REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1365/2021-119

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Maji Ivanović, kao predsjednici vijeća, te Kristine Petrlik i Vlaste Kelvišer kao sudaca porotnika, uz sudjelovanje Ane Pinculić Agić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv 1. optuženog SŽ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25.; dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO- 1671/19 od 25. listopada 2019. s izmjenom od 20. svibnja 2026., nakon održane javne rasprave, u prisutnosti zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu GŽ, 1. optuženog SŽ, uz braniteljicu, odvjetnicu Sinevu Vukušić i 2. optuženog VŽ, uz branitelja, odvjetnika Petra Petrovića, dana 9. srpnja 2026. objavio je, a dana 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. optuženi SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i G, rođ. V, rođen u [adresa], R [adresa], **.**.1957. s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, kemijski tehničar, pismen, sa završenom SSS, zaposlen kao posrednik u radu investitora građevinskih objekata izvođača s primanjima od oko 1.400,00 eura, oženjen, otac četvero punoljetne djece, vlasnik stana na adresi stanovanja veličine 85 m2, vlasnik automobila marke "Golf 7" godina proizvodnje 2014., i "Mercedes", godina proizvodnje 2018., vojsku služio u JNA 1976/78, Vipava kod Nove Gorice, sudionik Domovinskog rata 1993. u pričuvnom sastavu, bez čina, neodlikovan, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan

2. optuženi VŽ, zvan A, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i F, rođ. I, rođen u [adresa], **.**.1969. s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, viši poljoprivredni tehničar, pismen sa završenom SSS, zaposlen u trgovačkom društvu "Mega ekonomika" sa primanjima od oko 800,00 eura, neoženjen, bez djece, vlasnik obiteljske kuće u [adresa] u Crnoj Gori veličine 250 m2, vlasnik zemljišta u Crnoj Gori veličine 5 ha, vlasnik zemljišta pokraj Skadarskog jezera u Crnoj Gori veličine 3 ha, vojsku nije služio, bez čina, neodlikovan, vlasnik automobila Renault Modus, godina proizvodnje 2010., kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan

k r i v i  s u

što su

- u vremenu od siječnja 2018. do 3. lipnja 2019. uz Zagrebu, zajedno i po prethodnom dogovoru, u nakani da se znatno materijalno okoriste, nakon što su sa oštećenim AŽ u više navrata ušli u poslovne odnose, a vezano za njegovu građevinsku djelatnost, što je uključivalo isporuke goriva, lima i drugih potrepština, tražili od BŽ da u slučaju kašnjenja s plaćanjem plaća puno veće iznose nego što je bilo dogovoreno, odnosno iznose za koje su znali da FŽ na duguje, a kada bi isti odbio su mu naložili da je dužan plaćati veće iznose i pritom mu obračunavali i „dnevne kamate“ i upućivali mu različite prijetnje kao primjerice da će plivati Savom i da će mu oči iskopati, te se učestalo nalazili s njim kako bi imali kontrolu nad njegovim kretanjem, što je uključivalo i obvezu BŽ da se konstanto javlja, dok je I. okrivljeni u više navrata slao II. okrivljenog u Čakovec kao posrednika kako bi isti uz prijetnje nagovorio BŽ da plati iznose koje mu je naložio I. okrivljeni, što je FŽ iz straha i učinio i u više navrata predavao novčane iznose I. i II. okrivljenom koje nije bo dužan, na način da je predavao različite iznose u gotovini, na ime čega je FŽ ukupno platio iznos od oko 30.000,00 EUR-a nepostojećeg duga, a kada je FŽ u jednom trenutku tijekom svibnja 2019. I. okrivljenom rekao da smatra da mu je otplatio sav dug, I. i II. okrivljeni su pristupili na njegovu adresu kojom prilikom su od njega tražili da izađe van, a kada je izašao van 5I okrivljenik mu je rekao "majku ti jebem, puzat ćeš tu sad pred ženom" te mu je naredio da svi zajedno pođu do obližnje pečenjarnice "Stara vaga", govoreći mu putem da ga ne želi razbijati pred ženom, nakon čega mu je u pečenjarnici I. okrivljenik nastavio upućivati riječi prijetećeg sadržaja, što je sve BŽ uplašilo te je nakon toga isti nastavio predavati novac na ime nepostojećeg duga, što je sve kulminiralo 14. svibnja 2019. kada je II. okrivljeni svojim vozilom prepriječio put vozilu kojim je upravljao FŽ pa je ušao u vozilo imenovanoga odakle je nazvao I. okrivljenika te mu rekao "evo tu je sa mnom", a I. okrivljenik je tražio da ga odmah dovede u Zagreb, na što je FŽ u strahu pristao i krenuo prema Zagrebu dok se II. okrivljeni vozio iza njega, nakon čega su se dovezli u trgovački centar "City centar on28.e East", te je I, okrivljenik u Caffe baru "Lex" BŽ udario zatvorenom šakom u glavu, govoreći mu "da te sad ovaj nije doveo, naredio bi mu da te odvede u Rijeku i zakopa u pješčanik", zbog čega je FŽ u strahu za svoj život s bankomata podigao daljnji iznos od tadašnjih 10.000,00 kn te I. okrivljenom novčani iznos i predao, a nakon čega ga je II. okrivljeni odvezao u banku, gdje je FŽ podigao iznos od tadašnjih 6.000,00 kn koji je također u strahu u vlastiti život predao I. okrivljeniku, na koji način su I. i II. okrivljeni imenovanog oštetili za iznos od ukupno najmanje 40.000,00 EUR- a, koji iznos nepripadno zadržali u zajedničku korist,

- dakle, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist silom i ozbiljnom prijetnjom prisilili drugoga da što učini na štetu svoje imovine, pri čemu je počinitelj zaprijetio da će izravno napasti na život i tijelo osobe,

- čime su 1. optuženi SŽ i 2. optuženi VŽ počinili kazneno djelo protiv imovine – iznudom - opisano po članku 243. stavcima 1. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 243. stavku 3. KZ/11.

II Na temelju članka 243. stavka 3. KZ/11. 1. optuženi SŽ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III Na temelju članka 56. KZ/11. 1. optuženom SŽ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako 1. optuženi SŽ u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

II Na temelju članka 243. stavka 3. KZ/11. 2. optuženi VŽ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III Na temelju članka 56. KZ/11. 2. optuženom VŽ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako 2. optuženi VŽ u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV Na temelju članka 54. KZ/11. 1. optuženom SŽ se u slučaju opoziva uvjetne osude uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 3. lipnja 2019. u 11,00 sati pa do 4. lipnja 2019. u 15,06 sati.

V Na temelju članka 54. KZ/11. 2. optuženom VŽ se u slučaju opoziva uvjetne osude uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 3. lipnja 2019. u 12,10 sati pa do 4. lipnja 2019. u 16,11 sati.

VI Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 77. KZ/11. novčani iznos od 20.000,00 eura, predstavlja imovinsku korist koju je 1. optuženi SŽ ostvario kaznenim djelom, te se utvrđuje da novčani iznos od 20.000,00 eura postaje vlasništvo Republike Hrvatske, te se nalaže 1. optuženom SŽ da Republici Hrvatskoj isplati iznos od 20.000,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

VII Na temelju članka 560. ZKP/08. u vezi s člankom 77. KZ/11. novčani iznos od 20.000,00 eura, predstavlja imovinsku korist koju je 1. optuženi SŽ ostvario kaznenim djelom, te se utvrđuje da novčani iznos od 20.000,00 eura postaje vlasništvo Republike Hrvatske, te se nalaže 1. optuženom SŽ da Republici Hrvatskoj isplati iznos od 20.000,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

VIII Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. 1. optuženi SŽ i 2. optuženi VŽ dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08., i to 1. optuženi SŽ paušalnu svotu u iznosu od 400,00 eura, a 2. optuženi VŽ paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura, a koje troškove su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom izmijenjenom optužnicom Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu stavilo je na teret 1. optuženom SŽ i 2. optuženom VŽ počinjenje kaznenog djela protiv imovine, iznude, opisane po članku 243. stavcima 1. i 3. KZ/11., a kažnjive po članku 243. stavku 3. KZ/11.

2. Pozvani na očitovanje o osnovanosti optužnice 1. optuženi SŽ i 2. optuženi VŽ izjavili su da se ne smatraju krivima za počinjenje kaznenog djela koje im je stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija u spisu i to: imovinskopravni zahtjev oštećenika od 15. svibnja 2019., fotodokumentacija Službe kriminalističke tehnike Policijske uprave zagrebačke od 16. svibnja 2019., izvješće o kriminalističko - tehničkoj pretrazi mjesta događaja Službe kriminalističke tehnike od 16. svibnja 2019., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 76562, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 76562, CD medija sa snimkom video nadzora, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke od 20. svibnja 2019.,fotodokumentacija Službe kriminalističke tehnike Policijske uprave zagrebačke, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 76701, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke od 15. svibnja 2019., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 76707, zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke od 3. lipnja 2019., zapisnik o prepoznavanju osobe Služe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke od 3. lipnja 2019., potvrda Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke od 3. lipnja 2019., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 76706, zapisnik o privremenom oduziman ju predmeta Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke od 3. lipnja 2019., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 76566, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke od 3. lipnja 2019., zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke od 3. lipnja 2019., zapisnik o pretrazi pokretne stvari – bankovnog sefa Službe organiziranog kriminaliteta PUZ-a od 3. lipnja 2019., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 68638, račun broj 10441/1, račun broj 10541/1, preslika vozačke prometne dozvole, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke od 3. lipnja 2019., zapisnik o pretrazi stvari i bankovnog sefa Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke od 3. lipnja 2019., fotodokumentacija Službe kriminalističke tehnike Policijske uprave zagrebačke od 3. lipnja 2019., izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja Službe kriminalističke tehnike Policijske uprave zagrebačke od 3. lipnja 2019., zapisnik o pretrazi pokretne stvari bankovnog sefa Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke od 24. rujna 2019. s CD medijima, zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke od 25. rujna 2019. sa CD medijima, analiza izvršene pretrage pokretne stvari mobilnog uređaja Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke od 2. listopada 2019.

