i u krovnoj Švicarskoj instituciji za traumu AO.

15.3. Vezano za prigovor tuženika o ne postojanju „ostalih znakova akutne traumatske rupture ligamenta“ (poput edema, otekline, krvarenja unutar strukture, zadebljanje ligamenta, izljev), te ne postojanju direktnog udarca, sudski vještak je iskazao da bi nalaz edema i krvarenja u tkivima bio znatno drugačiji da je učinjen 22. srpnja 2019. (dan nakon ozljeđivanja) nego 19. listopada 2019., kada je učinjen. Nadalje, kada bi bio utjecaj direktne sile došlo bi do loma kosti ili edema kosti koji bi se vidio na MR-u, međutim, radioulnarni ligament s dorzalne strane je sveza koja se hvata na palčanu i lakatnu kost te čini radioulnarni zglob, prilikom indirektne sile odnosno naglog okretanja zgloba po opterećenjem, što je upravo ovdjel slučaj, tužiteljica je zadobila parcijalnu rupturu ligamenta što je MR nalazu i dokazano. Isto što je radiolog napisao vidi se na MR snimkama, te kada to ne bi bila akutna ozljeda, kako tvrdi tuženik, onda radiolog ne bi niti tako opisao, već bi opisao froničnu fibroznu promjenu koja ne ukazuje ikakvu promjenu signala u smislu akutnosti, a to radiolog nije napisao, već je napisao da se navedeni ligament ne prati u kontinuitetu na svim sekvencijama što odgovara svježoj ozljedi.

15.4. Sudski vještak ponavlja, kada ne bi bilo svježe ozljede, parcijalna ruptura ligamenta bi bila bez promjene intenziteta signala u smislu akutnosti i bila bi nadomještena vezivnim tkivom.

15.5. Vezano za sindrom prenaprezanja na koji ukazuje tuženik sudski vještak navodi kako tuženik aludira da je riječ o kroničnoj promjeni na radioulnarnom ligamentu tužiteljice, međutim, kada bi to bila kronična promjena onda bi to radiolog u svom nalazu i napisao. Nalaz radiologa opisuje da se radioulnarni ligament ne prati u svim sekvencijama što odgovara promjeni intenziteta signala vezano za akutnu ozljedu koja prema ostalom radiološkom nalazu odgovara ozljedi staroj u okviru tri mjeseca.

16. Člankom 66. Zakona propisano je da se ozljedom na radu prema tome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

17. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog atake kronične bolesti (točka 4.) te urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (točka 5.).

18. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, kao i činjenica koje je sud sam utvrdio, primjenjujući citirane odredbe, sud cijeni kako je navodima tužbe i tijekom spora, izvedenim dokazima pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja dovedena u pitanje, a slijedom toga i primjena materijalnog prava. Ovo zato, jer je tijekom upravnog spora utvrđeno drugačije činjenično stanje u odnosu na ono utvrđeno u postupku koji je prethodio ovom sporu.

19. U okolnostima konkretnog predmeta u kojemu je nedvojbeno za tužiteljicu podnesena prijava o ozljedi na radu zadobivenoj u događaju od 21. srpnja 2019. te je nesporan način nastanka ozljede kako ga tužiteljica opisuje, spornim se ukazala pravilnost oznake šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji te verifikacija odnosno potvrda dijagnoze medicinskom dokumentacijom, u ponovljenom postupku nakon presude ovog suda poslovni broj: Us I-193/2020-25 od 10. ožujka 2023. u kojoj je sud naznačio da je za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja u smislu postojanja pretpostavki za priznavanje ozljede na radu dakle, utvrđenje uzročno -posljedične veze između određene dijagnoze i način nastanka ozljede, te eventualno utvrđenje postojanja zapreka priznavanju ozljede na radu, na primjer akutizacije zdravstvenog stanja ili postojanja predispozicije zdravstvenog stanja za nastanak bolesti nužno pravilno označavanje dijagnoze šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji, tijekom ovog spora prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka, pravilna šifra dijagnoza bolesti prema MKB-10 klasifikaciji, kod tužiteljice, nakon nalaza pretrage MR artrografije označava se sa S63.3.

