Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 15 35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: P-798/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
i
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u parničnom postupku, u pravnoj stvari prvotužiteljice PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i drugotužiteljice AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Krešimiru Pencinger, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, odvjetnicima u Pisarnici u Slavonskom Brodu, radi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave 26. svibnja 2026. zaključene istog dana u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljica ČČ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu Krešimira Pencingera, odvjetnika u Slavonskom Brodu i punomoćnice tuženika Irene Konrad, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., nakon javne objave, 10. srpnja 2026.
r j e š i o j e
Ne dopušta se preinaka tužbe učinjena na ročištu za glavnu raspravu 26. svibnja 2026.
i p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:
"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji su sklopili prvotuženik kao davatelj uzdržavanja i drugotuženik kao primatelj uzdržavanja dana 25. srpnja 2022. godine pred javnim bilježnikom Robertom – Antonom Čečatka, pod brojem uvjere: OV – 5794/2022, do ½ dijela.
II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljicama trošak ovog parničnog postupka u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se tužiteljicama PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženiku VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 2.868,75 EUR (dvije tisuće osam stotina šezedeset i osam eura i sedamdeset i pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. srpnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],za naknadom više zatraženog, preko dosuđenog iznosa od 575,00 EUR (pet stotina sedamdeset i pet eura), na ime troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljice PČ i AČ, podnijele su ovome sudu 4. kolovoza 2022. tužbu protiv tuženika LČ i JČ, radi utvrđenja ništetnim Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojega su sklopili tuženici 25. srpnja 2022., kod javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke u [adresa], broj: OV- 5794/2022.
1.1. Tužiteljice su u tužbi navele kako su one sestre tuženog LČ i kćeri tuženog JČ. Nadalje, navele su kako je LČ kao davatelj uzdržavanja s TČ kao primateljem uzdržavanja sklopio predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. S tim u svezi tužiteljice su navele kako smatraju da drugotuženi JČ nije bio u stanju shvatiti pravnu narav sklopljenog ugovora jer je osoba starije životne dobi, teško narušenog psihofizičkog stanja. Nadalje, navele su kako je zbog navedenoga upitna njegova poslovna sposobnost za zaključenje bilo kakvog pravnog posla. Tužiteljice su navele i kako su parnične stranke imale međusobni dogovor kojim bi uredile i pravnu situaciju u pogledu nekretnina u vlasništvu drugotuženika, ali je prvotuženik bez konzultacija s tužiteljicama angažirao javnog bilježnika i organizirao sklapanje i ovjeru spornog ugovora u domu drugotuženika. S tim u svezi navele su kako je predmetni ugovor sklopljen uslijed nedopuštene pobude za sklapanje ugovora, a drugotuženik nije bio u stanju shvatiti značaj predmetnog ugovora, niti pravne posljedice sklapanja istoga. Tužiteljice smatraju kako je protivno moralu društva kada davatelj uzdržavanja sklapa ugovor o doživotnom uzdržavanju znajući da je primatelj uzdržavanja teško bolestan, te da je krajnja, očekivana i poznata posljedica njegova zdravstvena stanja smrt kao izvjesna činjenica koja će po redovitom tijeku stvari nastupiti kroz relativno kratko vrijeme. Nadalje, navele su kako zbog navedenog sklopljenom ugovoru nedostaju aleatornost, te smatraju da je iz tog razloga ugovor ništetan. Tužiteljice su navele i kako je predmetnim ugovorom prvotuženik kao davatelj uzdržavanja stekao svjesno i nerazmjernu korist, budući da se nakon smrti drugotuženika neće voditi ostavinski postupak u pogledu nekretnina koje su već u vlasništvu prvotuženika, pa u takvoj situaciji tužiteljice ne bi ništa naslijedile. Nadalje, tužiteljice su navele kako je specifičnost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju činjenica da do otuđenja imovine dolazi za života primatelja uzdržavanja, a posebno je pitanje valjanosti stjecanja od strane davatelja uzdržavanja tj. stjecatelja ili nastavno treće osobe, imovine koja je kao bračna stečevina po zakonu suvlasništvo bračnih drugova, a u zemljišnim knjigama je upisano kao vlasništvo jednog bračnog druga – primatelja uzdržavanja.
1.2. Pored svega navedenoga, tužiteljice su predložile da sud odredi zabilježbu spora na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer bi ishod konkretne parnice mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava. Zabilježba spora upisana je temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda poslovni broj: Z-10389/2022 od 23. kolovoza 2022.
2. U odgovoru na tužbu tuženici su kao nesporno priznali da su tužiteljice sestre prvotuženika i kćeri dugotuženika te su priznali i činjenicu da su tuženici sklopili sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Također, tuženici nisu osporavali da je drugotuženik osoba starije životne dobi i teško narušenog zdravstvenog stanja uslijed bolesti, ali ne u mjeri da isti nije u stanju shvatiti pravnu narav sklopljenog ugovora, stoga su tuženici takve navode, kao i navode tužiteljica da je sporni ugovor sklopljen uslijed nedopuštene pobude osporavali. S tim u svezi tuženici su naveli kako pobuda iz koje je sklopljen predmetni ugovor proizlazi isključivo iz činjenice da je drugotuženik osoba starije životne dobi koja se zbog svog zdravstvenog stanja nije u stanju adekvatno brinuti o osnovnim životnim potrebama, zbog čega mu je prijeko potrebna konstantna skrb, a koju već dugi niz godina izvršava prvotuženik. Tuženici su se pozvali i na odredbu članka 276. ZOO te su u tom smislu naveli kako je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtjeva za sklapanje tog ugovora. Nadalje, naveli su kako drugotuženiku niti u jednom postupku nije oduzeta niti ograničena poslovna sposobnost, stoga je ugovor pravovaljan, a na strani tužiteljica je teret dokazivanja suprotnog. Tuženici su osporavali kao neosnovane i navode tužiteljica da je prvotuženik sklopio predmetni ugovor protivno moralu društva te da prvotuženik kao davatelj uzdržavanja zna da će drugotuženik umrijeti kroz relativno kratko vrijeme, pa da stoga ugovoru nedostaje aleatornost. S tim u svezi tuženici su naveli kako je smrt budući i neizvjestan događaj koji nitko ne može predvidjeti. Nadalje, prvotuženik je naveo kako on ne osporava da je drugotuženik teško bolesna osoba, i to od razdoblja puno prije sklapanja predmetnog ugovora. Nadalje, tuženici su naveli kako je činjenie da je drugotuženik teškog zdravstvenog stanja prvotuženik bio svjestan i prije i prilikom sklapanja ugovora, a koja činjenica ne utječe na valjanost ugovora i na postojanje elementa aleatornosti,, obzirom da je smrt II-tuženika veoma neizvjesna i ne može se predvidjeti. Tuženicu su naveli i kako je drugotuženik kronični bolesnik već duži niz godina, ali unatoč tome što je teško bolestan, smatraju kako nije pouzdano tvrditi da predstoji njegova smrt i da je prvotuženik iz tih pobuda sklopio ugovor iskorištavanjem drugotuženikove nevolje, a radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, pogotovo u okolnostima kada prvotuženik kroz duži vremenski period samostalno pomaže drugotuženika i skrbi za njega, dakle i prije samog zaključivanja ugovora, a posebno za vrijeme njegove bolesti. S tim u svezi naveli kako prvotuženik kroz duži vremenski period i puno prije sklapanja spornog ugovora) svakodnevno skrbi o pravima i obvezama drugotuženika, a s obzirom da je drugotuženik nepokretan, istome je potrebna 24-satna njega. Z tom pogledu naveli su kako je drugotuženik 7. kolovoza 2019. opunomoćio prvotuženika da za njegovo ime i njegov račun može poduzimati sve pravne i druge radnje pred državnim i drugim organima i institucija pobliže opisanoj u samoj punomoći. Tuženicu su naveli kako je predmetna punomoć ovjerena po javnom bilježniku UČ, Broj: OV 5250/2019 od 7. kolovoza 2019. Iz navedene punomoći razvidno je kako se drugouženik već tada nije mogao samostalno potpisati uslijed lošeg zdravstvenog stanja, pa je stoga na punomoć stavio rukoznak/otisak prsta.
2.1. Nadalje, tuženici su naveli kako prvotuženik samostalno skrbi o oba roditelja, dakle i o drugotuženiku i o njegovoj supruzi (majci I tuženika i tužiteljica), gđi SČ, dok tužiteljice niti ne posjećuju roditelje, niti im pomažu na bilo koji način. S tim u svezi naveli su kako je majka prvotuženika i tužiteljica upoznata s postojanjem i sadržajem potpisanog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ali tuženici smatraju da isto nije relevantno u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, naveli su kako imenovana majka stranaka nije niti stranka u postupku, niti su tužiteljice ovlaštene isticati bilo kakve prigovore u njezino ime, niti je predmet konkretnog postupka utvrđivanje eventualne bračne stečevine trećih osoba. Tuženici su naveli kako je majka prvotuženog i tužiteljica/supruga drugotuženog zbog teškog zdravstvenog stanja (istoj je amputiran dio noge) smještena na skrb u Dom za starije i nemoćne osobe „Paulin dom“, u [adresa], te da troškove smještaja majke u domu snosi isključivo prvotuženik. Također, prvotuženik je naveo da će se majka, nakon što se njezino zdravstveno stanje poboljša, vratiti u obiteljsku kuću te će on nastaviti skrbiti i o njoj i o drugotuženiku.
2.2. Tuženicu su naveli kako je iz svega razvidno kako sadržaj sklopljenog ugovora predstavlja stvarnu volju ugovornih strana, da isti nije sklopljen iz nedopuštenih pobuda, odnosno niti prisilno niti protivno moralu društva, te da intencija prvptuženika kao davatelja uzdržavanja nije iskorištavanje nevolje drugotuženika, radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, a obzirom da je prvotuženik samostalno redovito skrbi o drugotuženiku te izvršava svoje ugovorne obveze. Tuženici su se u prilog svojim navodima pozvali i na sudsku praksu i to: presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-207/00-2 od 6. lipnja 2020.,. posl. br. REv-1098/08- 2 od 26. svibnja 2010., posl. br. Prev 619/09-2 od 11. ožujka 2010., posl. br. Rev- 1344/08-2 od 10. ožujka 2010.
3. Podneskom od 28. studenog 2022. tužiteljice su se očitovale na navode odgovora na tužbu. U predmetnom podnesku navele su kako je drugotuženik nepokretan i u potpunosti je ovisan o skrbniku, ima strahove od pojačanih zvukova i povišenih tonova. Nadalje, navele su kako je drigotuženik sporni ugovor potpisao bez prisutnosti i saznanja bilo kojeg člana obitelji o spornom događaju, osim prvotuženika i njegovih nasljednika. S tim u svezi navele su kako su svi članovi obitelji, izuzev drugotuženika i njegovih nasljednika od djetinjstva pa do nekoliko dana prije potpisivanja predmetnog ugovora, upoznati sa drugačijom raspodjelom imovine drugotuženika. U tom smislu opetovane su istaknule kako je prvotuženik s tužiteljicima, majkom i drugotuženikom započeo proceduru podjele imovine, a koja je znatno drugačija od one koja je navedena u ugovoru. Tužiteljice su navele i kako one zbog svega navedenoga imaju razloga vjerovati da je prvotuženik iskoristio njihovo odsustvo i naveo drugotuženika na potpisivanje predmetnog ugovora. Također, navele su kako je prvotuženik tada izolirao drugotuženika od njegove supruge i kćeri, ovdje tužiteljica, te im ne dopušta bilo kakav kontakt.
3.1. Tužiteljice su navele i kako je punomoć od 07. kolovoza 2019. godine, kojom je drugotuženik opunomoćio prvotuženika, nesporno dokaz da drugotuženik nije u mogućnosti poduzimati sve pravne i druge radnje pred državnim organima i drugim institucijama. S tim u svezi navele su kako je predmetna punomoć dokaz nemoći drugotuženika, a također i dokaz da prvotuženik raspolaže primanjima drugotuženika i tako nema nikakvih troškova u vidu brige oko istoga, te zapravo za to već druži period uzima financijsku naknadu. Također, navele su kako prvotuženik samostalno brine o drugotuženiku i njegovoj supruzi, majci tužiteljica i prvotuženika, ĐČ tek od veljače 2022., od kada je ĐČ imala operaciju amputacije palca lijeve noge. Sve do tada, drugotuženikova supruga se samostalno brinula o njemu, te je imala pomoć kako od prvotuženika tako i od tužiteljica. Nadalje, navele su kako drugotuženik nije bolestan i ne treba pomoć samo od zadnjeg moždanog udara zbog kojeg je nepokretan duži niz godina jer je on sve do tada dobivao pomoć od tužiteljica. Tužiteljice osporavaju navode da one nikada nisu pomagale i na bilo koji način vodile brigu, i to od obavljanja poljoprivrednih radova, prijevoza kod liječnika pa sve kupovine za potrebe domaćinstva, kao i navode da ne posjećuju roditelje. S tim u svezi navele su i kako plaćanje režijskih troškova, razne nabavke i općenito sve aktivnosti koje je bilo potrebno obavljati izvan doma, obavljala je drugotužiteljica sa obitelji. U tom smislu navele su i kako je brigu o prikupljanju i predaji cjelokupne dokumentacije u vezi invalidske mirovine drugotuženika vodio je IČ (zet tuženika), koji je vodio brigu i da se zemlja koja je oduzeta od strane P pravno vrati tuženiku. Tužiteljice su navele i kako njihova majka ne samo da nije bila upoznata sa namjerom niti postojanjem potpisanog ugovora, već se izričito protivi i svjedok je zloj namjeri prvotuženika. S tim u svezi opetovano su navele kako su oba roditelja, prvotuženik i tužiteljice imovinu usmenom predajom raspodijelili tako da svako od troje djece dobije dio zemlje, a kuća sa okućnicom pripadne djetetu koje ih dohrani. U tom poogledu navele su kako je prvotuženik iskoristio odsustvo majke i sestara (tužiteljica), te je naveo nepokretnog drugotuženika na potpisivanje ugovora koji šteti svim umiješanim stranama osim samom prvotuženiku. Također, tužiteljice su navele kako je zla namjera prvotuženika vidljiva i iz činjenice da se prvotuženik nigdje u Ugovoru ne obvezuje na brigu o majci, te ju dovodi u položaj beskućnice. Nadalje, navele su kako je dokaz zloj namjeri prvotuženika također i činjenica da prvotuženik ne dopušta bilo kakav kontakt tužiteljicama s drugotuženikom i prijeti da će isto učiniti i sa majkom tužiteljica, zbog čega su se one 28. listopada 2022. godine obratile nadležnom Centru za socijalnu skrb.