3.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. pročitan je iskaz oštećenog BŽ od 9. srpnja 2019.

3.2. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitan je iskaz oštećenog BŽ sa rasprave od 28. veljače 2024., iskaz svjedokinje IŽ od 29. kolovoza 2024., svjedoka NŽ od 4. studenog 2024. i svjedoka LŽ od 4. studenog 2024., kao i iskaz oštećenog BŽ sa rasprave od 17. ožujka 2026. te svjedoka PŽ sa rasprave od 17. ožujka 2026.

3.3. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 22. ožujka 2021. broj Kž-109/2021-3 preinačeno je rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. ožujka 2020. broj 1092/2019. na način da je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i odlučeno da se neće izdvojiti iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi – analiza izvršene pretrage pokretne stvari mobilnog uređaja Službe organiziranog kriminaliteta PU Zagrebačke od 2. listopada 2019. na listu 162-164 spisa, zapisnik o postavljanju policijske klopke i obilježavanja novčanica nevidljivom supstancom na listu 35 spisa , potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 3. lipnja 2019. broj 00076707 na listu 36 spisa, kao i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PU Zagrebačke od 3. lipnja 2019. na listu 37.

3.4. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u KE i PE za 1. i 2. optuženike.

4. U svojoj obrani na raspravi 6. srpnja 2026. 1. optuženi SŽ je naveo da ostaje u cijelosti kod svoje ranije obrane koju je dao te dodaje da je roditelj četvero djece, dva sina i dvije kćeri, koji su završili fakultete, dakle odgojio je četiri intelektualca, te to govori kako bi sud stekao uvid o njemu. Oštećenog BŽ upoznao je p reko gospodina VŽ. Naime, on je inače u poslovnom svijetu dobro kotirao te poslovao s kvalitetnim ljudima, što druga strana nije. Dakle, kao što je rekao, stupio je u vezu s AŽ preko VŽ te mu je u više navrata ponudio građevinski materijal kao i gorivo, no nije se nadao niti očekivao da će sve teći tim putem. Budući da je imao kompenzacije s Petrolom, bio je u mogućnosti ĆŽ ponuditi povoljno gorivo koje je inače koštalo 9,50 kn, a kako ga je on dobio u kompenzaciji, ĆŽ ga je prodavao za 7,00 kn. Brzo je stekao uvid u njegovu situaciju i vidio da nije sve kako treba te je čak mislio odustati od tog poslovnog odnosa. No ipak, kako ga je IŽ zamolio da mu proda gorivo, nastavio je poslovati pa ga je znao poslati na Petrol na svoju preporuku gdje je kupovao gorivo za 7,00 kn, radilo se otprilike koji put o 1.000, a koji put o 5.000 litara. Dogovor je bio da IŽ plaća gorivo u roku od mjesec dana pa ako kasni rekao mu je da cijena nije 7,00 kn već po redovnoj tržišnoj cijeni od 9,50 kn. Nikakve kamate nije mu stavljao na teret već je njegova izmišljotina da bi mu davao bilo kakve kamate. Također mora napomenuti da mu je ostao dužan na ime tog goriva. Također mu je dao i šleper građevinskog lima za pokrove te je dogovor bio da plati u roku od tri tjedna što nije učinio. Nazvao je čak i firmu kojoj je isporučio taj lim pa je ispalo da su njemu ljudi platili za tri dana, a on njemu ništa. Obećavao je da će platiti, a na kraju je jedan veći dio ostao neriješen. Njegov sin koji je ovdje svjedočio, LŽ, bio je prisutan s njim kada su se dogovarali vezano za automobil koji mu je htio kupiti kao nagradu za dobro studiranje. On je čak ĆŽ nudio Golf pod račun i da mu doplati, a u konačnici je bio dogovor vezano za BMW 6. Što se tiče tog BMW-a navodi da je uplatio 10.000,00 eura na njegovu firmu u vrijeme kada mu još nije bila blokirana, a 15.000,00 eura zajedno sa sinom odnio je na gradilište kod Branimirove kao ostatak iznosa. No mora reći kako je IŽ konstantno bio blokiran pa mu je znao plaćati i na ruke kada je mogao. On je inače polagao novčane iznose na svoju firmu koje bi mu IŽ dao. Sve je to tako trajalo da mu nije uredno plaćao, zavlačio ga je, recimo bio mu je dužan 15.000,00 eura, a platio bi samo 3.000,00 eura, dok bi istovremeno samo tražio gorivo, a on bi ipak nastavio prodavati mu gorivo. Mora reći kako se na takav način nakupio popriličan iznos te je na ime goriva i građevinskog materijala IŽ njemu ostao dužan oko 58.000,00 do 59.000,00 eura. Vezano za ovaj BMW koji mu je trebao prodati mora reći da mu je jednom prilikom, kada mu ga je trebao dovesti, rekao da je izletjela srna i da je automobil karamboliran, a on je saznao da je taj auto ostavio kod Klicinih zaštitara koji su ga kamatarili. Mora reći da mu taj plaćeni automobil nikada nije dovezao. Također prije nego što ga je prijavio policiji bila je jedna situacija kod Lidla kojom prilikom ga je nazvao oko 18 sati tražeći ga da uskoči jer je morao kopati za jednu benzinsku kod Trogira, te mu je ispričao kako mu je potrebno 38.000,00 kn. Rekao mu je kako mu je ionako već previše dužan, međutim ipak je popustio i rekao da je to zadnji put te mu je opet pomogao. Također i ovdje pred sudom pitao ga je je li mu dao tih 38.000,00 kn, a on je pognuo glavu i tiho rekao da on nikada nije čuo. Smatra da je ovdje prisutan kako bi sastavio lažnu optužbu. Dakle mora reći kako je njemu IŽ ostao dužan, a inače zna da je puno toga plaćao Klicinim kamatarima. Već je tri godine u mirovini i mora reći da ga takvi ljudi kao što je IŽ nisu mogli uništiti jer se nije bavio prijevarama. Žao mu je što i on nije prijavio BŽ jer je vrlo jasno o kakvoj se osobi radi s obzirom na to da je ovdje na raspravu doveden iz zatvora. Također mora napomenuti kako ga je nakon prethodnog iskaza IŽ zvao na kavu, gdje im se pridružio i odvjetnik Petrović te je tražio da mu da novce kako bi povukao lažni iskaz, na što nije htio pristati. Dodao bi da je ĆŽ iznajmio strojeve vrijednosti od 70.000,00 do 80.000,00 eura koje nikada nije platio, a to nije čak obuhvatio uz niz drugih stvari koje mu je ostao dužan. Odgovarat će na pitanja suda i svoje braniteljice.

4.1. Na posebno pitanje braniteljice odgovara da je IŽ izdao račun za onaj BMW, ali ga je molio da ne izda račun na 100.000,00 kn već na 25.000,00 kn radi manjeg plaćanja poreza na prijenos kako bi očito varao državu. Tijekom ovog inkriminiranog razdoblja IŽ i on jesu bili u telefonskom kontaktu. Zvao ga je da pita kada će platiti, dakle ništa neuobičajeno kao i s drugima s kojima je radio. ĆŽ nikada nije prijetio da će mu iskopati oči niti da će plivati Savom, to su vjerojatno rekli oni kamatari kojima je plaćao kamatu. Smatra da ga je IŽ mogao prijaviti kad god je htio, ali to nije učinio sve do trenutka kada je očito shvatio da od njega ne može dobiti nikakvu pomoć, a očito ga je doživljavao kao financijera. Očito se dobro zadužio i onda kada je shvatio da na njega ne može računati, namjestio mu je policiju. Naime, tada ga je nazvao da će mu donijeti dio novaca, ne sjeća se je li za lim, gorivo ili nešto drugo. Nije ĆŽ u [adresa] baru Lex udario u glavu niti ga je doživljavao kao osobu u poslovnom svijetu. Nije on VŽ ništa naredio, a kamoli da ga negdje dovede niti mu je izgovorio prijeteće riječi kako je to rekao. Jest bio revoltiran zbog svega i bio ljut jer ga je zavlačio i iscrpljivao, a on je njemu cijelo vrijeme pomagao, no to ne znači da bi izgovarao prijeteće riječi. Mora reći kako se tako kako se ponašao IŽ ne ponaša u poslovnom svijetu.

4.2. Na posebno pitanje predsjednice vijeća odgovara da je točno da je s AŽ poslovao otprilike dvije godine te da ga je upoznao preko Bikaja. Izlazio mu je u susret tako dugo jer je znao donositi novce i obećavao da će vratiti ostatak, a on je ispao naivan. Točno je da je jednom prilikom došao kod njega doma jer ga je IŽ pozvao da će mu dati automobil, i to onaj BMW koji je platio. Tom pr ilikom bio je sam, a IŽ ga je dočekao i rekao da mu ipak ne može dati automobil, već da će ga dati drugi put i dovesti u Zagreb. Smatra da je sve to radio smišljeno. Saznao je da je IŽ dužan Klicinim kamatarima jer poznaje ljude iz Klicine branše koji ga nisu kamatarili već su mu dali te informacije. Radi se o ljudima iz sportskih krugova. Na posebno pitanje braniteljice naveo je, a s obzirom na to da je rekao da je sam došao kod BŽ te kada mu se predočava iskaz svjedokinje IŽ u dijelu u kojem je navela da su u kuću došle dvije osobe i da je prepoznala njega i 2. optuženika, odgovorio je: "A šta će sirotica, ona kaže što joj kaže IŽ, ona je i sama rekla da je kućanica, domaćica." Dodao je da nikada nije bio u kući. Kao što je i rekao, IŽ je izašao iz kuće vezano za automobil.