20. Sud je prihvatio valjanim, dostatno obrazloženim i napravljen prema pravilima struke, te utemeljen na medicinskoj dokumentaciji tužiteljice nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Romana Pavića jer ga cijeni pravilnim, potpunim i sukladnim dokumentaciji spisa, sa potpunim i objektivnim opisom utvrđenog činjeničnog stanja i promjena u zdravstvenom stanju tužiteljice koje su utvrđene, a kojima se potvrđuje kod tužiteljice postojanje dijagnoze šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji: S63.3 (nakon MR artrografije 19. listopada 2019.). Sadržaj upravo tog nalaza sudski vještak i nadležno Liječničko povjerenstvo drugačije tumače, odnosno očitanje radiologa interpretiraju.

21. Imajući u vidu da tuženik, koji je iznio sadržajne prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a niti zainteresirana osoba, koja niti nije dostavila očitovanje na nalaz i miišljenje sudskog vještaka, zakazanoj raspravi na kojoj je saslušan sudski vještak nisu pristupili, a sudski je vještak prema ocjeni suda kvalitetno, jasno, stručno i na sudu razumljiv način odgovorio na svaki od pojedinačno naznačenih prigovora tuženika, odnosno Liječničkog povjerenstva, sud je odluku u ovoj upravnoj stvari utemeljio na nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

22. Sud prihvaća obrazloženje sudskog vještaka koji je stručno , sigurno, jasno, razumljivo i uvjerljivo na raspravi odgovorio na prigovore tuženika i članova vijeća Liječničkog povjerenstva u pogledu mehanizma nastanka ozljede i uzročno – posljedične veze sa postavljenom dijagnozom S63.3, u pogledu prigovora nedostatka ostalih znakova akutne traume u nalazu MR artrografije, kao i u pogledu sindroma prenaprezanja. Sudski je vještak zaključio kako navedeni nalaz nedvojbeno potvrđuje postavljenu dijagnozu, uz obrazloženje dano na raspravi, čime je otklonio i prigovor tuženika da bi navedena dijagnoza ostala na razini „suspektne“.

23. Sud ne nalazi da bi u nalazu i mišljenju sudskog vještak bilo nejanoća ili proturječanosti, vještačenje je u cijelosti provedeno na način da je odgovoreno na zadatak vještačenja kako je određeno nalogom suda u rješenju od 21. travnja 2026. kojemu stranke nisu prigovarale, niti po dostavi rješenja, niti u očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

24. Iz navedenih razloga, nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud je prihvatio stručnim, valjanim i potpunim, te je odluku u ovom predmetu u dijelu koji se odnosi na utvrđenje činjenica koje su s medicinskog aspekta relevantne, utemeljio na nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

25. Izvedenim sudsko medicinskim vještačenjem, po ocjeni suda tužitelj ica je uspjela dokazati svoje navode, a to je da je u konkretnom slučaju ozljeđivanja dana 21. srpnja 2019. zadobila ozljedu (dijagnoze šifre bolesti prema MKB -10 klasifikaciji S63.3), koja je uzročno-posljedično povezana s način nastanka iste, te da ne postoji predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak ozljede, odnosno ne radi o ataci kronične bolesti ili predispoziciji zdravstvenog stanja za nastanak ozljede, pa ne postoje zapreke za priznavanje ozljede na radu.

26. Člankom 49. ZUS-a propisano je da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio.

26.1. U konkretnom predmetu sud je na prijedlog stranaka (tužiteljice i zainteresirane osobe), na trošak tužiteljice koja ima interes osporavati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio sporu, s obzirom na procesni položaj zainteresirane osobe kojoj je u interesu osporeno rješenje ostaviti na snazi (jer bi poništenje osporenog rješenja zainteresiranoj osobi bilo na štetu) proveo sudsko medicinsko vještačenje kao jedini relevantan i prikladan dokaz kojim se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu koji se odnosi na činjenice koje su s medicinskog aspekta relevantne za odluku eventualno mogla osporiti. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka stranke spora nisu predložile.