3.2. U podnesku od 16. studenog 2023. tužiteljice su navele kako su inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom od 3. kolovoza 2022. tražile da se predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju utvrdi ništetnim, sada, tužiteljice dodatno navode kako smatraju da je navedeni ugovor ništetan jer je drugotuženik istim kao primatelj uzdržavanja dao svome sinu – provotuženiku u vlasništvo nekretninu koja predstavlja bračnu stečevinu, a s obzirom da to proizlazi iz iskaza drugotuženika u dijelu u kojem je iskazao da je kuću srušio za vrijeme trajanja braka. Dakle, tužiteljice smatraju da je drugotuženik prilikom sklapanja spornog ugovora s prvotuženikom kao davateljem uzdržavanja protivno odredbama zakona, raspolagao s djelom nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu. S tim u svezi tužiteljice u navele kako je raspolaganje zajedničkom imovinom ništetan pravni posao, a drugotuženik je mogao samostalno raspolagati samo sa ½ svojega dijela u odnosu na cijelo. Nadalje, navele su kako drugotuženik kod zaključenja ugovora nije tražio suglasnost svoje supruhge za sklapanje istoga, iako se radilo o raspolaganju jednog bračnog druga bračnom stečevinom, stoga smatraju da je takva raspoložba ništetna, jer i supruga drugotuženika ima pravo na ½ suvlasništva, zbog čega je ništetno raspolaganje njezinim suvlasničkim dijelom. Tužiteljice su, nadalje, navele kako s obzirom da je prvotuženik sin drugotuženika, isti je mogao i orao znati da nekretnine koje mu otac Ugovorom daje u vlasništvo predstavljaju bračnu stečevinu njegovih roditelja. Također, navele su kako budući da se radi o obiteljskim odnosima u prvom stupnju, bez obzira što je drugotuženik u vrijeme zaključenja spornog ugovora bio upisan kao samovlasnik, prvotuženiku nisu mogle ostati nepoznate činjenice glede bračne stečevine njegovih roditelja. U svezi sa svojim navodima tužiteljice su se pozvale i na sudsku praksu Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Gž-928/2022-3 od 2023., Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž-1047/2019-5 od 9. studenog 2022., te Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-1350/2019-39 od 15. prosinca 2021.
3.3. Tužiteljice su navele kako su one veće u tužbi navele kako smatraju da imovina kojom je drugotuženik raspolagao predstavlja bračnu stečevinu drugotuženika i njegove supruge, dok su tuženici u odgovoru na tužbu naveli kako smatraju da isto nije relevantno u ovoj pravnoj stvari, iako sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti. Zaključno, tužiteljice su navele kako s obzirom da je drugotuženik raspolagao cijelom imovinom koja predstavlja bračnu stečevinu, a ne sa svojim ½ dijela u odnosu na cijelo, tužiteljice su uredile tužbeni zahtjev na način da su zahtijevale da se utvrdi ništetnim Ugovo o dosmrtnom uzdržavanju kojega su sklopili tuženici 25. srpnja 2022., kod javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke u [adresa], broj: OV-5794/2022, do ½ dijela.
4. Podneskom od 21. studenog 2023. tuženici su se izričito protivili povlačenju dijela tužbenog zahtjeva. S tim u svezi naveli su kako su majka prvotuženika i tužiteljice upoznate s postojanjem i sadržajem potpisanog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ali u konačnici isto nije relevantno u ovoj pravnoj stvari, obzirom da majka prvotuženika nije niti stranka u ovom postupku, niti su tužiteljice ovlaštene isticati bilo kakve prigovore u njezino ime, niti je predmet ovog postupka utvrđivanje eventualne bračne stečevine trećih osoba. Nadalje, tuženici su osporavali da predmetna imovina predstavlja bračnu stečevinu, a u prilog čega su naveli da je drugotuženik istu stekao temeljem ugovora o darovanju; i to temeljem ugovora o darovanju od 20. rujna 1967. kojim je HČ (brat drugotuženika) darovao drugotuženiku svoju suvlasnički dio od 1/3 dijela predmetne nekretnine, i temeljem ugovora o darovanju od 7. ožujka 1995. kojim je OČ (otac drugotuženika) darovao drugotuženiku svoj suvlasnički dio nekretnina. Nadalje, tuženici su naveli kako bračna stečevina predstavlja imovinu bračnih drugova koju su supružnici stekli radom za vrijeme trajanja njihovog braka ili potječe iz te imovine, dok je vlastita imovina sve ono što je neka osoba posjedovala prije nego što je stupila u bračnu zajednicu sa svojim supružnikom ili sve ono što je tijekom trajanja braka stekla po drugom osnovu, npr. darovanjem, nasljeđivanjem i sl. S tim u svezi naveli su kako s obzirom da je drugotuženik predmetnu nekretninu stekao temeljem ugovora o darovanju, smatraju kako su neosnovani navodi tužiteljica kako predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu. Također, tuženici su naveli da sudska praksa na koju se pozivaju tužiteljica, odnosno citirani dijelovi sudske prakse, jesu u cijelosti neprimjenjivi u konkretnom slučaju, a obzirom da niti činjenično niti pravno ne odgovaraju ovoj konkretnoj situaciji; a također obzirom da tužiteljice u sudski spis nisu dostavile predmetne sudske odluke na koje se pozivaju, nije vidljivo i jasno u kojem kontekstu su pojedini navodi izneseni. Nadalje, tuženici su ustrajali s ranije iznesenim navodom da drugotuženiku niti u jednom postupku nije oduzeta niti ograničena poslovna sposobnost, te je sudski vještak u ovom postupku utvrdio kako drugotuženik prilikom sklapanja ugovora (a i nakon) ima poslovnu sposobnost, ugovor je pravovaljan, pri čemu su se tuženici pozvali na odredbu članka 276. ZOO.
4.1. Odredbom članka 193. stavak 1. ZPP propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. U stavku 2. istog članka propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Iz stanja spisa razvidno je da su tužiteljice podneskom od 16. studenog 2023. zahtijevale utvrđenje ništetnosti spornog ugovora u odnosu na ½ suvlasničkog dijela, dok su prvotno zahtijevale utvrđenje ništetnosti ugovora u cijelosti. Predmetni podnesak tuženicima je dostavljen 20. studenog 2023. što proizlazi iz potvrde o otpravku u eSpisu, a tuženici su se povlačenju usprotivili podneskom od 21. studenog 2023. Dakle, kako su se tuženici pravovremeno, nakon upuštanja u raspravljanje usprotivili povlačenju, temeljem odredbe članka 193. stavak 2. ZPP, usprotivili povlačenju, sud isto nije mogao dopustiti.
5. Tužiteljice su u podnesku od 24. studenog 2023. ustrajale kod svojih ranijih navoda i uređenog tužbenog zahtjeva. U odnosu na navode tuženika iz podneska od 21. studenog 2023. navele su kako je odredbom članka 327. Zakona o obveznim odnosima propisano da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i da se na nju moţe pozvati svaka zainteresirana osoba. S tim u svezi pozvale su se i na odluku Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7895/03 od 13. prosinca 2006. godine, u kojoj je navedeno "Sam zakon daje aktivnu procesnu legitimaciju na tužbu na utvrđenje svakoj zainteresiranoj osobi.“ U odnosu na navode tuženika da je drugotužitelj predmetnu nekretninu stekao darovanjem od oca i brata, tužiteljice su navele da je identitet predmetne nekretnine u potpunosti promijenjen ulaganjem u istu bračnih drugova. Naime, stara naslijeđena kuća je srušena i napravljena je nova, a što proizlazi iz samog iskaza drugotuženika. Tužiteljice su, nadalje, navele kako je odredbom članka 1. Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova (NN 23/1950, 11/1978) bilo propisano da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom u toku braka njihova zajednička imovina. Također, navele su da kada je jedan supružbuj prije početka bračne zajednice bio vlasnik neke nekretnine, a potom su u istu nekretninu supružnici tijekom bračne zajednice nastavili ulagati sredstva bračne stečevine i time povećali njenu vrijednost, stajalište sudske prakse je da onom drugom supružniku pripada pravo da se ustvrdi suvlasnikom - ako je takvim ulaganjima bitno izmijenjen identitet nekretnine. S tim u svezi navele su kako je ulaganjem drugotuženika i njegove supruge za vrijeme trajanja braka u nekretninu koju je drugotuženik naslijedio nastala nova stvar. Također, u odnosu na opseg ulaganja, koji bi imao za posljedicu stjecanje prava vlasništva zbog promjene identiteta nekretnine, tužiteljice su navele kako je iz iskaza drugotuženika sasvim je jasno o koliko značajnim ulaganjima se radi jer je iskazao da je prijašnja kuća srušena i sagrađena je nova. Rušenjem stare kuće i gradnjom nove stvorena je nova vrijednost. Tužiteljice smatraju kako je nesporno da je vrijednost koju su bračni drugovi uložili u gradnju nove kuće višestruko veća nego li je vrijednost posebne tuženikove imovine. S tim u svezi tužiteljice su se pozvale i na odluku Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž Ob-1295/16 od 08.11.2016. godine. Tužiteljice su se protivile da sud uobziri dostavljene ugovore o darovanju, navodeći da su isti dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužiteljice su već u tužbi navele da je predmetna nekretnina bračna stečevina, stoga smatraju da predmetne ugovore tuženici mogli i ranije dostaviti.
6. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice su postavile na ročištu za glavnu raspravu 26. svibnja 2026. Preinačenim tužbenim zahtjevom tužiteljice su zahtjevale utvrđenje ništetnim Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji su sklopili tuženi LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao davatelj uzdržavanja s pokojnim TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao primateljem uzdržavanja od dana 25. srpnja 2022. godine solemniziran po javnom bilježniku Robertu-Antonu Čečatka u [adresa] pod brojem ovjere: OV-5794/2022,i to do % dijela koje na ime bračne stečevine pripada pokojnoj ĐČ. Nadalje, zahtijevala se da se naloži zemljišnoknjižnom sudu upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika u ½ dijela koji je nastao provedbom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između LČ i JČ dana 25. srpnja 2022. godine solemniziranog po javnobilježničkom prisjedniku BČ pod br: Ov5794/2022 , a predmet kojeg ugovora je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] pašnjak u Karlovicama površine 1200 čhv, kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 18, dvorište, zgrade i oranica u ulici G. Mala površine 3190 m2, kč. br. [katastarska čestica] oranica Đakovci 10193 m2 i nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] oranica u Đakovici površine 5184 m2 te nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] oranica i livada Prilužje površine 6182 m2 i kč. br. [katastarska čestica] kanal Prilužje površine 31 1 m2, a koja provedba se nalaže temeljem ove presude na nekretninama iz točke Il. Pored navedenoga tužiteljice su zahtijevale i naknadnu prouzročenim ih parničnih troškova zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekuće od presuđenja do isplate u roku od 15 dana. Valja istaknuti kako u tijeku postupka sudu nije dostavljen dokaz o smrti ĐČ, jer naime, iz zapisnika iz ostavinskog postupka iza pokojnog JČ proizlazi da je ĐČ, kao stranka u postupku pozvana na ročište, a nije pristupila. Na istom ročištu tuženici su se protivili preinaci. Odredbom članka 190. stavak 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. U stavku 2. istoga članka pripisano je da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Člankom 190. stavak 3. ZPP propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban j pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Cijeneći da je učinjena preinaka svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama, ovaj sud je na temelju članka 190 stavak 3 ZPP-a na raspravi održanoj 26. svibnja 2026. dopustio preinaka tužbenog zahtjeva. Međutim, kako sud nije mogao dopustiti povlačenje dijela tužbenog zahtjeva, nije mogao niti dopustiti takvu preinaku. S obzirom da temeljem članka 311. stavak 3. ZPP sud nije vezan za svoje rješenje doneseno na raspravi, ovaj sud uzevši u obzir da tuženici nisu dali suglasnost na povlačenje učinjeno podneskom od 17. studenog 2023. temeljem članka 190. ZPP nije dopustio ni preinaku tako povučenog dijela tužbenog zahtjeva te je odlučio kao u izreci ovoga rješenja i odbio preinaku.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljica, sestara prvotuženika i kćeri pokojnog drugotuženika da se utvrdi ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji su sklopili prvotuženik kao davatelj uzdržavanja i drugotuženik kao primatelj uzdržavanja dana 25. srpnja 2022. godine pred javnim bilježnikom Robertom – Antonom Čečatka, pod brojem uvjere: OV – 5794/2022, do ½ dijela jer isti predstavlja bračnu stečevinu pokojnog JČ i njegove supruge ĐČ.
7.1. Među parničnim strankama nije sporno da su prvotuženi LČ, kao davatelj udržavanja i drugotuženi JČ, kao primatelj uzdržavanja 25. srpnja 2022. sklopili predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju pred javnim bilježnikom Robertom – Antonom Čečatka, pod brojem uvjere: OV – 5794/2022, a temeljem kojeg ugovora je prvotuženik stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Pašnjak u Karlovcima površine 1200 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] Kuća br. 18, dvorište, zgrade i oranica u Ul. G. Mala površine 3515 m2, k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Đakovci površine 10193 m2; zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Oranica u Đakovici površine 5184 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Oranica i Livada Prilužje površine 6182 m2, k. č. br. [katastarska čestica] Kanal Prilužje površine 311 m2. Nije sporno niti da je drugotuženi JČ bio osoba narušenog zdravstvenog stanja.
7.2. Sporno je među parničnim strankama je li predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen iz nedopuštene pobude te je li nekretnine obuhvaćene predmetnim ugovorom predstavljaju bračnu stečevinu JČ i ĐČ, s obzirom da je drugotuženi JČ bio knjižni vlasnik predmetnih nekretnina u 1/1 dijela te je sporno je li ĐČ znala za sadržaj predmetnog ugovora budući da ista nije bila potpisnik spornog ugovora. Nadalje, sporno je mogu li tužiteljice isticati prigovore, odnosno podnositi zahtjev za utvrđivanjem ništetnosti predmetnog ugovora na ime bračne stečevine.
U tijeku postupka,4. prosinca 2024. drugotuženi JČ je preminuo te je sud temeljem odredbe članka 212. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku , "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje: ZPP) rješenjem poslovni broj: P-438/2022 od 11. prosinca 2024. prekinuo konkretni parnični postupak zbog smrti drugotuženika. Ovosudnim rješenjem poslovni broj: P-438/2022-50 od 11. studenog 2025. nastavljen je prekinuti postupak, na inicijativu tuženika, koji je podneskom od 15. srpnja 2025. izvijestio sud da je pokrenut ostavinski postupak iza pokojnog JČ, a koji se vod pred javnim bilježnikom Robertom-Antonom Čečatka u [adresa], broj: O-1955/24, UPP/OS-1/25, u kojem postupku je utvrđeno rodoslovlje i određen je prekid postupka do okončanja konkretnog parničnog postupka.
8. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja svih činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te radi konačnog rješenja spora među strankama, sud je proveo dokazni postupak u kojemu je izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta te pročitao isprave i to: Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji su sklopili tuženi EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao davatelj uzdržavanja i NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao primatelj uzdržavanja od 25. srpnja 2022. godine solemniziran po javnom bilježniku Robertu- Antonu Čečatka u [adresa] pod brojem ovjere: OV-5794/2022 (stranica spisa 12-16), zemljišnoknjižni izvadci za zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (stranica spisa 17-19), fotografije zaslona mobilnog telefona (stranica spisa 51-52), zapisnik Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod klasa: 551-03/2022- 01/718 ur.broj: 2178-01-28-04-54-22-2 od 16. studenog 2022. (stranica spisa 62-63), zapisnik Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod od 21. studenog 2022. s izjavom FČ (stranica spisa 64), zapisnik o očevidu Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod (stranica spisa 65),- prijepis, zdravstveni karton FČ (stranica spisa 9197), smrtni list za FČ (stranica spisa 141), izveden je dokaz saslušanjem tuženika FČ (stranica spisa 69-71), prvotužiteljice PČ (stranica spisa 82-83), drugotužiteljice AČ (stranica spisa 83-85), prvotuženika KČ (stranica spisa 85-86), svjedoka BČ (stranica spisa 78), svjedoka ŠČ, MČ, ŽČ, CČ (stranica spisa 179-185), svjedoka ZČ, RČ, DČ, ĆČ i IČ, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dušanu Mamula (stranica spisa 99-103, 113, 135-137).
8.1. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem predloženog svjedoka GČ jer je tuženik na ročištu održanom kod ovoga suda 12. prosinca 2024. od tog dokaznog prijedloga odustao, sud također, nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka: PO, AO, LO, ČO, VO, JO, TO, jer je tužiteljica od tih dokaznih prijedloga odustala na ročištu održanom kod ovoga suda 26. svibnja 2026. Sud također nije izvodio dokaze saslušanjem svjedoka UO, SO, ĐO, SČ, IO, HO jer navedeni dokazi po ocjeni ovoga suda nisu potrebni s obzirom na saslušane brojne svjedoke u postupku koji su predloženi na iste okolnosti. Sud također nije prihvatio niti je izveo dokaz uvidom u presliku ugovora o darovanju od 20. rujna 1967. i presliku ugovora o darovanju od 7. ožujka 1995. koje su tuženici dostavili uz podnesak od 21. studenog 2023. jer je navedeno suprotno članku 299. stavak 1. ZPP, dakle, tuženici navedene dokaze nisu dostavili do zaključenja prethodnog postupka, a u smislu odredbe članka 299. stavak 2. ZPP nisu dokazali da predmetne dokaze nisu mogli dostaviti ranije, do zaključenja prethodnog postupka. Naime, druge dokaze sud nije provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.
9. Uvidom u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju solemniziran po javnom bilježniku Robertu-Antonu Čečatka u [adresa] pod brojem ovjere: OV-5794/2022 sud je utvrdio da su isti sklopili tuženi EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao davatelj uzdržavanja i NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao primatelj uzdržavanja dana 25. srpnja 2022. godine (stranica spisa 12-16). Iz predmetnog ugovora razvidno je da su predmet istoga obveze davatelja uzdržavanja da primatelja uzdržavanja uzdržava do njegove smrti, primi ga u svoje domaćinstvo, a posebno je obvezan osigurati mu redovnu prehranu, redovito ga njegovati, osigurati mu poseban prostor za stanovanje u kući na adresi [adresa], prati i peglati njegovo rublje i drugu odjeću, osigurati mu nesmetane posjete od strane trećih osoba, u slučaju bolesti voditi ga liječniku, te mu osigurati liječničku njegu i lijekove, brinuti o njegovoj drugoj imovini pažnjom dobrog gospodara, sahraniti ga nakon njegove smrti u skladu s mjesnim običajima i podmiriti troškove sahrane. Nadalje, razvidno je da primatelj uzdržavanja davatelju uzdržavanja za uzvrat daje svoju nepokretni imovinu, koja se sastoji od nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Pašnjak u Karlovcima površine 1200 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] Kuća br. 18, dvorište, zgrade i oranica u Ul. G. Mala površine 3515 m2, k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Đakovci površine 10193 m2; zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Oranica u Đakovici površine 5184 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Oranica i Livada Prilužje površine 6182 m2, k. č. br. [katastarska čestica] Kanal Prilužje površine 311 m2, dok se na predmetnim nekretninama u korist primatelja uzdržavanja osniva pravo plodouživanja. Nadalje, odredbom članka 3. predmetnog ugovora ugovoreno je kako primatelj uzdržavanja jamči davatelju uzdržavanja da su predmetne nekretnine njegovo isključivo vlasništvo te da na tim nekretninama ne postoje nikakva uknjižena ili neuknjižena prava ili tereti u korist trećih osoba.
9.1. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak od 28. kolovoza 2022. za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao nesporno je utvrđeno da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica] Oranica i Livada Prilužje površine 6182 m2, k. č. br. [katastarska čestica] Kanal Prilužje površine 311 m2, te da su iste uknjižene 1/1 dijela na ime JČ, [adresa].
9.2. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak od 28. kolovoza 2022. za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao nesporno je utvrđeno da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica] Oranica u Đakovici površine 5184 m2 te da je ista uknjižena 1/1 dijela na ime JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
9.3. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak od 28. kolovoza 2022. za zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] kao nesporno je utvrđeno da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica] Pašnjak u Karlovcima površine 1200 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] Kuća br. 18, dvorište, zgrade i oranica u Ul. G. Mala površine 3515 m2, k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Đakovci površine 10193 m2, uknjižena kao suvlasništvo 1. suvlasnički dio 1/3 dijela na ime JČ (Markov), [adresa]; 2. suvlasnički dio 1/3 dijela na ime JČ (Markov), [adresa]; 3. suvlasnički dio 1/3 dijela na ime JČ, [adresa].
9.4. Iz Zapisnika Centra za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu od 16. studenog 2022., KLASA: 551-03/22-011718, URBROJ: 2178-01-28-04-54-22-2 proizlazi kako je pristupjela stranka LČ dao izjavu, odnosno očitovanje vezano uz njegovog oca JČ. Stranka LČ izjavio je kako je upoznat da je Centar za socijalnu skrb bio pristupio terenskom izvidu, međutim, bilo je zaključano. Naveo je kako je njegova majka ĐČ smještena u „Paulin” dom na Jelasu privatnim ugovorom, ali samo privremeno, dok se malo ne oporavi. Po povratku iz toplica ističe kako će se vratiti u kućanstvo te će on i njegova supruga MČ voditi brigu i skrb o njoj. Naime, LČ je naveo kako je njegova majka ĐČ imala dijabetes 2 i kako joj je amputirana noga. On plaća dom u iznosu od 4.500,00 kn od očeve mirovine kojeg LČ uzdržava u potpunosti, a ostatak do pune cijene namiruju od osobne invalidnine. Na zahtjev oca su potpisali ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i to sve uz svjedoke. Nadalje, LČ je objasnio kako je njegov otac nastradao 2016. godine, odnosno imao je moždani udar u [adresa]. Od tada je LČ nezaposlen jer je preuzeo brigu o njemu i o majci. Istaknuo je kako samo privremeno odradi ponekad služenje na svadbi. Potom Centru za socijalnu skrb prilaže punomoć iz 2019. godine da obavlja sve pravne radnje za svoga oca OO. LČ je iskazao kako su njegove sestre maltretirale oca OO te da ih otac više ne želi vidjeti, a da su jedne prilike kada su došle pokupile sve vrijedne stvari iz ormara, nakon čega su 3 dana po uvidu u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju tužile KČ i oca. LČ je izjavio kako je njegova majka zadnje vrijeme postala i dementna, a sestre su vršile pritisak na nju kao što su pokušale i na oca, odnosno tvrdi kako su sestre oca htjele napraviti „ludim” zato što su ogorčene na činjenicu da je otac sve prepisao samo na sina KČ, uz suglasnost majke. Nadalje, naveo je kako sestre samo gledaju korist i žele materijalno. O ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju znale su djelatnice „Paulinog doma” koje su, kako LČ iskazuje, „napale” njega i njegovu suprugu kako su iskoristili oca i majku zbog imovine i da su ih oni nagovorili na sve. Dodao je kako je njegov otac OO dosta narušenog zdravstvenog stanja. Prema njegovom iskazu, otac je nepokretan, koristi pelene, ali je priseban i sve vrlo dobro razumije. Malo slabije čuje, sporije izgovara riječi, treba mu pomoć i pri hranjenju, svlačenju, oblačenju i općenito održavanju osobne higijene. Također kaže kako ga on osobno presvlačim otprilike 6 puta dnevno. Otac nema nikakvih rana ni dekubitusa, oni zajedno vježbaju što može potvrditi medicinsko osoblje koje ga posjećuje. U nastavku navodi da je otac OO korisnik invalidnine koju mu isplaćuje upravo Centar za socijalnu skrb. Zatim, LČ je naveo kako on osobno nikada nije potencirao razgovore vezane uz imovinu, već su to učinili njegov otac suglasno sa majkom uz pomoć svećenika BO koji je pozvao javnog bilježnika i odvjetnika kako bi se kuća i cijelo imanje prepisali na njega. Uz to, tvrdi kako je ipak on ulagao u svu imovinu zajedno s ocem dok otac nije nastradao. Njegove sestre nikada nisu sudjelovale ni u čemu, a sestra PČ, tužiteljica, ima 3 stana i automobil. Jedna kći joj pohađa fakultet u Zagrebu, a druga kći osnovnu školu. PČ je razvedena, samohrana majka. LČ opisuje kako on nikome ne brani niti komunikaciju niti susrete sa ocem što je potvrdio videozapisom oca OO koji isto potvrđuje u prisutnosti KČ i sestre. Negira da su sestre ikada sudjelovale u troškovima vezanima za oca ili majku, već ističe kako je on sve financirao osobno. LČ je istaknuo kako su nakon ugovora o dosmrtnom uzdržavanju odnosi narušeni, a prije samoga su bili funkcionalni i skladni. Potvrđuje kako je obiteljski dogovor bio da se dio zemlje podijeli na 3 jednaka djela, da zemlju prodaju i podijele novac. On je s tim dogovorom bio suglasan ali su otac i majka ipak odlučili da sve pripadne njemu. Prilaže dokaz kako je dio zemlje godinu dana bio na prodaji, ali na zahtjev roditelja, od iste se prodaje odustalo.
9.5. Iz zapisnika Centra za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu o izvršenom očevidu od 21. studenog 2022., KLASA: 551-03/22-01/718, URBROJ:2178/01-28-04- 57-22-3, sastavljenog u [adresa], utvrđeno je kako je u obiteljskoj kući na navedenoj adresi zatečen JČ zajedno sa sinom A. OO boravi u kući prizemnici u dvorištu koja se nalazi u istom dvorištu. U prednjem dijelu dvorišta nalazi se kuća u kojoj stanuje sin A sa obitelji, a dvorište je ograđeno ogradom koja je većinom zaključana. Centar za socijalnu skrb naveo je kako su obje stranke, OO i EO, bili upoznati s razlogom dolaska, a sve po prijavi kćeri PČ i AČ zbog njihove nemogućnosti uspostavljanja kontakta s ocem, odnosno manipulacije sina A prema ocu OO. Nadalje, istaknuli su kako je prostor u kojem OO boravi prikladan za stanovanje i uredno održavan. Opisali su OO kao nepokretnog i u potpunosti ovisnom o pomoći druge osobe, ali je urednog izgleda te smatraju kako je nakon uspostavljenog kontakta s istim, OO orijentiran u vremenu i prostoru. Osim toga, istaknuli su kako OO izražava nezadovoljstvo po pitanju odnosa s kćerima, odnosno s kćerima odbija susrete i razgovore zbog pokrenutog sudskog spora. Prema navodima Centra za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu, OO dodaje kako kćeri o njemu nikada nisu skrbile ali da im zbog kontakta s majkom neće spriječiti dolazak kući. OO svakodnevno dolazi njegovateljica koja iskazuje kako OO ima odgovarajuću skrb te je primjereno njegovan. Otac OO i sin LČ su potom savjetovani o potrebi uspostavljanja komunikacije sa kćerkama kako bi se umanjio stres kojem je izložen i kako bi se postigao kompromis u skrbi o roditeljima.
9.6. Iz zapisnika Centra za socijalnu skrb od 21. studenog 2022., KLASA: 551-
03/22-01/718, URBROJ:2178/01-28-04-57-22-4 sastavljenog u [adresa] proizlazi kako je JČ upozoren po članku 62., 64. i 70. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09) na zapisnik dao izjavu u kojoj navodi kako njegov sin uz pomoć obitelji skrbi o njemu, a sve nakon moždanog udara zbog kojeg je nepokretan. Nadalje, iskazao je kako je sa kćerima u lošim odnosima, tj. tvrdi "zabile su mi nož u srce". Dodaje kako ga nikada nisu posjećivale niti pružale pažnju ili njegu, a isto je bilo kada je njegova supruga, njihova majka ĐČ nastradala. OO je također istaknuo kako su u njegovoj prisutnosti kćeri odnijele sve vrijedne stvari: posteljine, stolnjak. Negirao je želju za odlaskom u dom jer mu je dobro gdje je, a i ne želi dodatan trošak svom sinu.
9.7. Navedene isprave, solemnizirani ugovor, zemljišnoknjižne izvatke i zapisnike centra za socijalnu skrv sud je prihvatio u cijelosti i iste cijenio vjerodostojnim jer navedene isprave u smislu odredbe članka 230. ZPP jesu javne isprave stoga dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje, a stranke isti nisu osporavali u smislu da su u istom činjenice neistinito utvrđene ili da je nepravilno sastavljen, stoga je sud u cijelosti zemljišnoknjižni izvadak prihvatio. S tim u svezi valja iskatnuti da tužiteljice u pogledu predmetnog ugovora nisu osporavale da je njihov otac, tuženi JČ bio uknjižen kao samovlasnik na predmetnim nekretninama, nego su tvrdile da isto predstavlja bračnu stečevinu.
10. Uvidom u fotografije zaslona mobilnog telefona (stranica spisa 51-52) sud je utvrdio da se radi o komunikaciji putem društvene mreže i to oformljene grupe naziva "Braco i seke". Iz iste fotografije nije razvidno tko su sudionici grupe, razvidno je da je tema razgovora sklapanje ugovora o darovanju, ali nije razvidno o kojoj se točno nekretnini radi jer iz razgovora ne proizlazi zemljišnoknjižna oznaka nekretnine koja je predmet tog razgovora. Slijedom navedenoga, kako navedene fotografije zbog sadržaja isti ne predstavljaju autentičan dokaz niti se iz istih kao nesporno mogu utvrditi odluče činjenice, sud navedeni dokaz nije mogao prihvatiti cijeneći ga nevjerodostojnim. Sud je o postojanju usmenog dogovora među strankama prosuđivao temeljem izvedenih personalnih dokaza.
11. Saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja drugotuženi JČ, u svom domu, 9. siječnja 2023., iskazao je kako je sa A sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju jer on brine o njemu od 2016. godine, a zbog čega mu je dao svu svoju imovinu, i zna da nakon njegove smrti njegove kćeri neće dobiti ništa od njegove imovine. S tim u svezi iskazao je kako su kćeri dobile svoj dio kada su se udavale. Nadalje, iskazao je kako on nosi pelene punih 7 godina i presvlači ga sin svakog dana, tri puta dnevno, on ga i umiva. Iskazao je da kada njegove kćeri dođu, sjednu u drugu prostoriju, „mažu nokte“ i onda odu kući, a ako se A požali da mu je teško one se uopće ne nude pružiti mu pomoć. Iskazao je da se o njemu stalno brinu A i snaha, koja radi, a kada dođe s posla skuha, dok A stalno brine o njemu. Iskazao je i kako su njegovoj supruzi odrezali nogu, a A i snaha su se i o njoj brinuli. Drugotuženik je iskazao kako je A prije 9 godina dao otkaz na poslu kako bi brinuo o njemu i njegovoj supruzi, koja je sada smještena u dom, a koje troškove smještaja podmiruje A, a njemu u tome novčano pomažu njegova djeca. Drugotuženik je iskazao kako je on sporni ugovor sa sinom potpisao u kući, a bili su prisutni odvjetnik i bilježnik, koji su mu objasnili da s tim ugovorom svoju imovinu daje A, a da njegove kćeri neće dobiti ništa, a što je on shvatio. Ugovor mu je pročitao odvjetnik, ali se on nije mogao potpisati pa je na njega stavio otisak prsta. Dodatno, naveo je kako bi on njih poslao na liječenje u Popovaču jer su one duševno bolesne. Iskazao je kako je predmetni ugovor sa sinom KČ, potpisao prošle godine, ne zna točan datum jer se ne može sjetiti, ali to je bilo prije nekih pet mjeseci. Tim ugovorom na sina je prenio jednu šumu, zemlju i cijelu ovu kuću u kojoj stanuje i gdje se rodio, a sin je zajedno s njim pravio tu kuću. Ne zna koliko je to točno čestica, misli kako je to možda 4 ili 5 čestica, a u pogledu površine istih iskazao je kako šuma nema niti jutro, otprilike 75 m2, zemlja koje površinom 70 x 50 ali ne zna je li hektara, kvadrata ili jutara, ne može se sjetiti koja mjera piše, kuća je otprilike 10 x 12 m2, a ne zna točno kolika je površina okućnice, ne može se sjetiti. Nadalje, iskazao je i kako zna da su obveze prvotuženika kao davatelja uzdržavanja sukladno spornom ugovoru da ga on hrani, umiva, služi, brine o lijekovima za menjega i za svoju majku, a on o njemu i majci i vodi brigu. S tim u svezi iskazao je kako od tužiteljica nije dobio niti čašu vode, samo su dolazile dok im je majka bila ovdje, a ona je njima morala platiti da dođu. Nadalje, iskazao je kako se ne sjeća ima li u ugovoru odredba koja se odnosi na posjete trećih osoba, a ne sjeća se niti je li predmetnim ugovorom, osim što je prenio u vlasništvo imovinu sinu, odrađen još kakav pravni posao. Iskazao je i da kad ga je kći PČ tužila, on joj je rekao da mu je zabila nož u srce i da ju od tada ne pozna , a A je rekao kada ona dođe kod njega, da ju ne pušta. Drugotuženik je iskazao i kako nikada nije čuo za riječ plodouživanje, i ne sjeća se jeli ta riječ „plodouživanje“ bila navedena u ugovoru, on ugovor nije čitao sam, iako vidi čitati, ugovor su mu pročitali odvjetnik i sin. Iskazao je i kako je on stekao zemlju od Jasinja, odnosno da je s Jasinjem u pogledu zemlje bio međaš, a za rješavanje problema oko te zemlje pomogao mu je pokojni NO, a također i IČ, koji mu je bio zet, a koji mu je rekao, kada su išli u Sibinj neka izađe iz auta i da će on to obaviti sam. Drugotuženik je iskazao da je kuću u kojoj stanuje naslijedio od svojega oca kao staru kuću, koju je srušio i na tom mjestu izgradio novu kuću, staru kuću je srušio za vrijeme trajanja braka, oženio se 1965. godine, a kada je rušio staru kuću A je bio u dobi od 5 godina. Također, iskazao je kako su na toj kući on, njegov brat FO i otac imali jednaka prava, a brat mu je dao svoj dio. Nadalje, iskazao je kako njemu nije poznato da su njegova djeca prije sklapanja spornog ugovora vodili razgovore o podjeli imovine, jer je on rekao da nema nikakvog dijeljenja jer sve ide A. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja je li isplatio brata FO da bi on bio samovlasnik na nekretnini, drugotuženik odgovara da su on, otac i brat imali jednako pravo na kući, a da mu je brat svoj dio dao. Također, iskazao je kako je PČ tražila od brata da mu da preslike osobnih iskaznica, ali mu oni nisu rekli zašto ona to traži. Nadalje, iskazao je i kako on ne zna hoće li temeljem predmetnog ugovora njegov sin odmah uknjižiti svoje vlasništvo na nekretninama koje su predmet ugovora ili će to učiniti tek nakon n jegova smrti.
12. Saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja tužiteljica PČ iskazala je kako je između njezinih roditelja postojao dogovor da se njihova imovina podijeli na način da brat tužiteljica, LČ ostane u roditeljskoj kući te da mu pripadne i dio zemlje jer se on brine o roditeljima. Nadalje, iskazala je kako su na jednake dijelove njih troje trebal dobiti zemlju koja je površinom najveća, a koja se nalazi u [adresa], dok je njezinoj sestri dodatno trebala pripasti još jedna zemlja u [adresa] nešto manje površine. Tužiteljica je iskazala da prije nego li je brat tužiteljica sklopio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa ocem, prvotužiteljica je, sukladno dogovoru sa svim ostalim članovima obitelji kontaktirala odvjetnika kako bi napravili sve što je potrebno da se imovina rasporedi sukladno dogovoru na način kako je prethodno objasnila. S tim u svezi iskazala je kako su se svi usuglasili, i njezin brat i sestra, a i roditelji da pokrenu postupak kako bi rasporedili imovinu prema njihovu dogovoru. Također iskazala je ona pokrenula taj postupak, o čemu ona ima dokaze u vidu poruka jer su joj brat i sestra poslali slike svojih osobnih iskaznica te osobne iskaznice tate za potrebe sklapanja ugovora. Iskazala je kako ne zna zašto tada nije tražila i osobnu iskaznicu majke jer je zapravo javni bilježnik rekao čije osobne iskaznice treba. Iskazala je kako se sve to događalo u srpnju 2022., a nakon toga ona je otišla na more, da bi ju posljednjeg dana boravka na moru nazvao brat i rekao joj kako je on pozvao javnog bilježnika te da je s ocem sklopio ugovor prema kojemu sva imovina pripada njemu. Tužiteljice je iskazala kako je u to vrijeme njezina mama bila smještena u dom nakon što je prethodno operirana. Iskazala je kako su ona i njezina sestra nakon toga razgovarale s bratom i pitale ga zašto je to učinio, a svo to vrijeme razgovoru je bio prisutan i njihov otac koji je bio začuđen s onim što je čuo i ništa nije rekao. Također, iskazala je kako one oca nikada nisu pitale zašto je to učinio jer ga nisu htjele plašiti niti mu stvarati dodatan stres. S tim u svezi iskazala je da jedino što im je otac rekao je bilo da se ne svađaju. Prvotužiteljica je iskazala i kako njihov otac niti majka nikada u prisustvu tužiteljica nisu rekli da bi sva imovina trebala pripasti njihovom bratu. Iskazala je i kako nakon toga one više nisu smjele dolaziti k ocu jer je brat nazvao sestru i rekao joj je da više ne dolaze. Također, iskazala je kako s obzirom da je brat isključio telefon više nisu mogle niti stupiti u kontakt s ocem. Nadalje, iskazala je kako je ona u mjesecu listopadu 2022. pokušala doći ocu na rođendan, iako im je brat prethodno rekao da ne dolaze jer nas otac ne želi vidjeti, a tada joj je brat rekao da ne može ući u dvorište i da je otac ne želi vidjeti, ali je ona inzistirala da joj otac to sam kaže. S tim u svezi iskazala je kako je u tom trenutku proteklo dva mjeseca da nije vidjela oca, a niti tada ga nije uspjela vidjeti. Također, iskazala je kako su se nakon toga ona i sestra obratile Centru za socijalnu skrb kako bi im pomogli da ostvarimo kontakt s ocem. Nadalje, iskazala je da su djelatnici Centra otišli kod njihova oca i s njim su obavili razgovor, a prema njihovom izvješću otac ih ne želi vidjeti. Također je iskazala kako su tužiteljice pokušale održati sastanak s bratom u Centru za socijalnu skrb, ali se on tom sastanku nije odazvao. Prvotužiteljica je iskazala kako je brat tužiteljica ugovor sklopio s ocem, a da majka u isti uopće nije bila uključena. Također, iskazala je da su oni kao obitelj razgovarali o sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojega su trebali potpisati njihovi roditelji, tužiteljice i prvotuženik kao njihova djeca, dok je brat sam sklopio s ocem ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Prvotužiteljica je iskazala kako su roditelji tužiteljica i prvotuženika u braku od 1965. godine i oni su zajednički izgradili tu kuću, a brat nigdje nije naveo majku u tom ugovoru i nigdje ne stoji obveza da se brine o majci. Nadalje, iskazala je kako sklapanju predmetnog ugovora nije prethodila nikakva svađa nje i njezina oca i da tužiteljice nisu imale nikakvih sukoba s ocem. U vrijeme dogovora oko sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju otac je mogao shvatiti o čemu razgovaraju.
13. Saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja drugotužena AČ, u bitnome je iskazala istovjetno kao prvotužiteljica. Iskazala je kako su kao obitelj imali dogovor o podjeli imovine do kojeg u konačnici nije došlo premda su vjerovali jedni drugima. S tim u svezi iskazala je kako je dogovor bio zemlja koja je bila najveća površinom bude podijeljena na jednake dijelove između nje, brata, ovdje prvotuženika i sestre, ovdje ptvotužiteljice, a zemlja koja je manje površine trebala je pripasti isključivo njoj, dok je kuća, okućnica, šuma i druga zemlja trebala pripasti bratu. Iskazala je i kako je prvotužiteljica uzela njihove osobne iskaznice kako bi napravila sve što je potrebno za sklapanje ugovora, međutim do toga nije došlo. Drugotužiteljica je iskazala kako je ona svakodnevno zvala svoje roditelje, međutim nakon nekog vremena nije mogla stupiti u kontakt s ocem jer je brat isključio telefon, a u to vrijeme majka je bila smještena u dom. Nadalje, iskazala je kako je njezina kćer, nazvala njezinu nećakinju – kći njezina brata i pitala ju zašto ih drugotužiteljica ne može dobiti na telefon, a kada je stupila u kontakt s bratom on je drugotužiteljici rekao da je s ocem zaključio ugovor kojim je svu imovinu prepisao na sebe. Također, iskazala je kako ju je brat nazvao na telefon i potom je čula da govori ocu da joj otac kaže da ih ne želi vidjeti jer ga oni izbacujemo iz kuće. Pitala je brata zašto to čini, a on je rekao da to govori otac. Nadalje, iskazala je kako tužiteljicama otac nikada nije rekao da bi tako što učinio niti im je nakon sklapanja tog ugovora rekao da je svu imovinu prenio na brata. Iskazala je kako je njihova majka brinula o ocu do siječnja 2022. godine, jer je u veljači iste godine operirana i to u tri navrata, a do tada je bila pokretna. Drugotužiteljica je iskazala kako njihov otac ostvaruje prihode od mirovine, dok je majka ostvarivala naknadu za tuđu pomoć i njegu od Centra za socijalnu skrb, a ne zna tko sada prima naknadu od Centra za socijalnu skrb koju je prethodno primala majka za skrb o ocu, ali zna da je majka u međuvremenu ostvarila pravo na invalidninu. S tim u svezi iskazala je kako joj je majka rekla da brat prima onu naknadu koju je majka nekada primala za brigu o ocu, kao i naknadu za brigu o njoj. Nadalje, iskazala je kako ne zna ima li njezin brat vlastitih prihoda. Nadalje, iskazala je kako se brat brine o njihovim roditelja i on valjda plaća i smještaj u domu za majku , a koliko zna majka ne prima mirovinu. Drugotužiteljica je iskazala kako je i njihov otac trebao potpisati ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su planirali sklopiti u srpnju 2022. godine, a ona ne može znati bi li otac znao što potpisuje tada. Također, iskazala je kako smatra da je njezin otac bio izmanipuliran od strane njezinog brata te da ona nikada nije bila u sukobu sa svojim roditeljima.
14. Saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja tuženi LČ, iskazao je kako nema nešto posebno za reći. U svom iskazu potvrdio je iskaze tužiteljica o tome da je između njih i njihovih roditelja postojao dogovor prema kojemu bi zemlja koja je površinom najveća podijeli na tri jednaka dijela njemu i njegovim sestrama. S tim u svezi iskazao je kako se ta zemlja prodavala 2021. godine putem javnog oglasa godinu dana i da se prodala u tom razdoblju, oni bi podijelili dobiveni iznos na jednake dijelove. Nadalje, iskazao je da nakon što je proteklo godinu dana od oglasa trebalo je ponovno obnoviti oglas i platiti oglas, međutim majka se razboljela i oglas jednostavno nisu obnovili. Iskazao je kako su majci amputirali prst i petu tako da se on četiri mjeseca brinuo o majci i o ocu. Nakon što su majci amputirali potkoljenicu otac je shvatio da ću se prvotuženik morati brinuti o njih oboje jer su nepokretni i tada mu je rekao da nazove javnog bilježnika jer će njemu ostaviti svu svoju imovinu. S tim u svezi iskazao je kako je on oca tada pitao je li siguran da to želi učiniti jer je znao da će se sestre ljutiti zbog toga budući da su prethodno imali dogovor o podijeli imovine, ali on je rekao: "Neka se ljuti tko god hoće, ja sam tako odlučio." Nadalje, iskazao je kako je tom razgovoru s ocem bila prisutna i majka i ona se sa svime suglasila. Također, iskazao je da je nakon toga otac rekao da pozove svećenika. Nadalje, iskazao je kako s obzirom da nije pozvao javnog bilježnika kad je došao svećenik, otac je zamolio svećenika da on to učini. Svećenik je rekao CČ da otac želi prepisati imovinu na njega te da on pozove javnog bilježnika, što je on i učinio te je pozvao BČ. S tim u svezi iskazao je kako on tog čovjeka osobno ne poznaje, on je došao, ocu je sve objasnio, a prvotuženik je oca još jednom pitao je li siguran da to želi učiniti i on je potvrdno odgovorio. Kada je oca pitao zašto to čini, otac je odgovorio da su on i majka sada nepokretni te da prvotuženik brinuti o njima, kao što i čini već, tada sedam godina, a do siječnja 2022. o ocu se brinula majka zajedno s njim, a on zbog brige o ocu niti nema stalno zaposlenje. Prvotuženik je iskazao kako je otac vlasnik zemlje koju su prema dogovoru trebali podijeliti na tri jednaka dijela, a tu zemlju označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu izostavili iz spornog ugovora, jer je takva bila izričita volja njegovog oca i otac je zahtijevao da se sve prepiše na prvotuženika. Prvotuženik je iskazao i kako su njegove obveze prema spornom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju da oca kupa, hrani, da brine o njegovom zdravlju, o higijeni, o pribavljanju lijekova, da mu osigura topao dom i da mu omogućim posjete prema njegovoj želji, također je iskazao da misli da je temeljem predmetnog ugovora dobio četiri čestice, ali ne zna kolika je ukupna površina zemlje koju je dobio ugovorom, to ga nikada nije zanimalo. Iskazao je kako su njegove sestre bile u kontaktu s ocem i to tako da su nakon sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju dva puta bile u kući kod oca, s tim da su prilikom zadnjeg boravka u kući ispraznile ormar sa stvarima koje su pripadale i ocu i majci, a radi se o vrijednim stvarima poput rukotvorina koje su nasljedstvo njihovih roditelja, a tada su rekle da je to njihov miraz, dok je prvotužiteljica odnijela stvari koje nisu predstavljale miraz. Nadalje, iskazao je kako je on Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju dao na provedbu, predao ga je u gruntovnicu i katastar. Tuženi LČ iskazao je kako su nekretnine navedene u ugovoru isključivo vlasništvo njegovog oca. Nadalje, iskazao je da naknada za koju su njegove sestre navele da je primala njihova majka za tuđu pomoć i njegu za brigu o njihovom ocu je zapravo očeva osobna invalidnina, a to piše na čeku kada ga dobije. Također, iskazao je kako njegova majka nije bila prisutna u trenutku zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ali se ona s tim izričito suglasila putem telefona. Nadalje, iskazao je kako on tužiteljice, svoje sestre nije kontaktirao prije sklapanja spornog ugovora jer je htio ocu ostaviti još vremena da razmisli o svojoj odluci, a nazvao ih je kada su sklopili ugovor. Tada su sestre, ovdje tužiteljice došle kod njega u kuću i on im je ugovor pokazao, a prvotužiteljica mu je ugovor uzela i odnijela ga svom odvjetniku, a vratila mu je ugovor nakon desetak dana jer joj je rekao da će ju tužiti. Iskazao je i kako je prvotužiteljica tom prilikom ocu rekla da je on neuračunljiv, a o tome postoji snimka.
15. Svjedok BČ iskazao je kako on radi kao javnobilježnički prisjednik i običaj je da se izađe na teren u situacijama kada je potrebno radi sklapanja ugovora otići kod osobe koja je starija ili nepokretna, a kao što je bilo u ovom slučaju. Iskazao je kako je on na molbu gospodina CČ koji je prethodno došao njemu u ured sa predmetnim ugovorom, te zatražio da izađu na teren radi sklapanja istog. S tim u svezi iskazao je da budući da se radilo o ugovoru koji se trebao solemnizirati, on je to učinio u skladu sa člankom 57. Zakona o javnom bilježništvu gdje se uvjerio u sposobnost stranke za sklapanje pravnog posla, da postoji volja za sklapanjem pravnog posla, te nakon čitanja predmetnog ugovora stranci da je suglasna sa sadržajem predmetnog ugovora. Svjedok je iskazao kako je on objasnio gospodinu JČ da će svaku stranicu ugovora morati vlastoručno potpisati, ali on mu je rekao da nije u mogućnosti potpisati se jer je bilo potrebno jako puno potpisa, pa mu je svjedok objasnio da se umjesto potpisa može staviti otisak kažiprsta desne ruke. Nadalje, iskazao je da su nakon toga otišli u ured, solemnizirali ugovor i strankama uručili njihove primjerke i tu je posao svjedoka bio završen. Nadalje, iskazao je i kako prije sklapanja predmetnog ugovora, odnosno ovjere potpisa na istome nisu pribavili liječničku potvrdu za gospodina JČ o njegovom zdravstvenom stanju, jer isto nije smatrao potrebnim
15.1. Sud je iskaz svjedoka BČ u cijelosti prihvatio i isti cijenio iskrenim jer je navedeni svjedok nastupao u obavljanju svojih zakonom dodjeljenih ovlasti, njegov iskaz u suglasju je s iskazom svjedoka CČ, i samog drugotuženika te sud nema razloga posumnjati u istinitost njegova iskaza.
16. Svjedok KO iskazao je da je on susjed LČ i pokojnog OO već 75 godina te da ih poznaje cijeli njegov život. Inače KČ zovu A i on je ostao bez posla te je u potpunosti preuzeo brigu i skrb o pokojnom OO, ali također je skrbio i o majci ĐČ. LČ je o OO skrbio 24 sata obavljao je sve poslove vezane za brigu i skrb, vozio ga je doktoru, te je o njemu skrbio kao o malom djetetu, dok Blaževe kćeri ovdje tužiteljice PČ i AČ su dolazile samo povremeno, nedjeljom u posjetu OO. Nadalje, iskazao je da mu je poznato da je OO ostavio svoju imovinu A i smatra da je on to i zaslužio jer mu se u potpunosti posvetio i o njemu brinuo. OO je sve do unazad par dana pred smrt bio u potpunosti svjestan, imao je paraliziranu ruku, ali je u glavi bio sto posto svjestan i orijentiran. Iskazao je da su često razgovarali i on se sjećao svega što se prije događalo još dok je bio u JNA i o tome je govorio, a također je rekao da će sve ostaviti A, jer se A brine o njemu, a bio je ljut na AČ i PČ i rekao da mu one ne moraju doći čak niti na sahranu. Razlog njegove ljutnje bio je u tome što su one tvrdile da on nije zdrav i da nije znao što čini kada je imovinu ostavio A, a on se s tim nije slagao i bio je ljut što su ga one tužile. Nadalje, u odnosu na to je li tko još skrbio o OO, svjedok je iskazao da je KČ znala pomoći njegova supruga MČ koja je inače trgovkinja pa je u skladu sa svojim slobodnim vremenom i ona pripomagala. Nadalje, u odnosu na to je li OO imao kakvih zdravstvenih tegoba, odnosno je li bio hospitaliziran i koristio kakvu terapiju svjedok je iskazao da je OO obavljao redovne kontrole krvi, išao je na nekakve preglede, dobivao je pelene, ali je on samo obavljao te pretrage i odmah bi se vratio kući.
17. Nadalje, iskazao je da je A previjao OO jer je imao pelene, kupao ga je i pripremao mu je hranu jer OO nije mogao svašta jesti, on je ležao u krevetu i trebao je pomoć, nekada ga je u invalidskim kolicima vozio na dvorište, prošetao s njim, nabavio je bolnički krevet za njega, vozio ga je gdje je trebao, ali OO je u glavi bio zdrav. Nadalje, u odnosu na brigu o kojoj je iskazivao svjedok je iskazao da je mislio na fizičko stanje OO. Nadalje, svjedok je iskazao da su OO i njegova supruga imali dobar odnos, ali je ĐČ smještena u dom prije 3 do 4 godine, jer je imala dijabetes i amputirana joj je noga pa se nije mogla više brinuti sama o sebi, a A je bilo prezahtjevno bilo brinuti istovremeno i njoj i o OO koji je također trebao skrb, a dok je mogla ĐČ se brinula o OO, te da su stanovali skupa u kući u [adresa] sve dok ĐČ nije smještena u dom. Nadalje, svjedok je iskazao da su ĐČ i OO zajedno adaptirali kuću, odnosno ta kuća je bila stara kuća, ĐČ se iz Klakara udala u [adresa], ona nije bila zaposlena, a OO je radio kao serviser u automehaničarskoj radioni tzv. Jasinje, bavili su se poljoprivredom, imali su nešto zemlje i obrađivali su vrt. Oni tu staru kuću zapravo nisu adaptirali, nego su je srušili i na tom mjestu su izgradili novu kuću za što su podigli kredit, a dio su financirali iz njegove plaće i prihoda kojeg bi ostvarili prodajom stoke. Nadalje, iskazao je da je OO pomagala u obradi zemlje i stočarstvu, bila mu je supruga, to su radili zajedno i ona je bila domaćica. U odnosu na to kome će ostaviti svoju imovinu, svjedok je iskazao da nije prije primjećivao što je o tome OO govorio, ali kada je pao u krevet i kada je A preuzeo brigu o njemu, on je tada rekao da će sve ostaviti njemu, a OO je rekla da su njihove kćeri dobile miraz pri udaji i dobile su automobile pa su one time namirene i nemaju što tražiti. U odnosu na to kada je bila adaptacija kuće svjedok je iskazao da je to bilo prije najmanje 40 godina kada se OO udala za OO ona je došla u staru kuću pa su je srušili i napravili novu, a poslije su A kao članovi zajedničkog kućanstva sa TČ i OO renovirali tu kuću na način da su zidali dvorišne zgrade, stavili fasade na kuću, uveli centralno grijanje, napravili im kupaonu i wc, mijenjali podove, stolariju i diran je i krov. Sve to nisu OO i OO sami pa su troškove toga snosili A i njegova supruga.
17.1. Iskaz svjedoka KO sud prihvaća i cijeni ga iskrenim, budući da je isti u skladu s ostalim dokazima provedenim u postupku te je imao neposredna saznanja o Blaževu stanju, a isto tako kao dugogodišnji susjed imao je neposredna saznanja o tome koju su imovinu OO i OO imali, tko je ulagao u kuću i kako je ona napravljena, a sud nema razloga posumnjati u njegovu nepristranost.
18. Svjedokinja ŠO na ročištu za glavnu raspravu od 25. veljače 2026., iskazala je da je supruga tuženika i njen suprug, ona i njihova djeca stanovali su zajedno sa pokojnim TČ i pokojnom OO, stanovali su pod istim krovom, ali su imali odvojene ulaze i jedno zajedničko dvorište. Njen svekar, pokojni OO doživio je moždani udar i 9 godina je bio polupokretan te je ležao u krevetu jer su mu desna ruka i noga bile disfunkcionalne i njen suprug je morao napustiti posao kako bi se brinuo o njemu, ali i o svekrvi OO kojoj su prije tri i pol godine amputirali nogu. Tada je situacija bila teška jer je svekar ležao u jednoj sobi, a svekrva u drugoj, dok je njen suprug boravio u srednjoj sobi između njih, a kako bi o njima mogao skrbiti. Nadalje iskazala je da je suprug izdržao tako tri mjeseca i više nije mogao ni fizički niti psihički jer svekar je bio razuman, bio je zdrave glave dok je svekrva bila jako zahtjevna i bila je psihički loše od bolova koje je trpjela te se suprug s njom nije mogao lako nositi. Iskazala je da je u njihovu kuću svake nedjelje dolazio velečasni BO kako bi pričestio svekra i jedne nedjelje kada je došao, svekar je od njega tražio da mu dovede odvjetnika i javnog bilježnika kako bi sačinio Ugovor sa njenim suprugom, a temeljem kojeg ugovora bi njenom suprugu ostavio kuću. Svekar je to htio jer se njen suprug o njima brinuo. Tada mu je njen suprug rekao da ne čini to jer će se njegove sestre naljutiti, a OO je rekao da ga ne zanima njihova ljutnja i da one nisu ništa zaslužile jer u to vrijeme one su bile na moru i niti jednom nisu nazvale da pitaju kako su OO i OO. Inače one bi znale doći nedjeljom vrlo kratko, malo bi sjedile, nalakirale nokte i dok bi se lak osušio one bi već otišle. Nakon što je ugovor sklopljen, suprugove sestre se s tim nisu slagale i su ih posljednji put vidjeli na sahrani OO prije tri mjeseca, a s njima danas nemaju nikakav odnos. Inače su svekar i svekrva govorili da njima ne treba dati ni tačke zemlje i da im niti jedna od njih ne treba doći na sahranu jer su bili povrijeđeni što one o njima nisu nimalo marile. Nadalje, iskazala je da ipak kada su i svekar i svekrva umrli njen suprug je obavijestio svoje sestre o njihovoj smrti i rekao im da ako žele doći na sahranu da dođu te su bile i na Blažovoj sahrani i na Ružičinoj, ali one nisu sudjelovale u troškovima pogreba i karmina. Nadalje iskazala je da su temelje kuće i tri prostorije sagradili su svekar i svekrva, a njen suprug i ona su samo to nadograđivali, na kući su obnavljani krovovi, stolarija, napravljene su kupaone, centralno grijanje i dvorište, a to su financirali djelomično suprug i ona, a djelomično svekar i svekrva. Suprug i ona su uložili više jer su imali više i dograđivali s obzirom da su djeca trebala svoje sobe pa su imali više radova nego oni u njihovom dijelu kuće. Nadalje, iskazala je svekrva je znala za ugovor i ona je rekla da su njezine kćeri dobile svoj dio da kuća pripada sinu, odnosno njenom suprugu i da one nemaju tu što tražiti. Iskazala je da je kuću stekao OO nasljeđivanjem iza svoga oca te da su srušili staru kuću i na tom mjestu izgrađena je nova kuća, a vjenčali su se u svibnja 1965. te da svekrva nije imala imovinu. Nadalje, svjedokinja je iskazala da je OO brinula o OO zajedno sa njenim suprugom, te da je održavala tu kuću dok je mogla, a kada se sklapao predmetni ugovor, svjedokinja je iskazala da je OO u bolnici. U odnosu na to u kakvom je stanju bila OO kada se sklapao predmetni ugovor, svjedokinja je iskazala da OO tada nije bila psihički loše, do psihičkog narušenja zdravlja došlo je nakon sklapanja toga ugovora, te je primala naknadu koja se njoj isplaćivala jer je njoj amputirana noga, mislim da se radilo o invalidnini. Nadalje, svjedokinja je iskazala da je predmetna kuća sagrađena gradili nakon sklapanja braka te da nije postojao nikakav dogovor oko podjele imovine.
18.1. Sud iskaz svjedokinje ŠO prihvaća i cijeni ga iskrenim u potpunosti, jer je svjedokinja živjela u zajedničkom kućanstvu s OO i imala saznanja u kakvom je stanju bio, te je odnosu na Blaževo stanje, i u odnosu na to što su OO i OO zajedno stekli iskazivala u skladu s ostalim dokazima provedenim u postupku i u skladu s iskazima svjedoka ĆČ, KO, MO, ŽČ, CČ.
