Pr-1993/2022-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste UČ, u pravnoj stvari tužiteljice BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po pun. Lovrenki Franceschi, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9.lipnja 2026., u nazočnosti pun.tužiteljice pun.tuženika, a po objavi presude dana 9.srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužitelju BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 1.211,78 eura neto s zakonskim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 3,05 EUR od 15.06.2018.

- 3,05 EUR od 15.12.2018.

- 3,05 EUR od 15.04.2019.

- 11,41 EUR od 15.05.2019.

- 0,27 EUR od 15.06.2019.

- 16,99 EUR od 15.07.2019.

- 0,27 EUR od 15.09.2019.

- 16,99 EUR od 15.03.2020.

- 22,56 EUR od 15.04.2020.

- 33,71 EUR od 15.05.2020.

- 28,14 EUR od 15.06.2020.

- 25,35 EUR od 15.07.2020.

- 3,05 EUR od 15.09.2020.

- 14,20 EUR od 15.11.2020.

- 3,05 EUR od 15.12.2020.

- 3,05 EUR od 15.1.2021.

- 8,63 EUR od 15.04.2021.

- 19,78 EUR od 15.05.2021.

- 14,20 EUR od 15.06.2021.

- 8,63 EUR od 15.07.2021.

- 22,56 EUR od 15.08.2021.

- 8,63 EUR od 15.10.2021.

- 50,43 EUR od 15.11.2021.

- 50,43 EUR od 15.12.2021.

- 50,43 EUR od 15.01.2022.

- 50,43 EUR od 15.02.2022.

- 50,43 EUR od 15.03.2022.

- 50,43 EUR od 15.04.2022.

- 50,43 EUR od 15.05.2022.

- 50,43 EUR od 15.06.2022.

- 3,98 EUR od 15.09.2022.

- 35,84 EUR od 15.10.2022.

- 46,45 EUR od 15.11.2022.

- 46,45 EUR od 15.12.2022.

- 45,00 EUR od 15.01.2023.

- 17,50 EUR od 15.02.2023.

- 2,50 EUR od 15.03.2023.

- 5,00 EUR od 15.04.2023.

- 17,50 EUR od 15.05.2023.

- 15,00 EUR od 15.06.2023.

- 20,00 EUR od 15.07.2023.

- 40,00 EUR od 15.08.2023.

- 37,50 EUR od 15.09.2023.

- 45,00 EUR od 15.10.2023.

- 15,00 EUR od 15.11.2023.

- 37,50 EUR od 15.12.2023.

- 15,00 EUR od 15.01.2024.

- 5,00 EUR od 15.02.2024.

- 7,50 EUR od 15.04.2024.

- 5,00 EUR od 15.05.2024.

- 20,00 EUR od 15.06.2024.

- 10,00 EUR od 15.09.2024.

- 45,00 EUR od 15.07.2025., do isplate

koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.431,25 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 31.svibnja 2022. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od lipnja 2018. pa na dalje. U tužbi se navodi kako je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine na specijalizaciji iz plastične kirurgije. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Odredbom iz čl. 66. st. 1. TKU-a je propisano da se zaposleniku nadoknađuju troškovi mjesnog javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla u visini za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom čl. 66. st. 11. TKU-a je propisano da je udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje se prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao, kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. ovoga članka, kao pješačka ruta. Prema tumačenju TKU organiziranim javnim prijevozom smatra se onaj prijevoz koji omogućujem redoviti dolazak na posao kao i povratak s posla, u smislu članka 66. stavka 8. i 9. TKU-a, tako da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetaka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za predsjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Da bi se prijevoz smatrao organiziranim, isti mora biti u oba smjera (na posao i s posla) organiziran sukladno članak 66. stavcima 8. i 9. TKU-a. Ako se na opisani način utvrdi da zaposlenik nema organizirani javni prijevoz, na zaposlenika se primjenjuje odredba članka 66. stavka 12. TKU-a o pravu na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kune po prijeđenom kilometru. Stoga tužiteljica potražuje isplatu razlike na ime troškova prijevoza počevši od 5.lipnja 2018. pa na dalje.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da je teret dokaza na tužitelju. Podredno postavlja protutužbu zbog stjecanja bez osnove jer da je tužiteljici neosnovano u posljednjih 5 godina isplaćivao troškove prijevoza za one dana u mjesecu kada je ista dolazila na posao iako je u tom mjesecu koristila pretežni dio godišnjeg odmora.

2.1.Sud je po podnesenoj protutužbi formirao spis pod novim posl. brojem Pr- 595/2025 u kojem je dana 3.lipnja 2025. rješenjem utvrđeno povlačenje protutužbe.

3.Tužitelj je podneskom od 12.lipnja 2025., sukladno rješenju suda, uredio tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 2.310,00 eura te zatražena isplata toga iznosa na ime razlike manje isplaćenog putnog troška za razdoblje od svibnja 2018. do lipnja 2024.

