REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: P-250/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić kao sucu pojedincu, u stvari tužiteljice VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Sveboru Milkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po privremenoj zastupnici Zorani Živković, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika Svebora Milkovića, odvjetnika i zamjenice privremene zastupnice tuženice Sandre Šolaja, odvjetnice, 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku JK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju VK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 529,91 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku na iznose od;

150,00 EUR, sa dospijećem od 21.6.2024.

7,99 EUR, sa dospijećem od 20.7.2024.

21,39 EUR, sa dospijećem od 20.7.2024.

6,86 EUR, sa dospijećem od 20.7.2024.

5,31 EUR, sa dospijećem od 20.7.2024.

15,42 EUR, sa dospijećem od 23.7.2024.

12,31 EUR, sa dospijećem od 20.7.2024.

41,23 EUR, sa dospijećem od 20.7.2024.

10,62 EUR, sa dospijećem od 20.7.2024.

150,00 EUR, sa dospijećem od 21.7.2024.

21,49 EUR, sa dospijećem od 4.9.2024.

5,34 EUR, sa dospijećem od 4.9.2024.

6,47 EUR, sa dospijećem od 4.9.2024.

12,98 EUR, sa dospijećem od 5.9.2024.

62,50 EUR, sa dospijećem od 10.3.2025.

pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana, dok se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 53,85 s pripadajućim zateznim kamatama te zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 62,50 eura počev od 1. listopada 2024. do 10. ožujka 2025., kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku JK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju VK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 711,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženicom, kao najmoprimcem sklopila Ugovor o najmu stana na adresi u [adresa], na rok od 1 godine, počevši od 14.5.2024. Tim je ugovorom ugovorena obveza tuženika da plaća i sve režijske troškove i mjesečnu najamninu u iznosu od 300,00 EUR mjesečno.

1.2. S obzirom na to da tuženica nije izvršavala ugovorene obveze, unatoč višestrukim ukazivanjima, ugovor je raskinut te je tuženici poslana odvjetnička opomena.

1.2. Tužiteljica potražuje iznos polovice najamnine za svibanj i srpanj te režija za polovicu svibnja 2024., cijeli lipanj te polovicu srpnja 2024. godine, pri čemu navodi kako je u potraživanje uključena i razlikovna struja (koja je došla naknadno) , kao i troškovi odvjetničke opomene. Predlaže donijeti presudu kojom će se tuženici naložiti da tužiteljici isplati iznos od 583,76 eura s pripadajućim zateznim kamatama uz nadoknadu troškova postupka.

2. Tuženici je tijekom postupka imenovana privremena zastupnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, obzirom da tuženica nema prijavljeno prebivalište niti boravište u [adresa], trenutno je nezaposlena, a terenskom provjerom je utvrđeno da se ne zna gdje tuženica stanuje.

2.1. Privremena zastupnica se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodi da ugovor koji je priložen tužbi nije nikada niti sklopljen jer je člankom 2. istog ugovora propisano da se smatra sklopljenim danom ovjere potpisa ugovornih strana, a priloženi ugovor nema ovjere potpisa ugovornih strana.

2.2. Ukoliko sud zauzme stav da je ugovor sklopljen, privremena zastupnica treba uzeti u obzir da u članku 7. istog ugovora stoji da je tužena platila iznos od 200,00 eura na ime pologa, što nije uzeto u obzir prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva.

2.3. Nadalje, dostavlja vlasnički list za navodno iznajmljeni stan iz kojeg je vidljivo da je tužiteljica suvlasnica ½ istog stana, pa tužiteljica ne može niti zanemarivati ovu činjenicu kod postavljanja tužbenog zahtjeva, jer eventualno ima pravo na ½ dijela najamnine.

2.4. Što se tiče režijskih troškova smatra da je potrebno dostaviti račune koji su navodno plaćeni, jer nije moguće utvrditi na što se plaćanje odnosi, pogotovo da li se računi odnose na komunalnu naknadu i pričuvu, jer je obveza plaćanja komunalne naknade i pričuve sukladno članku 9. obveza Najmodavca.