5. U svojoj obrani na raspravi 6. srpnja 2026. 2. optuženi VŽ je naveo da je prije ovog događaja radio u Kutini u Radelj gradnji koja se bavila iznajmljivanjem strojeva, bagera i sl. Zna puno takvih firmi jer je surađivao s njima. Pitao je KŽ bi li htio surađivati s gosp. AŽ koji bi od njega uzimao gorivo. Naime, BŽ poznaje preko gosp. N gdje su ranije znali surađivati. On je ranije radio za Janaf u Sisku, a zna da je htio rušiti Mlinar pa je, budući da su mu trebali strojevi, u tom smislu mislio nastaviti suradnju s njim. On je već i ranije uzeo tri stroja koja su mu trebala za Janaf tražeći odgodu plaćanja što mu je i dao na tri mjeseca, a radilo se o nekih par stotina tisuća eura. Inače je BŽ viđao kako vozi BMW X6 kojim je znao dolaziti na pumpu kupujući gorivo po 50 litara, što je zapravo bilo smiješno, pa ga je tražio da mu nađe čovjeka za gorivo po povoljnijoj cijeni te se sjetio gosp. SŽ kojem je objasnio da bi mogao početi surađivati za gorivo. Međutim, gosp. SŽ mu je rekao da ta suradnja nije korektna i to vrlo brzo jer se IŽ uopće nije držao njihovog dogovora i nije plaćao. Inače je i njemu znao izlaziti u susret jer ga je stalno za to molio tako da mu je čak iznajmio kombi da vozi radnike, koji je vozio šest mjeseci i nabio mu kazne, vozilo više nije bilo registrirano, a on ga je na kraju morao vratiti Poreznoj upravi. IŽ je na njegovo ime znao iznajmljivati i strojeve od drugih građevinskih firmi koje su bile njegovi prijatelji, Slavonska Avenija, Građenje Klapač, a sve to nije plaćao i ostao je dužan. IŽ je često molio njega da mu pomogne s plaćanjem, znao je kada bi mu bilo kritično zvati ga da zamoli gospodina SŽ da mu da još goriva iako mu je i dalje bio dužan, a kada bi trebao nešto platiti nije se javljao. Imao je problema i s gospodinom N zbog ona tri stroja koja IŽ nije platio, na kraju ih je on platio te čak unajmio labudicu da ih doveze u firmu. Zna da je IŽ bio dužan nizu firmi kao što je i rekao, ali ga nisu htjeli povlačiti po sudu što se vidjelo kada je došao gosp. L. Nakon svega osjeća se glupo jer ima osjećaj da je izdao prijatelja, odnosno gosp. SŽ, jer mu je preporučio osobu koja nije ništa plaćala, nekorektno se ponašala, a uz to je i patološki lažljivac. Čak ga je gosp. L stalno zvao vezano za gosp. BŽ dok nije pozvan na sud. Osjeća se krivim jer je SŽ nalazio i niz drugih firmi koje su plaćale, osim BŽ koji ih je na kraju prijavio za sve ovo. Mora reći kako mu je IŽ ostao dužan oko 5.000,00 eura za bagerista pa kada ga se pita kako to da je ranije iskazivao da nemaju međusobno nikakvih potraživanja odgovara da je to rekao samo da ga više ne vidi jer je htio što prije sve završiti.

5.1. Na posebno pitanje branitelja 2. okrivljenika odgovorio je da ĆŽ nikada nije prijetio jer se družio s njim, išli su na ručkove gdje je on obećavao da će sve platiti. Inače ga je IŽ vodio u svoj kraj, kuću, gradilište i pokazivao što sve ima. Nije iznuđivao nikakav novac od njega, uvijek je normalno poslovao.

5.2. Na posebno pitanje predsjednice vijeća odgovorio je da je prije ovog događaja surađivao s AŽ šest mjeseci, prvo za Janaf, a onda za Mlinar i on nije ništa platio osim jedne rate pa ga je zato preporučio gosp. SŽ da dobije posao kako bi onda njemu mogao platiti. Tijekom ovog inkriminiranog razdoblja samo je jednom došao kod BŽ u dvorište jer ga je zvao za kombi koji mu je dovezao. Nije vidio da bi supruga bila prisutna. IŽ je rekao da ga je SŽ tražio da dođe po njega, a on je tada bio u Dalmaciji.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka, uzimajući u obzir sve izvedene dokaze, kako svaki pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, a posebno cijeneći iskaze oštećenog BŽ te ga povezujući s ostalim dokazima u spisu, a osobito iskazom svjedoka IŽ i NŽ, kao i materijalnim dokazima, ovaj sud smatra da je nesporno utvrđeno da su 1. optuženi SŽ i 2. optuženi VŽ počinili kazneno djelo iznude iz članka 243. stavcima 1. i 3. KZ/11. na štetu BŽ.

7. Iz iskaza oštećenog BŽ od 9. srpnja 2019. proizlazi da je prije dvije godine upoznao osobu po nadimku " A" za kojeg ne zna pravo ime i prezime, koji se u to vrijeme bavio preprodajom garderobe, parfema i alkoholnih pića. Povremeno je okrivljeniku na njegove zamolbe posuđivao u nekoliko navrata novac od 2.000,00 ili 3.000,00 kuna koji novac mu nije vraćao. Početkom 2018. A mu je ponudio kupnju vozila marke "Fiat Ducato" za iznos od 7.000,00 eura, a na navedenu ponudu je pristao te je A za kombi isplatio otprilike 5.000,00 eura dok preostalih 2.000,00 eura nije platio jer mu je II okrivljenik bio dužan za prethodno posuđivanje novaca. S obzirom da nije mogao napraviti prijenos vlasništva zbog sudske ovrhe tražio je od II okrivljenika da kombi uzme nazad, a njemu da vrati novac koji mu je za kombi dao, na što mu je II okrivljenik rekao da trenutno nema novca da vrati, ali da će nešto pokušati riješiti. Svjedok nadalje iskazuje da je nakon nekoliko dana II okrivljenik došao kod njega na gradilište, a s njim je došao i I okrivljenik za kojeg navodi da je riječ o osobi po imenu KŽ za kojega mu je II okrivljenik rekao da je to čovjek koji mu može pomoći oko svega, pojašnjavajući da se radi o financijama i o gorivu. S obzirom da je znao da kombi koji kupuje od A neće moći koristiti zbog ovrhe, našao je drugi kombi koji ga je koštao oko 10.000,00 eura, a budući da mu II okrivljenik nije mogao vratiti 5.000,00 eura ponudio je da mu I okrivljenik pozajmi 10.000,00 eura, a da mora vratiti 3.000,00 eura, dok će ostatak vratiti II okrivljenik. Na navedenu ponudu pristao je te mu je II okrivljenik drugi dan na gradilište Mlinar u Štefanovečkom zavoju donio 10.000,00 eura koje mu je predao. Prilikom predavanja novca I okrivljenik je tražio njegov automobil marke "BMW X6", reg. ozn. [registarska oznaka], vlasništvo njegovih trgovačkih društava "Pongrac-bager kop" d.o.o. i "PM-građenje" j.d.o.o. u zalog, na što je pristao, te mu je idući dan donio i predao napisanu fakturu za auto na ime I okrivljenika KŽ u kojoj je stajalo da mu je auto prodao kao i da mu je predao ključ te prometnu knjižicu vozila. Svjedok nadalje iskazuje da su nakon 2-3 tjedna, a sjeća se da je bio mjesec veljača 2018. I okrivljenik KŽ došao na gradilište u Zagrebu te su otišli na piće u gostionicu "Mrak" i tamo je rekao kako se II okrivljenik VŽ na njega ljuti i da mu on ne može vratiti 7.000,00 eura, već da će morati vratiti KŽ svih 10.000,00 eura, te mu je tom prilikom rekao da je vrijeme da mu vrati kamate na posuđeni iznos i to od 20% mjesečno, na što mu je oštećenik rekao da će mu vratiti cjelokupni iznos uz tu kamatu. Svjedok nadalje iskazuje da je slijedeći dan u više poslovnica više banaka, podigao iznos od 12.000,00 eura te se s I okrivljenikom našao na istom gradilištu za koje navodi da je riječ o Zagrebu, Štefanovečki zavoj, kojom prilikom mu je okrivljenik rekao da prihvaća 10.000,00 eura glavnice, a kamatu je spustio na 1.500,00 eura, dok mu je na traženje vraćanja spomenutog računa za vozilo, rekao da mu neće vratiti vozilo i tom prilikom mu je predao samo predmetnu dozvolu kao i ključ. Kroz nekoliko mjeseci okrivljenik je povremeno dolazio do njega na gradilište te je ponekad s njim popio kavu i jednom prilikom mu je rekao da mu nedostaje novca za kupnju apartmana na moru, te mu je okrivljenik ponudio da će mu posuditi 100.000,00 kuna. Svjedok iskazuje da mu je u vremenskom periodu od početka svibnja do kraja lipnja 2018. I okrivljenik u tri navrata pozajmio ukupno 100.000,00 kuna i to dva puta po 5.000,00 eura i jednom 25.000,00 kuna. Iskazuje i da mu je okrivljenik osim 100.000,00 kuna tijekom svibnja 2019. u više navrata na račun poduzeća "Pongrac-bager kop" d.o.o. sa računa trgovačkog društva "Porro projekt" d.o.o. uplatio ukupno 75.000,00 kuna na ime pozajmice, a za trgovačko društvo "Porro projekt" d.o.o. navodi da je u vlasništvu I okrivljenika. Vraćanje pozajmljenog novca od 75.000,00 kuna trebalo se kompenzirati s građevinskim radovima njegovim prijateljima, ali do toga nikada nije došlo. FŽ je nadalje iskazao kako mu je I okrivljenik prilikom pozajmljivanja novaca rekao da mu hoće pomoći te ni u jednom trenutku nije spominjao kamate na pozajmljeni iznos. U vremenskom periodu od svibnja 2018. počeo je I okrivljeniku plaćati mjesečno novčane iznose od 25.000,00 do 30.000,00 kuna na ime cjelokupno pozajmljenog iznosa te I okrivljenik u početku nije spominjao kamatu. Od svibnja 2018. svjedok navodi da je I okrivljeniku predao ukupno oko 350.000,00 kuna s time da je na iznos od 30.000,00 kuna koji mu je mjesečno morao plaćati, a ukoliko bi kasnio s plaćao nadodavao je između 3.000,00 i 5.000,00 kuna zakasnine odnosno kamate te mu je I okrivljenik rekao kako do tada nije platio ni kune glavnice već da je to sve bila nagrada i kamata i da mu duguje još cjelokupni posuđeni iznos. Svjedok nadalje iskazuje da mu je I okrivljenik u više navrata uputio verbalne prijetnje govoreći mu da će plivati Savom, da će mu oči iskopati te su mu u mjesecu svibnju 2019. I i II okrivljenici došli na kućnu adresu kojom prilikom su od njega tražili da izađe van, a kada je izašao van I okrivljenik mu je rekao "majku ti jebem, puzat ćeš tu sad pred ženom" te mu je naredio da svi zajedno pođu do obližnje pečenjarnice "Stara vaga", govoreći mu putem da ga ne želi razbijati pred ženom. Kada su došli u pečenjarnicu tamo mu je I okrivljenik nastavio upućivati riječi prijetećeg sadržaja. Sjeća se da je bila riječ o suboti te mu je nakon par dana u Zapruđu predao na ruke iznos od oko 36.000,00 kuna u što je I okrivljenik uračunao 5.000,00 kuna. 14. svibnja 2019. krenuo je prema bolnici u [adresa] te je ubrzo primijetio bijeli kombi marke "Peugeot boxer" kojim se koristi II okrivljenik i s kojim vozilom mu je II okrivljenik nasred ceste prepriječio put nakon čega je izašao iz kombija i sjeo u njegovo vozilo te nazvao I okrivljenika preko mobitela koji mu je rekao "evo tu je sa mnom", na što mu je I okriv ljenik rekao "dovedi mi ga u Zagreb odmah". Nakon toga svjedok iskazuje da se morao sa svojim vozilom voziti za Zagreb do TC City centar Istok gdje ga je čekao I okrivljenik, dok se II okrivljenik cijelo vrijeme iza njega vozio u svojem automobilu. Našli su se u jednom ugostiteljskom objektu u sklopu trgovačkog centra te mu je I okrivljenik uputio niz prijetećih riječi s psovkama da bi ga u jednom trenutku udario šakom u glavu govoreći mu "da te sada ovaj nije doveo naredio bi mu da te dovede u Rijeku gdje bi te zakopao u pješčanik". Nakon toga svjedok navodi da je s bankomata podigao novčani iznos od 10.000,00 kuna koje je tražio I okrivljenik, no nedostajalo mu je još 6.000,00 kuna pa je I okrivljenik rekao II okrivljeniku da ga vozi u banku i da podigne sav novčani iznos koji mu se nalazi deponiran na računu u poslovnici Zagrebačke banke u Zapruđu kojom prilikom je podigao još 6.000,00 kuna i sve zajedno predao I okrivljeniku.