27. Osporenim rješenjem, uz obrazloženje koje je dano, povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

27.1. U konkretnoj upravnoj stvari sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje i tužitelj ici priznao predmetnu ozljedu izraženu šifrom dijagnoze prema MKB-10 klasifikaciji: S63.3 ozljedom na radu, kao i prava koja s osnova navedenog u sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja proizlaze, budući da podaci spisa daju osnova za zaključak da je tužiteljica ozljedu dijagnoze šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji S63.3 zadobila u predmetnom događaju 21. srpnja 2019., u skladu s odredbama članka 66. Zakona, a nisu utvrđene zapreke ostvarenju prava propisane člankom 67. Zakona.

27.2. Slijedom navedenog, odlučeno kao u izreci, pod točkama I. i II.

28. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora je djelomično osnovan.

28.1. Sud je prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev tužitelj ice za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku i to za: sastav tužbe i zastupanja na 2 ročišta (10. listopada 2025. i 3. srpnja 2026.), za svaku od navedenih radnji u visini od 500 bodova sukladno Tbr. 27/1 alineja 2 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. i 107/25, dalje: Tarifa), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) i uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 3.750,00 eura (3 radnje x500 bodova = 1500 bodova x2,00 eura = 3.000,00 eura + 25% PDV od 750,00 eura, daje iznos od 3.750,00 eura).

28.2. Tužiteljici je opravdano dosuditi i naknadu troškova koje je za provođenje sudsko medicinskog vještačenja platila u ukupnom iznosu od 450,00 eura. Stoga ukupno odobreni trošak tužiteljici iznosi 4.200,00 eura kako je i riješeno u izreci, pod točkom III.

28.3. Obveza tuženika na naknadu troškova spora proizlazi iz odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Budući da je sud usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporena rješenja te tužiteljici priznao traženo pravo, uspjel je u sporu, pa je tuženik obvezan na naknadu opravdanih troškova spora.

29. Sud nije prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev tužitelj ice za naknadu troškova spora za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku i to za sastav žalbe u upravnom postupku jer se ne radi o troškovima upravnog spora, sastav podneska od 9. rujna 2024. koji predstavlja očitovanje na odgovore tuženika i zainteresirane osobe, jer se radi o ponovljenim navodima tužbe i sastav podneska od 18. svibnja 2026. kojim tužiteljica izražava suglasnost s nalazom i mišljenjem sudskog vještak, jer u skladu s odredbom Tbr 27/1 Tarife odvjetniku pripada pravo na naknadu za činjenično i pravno obrazložene podneske. Iz istih razloga sud nije prihvatio osnovanima zahtjev tužiteljice za sastav ukupno sedam podnesaka od kojih pet predstavlja zahtjev tužiteljice za postupanjem suda u predmetnom sporu (požurnica), a uz preostala dva podneska tužiteljica dostavlja dokaz o uplati predujma za provođenje sudsko medicinskog vještačenja. Ne radi se o činjenično i pravno obrazloženim podnescima koji bi bili od utjecaja na odluku u predmetnom sporu.

29.1. Trošak plaćanja sudske pristojbe tužiteljica s osnova ovog spora nije imala, budući da su sukladno odredbama članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23) od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke, između ostaloga o pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Stoga, nije opravdan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sudske pristojbe.

29.2. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom IV.

30. Paušalno u odgovoru na tužbu postavljen zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova spora, bez specifikacije troškova u smislu određivanja radnje i visine troška, nije osnovan.

U Zagrebu 10. srpnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Ivica Čuturić, Zagreb, Trg Marka Marulića 13

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, [adresa] Zagreb, Margaretska 3

3. KBC Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12

4. U spis