2.5. Tužena osporava da je ikada bila u stanu suvlasništva tužiteljice.

2.6. Nadalje, ističe da predmetni ugovor nije nikada prijavljen nadležnoj poreznoj upravi, pa je od iznosa najamnine potrebno oduzeti iznose poreza na dohodak od imovine i prireza porezu na dohodak koje bi tužiteljica bila dužna platiti da je ugovor prijavljen nadležnoj poreznoj upravi.

2.7. Naglašava da HRT pristojba i usluge ISKON-a ne spadaju u režijske troškove te da ne postoji niti obveza tužene da plati trošak odvjetničke opomene, jer je tu opomenu dužna platiti tužiteljica, a ne tužena, jer slanje same odvjetničke opomene ne stvara obvezu tužene da istu plati.

2.8. Zbog svega navedenog predlaže se tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz obvezu tužiteljice da podmiri troškove ovog parničnog postupka.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u ugovor o najmu stana (str. 4-7 spisa), popis preuzetih stvari u stanu (str. 8 spisa), promet po računu (str. 9-12 spisa), uplate putem Internet bankarstva (str. 13-28 spisa), posjedovnicu (str. 66-67 spisa), izjava RK i VKH (str. 70-72 spisa), porezno rješenje (str. 73-88 spisa), izjava HK (str. 90-91 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka VKH, HK i RK te dokaz saslušanjem tužiteljice.

4. Na temelju tako provedenog postupka, ocjenom dokaza na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22; 155/23 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu iznosa najamnine i troškova režija na temelju ugovora o najmu stana, kao i troškova odvjetničke opomene.

6. Između stranaka je sporno je li sklopljen predmetni ugovor o najmu, je li tuženica uopće bila u stanu tužiteljice, ima li tužiteljica pravo na cijeli iznos najamnine ili polovicu iznosa, obzirom da je suvlasnica predmetnog stana u ½ dijela; je li ugovor dostavljen nadležnoj poreznoj upravi; predstavljaju li HRT pristojba i ISKON usluge režijske troškove te postoji li obveza tuženice na plaćanje odvjetničke opomene.

7. U članku 3. stavak 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98, 66/99, 22/06, 68/18, 105/20, 36/24) propisano je da se ugovorom o najmu stanova obvezuje najmodavac predati najmoprimcu stan za stanovanje uz za to određenu najamninu. U članku 4. stavak 2. Zakona o najmu stanova propisano je da se ugovor o najmu stana sklapa u pisanom obliku.

8. Na temelju uvida u priležeću dokumentaciju utvrđeno je:

- da su stranke 8. svibnja 2024. potpisale Ugovor o najmu stana koji se nalazi u [adresa]. XVI kat, stan broj 162 (dalje Ugovor);

- da je u razdoblju od 1. svibnja 2024. do 9. siječnja 2025. od strane tuženice na račun tužiteljice uplaćen iznos od 150,00 eura 15. svibnja 2024. te 150,00 eura 7. lipnja 2024.;

- da su s računa tužiteljice plaćeni slijedeći iznosi: za svibanj 2024. – račun za Zagrebački holding u iznosu od 42,77 eura, HEP Elektra 15,98 eura, Hrvatska radiotelevizija 10,62 eura, Iskon 26,46 eura, HEP Toplinarstvo 13,71 euro; za lipanj 2024. plaćeno je za HRT pristojbu 10,62 eura, Zagrebački holding 41 ,23 eura, HEP Toplinarstvo 12,31 euro, HEP Elektra 15,42 eura, Iskon 26,46 eura; za srpanj je plaćeno za Zagrebački holding 42,97 eura, HEP Toplinarstvo 12,44 eura, HRT pristojba 10,67 eura i Iskon 28,36 eura; račun za HEP Elektru u iznosu od 39,14 eura te račun za sastav odvjetničke opomene 62,50 eura;

- da su suvlasnice predmetnog stana na adresi [adresa] tužiteljica u ½ dijela i VKH u ½ dijela;

- da je VKH **.**.2026. dala izjavu ovjerenu kod Javnog bilježnika u kojoj navodi da je ona suvlasnica predmetnog stana; da je bila suglasna da se navedeni stan daje u najam temeljem ugovora sklopljenog s JK; da njezina sestra VK (tužiteljica) bila odgovorna za naplatu najamnine od najmoprimca, podmirivanje režijskih troškova za stan, prijavu i polaganje ugovora o najmu nadležnoj Poreznoj upravi; obračun poreza na najamninu; da je ona bila suglasna da JK uplaćuje najamninu isključivo VK;

- iz poreznog rješenja Porezne uprave Split, Ispostava Supetar, proizlazi da je poreznom obvezniku VK (ovdje tužiteljici), za razdoblje od 1. svibnja 2024. do 30. lipnja 2024. utvrđen iznos poreza koji je dužna platiti, između ostalog, na temelju ugovora o najmu sklopljenog za stambeni prostor u [adresa], s JK i ugovorenim iznosom najamnine u visini 300,00 eura.