8. Iz iskaza oštećenog BŽ od 28. veljače 2024. proizlazi da optuženike poznaje s gradilišta, A ovdje prisutni upoznao ga je s ovim drugim optuženikom te su znali dolaziti na gradilište. Može reći da su se njihovi odnosi vezali uz kupnju, prodaju lima, oplata, znao ih je povezivati s kupcima, a na kraju je ispao budala. Od strane optuženika počele su različite prijetnje, vršili su pritiske na njega te bi njihovo ponašanje opisao kao lihvarenje. Što da sad kaže, ostaje u cijelosti kod svog iskaza kojeg je dao i ranije. Nisu mu jasni takvi ljudi jer su mu govorili da je dužan, pa spominje neki iznos od 10 tisuća eura, kao i problem s točenjem lošeg goriva u cisternu te nekakve račune koje je morao plaćati i ispunjavati njihove želje. Misli, ovog događaja sjeća se površno, spominjale su se svakakve cifre kao na primjer tražili su od njega nekih 5 tisuća eura za gorivo, a onda bi to bilo 7, 8 tisuća eura, pa su mu postavljali nekakav rok za plaćanje. Također se sjeća da je bio i nekakav kombi za prijevoz kojeg je kupio od A, radilo se o Fiat Ducattu kojeg je platio, a onda su se pojavili problemi jer su na njemu bile ovrhe te ga nije mogao koristiti.

8.1. Na posebno pitanje braniteljice 1. optuženika od kada poznaje optuženog SŽ odgovara da bi to moglo biti od prije 7-8 godina, tako nekako kako se sve ovo počelo događati, moguće da je siječanj 2018. Na daljnje pitanje braniteljice 1. optuženika što je 1. optuženik radio za njega odgovara da nije ništa radio za njega, obećavao mu je klijente, ali ništa od toga nije ispunio. Na daljnje pitanje braniteljice 1. optuženika odgovara da zna za firmu VMD Stridon, ali 1. optuženik nije imao nikakve veze s tom firmom odnosno nije ga povezao već je tu pomogla nekakva zaštitarska firma da se poveže s njima. Na daljnje pitanje braniteljice 1. optuženika odgovara da nije nabavljao gorivo, lim od 1. optuženika, već je postojala ponuda za kupce pa je on njega povezao s tim kupcima, misli da je uzeo samo jednu balu lima, a to je platio 1. optuženiku pa kad ga se pita kako je platio, odgovara da li na račun, nešto je bilo vjerojatno u gotovini, ne sjeća se, je li se radilo o 5 tisuća, 4 tisuće, 5, 6 ili 7 tisuća eura. Kad ga se pita je li ostao 1. optuženiku nešto dužan odgovara da nije ostao dužan, sve je to bilo ispunjeno po njegovim željama. Na daljnje pitanje braniteljice 1. optuženika je li mu optuženik prodao kakvo gorivo odgovara da jest, u dva, tri navrata, po isporuci bi obično bilo hiljadu litara, to je onda oko tisuću eura, a misli da je nešto platio na račun, zna da je imao neku firmu, a dao je i gotovinu. Trebao bi sada prekopati te račune, a onda se sve to nešto storniralo, tražio je kamate pa kad ga se dalje pita je li dobio kakvu potvrdu za to što je platio za gorivo, odgovara da nije dobio nikakve potvrde. Na daljnje pitanje braniteljice 1. optuženika odgovara da je vlasnik poduzeća "Pongrac-Bager Kop" d.o.o., moguće je da je u inkriminirano vrijeme njegova firma bila u blokadi, ali to je bilo dan-dva, ako bi došla kakva novčana kazna pa su onda skinuli određeni iznos, ali misli da su normalno poslovali. Na daljnje pitanje braniteljice 1. optuženika odgovara da je, vezano za kombi koji je spomenuo i ovrhu, isti kupio od A, da se radilo o kombiju koji je A dobio za dug od nekog pekarskog obrta, a taj kombi nije mogao prepisati na sebe, na što je upozorio A. On je rekao da će uzeti kombi i onda više nije bilo niti kombija niti A, time da je taj kombi platio nešto u "cashu", a tamo je bio i bankomat s kojeg je podigao 2.000,00 eura, o čemu možda ima i potvrdu, a sada kada ga se dalje pita misli da postoji kupoprodajni ugovor i da je dobio račun kako bi prenio taj kombi, ali ga nije mogao prenijeti zbog ovrhe. Kombi je kupio na firmu, ne na svoje ime. Moguće je da je čak taj kombi i plaćen s računa firme ili se radilo o nekakvoj cesiji. Na daljnje pitanje braniteljice 1. optuženika odgovara da nije pozajmljivao, odnosno kad razmisli čini mu se da je nešto bilo, radilo se o nekakvim policama, gorivu, to bi se onda pretvaralo u novčane iznose te dodavale cifre. Radilo se vjerojatno o hiljadu, dvije eura. Dakle imao je automobil BMW kojeg je dao gospodinu P, a onda je i vratio dužni iznos koji je posudio s kamatama, a radilo se, ako mu je posudio 2 tisuće eura, onda bi mu vratio 3 tisuće eura, ne zna, a na kraju mu nije niti vratio ključ za taj BMW. Pojašnjava da je taj BMW cijelo vrijeme bio kod njega, odnosno nije bio u posjedu optuženog SŽ. Optuženi SŽ nije imao namjeru kupiti taj BMW od njega već mu je nudio da kupi neki drugi automobil, vjerojatno neki Golf. Na daljnje pitanje braniteljice 1. optuženika odgovara da je ispostavio nekakav račun za prodaju tog BMW-a koji je zapravo trebao biti garancija za one iznose o kojima je pričao da ih je posudio od njega. Optuženi SŽ mu ništa nije platio na njegov račun u odnosu na taj BMW. Na daljnje pitanje braniteljice 1. optuženika odgovara da je tijekom 2018. pa do sredine 2019. bio u kontaktu s optuženim SŽ, možda tjedno 2-3 puta, da li svaki dan, jer bi ga on provjeravao da ne bi nestao, bile su to svakakve prijetnje koje mu je upućivao te mu je čak znao reći da ide u govornicu da zove i da se javlja. To su takvi ljudi, platiš im, a onda ti prijete. Na daljnje pitanje braniteljice 1. optuženika je li se kome požalio za tu situaciju odgovara da nije sve dok mu nije puklo, a to je bilo kad su počele i prijetnje smrću.

