Poslovni broj: Pn-75/2020-52

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak i partneri iz Splita, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu određenom radi objave presude, 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade zbog odlaska u invalidsku mirovinu, za period počev od 08.02.2019.g. do 31.12.2019.g., iznos od 51.179,71 kn, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

-na iznos od 4.696,46 kn…………… počev od 15.03.2019.g. do isplate

-na iznos od 4.696,46 kn…………… počev od 15.04.2019.g. do isplate

-na iznos od 4.696,46 kn…………… počev od 15.05.2019.g. do isplate

-na iznos od 4.696,46 kn…………… počev od 15.06.2019.g. do isplate

-na iznos od 4.696,46 kn…………… počev od 15.07.2019.g. do isplate

-na iznos od 4.696,46 kn…………… počev od 15.08.2019.g. do isplate

-na iznos od 4.600,19 kn…………… počev od 15.09.2019.g. do isplate

-na iznos od 4.600,19 kn…………… počev od 15.10.2019.g. do isplate

-na iznos od 4.600,19 kn…………… počev od 15.11.2019.g. do isplate

-na iznos od 4.600,19 kn…………… počev od 15.12.2019.g. do isplate

-na iznos od 4.600,19 kn…………… počev od 15.01.2020.g. do isplate, i obračunava se od dana dospijeća pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sve sa pripadajućim zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a obračunava se po stopi koja je određena člankom 29.st.2.ZOO-a i određuje se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 2.478,40 eura, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a koja teče od presuđenja do isplate.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška preko određenog iznosa od 2.478,40 eura, a do zatraženog iznosa.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi kako je doživio prometnu nesreću koju je prouzrokovao osiguranik tuženika, a u kojoj je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede. Tužitelj da je oštećen u primanjima koja se očituju u razlici ostvarene naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad i plaće koju bi ostvarivao da radi. Upućen je u invalidsku mirovinu, a kao hrvatski branitelj i kao zaposleni korisnik, ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, priznate zbog uzroka nastalog kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH te je po navedenoj osnovi uz plaću ostvarivao i invalidsku mirovinu. Prema redovnom tijeku stvari tužitelj bi radio i prosječno mjesečno ostvarivao primanja s osnove plaće u iznosu od 5.932,20 kuna mjesečno te s osnove invalidske mirovine po braniteljskom statusu u iznosu od 2.707,21 kuna mjesečno. Uslijed ozljeda zadobivenih u štetnom događaju tužitelj je upućen u invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad te mu je ukupna mirovina utvrđena u mjesečnom iznosu od 3.942,95 kuna. Zbog navedenog podnosi tužbu i predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik se očitovao da na način da tužitelj ne trpi bilo kakav gubitak zarade zbog svog ozljeđivanja u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 22. studenog 2015. godine. Tužitelju zbog ozljeda koje je zadobio u štetnom događaju od dana 22. studenog 2015. godine da nije nastupila nikakva profesionalna nesposobnost za rad, pa zbog toga nije mogao dobiti ni otkaz ugovora o radu. Ukoliko je pak otkaz ugovora o radu za radno mjesto vozača viličar dobio imao je mogućnost izjavljivanja zahtjeva za zaštitu prava, pa potom tužbe, u kojim postupcima bi sigurno uspio sa svojim zahtjevima, jer mu zbog povreda koje je zadobio u predmetnoj nezgodi nije nastupila nemogućnost obavljanja poslova iz kruga poslova vozača viličara. Ukoliko tužitelj takvu odluku poslodavca nije pobijao, sam je odgovoran za gubitak svog radnog mjesta, i taj gubitak nikako ne može prevaliti na tuženika. vještakinja za sudsku medicinu dr. Marija Muše Danielov nakon pregleda spisa HZMO utvrdila je da je tužitelj još u listopadu 1994. godine ocijenjen invalidom rada III kategorije premda tadašnjem Zakonu o mirovinskom osiguranju sposobnim za poslove kućnog majstora domara, uz ograničenje rada na poslovima koji traže rad desnom rukom iznad glave i rada na visini. Vještakinja je utvrdila da je tužitelj 1996 godine započeo raditi kod drugog poslodavca na poslovima skladištenja robe viličarom, istovaru kontejnera i kamiona, preslagivanjem robe ručnim viličarem, električnim paletnim viličarem, dižući ručno do 50 kg ukupno u radnoj smjeni. Nadalje vještakinja je utvrdila kako je ocjenom vještaka HZMO od dana 23.5.2006. godine ranija ocjena invalidnosti prevedena je sukladno članku 34 .ZOMO u institut „profesionalne nesposobnosti za rad“ s kojom je tužitelj nastavio raditi na istom radom mjestu sve do predmetne ozljede u prometnoj nesreći. Ono što je odlučno u nalazu dr. Marije Muše Danielov jest njena ocjena kako tužitelj zbog povreda koja je zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći nije postao radno nesposoban, jer je ta profesionalna nesposobnost za rad postojala od 1994. godine. Drugim riječima nema ama baš nikakve uzročno – posljedične veze između ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi i njegove profesionalne nesposobnosti za rad, jer je i nakon ove nezgode tužitelj bio sposoban obavljati poslove vozača viličara – koji ne zahtjeva rad za poslove s desnom rukom iznad glave i rad na visini. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U postupku je sud izvršio uvid u isprave Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, rješenja HZMO-a, medicinsku dokumentaciju, ugovor o radu, odluku o otkazu ugovora o radu, spis ovog suda K-299/16, Pn-435/17 i Pn-31/20 i spis HZMO-a ( l.s. 7-162, 197-202, 206-213, u prilogu spisa i putem sustava eSpis), izveo dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada ( l.s. 73,74), saslušao tužitelja ( l.s. 240- 242). Na ročištu od 8. travnja 2026. stranke su navele kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i predložile su zaključiti glavnu raspravu. Sud nije spajao ovaj predmet s predmetima Pn-435/17 i Pn-31/20, sukladno čl. 313. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), imajući u vidu da su ti postupci u zaduženju kod više različitih sudaca i u različitim fazama, pa ne mora značiti da bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Tužbu nije trebalo odbaciti kako je predlagao tuženik jer niti jedna od odredbi na koje se u odgovoru na tužbu poziva tuženik ne propisuje rok za podnošenje tužbe, u kojem bi oštećenik trebao podnijeti tužbu protiv osiguratelja.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Prema čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 1089. ZOO- a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, pri čemu se prema stavku 3. tog članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Prema čl. 1092. ZOO-a oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Prema čl. 1095. st. 2. ZOO-a ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

6. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj 22. studenog 2015. upravljajući biciklom u svojstvu vozača stradao u prometnoj nesreći te zadobio teške tjelesne ozlijede, a koju je prometnu nesreću skrivio vozač vozila koje je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika, nije sporna pasivna legitimacija tuženika, kao i to da je tužitelj u vrijeme prometne nesreće bio zaposlen kod poslodavca Lagermax d.o.o. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi činjenicu je li tužitelju u utuženom razdoblju nastala šteta na ime izgubljene zarade i u kojem iznosu.

7. Iz Ugovora o radu broj 483/I/63 od 27. ožujka 2013. utvrđeno je da je tužitelj sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijem s društvom Lagermax AED Croatia d.o.o., za poslove skladištara I. Iz popisa i opisa poslova osiguranika prema općem aktu poduzeća utvrđeno je da je tužitelj po zanimanju bravar, da poslove izvršava ručno i uz pomoć strojeva, da mu je u opisu poslova navedeno skladištenje robe viličarom, istovar kontejnera i kamiona, preslagivanje robe, uskladištavanje robe i briga o čistoći, da su mu sredstva rada viličar, ručni viličar, električni paletni viličar, da ručno diže i prenosti teret do 50 kg na udaljenost od 10m. Iz rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 24. kolovoza 1998. utvrđeno je da je tužitelju priznato pravo na osobnu invalidninu kao ratnom vojnom invalidu i to trajno u iznosu 152,13 kuna mjesečno. Iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za tužitelja utvrđeno je da mu je isto izvješće izdavala liječnica opće medicine i to u razdoblju od svibnja 2017. do listopada 2018., pod šifrom A0-bolest. Tužitelj je u iskazu naveo da je 2015. doživio prometnu nezgodu na način da ga je dok je vozio bicikl udario automobil. U toj prometnoj nezgodi dobio je frakturu lijevog ramenog zgloba, zbog čega je operiran u bolnici Križine. Nakon 18 mjeseci doktori su rekli da operacija nije uspješna i predložili da pođe u Zagreb da mu se u Zagrebu stavi proteza. U bolnici Šalata izveden je operativni zahvat te mu je ugrađena proteza lijevog ramena. Nakon toga bio je na rehabilitaciji, vježbama, i poslije određenog vremena kada se trebao vratiti, medicina rada je tvrdila da je nesposoban za rad i to za obavljanje poslova i radnih zadataka na kojima je do tada radio. S tom medicinskom dokumentacijom došao je kod svog poslodavca Lager Max i nakon uvida u tu med. dokumentaciju poslodavac je rekao da oni za njega nemaju drugih poslova osim onih koje je radio do tada i rekli su da za njega ne mogu naći nikakve druge poslove. Nakon toga poslodavac mu je dao otkaz ugovora o radu. Na mirovinskom su ga "poslali" u mirovinu. Prije prometne nezgode primanja tužitelja da su bila između 6 i 7 tisuća kuna neto. Osim toga primao je naknadu od Ministarstva branitelja u iznosu od cca 3000,00 kuna. Kada je otišao u mirovinu mirovina mu je iznosila negdje otprilike 3700,00 , 3800,00 kuna. U trenutku nastanka prometne nezgode u tvrtki Lager Max radio je kao skladištar broj 1.