9. Iz iskaza svjedokinje VKH proizlazi da je ona sestra tužiteljice, da je predmetni ugovor o najmu zajedno sa sestrom pročitala te ga je i potpisala. Brigu vezano za navedeni ugovor je u potpunosti prepustila sestri, obzirom da svjedokinja ima malo dijete. Tuženicu nije osobno upoznala niti je bila u stanu u to vrijeme. Poznato joj je da je tuženica bila u stanu, jer joj je sestra sve detaljno opisala. Tamo je boravila nekih par mjeseci od travnja do početka srpnja 2024. Sestra joj se požalila da ne plaća, da nije platila niti najamninu niti režijske troškove te je u jednom trenutku otišla iz stana. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice odgovara da joj je poznato da je tužiteljica platila porez na najam stana, jer to uvijek radi sa svakim podstanarom. Poznato joj je da je iznos potraživanja tužiteljice otprilike 500,00 eura.

9.1. Iz iskaza svjedokinje HK proizlazi da je ona majka tužiteljice, a tuženicu inače ne poznaje, već ju je upoznala u stanu tužiteljice koja joj je stan iznajmila. Naime, znala je da tuženica ne plaća najamninu niti režije i da se javljaju određeni problemi. Kako tuženicu nisu od prije poznavali, pristala je sa kćeri, ovdje tužiteljicom doći u stan da probaju mirnim putem dogovoriti plaćanje režija i zaostale najamnine. One su tada razgovarale s tuženicom, a ona se prilično ležerno odnosila prema njihovom zahtjevu u smislu zašto to baš sad traže od nje. Navodi da je ona taj stan kupila kćerima iz ostavine iza njezine majke, pa ju je osobito pogodilo jer je tuženica tom prilikom otvorila vrata i ispratila njih iz stana kao nepoželjne. Koliko zna, režije nije platila, iako joj je tužiteljica ostavila rok da to plati. Misli da je ona tamo bila od svibnja do srpnja. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice odgovara kako misli da je sveukupni iznos dugovanja negdje oko 600,00 eura. Na upit odgovara da ne zna je li tužiteljica platila porez na predmetni najam.

9.2. Iz iskaza svjedoka RK proizlazi da svjedok poznaje tužiteljicu, jer je susjed u tom neboderu na adresi [adresa]. Može reći da je jednom prilikom bio u stanu na 16. katu ove zgrade gdje je živjela tuženica. Naime, to je bilo nakon što je jako padala kiša te je znalo curiti, pa je došao provjeriti je li sve u redu, poslao ga je predstavnik stanara. Tada je pozvonio, a tuženica mu je otvorila. To je bilo negdje u lipnju 2024. Poslije toga su se sreli još jedanput u liftu i tada ju je vidio zadnji put. On u ovoj zgradi živi od 1979. Ne zna tko je prije živio u tom stanu, niti mu je poznato da je sklopljen ugovor o najmu, samo zna da su davno prije ovdje živjele tužiteljica i njezina sestra. Na upit suda odgovara da misli da je tom prigodom kad je on došao u stan, a što je ranije opisao, tuženica ovdje živjela, a u stanu je bio još jedan muškarac i on se nije zadržavao, svjedok je samo provjerio što je bilo potrebno da ne bi smetao. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice odgovara da je on bio prisutan kad su dolazili ljudi koji su bili zainteresirani za najam stana, jer ga je pozvala tužiteljica radi popravka nekih panta na vratima stana. Tom prilikom došla je i tuženica i kasnije mu je tužiteljica rekla da će tuženicu uzeti u stan. Koliko zna, i prije su u tom stanu bili podstanari, a ona ne zna točno tko, ali zna da ga je tužiteljica zvala jer je željela urediti stan nakon što je ranija podstanarka otišla.

Na poseban upit zam. privremene zastupnice tuženice odgovara da on zna da je u tom stanu bila upravo tuženica JK, jer je ista osoba bila prisutna u trenutku kad su zainteresirane osobe dolazile radi najma stana i za koju je tužiteljica rekla da će ju uzeti u stan i koja je njemu naknadno otvorila vrata kad je došao provjeriti ima li curenja zbog kiše. Na upit da objasni kako to da je u iskazu naveo da mu nije poznato je li sklopljen ugovor o najmu, a naknadno na poseban upit pun. tužiteljice je rekao da je bio prisutan kad su dolazile osobe zainteresirane za najam, pa da pojasni tu kontradiktornost, odgovara da je zaista bio prisutan kad su ti ljudi dolazili, ali nije naknadno imao podataka o sklapanju ugovora o najmu između stranaka, već mu je tužiteljica rekla da je stan dala tuženici. Na upit odgovara da se tuženica njemu nikada nije identificirala nekim dokumentom.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da u odnosu na predmetni ugovor o najmu navodi da nakon što mi je zadnji najmoprimac otišao, objavila je oglas na facebooku za stan i javilo se više kandidata, pa tako i tuženica koja je došla u stan da bi ga razgledala. To je bilo prije 14.05.2024. kad je ugovor sklopljen. Oni su napravili i primopredaju stana te je ona tuženici predala ključeve, a u ugovor su stavili datum da najam počinje od 1. lipnja 2024., time da se ona morala vratiti na Bol gdje radi. Njoj je tuženica rekla da ima nekih financijskih problema. Ona je trebala odmah uplatiti predujam, čini joj se 300,00 eura, ali je platila 150,00 i rekla da ne može više, već da će platiti za 10 dana. Nakon toga su se čule te ju je ona pisano putem vibera podsjećala na njezino dugovanje. Osobito joj je bilo važno plaćanje režija kako ne bi došlo do ovrhe i htjela je da joj sve na vrijeme javi, da može reagirati. Stalno je govorila nekakve izgovore zbog kojih ne može platiti. Negdje krajem lipnja i početkom srpnja 2024. ona je počela inzistirati na tome da plati, jer da inače ide van iz stana, a ona je govorila ili da ne može platiti, da ide na put, da je izgubila novčanik i sl. Tada je sa svojom mamom otišla kod tuženice, htjela je da joj mama bude svjedok i tom prilikom je bila rasprava sa tuženicom vezano za plaćanje te joj je rekla neka plati ili će tražiti da izađe iz stana sa stvarima. Također je rekla da ću se vratiti za tjedan dana i da će napraviti primopredaju. Kad je došla tjedan dana kasnije, vrata su bila zaključana, a ona joj je poslala poruku da je ključ u sandučiću. Otvorila je stan i vidjela da tuženica otišla i odnijela stvari. Ona joj je 11. srpnja 2024. poslala poruku da raskida ugovor o najmu i da je podsjeća na njezine obveze. U stanu je našla račune za režije, time da je dio računa stigao naknadno. Dolazile su joj neke opomene i ona je sve platila, a javila se dobavljačima da joj kažu koliki su dugovi kako bi platila i izbjegla ovrhu. Osim iznosa od 150,00 eura, njoj tuženica nije ništa drugo platila. Ukupno joj je dužna oko 560,00 ili 580,00 eura. Na kraju navodi da kad je s mamom došla razgovarati s tuženicom, ona je tuženicu unaprijed o tome obavijestila te se najavila u skladu s ugovorom.

Na poseban upit zam. privremene zastupnice tuženice odgovara da je dogovoreno plaćanje najamnine putem bankovnog računa. Njoj je tuženica platila 150,00 eura kao polog, a nije platila niti jednu najamninu. Ona taj iznos od 150,00 eura nije uračunala u ono što potražuje. Predmetni ugovor o najmu nije ovjeren kod javnog bilježnika.

11. U odnosu na pitanje sklapanja predmetnog ugovora navodi se da je tijekom postupka utvrđeno kako je predmetni Ugovor o najmu stana sklopljen u pisanom obliku, odnosno u skladu s člankom 4. stavak 2. Zakona o najmu stanova.

11.1. Stranke su u članku 2. Ugovora suglasno utvrdile da se Ugovor smatra sklopljenim danom ovjere potpisa ugovornih strana.

11.2. U članku 294. ZOO propisano je da se ugovor za čiju je valjanost propisan ili ugovoren određeni oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz posebnog zakona ili cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

12. Na temelju provedenog postupka, iz suglasnih iskaza svjedoka i same tužiteljice proizlazi da je tuženica u utuženom razdoblju stanovala u predmetnom stanu.

12.1. U tom smislu je svjedok RK, koji je susjed u istom neboderu izjavio da je u lipnju 2024. bio u ovom stanu, kojom prilikom mu je tuženica otvorila stan, a on je došao provjeriti je li sve u redu jer je padala kiša te je znalo curiti pa ga je posao predstavnik stanara. Svjedok je naveo da je bio prisutan u stanu i kada su dolazili ljudi koji su bili zainteresirani za najam stana (vršio je popravke u stanu tužiteljice). Tom prilikom je došla i tuženica te je tužiteljica naknadno rekla svjedoku da je stan iznajmila upravo tuženici. Tuženicu je još jednom vidio i u liftu.

12.2. Svjedokinja HK, majka tužiteljice je navela kako je s tužiteljicom otišla u predmetni stan gdje su razgovarale s tuženicom da probaju mirnim putem dogovoriti plaćanje režija i zaostale najamnine. Svjedokinja je izjavila kako su one tada razgovarale s tuženicom, a tuženica se prilično ležerno odnosila prema njihovom zahtjevu u smislu zašto to baš sad traže od nje. Svjedokinja navodi da je ona taj stan kupila kćerima iz ostavine svoje majke pa ju je osobito pogodilo jer je tuženica tom prilikom otvorila vrata i ispratila njih iz stana kao nepoželjne.

12.3. Ovakve iskaze svjedoka sud ocjenjuje životnim i uvjerljivim, osobito uzimajući da je svjedok RK nesrodan i nezainteresiran za ishod postupka , a da su iskazi podudarni u pogledu činjenice da je upravo tuženica u utuženom razdoblju stanovala u predmetnom stanu.

12.4. Također, iz prometa po računu tužiteljice, vidljive su dvije uplate na njezin račun koje je izvršila upravo JK i to 15. svibnja 2024. te 7. lipnja 2024. pri čemu je kao opis transakcije naznačena "uplata JK najam". Sud smatra da je neuvjerljivo da bi tuženica plaćala najam tužiteljici za stan, a da u istom stanu ne živi.

12.5. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je tužiteljica predala tuženici stan za stanovanje te da je tuženica u tom stanu i stanovala u utuženom razdoblju , kao i da je djelomično platila najamninu, slijedom čega sud smatra da je primjenom članka 294. ZOO je predmetni ugovor valjano sklopljen.

13. U članku 9. ZOO propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

13.1. U tom smislu, a vezano za plaćanje najamnine, u članku 8. stavak 1. i 2. Ugovora stoji da ugovorne strane suglasno utvrđuju da će najmoprimac na ime najamnine za stan plaćati najmodavcu mjesečnu najamninu unaprijed u iznosu od 300,00 eura, pri čemu je plaćanje najamnine najmoprimac dužan izvršiti najkasnije do 20-og dana u mjesecu za tekući mjesec.

13.2. Tužiteljica je istaknula da je plaćen iznos od 150,00 eura i da drugih uplata nije bilo. Od tuženice potražuje polovicu najamnine za svibanj 2024. i polovicu za srpanj 2024.

13.3. U članku 7. Ugovora ugovorne strane suglasno utvrđuju da polog služi u svrhu osiguranja plaćanja najamnine i troškova zajedničke i individualne potrošnje, za naknadu eventualne štete za koju odgovara najmoprimac te naknadu svih drugih troškova koje je najmoprimac dužan naknaditi prema ovom Ugovoru.

13.4. Suprotno iskazu tužiteljice, iz potvrde o uplatama, koju je sama tužiteljica priložila u spis, a tuženica nije osporila pa ju sud smatra vjerodostojnom, proizlazi da su na račun tužiteljice izvršene dvije uplate od strane tuženice i to 15. svibnja 2024. te 7. lipnja 2024. svaka u iznosu od 150,00 eura. Sud stoga smatra da je iznosom od 150,00 eura iz svibnja podmirena najamnina za svibanj 2024., a uplatom u lipnju da je podmirena polovica najamnine za lipanj. Navedeno znači da tuženica duguje tužiteljici polovicu najamnine za lipanj 2024. u iznosu od 150,00 eura te najamninu za srpanj 2024. u iznosu od 150,00 eura.

13.5. Pritom, iako iz Ugovora proizlazi da je na dan potpisa Ugovora najmoprimac uplatio najmodavcu iznos od 200,00 eura na ime pologa, navedeno nije u suglasju s izvidom iz računa tužiteljice u kojem jasno stoji da je u svibnju 2024. plaćen upravo iznos od 150,00 eura. Naime, tužiteljica je u svom iskazu navela da je između stranaka dogovoreno plaćanje putem računa, pri čemu tuženica nije tvrdila drugačije pa sud uzima da su plaćeni oni iznosi koji proizlaze iz izvoda po računu. Privremena zastupnica je isticala da bi se iznos koji je uplaćen trebao uzeti u obzir, što je sud i uračunao pa iznos od 150,00 eura iz svibnja 2024. ocjenjuje kao uplatu za najam za polovicu ovog mjeseca. Navedeno neovisno o tome što tužiteljica ovaj iznos smatra pologom, a to stoga što polog između ostalog služi i u svrhu osiguranja plaćanja najamnine.

14. U članku 29. stavak 1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice, i zatezne kamate.

14.1. Slijedom navedenog je tuženici naloženo platiti iznos najamnine u visini od 150,00 eura za lipanj 2024. s pripadajućim zateznim kamatama od 21. lipnja 2024. te iznos od 150,00 eura za srpanj s pripadajućim kamatama od 21. srpnja 2024. , time da je tijek zateznih kamata određen sukladno Ugovoru u kojem je obveza plaćanja najamnine ugovorena do 20-og dana u mjesecu za tekući mjesec

14.2. Stopa zateznih kamata je određena sukladno članku 29. stavak 2. ZOO.

15. Vezano za plaćanje režija i drugih troškova, u članku 9. Ugovora o najmu je propisano da troškove korištenja stana (režije) plaća najmoprimac i iznos nije uračunat u iznos najamnine. Komunalnu naknadu i pričuvu plaća najmoprimac.

15.1. Tužiteljica je tražila da joj tuženica nadoknadi polovicu troškova za svibanj i srpanj 2024. te ukupne troškove za lipanj 2024. , kao i razmjerni dio naknade za električnu energiju (razlikovna struja), a koje troškove je tužiteljica platila i o istome dostavila potvrde u spis.

15.2. Uvidom u potvrde o uplatama, kako je to ranije detaljno navedeno, koje je tužiteljica platila na ime predmetnih troškova utvrđeno je koji su sve troškovi plaćeni, koja je njihova visina, kao i datum plaćanja. Pritom se navodi da troškovi električne energije, plina, toplinske energije spadaju u komunalne usluge vezane za uporabu posebnog dijela nekretnine (članak 84. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) te ih je, kao i pričuvu, dužna platiti tuženica (odnosno najmoprimac) sukladno članku 9. Ugovora.

15.3. U odnosu na HRT pristojbu, valja reći da je u članku 34. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, 18/24) propisano da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijemnik dužan je HRT u plaćati mjesečnu pristojbu. Obzirom da je za vrijeme trajanja najma upravo tuženica posjednik tv prijemnika, to je ista dužna snositi i navedene troškove.

15.4. U pogledu troškova za ISKON, radi se o usluzi pristupa internetu koja ne predstavlja komunalnu uslugu te navedena usluga ne predstavlja trošak stanovanja niti je automatski vezana uz nekretninu. Kako stranke nisu izrijekom u Ugovoru navele da je najmoprimac dužan platiti ovu uslugu, to navedene troškove sud nije priznao tužiteljici te je u navedenom dijelu njezin zahtjev odbio kao neosnovan.

15.5. Sud je tužiteljici priznao troškove za sastav odvjetničke opomene, sukladno članku 346. stavak 1. ZOO kojim je propisano da v jerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. Navedeno stoga što je utvrđeno da tuženica nije uredno ispunjavala svoje obveze iz predmetnog Ugovora te joj je tužiteljica, putem odvjetnika, u tom smislu poslala opomenu sukladno članku 19. stavak 2. Zakona o najmu stanova, a o plaćanju odvjetničkih troškova za navedenu opomenu tužiteljica je dostavila potvrdu koja prileži na str. 19 spisa. Slijedom navedenog, kako sud smatra da se radi o opravdanim troškovima u smislu članka 19. stavak 2. Zakona o najmu stanova, koje je tuženica mogla predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora kao moguću posljedicu povrede ugovora, to je, primjenom članka 346. stavak 1. ZOO i članka 37. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u navedenom dijelu ocijenio zahtjev tužiteljice kao osnovan.

15.6. Na dosuđene iznose, sud je primjenom članka 29. stavak 1. ZOO i 1115. ZOO dosudio i zatezne kamate na način kako je predloženo, pri čemu je utvrđeno da je tužiteljica 19. srpnja 2024. platila račune za Zagrebački holding za svibanj i lipanj 2024., HEP Elektru za svibanj i lipanj 2024; HRT pristojbu za svibanj i lipanj 2024., HEP Toplinarstvo za svibanj i lipanj 2024.; troškove odvjetničke opomene , dok je 3. rujna 2024. platila HRT pristojbu, HEP Toplinarstvo i Zagrebački holding za srpanj 2024. te HEP Elektru (razlikovnu struju).

15.7. U članku 1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je tuženica očito bila svjesna svojih obveza preuzetih predmetnim Ugovorom, to se ista smatra nepoštenim stjecateljem pa je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja , odnosno upravo kako je tužiteljica predložila.

15.8. U odnosu na troškove odvjetničke opomene, uvidom u spis nije bilo moguće utvrditi je li navedenom opomenom tuženica bila pozvana na nadoknadu tih troškova. Stoga sud smatra da tužiteljici pripadaju zatezne kamate od trenutka podnošenja tužbe u ovom postupku i to stoga što u pogledu zahtjeva za naknadom štete za koji prethodno nije podnesen odštetni zahtjev dužniku obveza naknade štete dospijeva trenutkom podnošenja tužbe kada je dužnik pozvan na plaćanje nastale štete i od tada ima pravo na zatezne kamate na zatraženi iznos naknade štete (stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-614/22). Stoga su kamate na iznos od 62,50 eura određene od 10. ožujka 2025. te je odbijen zahtjev za plaćanje kamata od 1. listopada 2024. do 10. ožujka 2025.

16. Zbog svega je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

17. Vezano za navode da tužiteljica nije o predmetnom Ugovoru obavijestila Poreznu upravu, ističe se da je ista dostavila porezno rješenje Porezne uprave Split, Ispostava Supetar, iz kojeg proizlazi da je tužiteljici kao poreznom obvezniku, za razdoblje od 1. svibnja 2024. do 30. lipnja 2024. utvrđen iznos poreza koji je dužna platiti, između ostalog, i na temelju Ugovora o najmu sklopljenog za stambeni prostor u [adresa], s JK i ugovorenim iznosom najamnine u visini 300,00 eura. Stoga su suprotni navodi tuženice neosnovani.

18. Obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, to su istoj primjenom članka primjenom članka 154. stavak 8. ZPP, priznati troškovi postupka. Tuženici su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje OT) priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u visini 50 bodova (Tbr 7/1 OT), za sastav podneska od 26. siječnja 2026. 50 bodova (Tbr. 8/1 OT u vezi Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištima 25. veljače 2026. i 27. svibnja 2026. po 50 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 OT u vezi Tbr. 7/1 OT), ukupno 200 bodova, odnosno 400,00 eura. Navedenom je dodan iznos poreza na dodanu vrijednost od 100,00 eura pristojbe na tužbu 13,27 eura i presudu 13,27 eura, uplata za privremenog zastupnika 125,00 eura i objavu oglasa 59,73 eura, pa troškovi ukupno iznose 711,27 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 9. srpnja 2026.

Sudac:

Marina Nikolić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženici po privremenoj zastupnici