19. Saslušana je Svjedokinja ŽČ na ročištu od 25. veljače 2026. koja je iskazala da je medicinski djelatnik i od 2019. pa sve do kraja jedanaestog mjeseca 2022. dolazila je u kuću pokojnog OO radi pružanja zdravstvene skrbi u kući. Iskazala je da je OO pružala zdravstvenu skrb 5 dana u tjednu po jedan sat. Nadalje iskazala je da ono što zna o njegovu odnosu sa njegovom djecom i ugovoru i kući je ono što joj je sam OO pričao, jer obično kada se pacijentu ide tako često s njim se izgradi odnos te on počne govoriti o svojim osobnim i privatnim stvarima. Jednom prilikom OO je plakao i rekao joj je da ga njegove kćeri tuže i za njega tvrde da nije pri zdravoj pameti jer je kuću odlučio ostaviti sinu, a on je tu odluku donio jer je sin brinuo o njemu. Dok je Blaževa supruga OO bila zdrava, ona i sin LČ su brinuli o OO, ona je četiri dana dolazila raditi vježbe s TČ, a jedan dan su ga njegov sin LČ i ona kupali, a inače dok nije bila ondje, mijenjanje pelena i ostalu brigu preuzimali su OO i LČ, a kada je OO smještena u dom svu tu brigu na sebe je preuzeo sin LČ. Nadalje, iskazala je da je OO bio razuman odnosno bio je pri zdravoj pameti, znao je sve i mogao je sve shvatiti, pričao je i o prošlosti. Jedanput mjesečno dolazila mu je dolazila vaditi krv, a on je vodio računa kada je ona dolazila, kada se navršavao mjesec od zadnjeg vađenja i sve je to jako dobro pamtio. On joj je rekao kako je tražio svog sina da zove javnog bilježnika da se napravi taj ugovor jer je smatrao da je sin zaslužio dobiti kuću, a za kćeri je rekao da nisu ništa zaslužile, jer mu nisu čašu vode dohvatile. Iskazala je da njegove kćeri nije poznavala i nije ih ondje nikad vidjela, a po priči OO one su dolazile nedjeljom njima u posjet. Nakon što je taj ugovor napravljen kćeri su se pobunile i tada su tužile OO a što je njemu jako teško palo. Nadalje, iskazala je da stvarno ne zna je li OO bila upoznata sa sklapanjem ugovora, te misli da je tada već bila smještena u dom. Nadalje, iskazala je da točno ne zna kada se OO razboljela, ali misli da je to bilo tijekom 2022., ona je imala ranu na nozi koju joj je ona previjala, a nakon toga joj je ta noga amputirana i smještena je u dom.
20. Tijekom postupka saslušana je svjedokinja MO. Na ročištu održanom 26. svibnja 2026., iskazala je da je ona fizioterapeut i pokojni JČ bio je njen pacijent. Ona je odlazila u njegovu kuću jedan vremenski period 3 puta tjedno, a potom i dva puta tjedno radi fizikalne terapije koju je obavljala u jutarnjim satima. JČ imao je moždani udar, ne zna točno koje godine, te je imao intracerekalno krvarenje i bio je u procesu rehabilitacije. Iskazala je da ne zna točno vrijeme kada je obilazila JČ s obzirom da je prošao određeni vremenski period. OO je bio motorički nesposoban, ali je bio svjestan i odgovoran. Ona je dolazila kod OO još dok je bila živa njegova supruga UČ i tada su se o OO brinuli ona i njihov sin LČ. Gospođa UČ imala je ranu na prstu koji je amputiran pa je zatim amputiran i drugi prst i ona je preminula. Dok je gospoda UČ bila tako lošeg zdravstvenog stanja, i o njoj, i o OO brinuo je njihov sin, a kojem je to nakon nekog vremena postalo neizdrživo pa je gospodu UČ smjestio u privatni dom za stare i nemoćne, a OO je ostao kući. Sin UČ i OO je iz dijela kuće u kojoj je stanovao prešao u dio kuće u kojem je stanovao OO kako bi bolje skrbio o njemu. Nadalje, iskazala je da iz razgovora sa TČ zna da mu je bilo jako žao sina jer je imao puno brige i obveza oko njega i UČ. Također, iskazala je da zna da je UČ govorila da će svu imovinu ostaviti sinu, a i znala se požaliti na svoje kćeri koje ju nisu obilazile. Osim što je u kući OO vidjela za života UČ i njihova sina KČ, vidjela je ondje i Ivanovu djecu koja su obilazili baku i djeda. Njihovih imena se ne sjeća, ali znam da je jedna unuka bila zaposlena u Zagrebu kao babica, a druga u [adresa] kao prosvjetni djelatnik te je LČ imao i sina. Nadalje, iskazala je da je nju plaćao njen poslodavac, Ustanova za kućnu njegu ”Gajger”, a sredstva su osigurana putem HZZO-a. Svjedokinja je iskazala kako OO higijenu nije mogao obavljati samostalno, a kako je i iskazala od posljedica moždanog udara bila mu je oduzeta desna strana pa bi nešto od hrane, i to samo krute, mogao uzeti lijevom rukom dok kašastu hranu nije mogao uzimati samostalno. Kod hranjena su mu pomagali supruga za života i sin, a hranu je najčešće pripremala snaha.
20.1. Sud iskaze svjedoka MO i ŽČ prihvaća i cijeni iskrenima jer su iste iskazivale nepristrano i logično u dijelu u kojem su iste iskazivale o stanju OO, jer su iste prema svom stručnom znanju mogle procijeniti u kakvom je stanju bio OO te su iskazivale u skladu s provedenim vještačenjem i ostalim dokazima u postupku, a drugi dio iskaza sud nije posebno cijenio budući da nemaju saznanja načinu stjecanja imovine OO i OO.
21. Svjedok CČ iskazao je da je OO i LČ upoznao u ljeto 2022. jer su oni bili susjedi njegova strica velečasnog BO. U to vrijeme on je imao odvjetnički ured i njegov stric ga je kontaktirao te rekao da njegovi susjedi imaju nekakva pitanja glede određenih pravnih odnosa pa je rekao stricu da može razgovarati s njima i pokušati dati odgovore na njihova pitanja te da im može dati njegov kontakt. Iskazao je da ga je Nakon toga kontaktirao LČ i dogovorili su se da on dođe kod njega kući te je došao sa njegovim stricem i tada mu je LČ pričao da on ima teško pokretnog oca i da bi otac htio njemu ostaviti kuću, da on brine o tom ocu pa sam mu pojasnio pravnu prirodu ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, a LČ ga je pitao može li on pristupiti kod njih kući i sve to pojasniti OO jer bi možda i OO imao nekakvo pitanje glede takvih ugovora. Nadalje, iskazao je da je otišao u [adresa] i sa sobom je ponio primjerak Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kada je došao OO je bio u polusjedećem položaju i gledao je tv te mu je pojasnio pravnu prirodu ugovora o doživotnom uzdržavanju i čitao mu tekst tog ugovora, a kada je došao do odredbe koje se odnose na obveze koje ugovorom preuzima davatelj uzdržavanja OO mu je rekao da to sve već ionako čini LČ i da nema tko drugi te da to ne treba ni navoditi u Ugovoru. Iskazao je da je tada OO naveo da ima dvije kćeri koje dođu samo na kavu, ali nije govorio koliko često. Nadalje iskazao je kako misli da je OO mogao sve razumjeti što mu je govorio jer se upustio u komentiranje onoga što govorim. Nadalje, iskazao je kako ne zna je li njegova supruga OO znala za sklapanje tog ugovora, OO mu nije spomenuo da je i ona bolesna te da će i ona trebati skrb ako se vrati kući. Nadalje, iskazao je da ne zna jesu li kćeri znale za predmetni ugovor jer o tome nisu razgovarali. Nadalje, svjedok je iskazao da nije sastavio cijeli ugovor on je samo KČ uručio primjerak ugovora i onda je po tom primjerku učinjena konačna verzija dodavanjem zemljišno knjižnih oznaka nekretnine i slično. Kada je bio u [adresa] onda ga je LČ pitao bi li mogao kontaktirati i nekog od javnih bilježnika da izađe na teren radi ovjere te je on pozvao javnobilježnički ured ŽO i sa BČ dogovorio da ga jedan dan poslije posla odveze u [adresa] što je i učinio. Nadalje, iskazao je da je bio prisutan kod ovjere ugovora, BČ iz javnobilježničkog ureda je sjeo uz Blažev krevet pitao ga zna li zašto je došao pa mu se predstavio, a OO mu je odgovorio da zna da je on tu radi ovjere Ugovora te je BČ ponovno pojasnio predmetni ugovor i strankama ga pročitao prije ovjere. Nadalje, iskazao je da OO nije bio pod prisilom, obmanom ili nagovorom. Taj ugovor bio je njegova volja odnosno, njegov prijedlog i njegova želja. Svjedok je iskazao da gospodu OO nije nikada vidio i tamo je bio svega dva puta u razmaku nekoliko dana, te da ne zna koliko je prošlo između dana od kad je KČ objasnio pravnu prirodu ugovora do ovjere toga ugovora, te da gospođu OO nije vidio i da ona tada nije bila u kući.
21.1.Sud je iskaz svjedoka CČ prihvatio i cijeni ga iskrenim u dijelu u kojem je isti iskazivao da je OO bio svjestan svega, jer je isti iskazivao u skladu s provedenim vještačenjem i iskazima ostalih svjedoka u postupku.
22. Svjedokinja DČ na ročištu za glavnu raspravu 26. svibnja 2026. iskazala je da joj je poznat razlog poziva na sud jer joj je o tome pričala prvotužiteljica PČ, koja je njena dugogodišnja prijateljica i to više od 30 godina. Iskazala je kako ona njezina oca OO nije vidjela jako dugo, ali bilo joj je poznato njegovo zdravstveno stanje jer joj je o njemu govorila PČ. Nadalje, iskazala je da poznaje i njezina brata kojem je zaboravila ime, a njega je najčešće vidala kod PČ na dječjim rođendanima. Oni su kao obitelj bili u dobrim odnosima. Iskazala je da je postojao nekakav usmeni dogovor da će se zemljište u [adresa] kod Centra ”Rahlicki” koje je pripadalo OO dobiti PČ i njezina sestra AČ, a na kraju je ta zemlja pripala njihovu bratu i to ih je povrijedilo pa je došlo do narušenih odnosa i ovoga postupka. PČ je živjela u [adresa] pa se preselila u Brod, te je vrlo često nedjeljom išla na ručak kod mame i tate, a nakon što je majka završila u domu, ona i sestra su je nedjeljom posjećivale u domu. Nadalje iskazala je da joj je PČ rekla da je OO imao moždan udar i da je pao u krevet, a tada se o njemu brinuo Marijin brat i njezina mama. Nadalje, svjedokinja je iskazala da joj je PČ pričala da je OO napravio nekakav ugovor i nekretninu darovao bratu, a ni ona sama ne zna zašto je on to učinio. Ona misli da je brat utjecao na OO i nagovorio ga na sklapanje takvog ugovora, iako je postojao drugi usmeni dogovor, odnosno iskazala je kako smatra da je PČ povrijedilo samo raspolaganje zemljišta u [adresa] kod Centra „Rahlicki“, jer je svakako kuća trebala pripasti bratu prema usmenom dogovoru. Nadalje u odnosu na imovinu majke tužiteljice, pokojne OO, svjedokinja je iskazala da je sva imovina bila zajednička imovina njezinih roditelja. Kuću je naslijedio njezin otac, ali su oni na toj parceli izgradili novu kuću, zajednički, a o načinu stjecanje ostale imovine iskazala je da nema saznanja, te da nije nikada bila prisutna razgovorima u kojima se pričalo o podjeli imovine, nego sve zna po kazivanju PČ. Nadalje, svjedokinja je iskazala da su pokojni OO i OO jako dugo zajedno te da su imali dobar i skladan odnos, te je OO najviše o njemu brinula dok se i sama nije razboljela.
23. Svjedokinja RČ saslušana na ročištu za glavnu raspravu 26. svibnja 2026. iskazala je da je PČ, ovdje prvotužiteljica njena dugogodišnja prijateljica te ju poznaje 37 godina. Zna da je ona sa svojim bratom, sestrom i roditeljima imala dogovor da će neka zemlja za koju pretpostavlja da je bila zajednička imovina njezinih roditelja ići na tri dijela, odnosno podijelit će ju PČ, LČ i AČ dok bi neki drugi dio trebao ostati samo AČ te da ne zna je li postojao nekakav dogovor u vezi kuće. Poznavala je JČ, ali ga nije dugo vidjela. Misli da tamo nije odlazila još od tinejdžerskih dana. Nadalje, iskazala je da zna da se razbolio i da je ležao u krevetu, ali ne zna od čega je bolovao. O njemu je brinula Marijina mama OO sve dok se nije razbolila, a nakon što se razbolila smještena je u dom, pa je brigu o njima preuzeo Marijin brat A kojeg smo zvali ”tetak". Nadalje, sve ovo o čemu je iskazivala poznato joj je iz razgovora sa PČ, jer ona nije bila prisutna njihovim usmenim dogovorima, ali zna da se godinama pričalo o toj zemlji i dogovoru da će ga dijeliti na tri dijela. PČ joj se kao prijateljica povjerila da se jako razočarala što se taj dogovor nije ostvario. Nadalje iskazala je da je PČ posjećivala oca dok je bila živa gospoda OO, za kasnije ne zna. PČ joj nije govorila o tome kakav je njezin otac u komunikaciji i može li se s njim razgovarati, ali zna da je komunikacija prestala zbog svađe koja je nastala zbog te zemlje.
23.1. Iskaze svjedoka DČ i RČ sud nije posebno cijenio jer iste nemaju bitnih saznanja o tome o tome od čega je OO bolovao, odnosno u kakvom je stanju bio. Osim u dijelu u kojem je svjedokinja CO iskazivala da su OO i OO zajedno sagradili kuću u kojoj su živjeli, jer je ista u bitnome iskazivala u skladu s ostalim svjedocima, dok RČ nema saznanja o tome kako su OO i OO stekli kuću i ostalu imovinu.
24. Na ročištu za glavnu raspravu 26. svibnja 2026., saslušana je svjedokinja ĆČ. Svjedokinja je iskazala da su njen tata i Blaževa baka bili u srodstvu drugog stupnja. Iskazala je da je OO posjećivala nekoliko puta godišnje, najčešće po katoličkim blagdanima (Božić i Uskrs), a tada je znala i njegova supruga OO doći kući iz doma. OO je bio svjestan, pričali su o njegovu zdravstvenom stanju, odgovarao je na njena pitanja, pitala ga je dolazi li mu medicinska sestra i znao je reći kada je i koja sestra dolazila, a također je i on nju pitao za njenu obitelj. Nadalje, iskazala je da je znao je svu njenu djecu poimence, za sve tri njene kćeri kao i za njenog supruga. Nadalje svjedokinja je iskazala da o njihovim obiteljskim odnosima ne zna ništa, ne zna jesu li imali imovine i jesu li i kako njome raspolagali. O OO i OO brinuo je njihov sin A, odnosno LČ, ali pored sina KČ imao je kćeri ĆČ i AČ, ali ne zna jesu li one o njemu brinule, ona ih nekoliko puta srela kod OO, kada su došle kod njega u posjetu kao gosti. Nadalje, iskazala je kako je OO brinula o OO dok je mogla. U odnosu na to kada je izgrađena kuća u [adresa] svjedokinja je iskazala da ne zna kada je izgrađena, ali zna da su ju gradili nakon što su se vjenčali OO i OO, ali ne zna koja je to godina bila. Nadalje, iskazala je da su OO i OO nadozidali tu kuću, a kada je prolazila vidjela je i nove prozore i ne zna tko je to promijenio, ali misli da su to sve OO i OO, a okućnicu je održavala OO, te su to sve radili dok su bili zdravi. A nakon što su se razboljeli iskazala je da misli da su to valjda preuzeli sin A i njegova supruga ŠO jer su oni tamo stanovali, te da i danas tamo stanuju Blažev sin A, njegova supruga, jedna kći i sin.
24.1. Iskaz svjedokinje ĆČ prihvaća i cijeni iskrenim dijelu u kojemu je ista iskazivala da je pokojni OO bio svjestan jer isto proizlazi iz drugih dokaza provedenih u tijeku postupka, te je u skladu s ostalim iskazima svjedoka koji su iskazivali jednako. Sud prihvaća i iskaz svjedokinje i cijeni ga iskrenim u dijelu u kojem je iskazivala da su OO i OO sami sagradili kuću i budući da su drugi svjedoci iskazivali jednako.
25. Svjedok IČ iskazao je da je on suprug drugotužiteljice i niti on niti njegova supruga nisu odmah znali za predmetni ugovor kojega je pokojni punac zaključio sa šogorom, on je za to naknadno čuo od supruge. Nadalje, iskazao je da je punac imao zdravstvenih problema i o njegovu zdravstvenu stanju, odlasku liječniku i rehabilitaciji više su brigu vodili supruga, on i sestra njegove supruge nego Blažev sin. Pokojni punac je nakon moždanog udara bio u [adresa], otprilike 2022. godine. Na rehabilitaciji i tamo su ga posjećivali on i supruga te sestra njegove supruge, a kada je on otpušten s rehabilitacije oni su njegovoj kući odlazili redovito, jer je on bio nepokretan, ležao je u krevetu, a njegova supruga ga je i šišala. Uslijed obiteljskih svađa koje su se dogodile 2020. godine, prestao je dolaziti kod punice i punca, ali kada se punica razbolila završila je u domu na Jelasu pa mu je bilo žao, a i supruga je to očekivala od njega, popustio je i posjetio ju je u domu, ali u njihovu kući više nikad nije išao. Prilikom jednog posjeta pitao je punicu što je s tim ugovorom kojeg je šogor napravio s puncem, a ona je rekla da ne zna ništa. Nije se htio previše petljati jer se ni supruga nije petljala u odnose koje je on imao sa svojom obitelji. Međutim, i punica i punac za života su najmanje 100 puta pred njim rekli da taj dio zemlje zvane Jerečište se ima dijeliti na tri dijela: na AČ, ĆČ i A dok bi treći manji dio bio samo Blaženkin, a šuma i kuća bi pripali šogoru. Taj dogovor nije ispoštovan jer je pokojni punac sve dao šogoru. Nadalje, iskazao je da je tu zemlju o kojoj je ranije iskazivao pomogao uknjižiti na punicu i punca, jer je ta zemlja prije bila upisana na Republiku Hrvatsku, te je komasacijom Ak Jasinje tu zemlju dalo njima. Nakon toga je rekao supruzi da ako joj to već misle darovati neka učine to za života, ali oni tome nisu davali prioritet jer je supruga vjerovala dogovoru kojeg je imala sa roditeljima, bratom i sestrom. Nadalje, iskazao je kako smatra da usmeni dogovor nije ispoštovan zbog šogorove supruge, jer ona ima utjecaj na njega i da on to možda i ne bi napravio da nije bilo njegove supruge. Nakon što je taj ugovor sklopljen i nakon što se za njega saznalo, šogor je branio njegovoj supruzi i njezinoj sestri ĆČ da dolaze kod punca i punice, zaključavao im je vrata i govorio da ih punac ne želi vidjeti. Nakon [adresa], a u kojem je punac bio mislim 2022., on se dosta gubio, bio je odsutan i vrijeme je jako utjecalo na njegovo stanje, smatra da se gubio jer je djelovao kao da je zamišljen i nije se moglo pretpostaviti što je u njegovoj glavi. Nadalje, iskazao je da su OO i OO imali skladan brak, da je OO bila žena na mjestu, čvrstog stava, brinula je i pomagala OO kada se razbolio i zbog svog stava imala je i veći utjecaj. Punac je poštivao OO i ona je bila za njega. OO je vodila brigu i o novcu, ušteđevini i imala je utjecaj na donošenje važnijih odluka. Svjedok je iskazao da ne zna točno kako je stečena kuća u kojoj su živjeli, ali zna da se punica udala u [adresa], ali da su ju održavali punac i punica. Nadalje, svjedok je iskazao da je on od 1989. stanovao kod punca i punice do 1991. kada je dobio stan i odselio i zato vrijeme im je svakodnevno pomagao. I kasnije se brinuo i pomagao puncu u polju, branju kukuruza, prijevozu stajskog gnojiva, punac je tada bio pokretan i radio je u Ak Jasinje. Također vozio ga je i doktoru i pomagao mu je sve dok nije doživio drugi moždan udar, a što je bilo negdje 2020. godine. Nakon što je postao nepokretan, o njemu je brinula punica sve dok ona nije smještena u dom, a onda je brigu preuzeo šogor. Posljednji puta kod punice i punca je bio 3. ili 4. prosinca 2020., a njegov punac je preminuo prije dvije odnosno 2024. godine, a punica prošle odnosno 2025. godine i išao im je na sahranu. U odnosu na to kako zna da se OO gubio nakon što se vratio iz Lipika 2020. ako ondje nije odlazio, svjedok je iskazao da je OO iz [adresa] došao u listopadu, a on je ondje prestao odlaziti u prosincu. Nadalje, iskazao je da nema medicinskog znanja, ali iskustveno može procijeniti je li netko priseban ili ne. Nadalje, iskazao je da kada je došao u posjet punici u dom, u vezi spornog ugovora ona mu je rekla da ne zna hoće li to sve sada ili A, ali da nije lijepo što su njih dvojica to napravili.
25.1. Iskaz svjedoka IČ sud prihvaća i cijeni ga iskrenim u dijelu u kojem je iskazivao da su OO i OO zajedno sagradili kuću nakon njihova braka, te da su zemlju zajedno dobili od ZO. Sud ne prihvaća iskaz svjedoka i smatra ga neiskrenim u dijelu u kojem je iskazivao da OO nije bio svjestan jer se njegov iskaz razlikuje od iskaza drugih svjedoka i rezultata vještačenja, a isto tako svjedok nije bio u kontaktu s TČ od 2020. godine te nije mogao imati saznanja o tome u kakvom je stanju bio OO prilikom sklapanja ugovora.
26. Sud prihvaća i iskaze saslušanih parničnih strana jer su oni u bitnome u suglasju, prvotuženik ne osporava navode tužiteljica da je postojao usmeni dogovor, on niti ne osporava da tužiteljice nije izvijestio o sklapanju predmetnog ugovora. Međutim, njihovi iskazi nisu u suglasju u djelu da ĐČ nije znala za predmetni ugovor, pa u tom dijelu sud iskrenim cijeni iskaz tuženika LČ jer nije jasno kako bi tužiteljice znale detalje o tome, kada je i sama prvotužiteljica iskazala da oca nikada nije pitala o tome, a također obje su tužiteljice iskazale da nisu dolazile kod roditelja niti su s njima bile u kontaktu.
27. Stalni sudski vještak Dušan Mamula, dr. specijalist psihijatar u svom je pisanom nalazu i mišljenju od 17. kolovoza 2023. naveo da je gospodin JČ osoba u dobi od 83 godina koja je preboljela više moždanih udara sa potpunom oduzetošću desne ruke i noge. Zbog navedenog nije u stanju ustati iz postelje niti se uspraviti u postelji. Nadalje, naveo je da unatoč motoričkom deficitu isti nije značajnije intelektualno oštećen i njegove mnestičko intelektualne karakteristike su slične zdravim osobama koje su iste dobi i sličnog obrazovanja. S tim u svezi vještak je naveo kako se JČ u cijelosti sjeća pravnog posla koji je u kući obavljen uz bilježnika 25. srpnja 2022. i do sada se nije niti malo pokolebao u svojoj odluci. U cijelosti je upoznat sa sporom koji se vodi pred sudom u svezi dosmrtnog uzdržavanja. Zna da je time svu svoju imovinu prepisao na sina, a da kćeri neće dobiti ništa od toga. Ne smatra da je na taj način zakinuo kćeri jer je istima omogućio različita dobra i pomagao dok su trebale. Sin je preuzeo potpunu i cjelovitu brigu o njemu ( kao i o supruzi koja je sada u domu) što podrazumijeva da isti bude i nasljednik onoga što su stekli. Stalni sudski vještak naveo je u svome mišljenju kako smatra da je raspravna i poslovna sposobnost g. JČ dostatna da shvati značenje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i pravnih posljedica tog ugovora, kako u trenutku sklapanja tog ugovora 25. srpnja 2022, tako i na dan pregleda dana 11 kolovoza 2023. Zaključno vještak je naveo kako je psihijatrijskim pregledom te uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju zaključio da je g. JČ osoba koja je tjelesno bolesna zbog posljedica preboljenih moždanih udara. Unatoč oduzetosti desne ruke i desne noge, potpunoj ovisnosti o drugim osobama, isti je po intelektualnim karakteristika sličnih sposobnosti kao zdrave osobe njegove dobi i naobrazbe. Nadalje, naveo je da pregledani JČ ima dostatan uvid u svoje stanje i potpuno je kritičan prema svom stanju, te cjelovito prepoznaje svoje nedostatke. Također, vještak je zaključio da je JČ na dan 25. srpnja 2022. bio u stanju iskazati svoju volju i sklopiti Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te je bio u stanju razumjeti pravne posljedice takovog ugovora i bio je raspravno sposoban. Nadalje, naveo je da je imenovani na dan pregleda bio dostatnih sposobnosti da iskaže svoju slobodnu volju, odnosno raspravno i poslovno sposoban u dijelu raspolaganja svojom Imovinom kao i sposoban sklapati ugovore.
27.1. Sud je pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Dušana Mamule dostavio strankama na očitovanje, a tuženici su podneskom od 4. rujna 2023. u cijelosti prihvatili nalaz i mišljenje vještaka.
27.2. U podnesku od 31. listopada 2023. tužiteljice su postavile dodatna pitanja za vještaka, a na koja pitanja je stalni sudski vještak Dušan Mamula odgovorio podneskom od 9. studenog 2023. U predmetnom podnesku stalni sudski vještak u odnosu na mogućnost smanjenog životnog vijeka JČ zbog činjenica da je prebolio dva moždana udara i da ima druge poteškoće u pogledu zdravstvenog stanja vještak je naveo kako je JČ osoba u dobi 83 godine, a očekivani životni vijek muških osoba u Republici Hrvatskoj je aktualno oko 77 godina, dok muškaraca starijih od 83 godine u Republici Hrvatskoj ima manje od 3%, u prosjeku su teže i kronično bolesni, odnosno vještak je naveo kako se ne može procijeniti životni vijek drugotuženika. Nadalje, u odnosu na uvjete u kojima drugotuženik stanuje vještak je navep kako je osobno pregledao drugotuženika kraj postelje u kojoj leži i smatra da ima adekvatne uvjete u kojima se zadovoljavaju njegove psihofizičke potrebe. U odnosu na korištenu terapiju drugotuženika ko ja je navedena u zdravstvenom kartonu, vještak je naveo kako u zdravstvenom kartonu drugotuženika nema podataka o korištenju psihotropnih lijekova, a isti koristi duži niz godina lijekove po preporuci interniste i neurologa. Vještak je naveo i kako on u liječničkom kartonu i priloženoj medicinskoj dokumentaciji nije uočio lijekove koji na neki način pogoršavaju psihičke osobine. Nadalje, naveo je kako JČ koristi antihipertenziv (Lacipil) i antikoagulans martefarin, te povremeno lijekove protiv bolova (nesteroidne antireumatike-voltaren). U odnosu na naznake revanšizma prema tužiteljicama vještak je naveo kako u iskazu drugotuženika nije uočio naznake revanšizma prema tužiteljicama. Njegov iskaz je jasno izgovoren pri punom stanju svijesti i nije uočio da je njegov iskaz možebitni rezultat utjecaja trećih osoba. Također, vještak je naveo kako je prilikom pregleda drugotuženika isti imao prikladnu emotivnu reakciju u odnosu na teme o kojima su razgovarali.
27.3. Podneskom od 10. studenog 2023. u odnosu na dostavljeno očitovanje vještaka, tuženici su naveli kako iz istoga, ali i iz osnovnog nalaza i mišljenja proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva, dok se tužiteljice nisu posebno očitovale.