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada dr. Milane Varinac Barač proizlazi da se iz priložene medicinske dokumentacije ne nalazi da postoji bilo kakvo funkcijsko oštećenje koljenog zgloba koje bi bilo utjecajno na radnu sposobnost tužitelja. Rješenjem HZMO-a iz listopada 1994. god tužitelj je ocijenjen invalidom rad treće kategorije prema tadašnjem Zakonu o mirovinskom osiguranju, zbog trajnih posljedica ozljede desnog ramena zadobivene za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu. Navedenom ocjenom tužitelj je i dalje bio sposoban za poslove kućnog majstora- domara koji je do tada obavljao uz ograničenje rada na poslovima koji traže rad desnom rukom iznad glave te rad na visini. Iz priložene dokumentacije HZMO-a vještakinja ističe kako je razvidno da je od 1996. god. tužitelj radio na poslovima skladištara 1 prema podacima iz obrasca 2-IN od 12.06.2018., tužitelj je obavljao poslove skladištenja robe viličarom, istovar kontejnera i kamiona, preslagivanje robe, uskladištenje robe te vodio brigu o čistoći. Kao sredstva rad navode se viličar, ručni viličar i električni paletni viličar. Također navodi se da ručno diže i prenosi 50 kg u smjeni na udaljenost od 10 m. Poslovi zahtijevaju rad prstima, rad šakom, kretnje podlakticom i cijelom rukom. Ne navodi se kretanje rukom iznad glave. Stupanjem na snagu novog ZOMO-a iz 1998. god. sukladno odredbama čl. 34. rješenjem HZMO-a od 23.05.2006. ranije ocjena invalidnosti 3. kategorije kod tužitelja prevedena je po službenoj dužnosti u institut profesionalne nesposobnosti za rad s kojom je tužitelj nastavio raditi na poslovima skladištara 1 sve do nastanka pred. ozljede 22.11.2015. god. Sukladno principa struke med rada ocjena radne sposobnosti donosi se na temelju stupnja oštećenja funkcije ozlijeđenog organa ili organskog sustava uzimajući u obzir poslovne radne zadatke koje obavlja osoba čija se radna sposobnost ocjenjuje. Stupanj funkcijskog oštećenja procjenjuju doktori kliničke medicine( u konkretnom slučaju fizijatar), a konačnu ocjene rada sposobnosti donose spec. medicine rada koji su jedini za to educirani sukladno pravilnicima o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. U konkretnom slučaju predmetna ozljeda nastala izvan rada u štetnom događaju od 22.11.2015. god kod tužitelja je nakon konkretno provedenog liječenja ostavila samo blago oštećenje funkcije u smislu terminalno ograničenih kretnji u lijevom ramenu sa kojim blagim funkcijskim oštećenjem tužitelj i dalje može obavljati poslove skladištara 1 koji su opisani u obrascu 2-IN. Navedeno stanje nije razlog profesionalne nesposobnosti za rad tužitelja odnosno njegovog umirovljenja već su to posljedice ozljede desnog ramena koje je tužitelj zadobio u Domovinskom ratu i zbog kojih je kontraindicirano obavljanje rad desnom rukom iznad glave te rad na visini. Obzirom da poslovi skladištara 1 ne zahtijevaju rad desnom rukom iznad glave, tužitelj je za poslove skladištara 1 sposoban. Iz spisa HZMO-a je razvidno da su njihovi vještaci u nekoliko radova i to u prosincu 2016., lipnju 2017., veljači 2018. te siječnju 2019 ocijenili da kod tužitelja i dalje postoji profesionalne nesposobnost za rad čiji uzrok je 100% stanje nakon ozljede desnog ramena u Domovinskom ratu i u čemu ne participira predmeta ozljeda lijevog ramena jer ista nije ostavila funkcijsko oštećenje koje bi bilo od utjecaja na radnu sposobnost. S motrišta spec. medicine rad ovakva ocjena vještaka HZMO je pravilan jer je uzet stupanj funkcijskog oštećenja i lijevog i desnog ramena te poslove koje tužitelj obavlja. Iz do sada navedenih razloga tužitelj je s osnove ozljede lijevog ramena koje je zadobio u štetnom događaju 22.11.2015 u periodu od 08.02.2019 do 31.12.2019. bio sposoban za obavljanje poslova skladištara 1.

9. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer se radi o dugogodišnjoj sudskoj vještakinji u čiju stručnost i objektivnost sud nema razloga sumnjati, a stranke nisu prigovarale tom nalazu niti predlagale eventualno neko novo, dodatno vještačenje ( po istom ili drugom vještaku, odnosno po vještaku druge specijalnosti) iz kojeg bi proizlazila drugačija utvrđenja i zaključci od onih vještakinje Varinac Barač. Vještak medicine rada je ovlašten procjenjivati radnu sposobnost određene osobe, točnije ovlašten je procjenjivati je li određena osoba bila radno sposobna obavljati poslove radnog mjesta na kojem je zaposlena. Dakle, u ovom konkretnom predmetu, vještak medicine rada je ovlašten procijeniti da je tužitelj bio radno sposoban obavljati poslove svoga radnog mjesta, odnosno, radi tog zadatka je i provedeno predmetno vještačenje. Osim toga, navedeno vještačenje je i u skladu s vještačenjem provedenim u predmetu ovog suda Pn-31/20 u kojem nalazu i mišljenju je vještakinja ( Marija Muše-Danielov) navela da tužitelj zbog ozljeda koje je zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći nije postao radno nesposoban jer je ta profesionalna nesposobnost za rad postojala od 1994. godine.

10. Kako je za utuženo razdoblje sudska vještakinja medicine rada utvrdila da je tužitelj bio radno sposoban za poslove koje je obavljao prije ozljeđivanja, ovaj sud je stava da je sam tužitelj doprinio da mu šteta u vidu izgubljene dobiti nastane, pa mu je za to utuženo razdoblje odbijeno potraživanje s osnove izgubljene dobiti. Tuženik je odgovoran nadoknaditi štetu tužitelju samo u vrijeme kada je on (tužitelj) bio nesposoban za rad, neovisno o odluci izabranog liječnika obiteljske medicine. Činjenica da je tužitelj, u prosincu 2018., dobio osobno uvjetovani otkaz zbog nesposobnosti za obavljanje poslova koje je radio ne dokazuje da tužitelj uistinu nije bio sposoban za rad u utuženom razdoblju, pogotovo kada se uzme u obzir da je vještak medicine rada jasno i argumentirano istaknuo da je tužitelj bio sposoban za rad nakon svibnja 2018. Sudska vještakinja medicine rada, u okvirima svog vještačenja ocjenjuje od kojeg je trenutka oštećenik bio radno sposoban za obavljanje poslova prije ozljeđivanja, to ne znači da se njezino mišljenje mora podudarati s izdanim izvješćima o privremenoj nesposobnosti za rad doktora opće medicine, osobito kod činjenice da tuženik tek u ovom postupku ima mogućnost isticanja da bi tužitelj sam pridonio svojoj šteti budući da je u određenom razdoblju ipak bio sposoban za rad, a o čemu je sudska vještakinja medicine rada u ovom postupku i dala svoje stručno i argumentirano mišljenje na temelju kojeg je sud utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju bio sposoban za obavljanje poslova koje je obavljao prije predmetnog ozljeđivanja. Osim toga, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad je javna isprava, koju je izdalo Upravno tijelo, a koju tuženik u ovoj parnici zasigurno može osporavati i dokazivati njenu valjanost.

11. Sud je o trošku odlučio temeljem čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 i 126/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu vrijednost od 100 bodova ( Tbr. 7.1.), te za zastupanje na ročištima od 16. listopada 2023. godine, 16. siječnja 2024. godine, 25. listopada 2024., 23. siječnja 2026. i 08. travnja 2026. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 9.1.), 01. ožujka 2023., 25. svibnja 2023., 05. rujna 2023. , 24. srpnja 2024., 21. ožujka 2025. vrijednost od po 25 bodova ( Tbr. 9.5.), sastav podneska od 14. ožujka 2023., 06. rujna 2023. i 27. siječnja 2026. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 8.1.), sastav podneska od 13. studenog 2023. vrijednost od 25 bodova ( Tbr. 8.3.) što uvećano za PDV, ukupno iznosi 2.478,40 eura. Za ročišta od 01. ožujka 2023., 25. svibnja 2023., 05. rujna 2023. , 24. srpnja 2024., 21. ožujka 2025. vrijednost je određena prema Tbr. 9.5. jer su ista odgođena prije početka raspravljanja, pa je za iznos preko određenog zahtjev odbijen. Vrijednost boda za svaku radnju je određena prema Tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja pojedine radnje.

12. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 9. srpnja 2026.

S u d a c

Tomislav Bago v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Tužitelju po punomoćnici.

2. Tuženiku po punomoćnicima.