3.1.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom od 30.siječnja 2026. uredio i postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 1.211,78 eura.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz pregledom odluke KBC Split klasa:121- 01/18-01/07, Ur.broj:2181-147-02/ZD-18-147 od 5.6.2018.; odluke tuženika od 24.05.2022 i 18.08.2022.; rješenja Ministarstva zdravstva od 02.07.2019., 30.04.2018., Ugovora o radu od 13.03.2018. i aneksa od 30.05.2018.; platnih lista za tužiteljicu, te vještačenjem po vještaku financijske struke.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način određen u izreci presude.

Tužitelj je popisao parnični trošak.

6.Među strankama nije prijeporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu doktora medicine.

6.1.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 10.ožujka 2026., radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457 . - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

7.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12-važio do 12. prosinca 2016., 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU), Dodatak II Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 150/13).

8.Troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće jer predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR već na ugovoru o radu i Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 128/17, 47/18 i 123/19, dalje u tekstu TKU/17).

8.1.Tužiteljica svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

9.Odredbom čl.66. st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

9.1.Odredbom čl.66. st.7. TKU/17, odnosno čl.65. st.9. TKU/22 propisano je ako je od prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

9.2.Odredbom čl. 66. st.17. TKU/17, odnosno čl.65. st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

9.3.Odredbom čl.66. st.12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eura od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eura.

9.4.Odlukom tuženika klasa:121-01/18-01/07, ur.broj:2181-147-02/ZD-18-147 od 5.6.2018., a koja se i primjenjuje od 5.6.2018. za tužiteljicu je utvrđeno pravo na naknadu troškova prijevoza po cijeni pokazne karte za II zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o.

10.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak je u svojem nalazu i mišljenju naveo da je za utuženo razdoblje od 01. lipnja 2018. do 31. srpnja 2025. izvršio izračun naknade troškova prijevoza u visini mjesečne karte za II. tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split. Vještak napominje kako je prilikom izračuna uzeo u obzir da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Za razdoblje od 01.06.2018. do 31.07.2025. potraživanje tužitelja po osnovi naknade troškova prijevoza, temeljem iznosa mjesečne karte za drugu tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, iznosi 1.211,78 EUR.

11.Sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da traži isplatu iznosa od 1.211,78 eura.

12.Tuženik se usprotivio uređenom tužbenom zahtjevu navodeći da je tužitelj trebao dokazati da mu pripada pravo na isplatu troškova prijevoza. Smatra da je teret dokaza na tužitelju koji da mora dokazati da mu pripada pravo na isplatu troškova prijevoza onako kako on tvrdi kao i sve one činjenice o kojima ovisi postojanje tog prava.

13.Iz Odluke tuženika od 5.lipnja 2018. proizlazi da je tuženik priznao pravo tužiteljici da joj se naknada troškova prijevoza obračunava prema cijeni pokazne karte za II zonu javnog prijevoznika. U tom smislu su neosnovani navodi tuženika da se tužiteljica trebala pisano izjasniti svojem poslodavcu na početku kalendarske godine o načinu korištenja toga prava ako nije došlo do nikakvih izmjena glede korištenja toga prava.

14.Slijedom svega navedenog, tužiteljica je prema mišljenju suda dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da joj je tuženik obračunavao trošak prijevoza protivno citiranim odredbama TKU-a i isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza pa je isti prihvaćen kao osnovan, pa je u presudi pod točkom I. odlučeno da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih troškova prijevoza neto iznos od 1.211,78 eura. Naime, prema odredbi čl. 135. st. 1.ZR-a u slučaju radnog spora teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, a kako tuženik, s druge strane, nije pružio dokaze kojima bi pobio navode i dokaze tužiteljice, kako u pogledu osnovanosti, tako u pogledu visine tužbenog zahtjeva te kako je vještak na temelju platnih lista tužiteljice i odjelnih lista utvrdio manje isplaćen trošak prijevoza primjenom odredbi TKU-a i same odluke tuženika, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti kao osnovan.

14.1.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14).

15.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama čl.154. -155. Zakona o parničnom postupku.

16.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/23), VPS te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe – 75 bodova, za zastupanje na ročištu od 10.09.2025. i 09.06.2026. -svako po 75 bodova, za sastav dva podnesaka-svako po 75 bodova, te pristup na ročište za objavu -37,5 bodova, ukupno 412,5 bodova (vrijednost 1 boda=2,00 eura) što daje iznos 825,00 eura+PDV=1.031,25 eura. Tom iznosu valja dodati trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, tako da ukupno obistinjen trošak tužiteljici iznosi 1.431,25 eura.

17.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 9.srpnja 2026.

Sudac

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženiku