REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-504/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Igora Rakića, kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TB, odvjetnice iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika VARTOP d.o.o., sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Jelaković & partneri, odvjetnici u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude poslovni broj Povrv-177/2020-34 od 15. siječnja 2024. Općinskog suda u Varaždinu, u sjednici održanoj 9. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem tuženikove žalbe ukida se presuda poslovni broj Povrv-177/2020- 34 od 15. siječnja 2024. Općinskog suda u Varaždinu - u pobijanom dijelu (točkama I. i IV. izreke) i predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje a u konačnoj će se odluci odlučiti i o troškovima nastalima u povodu žalbe.

Obrazloženje

1..Presudom je suda prvoga stupnja održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lane Mihinjač poslovni broj Ovrv-982/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku VARTOP d.o.o., [adresa], isplati u roku od 8 tužiteljici TB, odvjetnici iz [adresa], iznos od 10.445,04 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 4.950,15 eura i 5.308,91 eura teku od 30. travnja 2020. a na iznos od 185,98 eura od 2. listopada 2020. do isplate, o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je u točki II. ukinut navedeni platni nalog u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka a u točki III. izreke odbijen je tužiteljičin zahtjev za održavanje na snazi platnog naloga za isplatu zateznih kamata po stopama preko stopa navedenih u točki I. izreke kao i da se održi na snazi platni nalog u pogledu isplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 193,61 eura sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, dok je u točki IV. izreke odlučeno o troškovima parničnog postupka pa tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove u iznosu od 339,53 eura sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2024. do isplate i sve u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga, ističući kako su stranke u konkretnom slučaju sklopile Ugovor o nagradi za rad 1. travnja 2019. kojim su uredile svoje odnose o načinu plaćanja troškova zastupanja na drugačiji način nego što bi to bilo da nije bilo pisanog sporazuma među njima, i to na način da je preostalih 50% nagrade moglo biti isplaćeno tužiteljici samo u slučaju kada bi se tuženik naplatio u ovršnim i parničnim postupcima u kojima ga je zastupala tužiteljica ili ako bi otkazao Ugovor ili donio odluku da ne produži tužiteljici Ugovor na buduće razdoblje, ali se ništa od toga nije dogodilo, već je tužiteljica otklonila daljnju suradnju pod istim uvjetima s tuženikom pa smatra da nije nastupio uvjet odnosno situacija iz članka 8. stavka 2. Ugovora, tim više što obveza isplate sto posto nagrade nije izričito ugovorena. Posebno osporava ocjenu prvostupanjskog suda da je Ugovor prestao istekom vremena na koji je sklopljen pa da se zbog toga tuženik ne može pozivati na uvjete naplate 50% nagrade a da se tužiteljica predmetnim ugovorom nije odrekla svoje tražbine na preostalih 50% nagrade za zastupanje u predmetima u kojima tuženik nije ostvario naplate svoje tražbine prema dužnicima pa da njezino pravo na naplatu cjelokupne tražbine po osnovi nagrade za zastupanje proizlazi iz odredbe članaka 763. stavka 2. i 776. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima iako u predmetom ugovoru od 1. travnja 2019. doduše nije izričito ugovoreno da tužiteljica ima pravo ovu svoju tražbinu potraživati ako ona kao nalogoprimac ne odluči nastaviti ugovorni odnos prema tuženiku.

2.1. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te nerazumljivo protumačio jasne odredbe ugovora, izveo nejasne zaključke o namjeri stranaka u pogledu ugovaranja naplate odvjetničke nagrade te u konačnici pogrešno zaključio kako tuženik uopće nema pravo pozivati se na odredbe ugovora jer je isti prestao istekom vremena, što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava pa je prvostupanjski sud svoju odluku pogrešno temeljio samo na odredbama članaka 763. stavka 2. i 776. Zakona o obveznim odnosima prema kojima nalogodavac ima pravo na naknadu nakon obavljenog posla, iako je u konkretnom slučaju postignut drugačiji dogovor stranaka. Ističe i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 9620/08., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Ističe i kako je u cijelosti osporio i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, uključujući i neosnovano potraživanje na ime zateznih kamata a iz obrazloženja pobijane presude nije jasno ni kako je utvrđena i opravdana visina, kao ni osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, zbog čega smatra pogrešnom i odluku o troškovima postupka.

2.2. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude u točkama I. i IV. izreke odbijanjem tuženog zahtjeva u cijelosti obvezivanjem tužiteljice da mu naknadi troškove parničnog postupka uključujući i troškove žalbe u iznosu od 463,40 eura a podredno ukidanje te presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu protiveći se žalbenim navodima i pozivajući se na stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske (na primjer iz presude Rev- 1332/2016 od 26. ožujka 2019.), smatrajući da je stav prvostupanjskog suda usklađen s tim stajalištima pa predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu te obveže tuženika naknaditi joj troškove žalbenog postupka u iznosu od 37,83 eura koji se sastoje od sudske pristojbe za žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužiteljice TB kao odvjetnice u [adresa] da joj tuženik Vartop d.o.o. sa sjedištem u [adresa], isplati troškove nagrade za zastupanje u ukupnom iznosu od 10.455,04 eura od čega se iznos od 185,98 eura odnosi na zatezne kamate obračunate u apsolutnom iznosu zbog kašnjenja u plaćanju nagrade koju joj je isplatio pa na taj iznos potražuje zatezne kamate od 2. listopada 2020. (kada je podnesen prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave) a na preostali iznos od 30. travnja 2020. do isplate, odnosno odlučivanje o tuženikovim prigovorima protiv platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lane Mihinjač poslovni broj Ovrv-982/2020 od 19. listopada 2020. kojim je tuženiku naloženo namiriti tužiteljici tu tražbinu.

6. Prvostupanjskom je presudom održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tužiteljici navedenu tražbinu, s obrazloženjem kako je u postupku utvrđeno da je tužiteljica kao odvjetnica zastupala tuženika u više ovršnih i parničnih predmeta u kojima joj za zastupanje nije isplatio punu nagradu ili joj uopće nije isplatio nagradu koja joj, po ocjeni prvostupanjskog suda, pripada u punom iznosu (100%) s obzirom na to da je prestao Ugovor o nagradi za rad od 1. travnja 2019. kao i svi prethodni takvi ugovori koji su sklapani u razdoblju od 1. travnja 2014. kada su stranke bile u poslovnom odnosu a kada su prestali i svi pojedinačni ugovori o zastupanju u pojedinim predmetima, jer prvostupanjski sud smatra kako su prestankom tih ugovora prestale sve pogodnosti u pogledu plaćanja nagrade za zastupanje koje su bile predviđene u navedenim ugovorima.

6.1. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud smatra da je visina utvrđena na temelju priloženih računa, nesporne činjenice da je u nekim predmetima tuženik već platio 50% nagrade (što znači da je priznao sve radnje za koje tužiteljici pripada nagrada), činjenice što nije osporavao radnje koje je tužiteljica izvršila u svim predmetima te neosporavanja obračuna zateznih kamata zbog kašnjenja u plaćanju.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnoga prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda za sada utemeljena na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju a to je djelomično i posljedica neodgovarajućeg materijalnopravnog pristupa u prosuđivanju ovog spora.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Ovaj je drugostupanjski sud međutim ocijenio kako je ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja do čega je djelomično došlo i zbog nepotpunog materijalnopravnog pristupa prvostupanjskog suda u prosuđivanju ovog spora.

10. Prvostupanjski je sud naime utemeljio svoju odluku na činjenici prestanka Ugovora o nagradi za rad istekom roka na koji je sklopljen (godinu dana) i činjenici prestanka suradnje koju je prekinula tužiteljica, smatrajući da je nakon prestanka tog Ugovora mjerodavno samo primjenom članaka 763. stavka 2. i 776. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 – dalje ZOO/05), što je samo po sebi kontradiktorno jer se radilo o dugoročnoj suradnji koju je prekinula tužiteljica neprihvaćanjem produženja ugovora na buduće razdoblje koje joj je ponudio tuženik 31. ožujka 2020., dakle prije isteka vremena (1. travnja 2020.) na koje je sklopljen prethodni Ugovor.

11. To naravno ne znači da tužiteljica nema pravo na isplatu cjelokupne nagrade iako je ona ugovorna strana koja je prekinula suradnju i otkazala zastupanje u svim predmetima, odnosno da se odrekla potraživanja preostalih 50% i pune nagrade u kojima postupak nije dovršen, ali se, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, ne bi mogla zanemariti činjenica da je ta isplata vezana za naplatu koju će tuženik tek eventualno postići, makar samo i u svrhu određivanja dospjelosti odnosno roka u kojemu je tuženik kao nalogodavac dužan ispuniti takvu obvezu s obzirom na to da je isplata 50% nagrade bila odgođena do vremena kada se tuženik bude naplatio od svojih dužnika a tuženik nije odustao od ugovora pa da bi se u pogledu roka isplate mogla primijeniti odredba članka 8. stavka 2. Ugovora o nagradi na rad sklopljenog 1. travnja 2019. i tražbina dospjeti već 30. travnja 2019., već bi trebalo uzeti u obzir razumni rok u kojemu bi tuženik trebao izvršiti svoju obvezu od proteka kojega roka bi mogle početi teći i zatezne kamate.

12. U konkretnom slučaju treba voditi računa i o tome da je tužiteljica sastavila Ugovor pa eventualno sporne i nejasne odredbe, posebno odredbu članka 8. stavka 2., tumačiti u smislu pravila ZOO/05 o tumačenju Ugovora (članaka 319. i 320.).

13. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako tražbina u iznosu od 4.950,13 eura (37.296,87 kuna) iz računa broj 88/1/1 nije upitna i da je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja, ali se to ne odnosi i na tražbinu u iznosu od 5. 308,91 eura (40.000,00 kuna) iz računa broj 89/1/1 (stranice 836 do 838 spisa) visinu koje tuženik nije učinio nespornom a teret je dokazivanja na tužiteljici, pa i u pogledu opravdanosti poduzimanja nekih parničnih radnji (mnoštva podnesaka) o čemu prvostupanjski sud mora voditi računa u nastavku postupka.

14. Valjalo je stoga ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

14.1. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud saslušati parnične stranke kako bi se utvrdila prava volja ugovornih stranaka u pogledu popusta na odvjetničke usluge i dospjelosti tražbine te provjeriti opravdanost radnji (posebno podnesaka) koje je tužiteljica obavila u parničnim predmetima navedenima u računu broj 89/1/1 od 14. travnja 2020. (stranice 836 do 838 spisa), a pod pretpostavkama iz članka 7. ZPP pa nakon toga donijeti novu odluku u kojoj će odlučiti i o troškovima nastalima u povodu žalbe.

15. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 370. i 166. stavka 3. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 9. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić