Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

P-2396/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 ĐČ OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2 ŽČ OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupanih po punomoćniku Marku Ljubičiću, odvjetniku u OD Ljubičić – Vrdoljak & partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA OIB:52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko upravni odjel, zbog utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. lipnja 2026. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 - 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 09. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su tužitelji ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnici svaki za po 1/2 realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 23389, K. O. [katastarska općina], i to dijela označenog slovima A-B-C-D-A površine 14,40 m2, u skici vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vedrane Garmaz, dipl.ing.geod., univ.spec.oec. iz rujna 2025., koja skica čini sastavni dio ove presude.

Obrazloženje

1. Dana 20. lipnja 2022. tužitelji su ustali tužbom navodeći da su stvarni vlasnici i posjednici određenog dijela nekretnine označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 23389 KO [katastarska općina] a koja nekretnina predstavlja zgradu od 24 m2. Tu nekretninu stekli su od strane pravnog prednika OČ i to Ugovorom o kupoprodaji od 03. ožujka 1992., odmah su uvedeni i posjed a ugovor je dostavljen nadležnoj poreznoj upravi koja je odredila iznos poreza radi prodaje nekretnine, koji porez je i plaćen. Nekretnina je izgrađena prije 50-ak godina i neodvojivo je povezana sa česticom zemlje, spojena na vodu i kanalizaciju. Tužitelji smatraju da su nekretninu stekli građenjem i dosjelošću jer se u neometanom posjedu nalaze već više od 50 godina. Kada je nekretnina stjecana bila je upisana kao "općenarodna imovina sa pravom korištenja od strane Hrvatskih željeznica Zagreb" a 2018. upisano je pravo tuženika. Obratili su se tuženiku za mirno rješenje spora te su predložili da sud provede raspravu i donese presudu kojom će se njihovo pravu utvrditi, izbrisati isto pravo s imena tuženika i istog tuženika obvezati na plaćanje parničnog troška.

1.1. Podneskom od 05. svibnja 2026. tužitelji su ispravili svoju tužbu odnosno istu uredili u skladu s provedenim vještačenjima te nalazima i mišljenjima sudskih vještaka mjernika Vedrane Garmaz i građevinara Remija Vukovića.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi te predlaže da tužitelji budu odbijeni sa zahtjevom i osuđeni na snašanje parničnog troška. Tuženik je potvrdio da su se tužitelji obratili sa zahtjevom za mirno rješavanje spora ali je isto tako istakao da tužitelji nisu postupili u skladu s pozivom tuženika da svoj zahtjev upotpune i dopune. Smatra da tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora nije bio u skladu s odredbom zakona odnosno da se ne može smatrati da je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe jer su upravo tužitelji opstruirali mirno rješenje spora. Nekretnina koja je predmetom postupka da je javno dobro u općoj uporabi – željeznička infrastruktura, u vlasništvu je tuženika ali njome upravlja HŽ infrastruktura d.o.o. Stoga nekretnina ne može biti predmetom posjedovanja niti se na njoj mogu steći bilo kakva prava ni dosjelošću ni građenjem ni pravnim poslom.

3. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora, Kupoprodajnog ugovora 03. 03. 1992., nalaza i mišljenja vještakinje Katije Šafranko a za potrebe predmeta P-7903/15 Općinskog suda u Splitu, prikaza lica mjesta iz predmeta ovog suda P-7903/15, prijepisa posjedovnog lista 6490, izvatka iz zemljišne knjige za ZU 9387 KO [katastarska općina] i izvadaka iz zemljišnih knjiga za ZU 20696 i 3338 KO [katastarska općina]. U postupku su izvedeni još i dokazi očevidom na licu mjesta 05. rujna 2025. uz sudjelovanje vještaka mjernika Vedrane Garmaz i vještaka graditeljske struke Remija Vukovića koji su dostavili svoje pisane nalaze i mišljenja, a osim toga saslušani su još i tužitelji ĐČ i ŽČ te svjedokinja CČ.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću i građenjem na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 23389 KO [katastarska općina]..

6. Kao sporno u ovom postupku valjalo je raspraviti jesu li se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnog zemljišta dosjelošću. Odredbom čl.159 st.4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, nadalje u tekstu: ZV) propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st.2 i 3 ovoga članka, dok je st.2 istog članka propisano da samostalni posjednik čije je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjed nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je st.3 istog članka propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Odredbom čl.10 st.1 ZV-a je propisano da je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari njezin posjednik, a st.6 istog članka je propisani da kad isti posjed stvari ili prava ima više osobe, one su suposjednici. Čl.17 st.1 ZV-a je propisano da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Čl.18 st.1 ZV-a je propisano da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), st.2 čl.18 ZV-a je propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. St.3 istog članka je propisano da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, u smislu gore citiranih zakonskih odredbi i nespornih činjenica u ovom postupku, te priloženih materijalnih dokaza, na tužiteljima u ovom postupku bio je teret dokaza da se predmetna nekretnina nalazi u poštenom posjedu njih samih i njihovih pravnih prednika više od 50 godina. Naime, dosjelošću se stječe pravo vlasništva izvorno (originalno) ukoliko tužitelji dokažu sve pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću kako je to propisano gore citiranim odredbama ZV-a.

6.1. Osim što se tužitelji pozivaju da su pravo vlasništva stekli dosjelošću, oni se pozivaju na to da su pravo vlasništva stekli i građenjem što je regulirano odredbom čl.153 ZV-a koja propisuje da ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju ugradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

7. Nesporno je da su se tužitelji prije pokretanja ove parnice obratili tuženiku zbog mirnog rješenja spora.

8. Pregledom Kupoprodajnog ugovora 03. 03. 1992. utvrđeno je da je KČ prodao tužiteljima predmetnu nekretninu za iznos od tadašnjih 300.000,00 HRD a koji iznos će mu tužitelji isplatiti odmah. Taj ugovor prijavljen je tada nadležnom tijelu Općina Split, Općinska uprava državnih prihoda i opskrbljen je potvrdom o plaćenom porezu na promet nekretninama. Iz iskaza saslušane tužiteljice pod 1 ĐČ proizlazi da su oni, ona kao tužiteljica pod 1 i njen suprug, tužitelj pod 2, nekretninu kupili još 1986. na način da su sa KČ sklopili Predugovor o kupnji prostora na kojem je on držao voće i povrće. U namjeri da na tom mjestu otvore ugostiteljski objekt dimenzija 90 – 30 nalili su ploču ispod koje su položili vodovodne i kanalizacijske cijevi. To im je bilo potrebno za ishođenje minimalnih tehničkih uvjeta. Na izlivenu ploču stavili su pločice te uredili dva sanitarna čvora, jedan za goste i jedan za zaposlenike. Kad je posao bio dovršen, ispričala je dalje tužiteljica pod 1 ĐČ na tom su mjestu otvorili kafić "Mirela" koji je radio 15-ak godina odnosno do 2000. Objekt je bio sređen do kraja tako da su sa sjeverne strane stavili zid do pola a od pola ostakljeni dio. Prema zapadu, okrenuto prema gradskoj tržnici bio je stavljen zid kao i s južne strane dok je frontalni dio koji gleda na istok ostakljen sa tri stepenice do ulaza. 2000. napravljena je prenamjena u trgovini. Tužiteljica pod 1 ĐČ potvrdila je da su na izvršenu kupoprodaju platili porez, da ih nikada i nitko nije ometao u izvršavanju posjedovnih ali i vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini, da su od KČ saznali da je on ali i drugi vlasnici na ovoj mikro lokaciji, pravo vlasništva stekli zajedničkim ulaganjem sa organizacijom koja je upravljala poslovima Tržnice Split, da se sve to odvijalo u drugoj polovici 80-ih godina i da nikada a pogotovo ne HŽ nije od njih tražio da se isele odnosno napuste prostor. Sve što je kazala tužiteljica pod 1 potvrdio je od riječi do riječi i tužitelj pod 2 ŽČ. Saslušana svjedokinja CČ u svom je iskazu kazala da je obitelj ŽČ nakon kupnje voćare krenula preuređivati prostor kako bi kasnije tu bio otvoren kafić. Njen suprug je tada obitelji ŽČ pružio keramičarske usluge na način da im je u prostor postavio pločice. Obitelj ŽČ poznaje dugi niz godina, sigurno 40 godina unatrag i u dobrim su odnosima te sa te osnove zna da ih nikada nitko nije tjerao iz tog prostora niti pravio problem sa korištenjem istoga.

9. U dokazne svrhe sud je pregledao i pisani nalaz i mišljenje koje je za potrebe postupka vođenog kod Općinskog suda u Splitu P-7903/15 sačinila Katija Šafranko stalni sudski vještak za geodeziju. Ista je tada pregledala katastarsku česticu zemlje [katastarska čestica] odnosno sudske oznake 10217/34 KO [katastarska općina] te je već tada kazala da stanje katastarskog operata iz zemljišne knjige je usklađeno ali da katastarske granice na terenu nisu materijalizirane niti vidljive. Prikazala je kioske broj 92 i 93 položen na zapadnoj strani nathodnika nad usjekom pruge ali i kioske broj 41 i 42 položenih na istočnoj strani nad usjekom pruge. Tim tragom sud je izišao na lice mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka graditeljske struke a prilikom očevida oku je bilo vidljivo da se u konkretnom slučaju radi o poslovnom objektu manjih dimenzija koji ima čeličnu konstrukciju, sendvič panele na krovu i temeljnu betonsku ploču u koju je konstrukcija utvrđena. U prostoru je uočen prodajni dio – trgovina te sanitarni čvor sa bočnim zasebnim prolazom. Hodna obloga je keramička te su uočene dvije stepenice obložene kamenom. Vještaci su pozvani na izradu pisanog nalaza i mišljenja.

9.1. Vještak Vedrana Garmaz, geodet u nalazu i mišljenju od 30. rujna 2025. je kazala da je predmet spora dio poslovnog objekta – kioska, oznake 93 ispod kojeg se nalazi ukop željezničke pruge. Iz tog razloga je u vlasničkom listu upisano "javno dobro u općoj uporabi – željeznička infrastruktura", vlasništvo RH upravlja HŽ infrastruktura d.o.o. Kiosk oznake 93 spojen je s kioskom oznake 92 koji se nalazi južno te oba kioska zajedno se koriste kao jedinstveni prodajni prostor. Cijeli kiosk oznake 93 ima površinu 15 m2 i položen je na dvije čestice: ZK 10217/34 ( kat. 13472/1) i 10076/4 (kat. 12782/1). Dio kioska koji je predmet ovog postupka isključivo se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] odnosno kat. 13472/1 i vještak ga je označio slovima A-B-C-D-A i označio plavom bojom.

9.2. Vještak Remi Vuković, stalni sudski vještak za građevinarstvo i procjenitelj vrijednosti nekretnina u svom pisanom nalazu i mišljenju od 01. prosinca 2025. je kazao da pregledani manji poslovni objekt oznake 93 ima površinu 15 m2. Ima temeljnu betonsku ploču u koju je monolitno učvršćena čelična nosiva konstrukcija sastavljena od čeličnih pravokutnih profila. Hladna obloga je keramika a prilazne dvije stepenice obložene su kamenom. Objekt je pokrovljen metalnim termo panelima kao i stražnji zidovi dok zid prema pješačkom koridoru ima ostakljeno pročelje sa ulaznim vratima sve pokriveno transparentnom zaštitnom metalnom rešetkom. Vještak Vuković zaključuje da je objekt napravljen davno, negdje 80 – ih godina prošlog stoljeća. Osim prodajnog dijela u stražnjem dijelu sagrađen je i sanitarni čvor. Predmetna nekretnina odnosno čestica na kojoj je ista sagrađena ima svojstvo kulturnog dobra i nalazi se u zoni A potpune zaštite povijesnih struktura.

10. Slijedom svega naprijed navedenog ovaj sud je jasno utvrdio u provedenom postupku da su tužitelji stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću. Elementi pravnog posla i građenja pri navedenom su manje bitni jer nisu perfektni. Stoga tužitelji svoje pravo nisu ni mogli upisati u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu bez obzira što su po izvršenom pravnom poslu platili i porez odnosno bez obzira što ih u građenju i eksploatiranju spornog prostora nikada i nitko nije ometao. Nije to činio tuženik a nisu ni HŽ infrastruktura d.o.o. koji su upisani kao korisnici odnosno upravljači predmetne nekretnine. Ovaj sud je uvjerenja da je tome tako zato što se predmetni prostor nalazi nad usjekom pruge. Međutim, navedeno ne predstavlja nikakav ograničavajući faktor u stjecanju prava vlasništva dosjelošću jednako kao niti upis nekretnine u zonu B djelomične zaštite povijesnih struktura sa svojstvom kulturnog dobra. Tužitelji su sudu pružili dokaz da je njihov posjed pošten, istinit i zakonit jer su nekretninu stekli kupoprodajom sa KČ koji je zajedno s ostalim korisnicima prostora iznad usjeka pruge navedenu mikro lokaciju vlastitim ulaganjima zajedno sa upravljačem gradske tržnice učinio poslovnom zonom u kojoj se nalazi čitav niz trgovina različitog sadržaja. Navedeno predstavlja čak notornu činjenicu koju nije potrebno posebno ni dokazivati a o čemu svjedoči ono što je sud zabilježio prilikom očevida na licu mjesta i utvrđenju vještaka graditeljske struke da su ovi zahvati u građevinskom smislu poduzeti 80 – ih godina prošlog stoljeća. Tužitelji su u iskrenom, jasnom, uvjerljivom i logičnom kazivanju uvjerili sud da ih najmanje od 80 – ih godina kad su u posjed nekretnine ušli pa do dana podnošenja tužbe 2022. nitko i nikada nije ometao u izvršenju posjedovnih i vlasničkih prava iste. Sve navedeno potvrdila je i svjedokinja CČ. Tuženik ničim nije dokazao da bi bilo drugačije odnosno nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi bila poljuljana vjerodostojnost kazivanja tužitelja i svjedokinje.

11. Odluka o parničnom trošku je izostala jer tužitelji koji su uspjeli u postupku u cijelosti nisu do zaključenja glavne rasprave predali pisani popis troška sa specifikacijom.

12. Slijedom svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 09. srpnja 2026.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave iste.

DNA: - pun. tužitelja

- zpz tuženika

- u spis