8.2. Na posebno pitanje branitelja 2. optuženika je li bio u kakvom poslovnom odnosu s gospodinom Ć kojeg spominje odgovara da je bio tu taj kombi kojeg je spominjao ranije, misli da nije bilo ništa drugo s gospodinom P. Na pitanje branitelja 2. optuženika odgovara da gospodin A nije sudjelovao u tim transakcijama s gorivom, on bi obično došao kod njega u [adresa] kao neki posrednik ili "tjelohranitelj", obično po naređenju P i onda bi mu prijetio. Nije točno da bi mu optuženi A na gradilište u Mlinaru u Štefanovečkom zavoju donio 10 tisuća eura. Na pitanje branitelja 2. optuženika je li se bojao optuženog A odgovara da je bilo prijetnji, to bi opisao kao neugodnosti, znate kad vam ljudi govore "nemoj se zajebavat", htio ga je oženiti, ponaša se kao neki karatist, govorio je da on ima ljude. A mu je govorio za optuženog SŽ: "može te strgati, bolje ti je da ideš sada, poslušaj me i odi tamo", a pri tome je mislio da mora otići platiti. Na pitanje branitelja 2. optuženika odgovara da se nije baš bojao A – fizički. Na posebno pitanje 2. optuženika je li posuđivao od njega novce odnosno je li kada došao pred njegov stan posuditi novce, odgovara da nije, ne, a dalje kada ga se pita je li mu kada posudio 4 tisuće eura, odgovara da mu nije posudio te novce. Na pitanje branitelja 2. optuženika je li točno da je dobio otkaz od firme zbog toga što oni nisu platili strojeve, odgovara da ne, to nije točno. Na pitanje branitelja 2. optuženika koliko dugo je vozio Fiat Ducato kojeg mu je prodao, odgovara možda mjesec dana i nije točno da bi bilo duže.

8.3. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovara da mu je poznata gostionica "Mrak" i moguće je da se tamo nalazio s 1. optuženikom jer mu je naredio. Na daljnje pitanje zastupnika optužbe odgovara da se sjeća da je ta gostionica "Mrak" preko puta gradilišta. Na daljnje pitanje zastupnika optužbe odgovara da je 1. optuženik došao kod njega kući, bila je prisutna njegova supruga, ona nije izlazila, a on je otišao s 1. optuženikom negdje na kavu kilometar dalje, s time da pojašnjava da je s njime bio i 2. optuženik, pa mu je 1. optuženik govorio da idu na kavu kako ga ne bi razbio pred suprugom, da ga košta taj njihov izlazak, spominjao je 500 eura. Na daljnje pitanje zastupnika optužbe odgovara da ga je poslije supruga pitala zašto su optuženici dolazili, rekao joj je: "ma pusti me, nekaj za gorivo", ali znala je što se događa i ona se zove IŽ. Na daljnje pitanje zastupnika optužbe odgovara da je imao i problema s 1. optuženikom koji mu je prepriječio automobilom put, o kojim problemima je već ranije iskazivao, pa je morao ići negdje na Žitnjak, odnosno City Centar Istok. Tada ga je 1. optuženik tom prilikom udario u čelo. 1. optuženik mu je tom prilikom također prijetio, zbog čega mu je bilo dosta, pitao se je li on majmun, a točno je da je i zbog toga otišao na bankomat podići novce koje je predao. Na daljnje pitanje zastupnika optužbe odgovara da se to zapravo dosta često događalo u četiri oka, osim kada je već pred kraj došlo do traženja cifre. Poznat mu je NŽ, on je njegov prijatelj koji vozi za njega. Na policiju je otišao isti dan kada mu je već bilo dosta svega, nakon što ga je 1. optuženik udario šakom u glavu. Označenu novčanicu predao mu je na terasi u City Centru Istok te misli da ga je tada i uhvatila policija. Na daljnje pitanje zastupnika optužbe odgovara da ne želi više čuti za 1. i 2. optuženika, dosta mu je svega, pa onda zapravo nakon što se naplaćao svega više ni ne zna koji bi to iznosi bili pa ne postavlja imovinskopravni zahtjev. Na posebno pitanje 1. optuženika odgovara da se sjeća stroja RŽ koji mu je dan na najam, odgovara da je to bilo zapravo na prijateljskoj bazi i da ga je preplatio, a ne sjeća se da bi mu posudili 39 tisuća kuna za koje sada tvrde da su mu dali. S obzirom na to da je iskazao da nije bilo nekakve pozajmice, a sada odgovara da se radilo o automobilu koji mu je dan u zalog za 2 do 3 tisuće eura, predočava mu se od strane braniteljice njegov iskaz sa zapisnika s lista 129 od 9. srpnja 2019. koji počinje riječima u 6. odlomku: "na navedenu ponudu sam pristao te mi je KŽ drugi dan donesao na gradilište na Mlinar u Štefanovečkom zavoju 10 tisuća eura i predao mi ih. Napomenuo bih kako je KŽ prilikom davanja novaca tražio moj auto "BMW X6", reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo mojih poduzeća u zalog na što sam pristao te sam mu idući dan donesao i predao napisanu fakturu za auto na ime KŽ u kojoj je stajalo da sam mu auto prodao kao i ključ te prometnu knjižicu vozila", odgovara da je tako iskazao, ali da se radilo o kunama, odgovara da je zapravo bilo dvije do tri hiljade eura, a koliko je to u kunama ne zna. Nema pojma kako je tada rekao 10 hiljada eura, valjda je bio u šoku. Nije uzeo 10 tisuća eura kako je tada iskazao od optuženog SŽ. Kada mu se dalje predočava dio njegovog iskaza koji počinje riječima: "kroz nekoliko slijedeći mjeseci KŽ je znao povremeno dolaziti do mene na gradilište te sam ponekad znao s njime popiti kavu i jednom prilikom sam rekao da mi nedostaje novaca za kupnju apartmana na moru te mi je KŽ ponudio da će mi posudili 100.000,00 kuna na što sam pristao" te sljedeći odlomak koji počinje riječima: "u vremenskom periodu od početka svibnja do kraja lipnja prošle godine KŽ mi je u tri navrata osobno na ruke posudio ukupno 100.000,00 kuna i to dva puta po 5 tisuća eura i jednom 25 tisuća eura. Također bi htio navesti kako je KŽ osim 100.000,00 kuna koje sam već naveo tijekom svibnja prošle godine u više navrata na račun mojeg poduzeća "Pongrac-Bagerkop" d.o.o. s računa poduzeća "Porro Projekt" d.o.o. sa sjedištem u [adresa], uplatio ukupno 75.000,00 kuna na ime pozajmice. Za poduzeće "Porro Projekt" d.o.o. KŽ mi je rekao da je to njegova firma, vraćanje posuđenog novca od 75.000,00 kuna trebalo se kompenzirati s mojim građevinskim radovima njegovim prijateljima i investitorima, ali do toga nikada nije došlo", odgovara da je to točno, sada se sjeća, to je bilo i zbog goriva, plaćalo se gorivo.

Kad mu se ponovno pojašnjava dio njegovog iskaza odgovara da mu nije pozajmio taj iznos, ma kakvi, to nije točno, što bi mu dao tolike novce. Može samo reći da se zapravo radilo o nekakvoj kompenzaciji s gorivom. Zapravo je taj "Porro Projekt" pisao fakture i prodavao gorivo njegovoj firmi. Dalje kada ga se pita da procijeni o kojem bi se novčanom iznosu radilo da mu je 1. optuženi KŽ davao ili pozajmljivao novac, odgovara da ponovno pričaju o gorivu te da sada ne može procijeniti o kojem se novčanom iznosu radilo. Možda od 10 tisuća eura, 12 tisuća eura, ne zna, nije pripremljen. Dalje odgovara da je 1. optuženi KŽ njemu odnosno njegovoj firmi isporučio gorivo, kada već govori o tom gorivu.

8.4. Na daljnje pitanje branitelja 2. optuženika odgovara da je cijena goriva stajala na računu, a onda ako ne bi platio na vrijeme i dobio odgodu onda bi cijena bila viša. Nije znao u početku da bi, ako nešto ne plati, pri tome misli na gorivo, cijena s vremenom bila veća. S obzirom na to da je ranije govorio o prijetnjama koje mu je upućivao 1. optuženi KŽ, kada mu se predočava na listu 130 treći odlomak koji počinje riječima: "Međutim tijekom ove godine KŽ mi je u više navrata uputio verbalne prijetnje govoreći mi da ću "plivati Savom, da će mi oči iskopati", odgovara da je to točno, sjeća se. Dalje kada mu se predočava četvrti odlomak koji počinje riječima: "kada sam izašao van KŽ mi se obratio riječima: "Majku ti jebem, puzat ćeš tu sad pred ženom" te mi naredio da svi zajedno pođemo do obližnje pečenjarnice Stara Vaga govoreći mi putem da me ne želi razbijati pred ženom", odgovara da je to točno, ali da se toga nije mogao točno sada sjetiti. Dalje kada mu se predočava peti odlomak koji počinje riječima: "te me je u jednom trenutku udario šakom u glavu govoreći "da te ovaj sad nije doveo, naredio bi mu da te dovede u rijeku gdje bi te zakopao u pješčanik", odgovara da ne može sve odjedanput ponoviti, nije to bilo u jednom danu, ali je točno ovako kako je iskazao kada je bio ispitivan.

8.5. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovara da se bolje sjećao kada je prvi put iskazivao kod policije, a sada je prošlo dosta vremena pa ne može sada sve točno zbog proteka vremena ponoviti.

9. Iz iskaza oštećenog BŽ s rasprave od 17. ožujka 2026. proizlazi da je bio u poslovnom odnosu s Ć, koji se ticao goriva, polica osiguranja i prodaje kombija. Đovani mu je nudio kombi, točnije prodao mu je kombi Fiat Ducato , koji nije mogao prepisati na sebe jer je bila ovrha na njemu. Za taj kombi platio je A 5 ili 6 tisuća eura. Nikada nije A tražio novce, već je on njega u dva-tri navrata tražio da podigne s bankomata po 5.000,00 kuna za neku robu ili sitne dijelove, a to mu se trebalo isporučiti. Nešto od toga mu se isporučilo, a nešto nije. Nikakav drugi automobil nije bio prodan ili kupljen između njih dvojice. Što se tiče 1. optuženika kojeg pokazuje, čijeg imena se sada ne može sjetiti, navodi da mu je on u više navrata dolazio na gradilište te nudio da kupi gorivo, a nudio je i neki auto, pa čak i police osiguranja. Naveo je da je samo kupio gorivo, vjerojatno preko njegove firme.