27.4. Stalni sudski vještak Dušan Mamula, na ročištu održanom kod ovoga suda 12. studenog 2024. usmeno je iznio svoj pisani nalaz i mišljenje te je iskazao da u cijelosti ostaje kod danog pisanog nalaza i mišljenja od 17. kolovoza 2023. Nadalje, stalni sudski vještak iskazao je kako ozljede i ranija oboljenja koje je gosp. JČ imao, primjerice pad na glavu, prijelom lijeve ruke, otežan govor, ne mora ju nužno utjecati na kraći životni vijek u odnosu na osobe iste životne dobi koja nije imala takve ozljede. U tom smislu iskazao je da na osnovu takvih ozljeda nije osnovano procjenjivati nečiji životni vijek. Nadalje, iskazao je kako je on razgovor s drugotuženikom obavio uz njegovu postelju u prostoriji gdje je on smješten u krugu obitelji i smatra da su uvjeti i prostor u koji je smješten adekvatan i prilagođen njemu i njegovim zdravstvenim potrebama. S obzirom na navod vještaka na stranici 4 pisanoga nalaza da ne uočava da je drugotuženik pod utjecajem nekog psihotropnog lijeka, stalni sudski vještak dodatno je iskazao kako je vještačenje provodio uvažavajući sve dostupne podatke iz zdravstvenog kartona gospodina OO te da nije uočio da bi on ikada uzimao bilo kakav psihotropni lijek. Također, vještak je iskazao kako želi istaknuti da inače psihotropni lijek u pravilu nije od utjecaja na poslovnu sposobnost nego primjerice utječe na sposobnost upravljanja vozilom i slično. Vještak je također iskazao, a s obzirom da je osobno razgovarao sa drugotuženikom kako nije uočio ništa što bi se moglo podvesti pod revanšizam u odnosu na tužiteljice, a osobito njegovu imovinu i odluku kome ju ostavlja. Nadalje, iskazao je i kako nije primjetio da bi on bio pod utjecajem nekih trećih osoba jer je njegov iskaz dan potpuno unutar njegove slobodne volje i nije bilo naznaka da bi on u svom iskazu govorio slijedeći nečije naputke. Nadalje mogu reći da je on u svom iskazu pokazivao popratnu emotivnu reakciju koju bih opisao kao suosjećajnost i žalost što je došlo do nesporazuma između njega i tužiteljica. Pri tome nisam primijetio nikakvu negativnu emociju — ljutnju, revanšizam, ogorčenost i bijes. Također mogu reći da sam zaključio da je drugotuženik raspravno sposoban jer je govorio pri punoj svijesti, orijentiran, pravilno u vremenu i prostoru, prema drugim osobama i sebi. Drugotuženik je jasno znao svrhu i razlog razgovora, odnosno intervjua kojeg sam obavljao s njim, te je adekvatno odgovorio na sva pitanja koja sam mu postavio. Ponavljam, prilikom psihijatrijskog pregled drugotuženika on je znao opseg svoga vlasništva te posljedice zaključenja predmetnog ugovora. U odnosu na metodu kojom sam procjenjivao raspravnu sposobnost drugotuženika mogu reći da sam to č inio po pravilima struke psihijatrijskim pregledom koji podrazumijeva intervju. Nadalje, vještak je iskazao kako su reakcije drugotuženika na provokacije adekvatne, što znači da nisu bile neuobičajene, te je on na provokaciju reagirao očekivano kako bi reagirala svaka druga zdrava osoba u toj životnoj dobi. S tim u svezi iskazao je kako je drugotuženik na provokacije zauzimao racionalan stav, ono što je mogao obraniti je branio, a ono što nije mogao obraniti nije, ali nije se ni protivio, pri tome vještak nije potvrdio da bi imao agresivnu reakciju na provokaciju nego je ponovio kako je njegova reakcija na provokaciju bila adekvatna. S tim u svezi iskazao je kako su provokativna pitanja koja je postavljao drugotuženiku bila nekakva pitanja u vezi ugovora, primjerice što će se dogoditi ako ostane bez skrbi i brige ili ako se njegovo zdravstveno stanje pogorša pa bude nužno smjestiti ga u ustanovu socijalne skrbi. Nadalje, iskazao je i kako drugotužitelj žalost glede nesporazum s kćerkama, doživljava na način da razumije da su njegove kćeri nezadovoljne ugovorom kojega je on potpisao te nesporazum doživljava na način da one ne poštuju njegovu volju. Vještak je iskazao da je prilikom obavljanja razgovora s drugotuženikom bio prisutan samo on, odnosno da tom razgovoru nisu nazočile druge osobe, nego su bili prisutni samo on i drugotuženik. Vještak je iskazao kako je prilikom razgovora drugotuženik načelno potvrdno odgovarao o ugovoru kada mu je vještak postavljao pitanje, u smislu da je on rekao da je to ugovor kojim je on prepisao svoju imovinu sinu kako bi ga on uzdržavao , i znao je da je to ugovor kojim mu se pruža uzdržavanje.
27.5. Nakon usmenog izlaganja pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, stranke nisu imale prigovora te su nalaz i mišljenje vještaka prihvatili u cijelosti.
27.6. Također, i ovaj sud je u cijelosti prihvatio pisani i usmeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Dušana Mamule, te je isti cijenio kao objektivan, stručan, nepristran i potpun, uzimajući u obzir da je stalni sudski vještak u cijelosti udovoljio povjerenom mu zadatku vještačenja, te je vrlo iscrpno i argumentirano dao odgovor na sva postavljena pitanja, a nakon njegovog usmenog izlaganja nalaza i mišljenja, stranke nisu imale primjedbi niti prigovora te su nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatile.
28. Sukladno odredbi članka 586. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22- dalje: ZOO) propisano je da se Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) (u daljnjem tekstu: ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. U stavku 2. istoga članka propisano je da davatelj uzdržavanja stječe stvari ili prava koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kad mu, na temelju toga ugovora, te stvari ili ta prava budu preneseni na zakonom predviđeni način stjecanja.
28.1. Naime, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je su dvostranoobvezni (nastaje obveza za obje ugovorne strane), konsenzualni (smatraju se sklopljenim samim sporazumom stranaka oko bitnih sastojaka), naplatni (davatelj preuzima obvezu uzdržavanja, a primatelj obvezu prenošenja imovine kao naknade za dano uzdržavanje), aleatorni (s obzirom na to da njihovo trajanje ili eventualni raskid ovisi o budućem i neizvjesnom događaju) i strogo formalni ugovori, koja sklapaju davatelj i primatelj uzdržavanja.
28.2. Odredbom članka 322. stavak 1. ZOO propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Odredbom članka 1. Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova ("Narodne novine" broj: 23/1950, 11/1978) bilo propisano da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom u toku braka njihova zajednička imovina. Jednako tako odredbom članka 36. stavak 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20. -dalje: ObZ) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.
29. Na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe članka 8. ZPP ovaj sud utvrdio je da je tužbeni zahtjev neosnovan.
30. Na temelju izvedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio da je tuženi LČ sa pokojnim ocem sklopio sporni ugovor, da je pokojni JČ, u trenutku sklapanja predmetnog ugovora bio raspravno i poslovno sposoban, imao je volju za sklapanje predmetnog ugovora, razumio je sadržaj i pravne posljedice istoga, što nedvojbeno proizlazi iz provedenog medicinskog vještačenja. Iz izvedenih personalnih dokaza nesporno proizlazi da je brigu o pokojnom JČ preuzeo sin, ovdje tuženik, nakon što se ĐČ razbolila, a on se brinuo i o majci ĐČ, dok kćeri, ovdje tužiteljice nisu pokazivale brigu i skrb, a povremeno su roditelje posjećivale. Sam drugotuženik iskazao je kako je on od oca i brata stekao suvlasničke dijelove nekretnine gdje se sada nalazi kuća, da je to bila stara kuća koju je srušio za vrijeme braka i ondje je sagrađena nova kuća. Njegov iskaz potvrdio je i svjedok KO, te svjedokinja ŠO, koja je iskazala da su L i OO izgradili kuću, a ona i njezin suprug, ovdje tuženi to nadograđivali, adaptirali i u istu ulagali. Međutim, u odnosu na ostale nekretnine koje su predmetom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, svjedoci nisu imali saznanja o načinu i vremenu stjecanja, osim što je svjedok IČ iskazivao o zemlji koja je pripadala AK Jasinju, te je on pomogao OO i ĐČ da uknjiže svoje pravo vlasništva, u tom dijelu njegov iskaz je potvrdio i sam JČ koji nije negirao da mu je pored g. NO pomoć oko uknjižbe vlasništva pružio i zet IČ. S tim u svezi sud smatra važnim istaknuti da u tom dijelu nije moguće nesporno utvrditi o kojoj se zemlji radi, jer svjedok nije iskazivao na način da je naznačio o kojoj se čestici radi, niti je u tijeku postupka sudu dostavljen povijesni zemljišnoknjižni izvadak ili druga isprava temeljem koje bi se nesporno mogla utvrditi ta činjenica. Dakle, prema iskazima svjedoka i drugotuženika, eventualno bi kuća bila bračna stečevina OO i ĐČ.
30.1. Ovaj sud smatra da kada samo jedan bračni drug kao primatelj udržavanja sklopi ugovor u dosmrtnom uzdržavanju i temeljem njega prenese vlasništvo nad cijelom imovinom davatelju uzdržavanja, upitna je valjanosti takvog raspolaganja, ako je takva imovina stečena za vrijeme trajanja braka. Naime, u takvom slučaju potrebno je utvrditi je li imovina koja je predmet ugovora bračna stečevina ili vlastita imovina. Specifičnost je ugovora o dosmrtnom uzdržavanju činjenica da do otuđenja imovine dolazi za života primatelja, posebno je pitanje valjanosti stjecanja od strane davatelja uzdržavanja tj. stjecatelja ili nastavno treće osobe, imovine koja je kao bračna stečevina po zakonu suvlasništvo bračnih drugova,a u zemljišnim knjigama je upisano kao vlasništvo jednog bračnog druga-primatelja uzdržavanja, a na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
Prema sudskoj praksi, raspolaganje jednog bračnog druga sa zajedničkim odnosno neuknjiženim suvlasničkim dijelom drugog bračnog druga, ne proizvodi pravne učinke tj., takvo je raspolaganje ništetno odnosno ništetan je ugovor kojim je jedan od bračnih drugova neovlašteno otuđio nekretninu koja čini zajedničku imovinu bračnih drugova (isto odluka Županijskog suda u Zagrebu, Gž-5357/94, od 14. ožujka 1995.)
30.2. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj je odluci dijelom izmijenio svoje dotadašnje stajalište u vezi postojanja bračne stečevine na nekretnini koja je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo samo jednog od supružnika, vezano uz provedbu ovršnog postupka radi naplate duga po kreditu, a sve u vezi s načelom povjerenja u zemljišne knjige. Tom odlukom djelomično je odstupio od svog dotadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bračnom drugu, čiji je predmet zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje (ništavosti) kod takvih raspolaganja ne vrijedi (derogira se) načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih. Obrazlažući presudu, sud je zaključio kako u času kad bračni drug koji je upisan kao isključivi vlasnik nekretnine raspolaže dalje tom nekretninom u korist treće osobe, zemljišnoknjižno stanje nije neistinito, već nepotpuno pa u korist treće osobe, ako su za to ispunjene pretpostavke, nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišnih knjiga. Sukladno tome, sud smatra da će se u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakoga konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., broj U-III-493/2002 od 13. listopada 2004. i U-III-821/2007 od 18. lipnja 2008.).
31. Aktivno legitimiran za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u dijelu koji se odnosi na ½ dijela nekretnine kao bračne stečevine jest isključivo bračni drug koji nije sudjelovao u sklapanju tog ugovora. Nasljednici, bračnog druga čijim dijelom je drugi bračni drug raspolagao, stječu aktivnu legitimaciju tek po smrti toga bračnog druga. Konkretno, tužiteljice kao djeca pokojnog JČ i ĐČ, imale bi aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora na ime ½ bračne stečevine ĐČ tek po smrti iste, a za njezina života ona je kao bračni drug jedino aktivno legitimirana na podnošenje takve tužbe. Niti iz jednog dokaza ne proizlazi da je ĐČ na dan 16. studenog 2023. kada je tužitelj uredio tužbeni zahtjev i tražio utvrđenje ništetnosti u odnosu na ½ dijela na ime bračne stečevine, bila preminula pa da bi tužiteljice kao njezine nasljednice bile aktivno legitimirane podnijeti takvu tužbu. S tim u svezi valja istaknuti i kako su tužiteljice na ročištu 23. siječnja 2023. predložile da sud uputi spis predmeta Hrvatskom zavodu za socijalni rad kako bi se ĐČ imenovao skrbnik, budući da je ista po mišljenju tužiteljica raspravno nesposobna, a da se nakon što se istoj imenuje skrbnik on pozove kao umješač na strani tužiteljica. Sud ovakvom prijedlogu nije udovoljio jer je postupak imenovanja skrbnika postupak u nadležnosti Hrvatskog zavoda za socijalni rad koji se pokreće po službenoj dužnosti ili na prijedlog obitelji, a skrbnikom se imenuje osoba koja ima osobne i sposobnosti za obavljanje te dužnosti i koja na to pristane (članak 247. stavak 1. ObZ). Međutim, kako ĐČ nije stranka u postupku, sud u odnosu na istu nije mogao postupiti niti u smislu odredbe članka 241. stavak 1. ObZ.
32. Nadalje, na temelju provedenih dokaza osobito medicinskog vještačenja, te iskaza svjedokinje MO i RO, koje su ga kao medicinsko osoblje obilazile proizlazi da je pokojni JČ bio svjestan, isti je razumio i s njim se moglo razgovarati, također je to potvrdila svjedokinja ĆČ koja ga je povremeno obilazila i on joj je svjesno i točno odgovarao na pitanja. Nadalje, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi na strani tuženog LČ postojale nedopuštene pobude jer iz svih personalnih dokaza proizlazi da je uistinu i skrbio o primatelju uzdržavanja i ispunjavao svoje ugovorom preuzete obveze, a navode da je isti ugovor sklopio jer je izvjesnom činio smrt druge ugovorne strane, sud ne prihvaća budući da po pravnoj prirodi ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pravo vlasništva na davatelja uzdržavanja prelazi i prije smrti primatelja uzdržavanja.
33. Odredbom članka 299. stavak 1. ZPP propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim pr ijedlozima protivne stranke. Na temelju citirane zakonske odredbe ovaj sud ne pronalazi da su tužiteljice, na kojima je teret dokazivanja, sudu ponudile dokaze temeljem kojih bi sporni ugovor u smislu odredbe članka 322. ZOO bio ništetan.
34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., 155. ZPP. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sud je tužiteljice obvezao da tuženiku naknadi prouzročene troškove konkretnog parničnog postupka.
34.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora 1.327,23 EUR[1] (10.000.01 kuna), priloženi troškovnik te činjenicu da tuženika zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25 - dalje: Tarifa) tuženiku su kao osnovani utvrđeni slijedeći troškovi
1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK
- trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. stavak 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 30. studenog 2022., 9. siječnja 2023., 25. siječnja 2023., 24. travnja 2023., 12. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR svako sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, što iznosi 1.000,00 EUR, uvećano za 100,00 EUR sukladno Tbr. 40. točka 1. Tarife. Nadalje, sud je osnovanim tuženiku priznao i trošak zastupanja na ročištu 29. studenog 2023. u zatraženom iznosu 55,00 EUR, sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife. Sud je osnovanim troškom priznao i trošak zastupanja na ročištima 25. veljače 2026. i 26. svibnja 2026. svako u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. stavak 1. Tarife, ali bez uvećanja jer su predmetna ročišta održana nakon smrti JČ, čime je odvjetniku prestala ovlast za zastupanje. Osnovanim troškom sud je priznao i trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife. Nadalje, sud je osnovanim troškom priznao i troškove sastava podnesaka od 4. rujna 2023., 10. studenog 2023. svako u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife uvećano za 40,00 EUR sukladno Tbr. 40. što iznosi 440,00 EUR, te je priznao i trošak sastava podneska od 15. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife bez uvećanja, jer je u trenutku podnošenja predmetnog podneska JČ bio pokojni.
Sud je dakle ukupno osnovanim troškom priznao ukupno iznos od 2.295,00 EUR , na navedeni iznos sud je tuženiku priznao i PDV od 25% u iznosu od 537,75 EUR, što ukupno iznosi 2.868,75 EUR.
34.2. Na dosuđene troškove sud je tuženiku dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje: OZ), te članka 151. stavak 3. ZPP i članka 29. ZOO.
35. Sud nije kao osnovan priznao trošak sastava podneska od 10. studenog 2023. jer je navedeni trošak tuženik dvostruko potraživao, pa kako mu je sud jednom iznos od 220,00 EUR na ime sastava podneska priznao za više zatraženi iznos od 220,00 EUR ga je odbio. S obzirom na ranije navedeno sud je kao neosnovan odbio ukupno više zatraženi iznos od 575,00 EUR, kao nosnovan.
36. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja i presude.
Slavonski Brod, 10. srpnja 2026.
Sutkinja
Anđela Bionda Martić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).
DNA:
1. Tužiteljice po punomoćniku Krešimiru Pencingeru, odvjetniku u Slavonskom Brodu
2. Tuženik po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Pisarnica u Slavonskom Brodu