9.1. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovorio je da bi znao kupiti gorivo, a ako bi kasnio s plaćanjem, znalo je biti kamata i različitih prijetnji. Naveo je da je, primjerice, A znao doći kod njega doma, pa je na kraju ispalo da duguje 5.000,00 kuna, pa neki trošak da duguje i slično.Naveo je da bi, kada bi kupio gorivo, primjerice tisuću litara, to koštalo oko tisuću maraka, a onda su se nabijale apsurdne kamate i da je bio dužan platiti to gorivo. Tako mu se na ime tog goriva nakupio određeni dug, pa bi se onda, kada bi kasnio, to znalo povećavati. Platio je 30 tisuća eura troškova, što je kao nekakav ekstra profit koji je platio. Naveo je da su mu 1. i 2. optuženi rekli da to dodatno plaća jer mu se prijetilo. Naveo je da se to što je dodatno plaćao odnosilo na par dana odgode plaćanja za gorivo i police osiguranja, a sve se odnosilo na njegovo gradilište. To su bili popratni troškovi njegovog gradilišta. Misli da je u tom odnosu bila još i neka bala lima koju je kupio od 1. optuženika. Kada su se dogovarali oko tih plaćanja, uglavnom je bilo rečeno da može koristiti, a onda se to svelo na dnevne kamate. Vezano za događaj kada je išao u City Centar One, naveo je da je tada dugovao oko 13, 15, 16 tisuća eura, ali dodatno na ovaj iznos od 30 tisuća eura.

9.2. Na posebno pitanje braniteljice 1. optuženika odgovorio je da zapravo realno nije ništa dugovao na ime tog poslovnog odnosa. Njegova firma je platila redovno dugovanje, ne zna sada koliko je točno, te da je donio dokumentaciju o tome. Njegova firma je platila toj firmi čiji je vlasnik bio 1. optuženi.1. optuženi mu je donio fakturu na ime firme kojoj treba platiti. Od 1. i 2. optuženika nije dobio na ruke nikakav novac. Ne može objasniti zašto je ranije rekao da je od njih dobio 100.000,00 kuna. 1. optuženi mu je nudio nekakav BMW, ali to nije kupio, a možda čak Golf peticu ili šesticu. On njima nije nudio nikakav BMW. Moguće je da je primio na svoj račun 10.000,00 eura, ali da je to bilo kao garancija za gorivo ili nešto drugo. Pojasnio je da je njegova firma imala u vlasništvu BMW pa je moguće da je taj iznos uplaćen kao garancija na njegov račun, odnosno na račun firme. Za taj BMW nije dobio nikakav iznos u gotovini te da ga nije ni prodavao. Prije ovog kombija je 2. optuženom pozajmljivao oko 3 -5 tisuća kuna. Naveo je da mu taj iznos nije vratio. Naveo je da su bili prisutni radnici po gradilištu kada je vršena primopredaja novca, a moguće je da je bio prisutan i NŽ. 1. optuženi mu nikada nije rekao da će ga prijaviti policiji. Svojoj supruzi nikada nije govorio o tim prijetnjama, osim što je ona jednom prilikom otvorila vrata kada su 1. i 2. optuženici došli. Nikada nije vidio sina 1. optuženika pa mu nije mogao niti pokazati ovaj BMW.

9.3. Na posebno pitanje branitelja 2. optuženika odgovorio je da se taj dug povećavao, pa kada mu se predočava da je rekao "pa normalno da povećao", pojašnjava da je mislio da se abnormalno povećao jer se povećavala količina goriva, robe i slično. Fakture koje mu je nosio 1. optuženik nosio je u računovodstvo i da se to plaćalo sa zakašnjenjem, ali se to masovno povećavalo. Pojasnio je da je na fakturi znalo pisati da se plati u roku od 10 dana, pa ako bi kasnio, onda bi se to povećavalo. Naveo je da su ostali na gradilištu imali rok plaćanja 60 dana, dok je njemu rok bio kraći, 30 dana, pa bi se zaračunala dnevna zakasnina kako im je odgovaralo. Ne zna je li na tim fakturama bio označen datum dospijeća. U početku je podmirivao, ali je počeo kasniti. Moguće da je cijelo vrijeme kasnije plaćao, a isto tako i da je roba kontinuirano bila isporučivana, a da bi on onda kasnio. Vodio je evidenciju o tim naručivanjima goriva i slično. Njemu je 2. optuženi VŽ znao donijeti neke parfeme u onoj situaciji kada je opisivao da je posudio novce. Kad ga se pitate za ono kad je rekao da je s bankomata digao 2.000,00 eura odgovorio da je to bilo za dobru volju, da ga ne prebiju.

9.4. Na posebno pitanje braniteljice 1. optuženika odgovorio je da nije na ime posudbe od 1. optuženika dobio 10.000,00 eura, a niti je drugi put dobio 100.000,00 kuna.

9.5. Na posebno pitanje 1. optuženika odgovorio je da on nije primio 37.000,00 kuna kod Lidla od sina 1. optuženika.

10. Iz iskaza svjedokinje IŽ od 29. kolovoza 2024. proizlazi da zna da je pozvana na sud jer je njezin suprug FŽ prijavio ovdje prisutne optuženike, ali ne zna točno za što. Ono što joj je poznato jest da su to ti optuženici te kada ju se pita poznaje li ih, okreće se prema njima te ih prepoznaje. Pokazu je prema jednom da je K jer ga se sjeća, a pokazuje i prema drugom optuženiku, samo što ne zna kako se on zove, te navodi da su to iste osobe koje su došle u njihovu kuću. Tom prilikom ona im je otvorila vrata, tražili su njezinog supruga te ga je pozvala da dođe. Njezin suprug je s njima bio malo ispred vrata, razgovarali su, a onda su otišli na piće. Moguće je da su se zadržali oko sat vremena, a kada se suprug vratio, rek la bi da je bio uznemiren. Iz tog razloga ga je pitala zbog čega je bio uznemiren, a on je rekao da se radilo o nekakvim novcima, međutim detalje ne zna. Nije ga dalje pitala jer se radi o njegovom poslu i ona u to ne ulazi. Ne sjeća se točno, a moguće je da su optuženici došli u njihovu kuću prije 3-4 godine.

10.1. Na posebno pitanje zastupnika optužbe kako je izgledao taj razgovor i može li ga opisati, odgovara da je ona brzo otišla i samo zna da su razgovarali. Suprug joj nije rekao tko su ti ljudi, kao što je već rekla, to je njegov posao. Da pojasni, on joj je na njezino pitanje odgovorio da su to ljudi iz Zagreba i da je to vezano za posao. Dalje odgovara na pitanje je li vidjela na svom suprugu kakve ozljede, navodi da on stalno ima neke ozljede jer radi na gradilištu. U tom vremenu kada su došli ovo dvoje optuženika, oni su imali automobil "BMW X6", ali ona ne zna ništa o tome. Navodi da nije u strahu od svjedočenja, samo joj nije jasno zašto je se to pita. U njihovoj obitelji nikada nije bilo financijskih problema. Njezin suprug se bavi rušenjem, niskogradnjom i prijevozom. Ne zna koliko zarađuje. Navodi da oni nisu najbolje, ali žive.

11. Iz iskaza svjedoka NŽ od 4. studenog 2024. proizlazi da ovdje prisutne optuženike ne poznaje i da ih nikada nije vidio, ali poznaje BŽ, koji mu je prijatelj, kako navodi, iz drugog sela, te da se znaju vidjeti skoro svaki dan, ovisno kako se društvo skupi. Naveo je da mu je FŽ govorio da su mu neki ljudi iz Zagreba posudili neke novce, ali ne zna o kojem se iznosu radi. Zna samo da im je on malo više vratio nego što je posudio. Na primjer, ako je posudio 10.000,00 eura, njima je vratio cca 10.600,00 eura, tako nekako, 5, 6%. Međutim, sve što zna je iz njegovog pričanja jer mu je on to govorio još prije kada se sve to događalo. Spominjao je nekakve prijave policiji i lažne pare, a misli da mu je to govorio na kavi, ali ne može procijeniti kako je izgledao, odnosno je li bio uznemiren.

Navodi da nikada nije bio prisutan kada bi FŽ posudio neke novce nekome ili kada bi vraćao neke novce nekome, niti zna te ljude o kojima mu je pričao kada mu je rekao da je nešto posudio u Zagrebu.

11.1. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovara da mu je FŽ o tim ljudima iz Zagreba govorio negdje prije 5, 6, 7 godina, dosta dugo ima. To je bilo u vrijeme kada je bio ispomoć ĆŽ kao kiper na kamionu, otprilike je to trajalo 7-8 dana, i tada mu je pričao o tim ljudima iz Zagreba. Naveo je da mu ĆŽ nije spominjao da bi tim ljudima nešto drugo davao osim novca.

Na posebno pitanje zastupnika optužbe je li ikada vidio 1. i 2. optuženika, okreće se i odgovara da ih nije nikada prije vidio te ih pita poznaju li oni njega, na što isti odgovaraju da ne. Svjedok navodi da ih nije vidio i da ih ne zna. Na daljnje pitanje zastupnika optužbe odgovara da ne zna zašto ga je FŽ spominjao kao nekakvog svjedoka koji bi znao ili bio prisutan kada je on vraćao novce, a možda je to rekao iz straha kada se utapao. Kada ga se pita što znači to da se FŽ utapa, odgovara da misli da su ti ljudi njega pritiskali, ti ljudi koji su mu posudili novac. Govorili su mu da će ga prebiti, izbiti oko, te je on bio u strahu od tih ljudi koji su ga pritiskali. Navodi da mu je ĆŽ sve to rekao, odnosno da ga pritišću, a da ne može vratiti taj dug.

11.2. Na posebno pitanje braniteljice 1. optuženika odgovara da je on više prijatelj s JŽ, a manje je u poslovnom odnosu s njim. Navodi da, kada bi uskočio koji put da mu pomogne, može reći da JŽ nije baš uredno plaćao, ali bi na kraju ipak platio. Naveo je da zna da je policija dala ĆŽ te nekakve lažne novčanice, a da je on prijavio te ljude koji su onda završili u zatvoru. Naveo je da je FŽ imao financijskih dugova u svom poslovanju te je imao takvih problema. Naveo je da ne zna ništa o poslovnom odnosu BŽ i ovdje prisutnih optuženika za koje ga se pita.

12. Iz iskaza svjedoka LŽ od 4. studenog 2024. proizlazi da je bio prisutan u Dubravi kod Mlinara, tamo kod novog McDonald’sa, kada se njegov otac našao s JŽ kako bi mu predao kovertu s novčanim iznosom od 15 tisuća eura u gotovini, a za što je njemu FŽ izdao račun. Naveo je da je njegov otac njemu kupio BMW X6, koji je bio u vlasništvu JŽ, za dobro studiranje. Ukupna cijena bila je 25 tisuća eura, a ostatak, osim ove gotovine, uplaćen je kod prijatelja njegovog oca u prostorijama Poro Projekta, na račun firme BŽ, Pongrac Bager Kop d.o.o. Naveo je da je on taj automobil vidio nekoliko puta, pa čak i prilikom kada je njegov otac predao gotovinu u Dubravi, međutim JŽ njima taj automobil nikada nije predao, iako je dogovor bio da će to napraviti u roku od tjedan dana. Naveo je da je JŽ stalno izmišljao nekakve izgovore, tako je jednom rekao da je udario srnu, a onda je govorio kako se automobil pokvario. Naveo je da, iako su predali i platili cjelokupni iznos, a JŽ im nije prodao automobil, nisu podnijeli tužbu protiv njega. Zna da je njegov otac poslovno surađivao s JŽ, koji je bio građevinar te se bavio iskopima, pa su u tom smislu zajedno surađivali. Naveo je da zna i za još jednu situaciju kada je njegov otac posudio novce ĆŽ, koji ga je molio da mu posudi 38 tisuća kuna jer je morao kopati benzinsku postaju u Trogiru. Zna da mu je njegov otac predao taj novac u apoenima od 1.000,00 kuna, a to je bilo u kafiću Trinity u Lidlu na križanju Svetica i Vukovarske. Tom prilikom mu je ĆŽ rekao da nema novaca za gorivo i prijevoz, a nedugo nakon tog događaja FŽ je prijavio njegovog oca te je on bio uhapšen. Naveo je da se FŽ u oba navrata normalno ponašao. Naveo je da se njegov otac nadao da će mu FŽ vratiti te novce jer se nadao budućoj poslovnoj suradnji.

12.1. Na posebno pitanje braniteljice 1. optuženika odgovorio je da posjeduje i račun, ali i uplatu tog iznosa o kojem je pričao. Navodi da mu nije ništa poznato vezano za rezervni ključ BMW-a 6.

12.2. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovorio je da mu nije poznat podatak koliko je ukupno FŽ posudio od njegovog oca. Ne može odgovoriti ima li kakvih drugih dugova ili posudbi jer s time nije upoznat. Naveo je da se njegov otac u to vrijeme bavio posredovanjem, pošto je imao dobar spektar poznanstava, pa je tako pomagao mnogima u građevini te im pronalazio poslove. Nije bio prisutan ako je FŽ nešto vraćao njegovom ocu, ali može zaključiti da, kao što mu se otac žalio da nije predao auto niti taj novčani iznos koji je spominjao, onda vjerojatno nije niti ostalo vratio ako mu je posudio. Naveo je da mu nije poznato da bi se tražila kamata za te posuđene iznose. Ne može se sjetiti koliko je BMW X6 imao prijeđenih kilometara s obzirom na to da je to bilo dosta davno, ali misli da to piše na računu. Naveo je da je to bio tip motora 3.0 Diesel, godište 2009.

12.3. Na posebno pitanje predsjednice vijeća odgovorio je da se njegov otac žalio da nije predan auto jer je on taj koji je dao novce.

13. Iz iskaza svjedoka PŽ od 17. ožujka 2026. proizlazi da poznaje 1. i 2. optuženika kao i oštećenog BŽ no zna slabo o njihovoj poslovnoj suradnji. Zna samo da je jednom prilikom FŽ došao sa Ć kod njega jer je HŽ htio kupiti bager odnosno rovokopač, ali na kraju nije kupio jer mu je bio preskup, misli da su oni došli skupa kao zajednički prijatelji. Ne zna ni zbog čega su optuženi.

13.1. Na posebno pitanje branitelja 2. optuženika odgovorio je da je to možda bilo prije možda 7-8 godina, prije 8 godina kada je FŽ htio kupiti taj stroj. Njih dvojica su normalno komunicirali. FŽ nije pokazivao nikakav strah prema 2. optuženom. Na posebno pitanje 2. optuženika odgovorio je da njegov odnos sa AŽ je takav da ga je prevario jer je uzeo jedan hidraulični čekić prije 3 i pol godine koji mu nije platio, a isto tako i neke lance koje mu je prije godinu dana platio na jedvite jade, a inače se ne oglašava na pozive, a javi se samo kad ga zove sa drugog broja, a ostao mu je dužan dan danas. Ovaj hidraulični čekić je koštao 8.000,00 eura. Nije išao u ovrhu za to jer mu nije izdao fakturu, a i da je izdao fakturu, njegova firma je išla u stečaj pa se ne bi naplatio time da je bilo pokušaja da se dogovori sa stečajnom upraviteljicom oko vraćanja tog čekića koji mu nije na kraju vraćen. Nije zaračunavao kamate bitno mu je da mu vrati čekić. U to vrijeme oštećenik je bio u zatvoru kada je njegova firma otišla u stečaj i kada je on pokušao vratiti taj čekić.

13.2. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovorio je da je FŽ taj čekić uzeo prije nego je otišao u zatvor.

14. Iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu, a osobito iz zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Službe organiziranog kriminaliteta od 25. rujna 2019. te analize izvršene pretrage pokretne stvari mobilnog uređaja Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke od 2. listopada 2019. proizlazi da je u odnosu na broj telefona kojim se koristi oštećeni Mladen Pongrac II okrivljenik VŽ spremljen u kontaktima telefona na stranici broj 1620 pod rednim brojem 1262 kao FŽ te je evidentiran samo jedan poziv prema tom broju 31. svibnja 2019. u 09,25 i 22,00 sata u trajanju od 5 minuta i 17 sekundi. U odnosu na SMS poruke u inkriminiranom razdoblju od 13. do 14. svibnja 2019. a koji se odnosi na dovođenje BŽ iz [adresa] u [adresa] od strane II okrivljenika VŽ evidentirane su SMS poruke koje su spremljene na stranici 1871 pod rednim brojem 207, 208 i 209 te na stranici 1870 pod rednim brojem 201.

15. Nadalje, u odnosu na broj telefona 00385/911961-331 kojim se koristi I okrivljenik SŽ utvrđeno je da je spremljen u kontaktima telefona na strani broj 1603 pod rednim brojevima 1207 kao SŽ, a s kojim brojem je evidentirano više poziva od čega je za dan 30. lipnja 2019. u vremenu od 08,37,07 do 10,22,52 uoči uhićenja po policijskoj klopki I okrivljenika SŽ evidentirana četiri odlazno-dolazna poziva što je vidljivo u izvješću dnevnih poziva na stranici 655 pod rednim brojem 49 i 50 na stranici 656 pod brojevima 63 i 76. U izvješću SMS poruka evidentirane su dvije SMS poruke između II osumnjičenika VŽ i I okrivljenika SŽ za 14. svibnja 2019. a koje s odnosi na prisilno dovođenje oštećenika BŽ iz [adresa] u [adresa] a koje poruke su evidentirane na stranici 1870 pod brojevima 199 i 200. Nadalje, iz DVD medija sa snimkom video nadzora caff bara "Lex" od 14. svibnja 2019. te sa iz spisu priležeće dokumentacije vidi se oštećenik u društvu sa I i II okrivljenicima dok se navedeni caffe bar nalazi u sklopu TC City centar East.

16. Nadalje iz zapisnika o postavljanju policijske klopke i obilježavanja novčanica nevidljivom supstancom Službe kriminalističke tehnike broj 511-19-15/1-OKA-714/19 od 20. svibnja 2019. proizlazi da je 20. svibnja 2019. u službenim prostorijama Službe kriminalističke tehnike izvršeno obilježavanje novčanice UV olovkom, dok je riječ novčanici u apoenu od 200,00 kuna serijskog broja B7837728A, a navedena novčanica obilježena je na prednjoj lijevoj strani novčanice UV olovkom okomito ispred serijskog broja MV. Sve radnje izvršene su uz prisustvo djelatnika Službe organiziranog kriminaliteta kojem su predane obilježene novčanice nakon čega je potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 76707 navedena novčanica zajedno sa jednom bijelom kuvertom u kojoj se nalazila oduzeta od 1. okrivljenog SŽ, a koji je ovu potvrdu vlastoručno i potpisao.

17. Nadalje, iz zapisnika o prepoznavanju osobe Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke zajedno sa fotodokumentacijom od 3. lipnja 2019. proizlazi da je oštećenik FŽ od pokazanih osoba od rednog broja 1 do rednog broja 5 prepoznao osobu pod rednim brojem 4 i to sa sto postotnom sigurnošću kao osobu koju poznaje po nadimku A a koji je zajedno s osobom KŽ od njega iznuđivala veće novčane iznose u ime nepostojećeg dugovanja te je istog prepoznao po crtama lica i općem izgledu obzirom da navedenog zna oko dvije godine. Pod rednim brojem 4 nalazi se 2. okrivljeni VŽ.

18. Nadalje, temeljem potvrde Službe organiziranog kriminaliteta PUZ-a br. 511-19- 1012/2-K-136719 od 3. lipnja 2019. proizlazi da je 3. lipnja 2019. u prostorijama Službe organiziranog kriminaliteta PUZ-a oštećenik FŽ preuzeo navedenu novčanicu od 200,00 kuna.

19. Analizirajući svaki dokaz zasebno, a potom ih dovodeći u međusobnu vezu, sud je utvrdio da su 1. optuženi SŽ i 2. optuženi VŽ tijekom inkriminiranog razdoblja s oštećenim JŽ doista bili u poslovnim odnosima povezanima s njegovom građevinskom djelatnošću, ali i da se odnos nije zadržao u okvirima redovite poslovne naplate, već su 1. i 2. optuženici od oštećenika, koristeći prijetnje i silu, zahtijevali i naplaćivali iznose koji su prelazili njegove stvarne poslovne obveze.

20. Nije bilo sporno da postoji poslovni odnos između 1. i 2. optuženika te oštećenika.

20.1. Naime, oštećeni FŽ iskazivao je da su njegovi odnosi s optuženicima tijekom 2018. i prve polovice 2019. bili povezani s potrebama njegove građevinske djelatnosti, prije svega sa gorivom, limom, policama osiguranja, drugim potrepštinama i kombijem Fiat Ducato. Na raspravi je potvrdio da mu je 1. optuženik isporučivao gorivo, da su se izdavali računi, ali isto tako da je on s vremenom kasnio sa pojedinim plaćanjima.

20.2. Navedeno proizlazi i iz obrana 1. i 2. optuženika. Tako je 1. optuženik naveo da je oštećenom ĆŽ u više navrata omogućavao nabavu goriva, da mu je davao građevinski lim te da je između njih postojao dogovor o rokovima plaćanja, a da je gorivo koje bi redovno stajalo 9,50 kuna oštećeniku omogućavao za 7,00 kuna, time da bi u slučaju zakašnjenja zahtijevao cijenu od 9,50 kuna. Istodobno je tvrdio da je oštećenik ostajao dužan za gorivo i građevinski materijal. 2. optuženik je također iskazao da je on povezao oštećenika s 1. optuženikom radi nabave goriva i da je znao posredovati kada je oštećeniku trebalo još goriva, a isto tako je naveo da je od 1. optuženika znao tražiti da oštećeniku nastavi isporučivati gorivo iako prethodne obveze nije potpuno podmirio.

20.3. Stoga je sud utvrdio, dakle, da je postojao poslovni odnos tijekom kojeg su 1. i 2. optuženici učestalo kontaktirali sa oštećenikom, pri čemu je taj poslovni odnos, a po ocjeni ovog suda, predstavljao polazište za kasnije zahtijevanje dodatnih neosnovanih iznosa.

21. Oštećeni FŽ opisao je tako u svojim iskazima na raspravi način postupanja 1. i 2. optuženika, pojašnjavajući kako je nakon uspostavljenog poslovnog odnosa 1. optuženik počeo od njega zahtijevati plaćanje sve većih novčanih iznosa, i to ne samo za isporučeno gorivo i robu, već i iznose koje nije smatrao stvarnim dugom. Naveo je kako je početni iznos koji je odgovarao robi ili gorivu naknadno rastao zbog zakašnjenja, da su mu određivani kratki rokovi, obračunavane „dnevne kamate“ i nametani novi iznosi koje nije smatrao stvarnim dugom. Iskazao je da u početku nije znao da će se u slučaju zakašnjenja obračunavati takve kamate, a da je kasnije dug rastao neovisno o stvarnoj vrijednosti isporučenog goriva ili robe. Isticao je kako je njegova tvrtka uredno podmirivala račune za isporučeno gorivo, međutim, unatoč tome, od njega su se i dalje zahtijevali dodatni novčani iznosi koje nije smatrao stvarnim dugom. Na raspravi 28. veljače 2024. iskazivao je da bi se, primjerice, iznos od oko 5.000 eura pretvarao u 7.000 ili 8.000 eura, uz određivanje dodatnih rokova, a u svom iskazu na raspravi 17. ožujka 2026. je opisao da bi se zbog svega nekoliko dana odgode dodavali novi troškovi, koje je on nazvao „apsurdnim kamatama“ odnosno „dnevnim kamatama“, te je pojasnio da je na ime takvih dodatnih davanja platio oko 30.000 eura, što je označio kao „ekstra profit“.

21.1. U tom je kontekstu sud je cijenio i obranu 1. optuženika. On je doduše porekao obračunavanje kamata oštećeniku, ali istodobno je priznao da je posljedica zakašnjenja bila promjena cijene goriva s 7,00 na 9,50 kuna, nastojeći takvom plaćanju dati drugačije značenje.

21.2. Sud doduše nije prihvatio tvrdnju oštećenika kada je u jednom trenutku iskazao da nikada nije postojala nikakva stvarna obveza, jer iz njegova iskaza proizlazi da je gorivo i drugu robu primao te da je s vremenom kasnio s plaćanjem. Međutim, upravo zato iskaz oštećenika, a po ocjeni ovog suda, o protupravnosti kasnijeg postupanja 1. i 2. optuženika djeluje uvjerljivo i logično, budući da oštećenik nije osporio stvarne isporuke ni svoja zakašnjenja u plaćanju, već je samo razgraničio ono što je stvarno trebao platiti od dodatnih iznosa koje su 1. i 2. optuženici naknadno tražili od njega, opisujući kako je način njihove kasnije naplate prerastao u zahtijevanje novih, nerazmjerno povećanih iznosa uz prijetnje i silu.

21.3. Oštećeni FŽ je još u prvom iskazu od 9. srpnja 2019. naveo da mu je 1. optuženik prijetio da će „plivati Savom“ i da će mu „oči iskopati“. Kada su mu te njegove ranije izjave predočene na raspravi 2024., izričito ih je potvrdio kao točne. Jednako tako potvrdio je da se dogodio ranije opisani događaj pred njegovom kućom i upućene mu riječi 1. optuženika da će „puzati pred ženom“, kao i njegovu izjavu da ga neće razbijati pred suprugom. Ujedno je oštećenik potvrdio da je dobio udarac šakom u glavu te prijetnju da bi, da ga 2. optuženik nije doveo, bio odveden i zakopan u pješčanik. Ujedno je opisao da ga je 1. optuženik učestalo kontrolirao, zahtijevao da mu se javlja telefonom, govorio mu da odlazi u govornice kako bi ga nazvao te ga provjeravao da ne bi "nestao". Upravo zbog takvog ponašanja 1. i 2. optuženika osjećao je strah i stalan pritisak.

21.4. Njegov iskaz doveden je u vezu sa iskazom svjedoka NŽ koji je iskazao da mu je oštećeni FŽ još u vrijeme odvijanja inkriminiranih događaja govorio da ga ljudi iz Zagreba pritišću, da mu govore da će ga prebiti i „izbiti oko“ te da je zbog njih bio u strahu.

21.5. Oštećeni FŽ u svom iskazu opisao je da pritisak 1. i 2. optuženika na njega nije bio vezan samo uz jedan susret, već da je tijekom 2018. i prve polovice 2019. sa 1. optuženikom bio u kontaktu dva ili tri puta tjedno, a nekada i svakodnevno, jer ga je 1. optuženik kontrolirao da ne bi „nestao“. Naveo je kako mu je znao govoriti da ode u govornicu, nazove ga i javi se. Točno je da 1. optuženik nije osporio da je sa oštećenikom tijekom inkriminiranog razdoblja bio u telefonskom kontaktu, već je neuvjerljivo osporio prirodu tog kontakta tvrdeći da ga je zvao samo radi naplate poslovnih obveza.

22. Nadalje, oštećenik je u svojim iskazima na raspravi objasnio uloge 1. i 2. optuženika, opisujući da je 1. optuženik određivao što mora platiti i neposredno mu upućivao najteže prijetnje, dok je za 2. optuženika naveo da je dolazio u [adresa] kao posrednik, odnosno „tjelohranitelj“, po nalogu 1. optuženika. Iskazao je da mu je 2. optuženik govorio da se ne „zajebava“, da 1. optuženik „ima ljude“, da ga „može strgati“ i da mu je bolje da posluša i ode platiti, iako je doduše 2. optuženika prikazao kao osobu koje se „nije baš bojao fizički“. Oštećenik je naveo da je zbog straha od prijetnji u više navrata predavao 1. i 2. optuženicima gotov novac, iako nije smatrao da takve iznose duguje. Pojasnio je kako je tijekom vremena platio oko 30.000,00 eura dodatnih troškova, koje je opisao kao "ekstra profit" koji je morao platiti zbog prijetnji i obračunavanja dnevnih kamata, premda se nije radilo o stvarnom dugu. Ujedno, i iz obrane 2. optuženika proizlazi da je on imao značajnu posredničku ulogu u poslovnom odnosu 1. optuženika sa oštećenikom jer je upravo on spojio oštećenog BŽ s 1. optuženikom, znao je razgovarati s 1. optuženikom kako bi oštećeniku nastavio davati gorivo te je bio uključen u njihove poslovne odnose. Stoga sud ne prihvaća obranu 2. optuženika da je bio tek poznanik koji s naplatom nije imao nikakve veze. I sam 2. optuženik je, dakle, iskazao da je on bio osoba koja je povezala 1. optuženika i oštećenika te posredovala između njih upravo glede goriva i međusobnih obveza.

23. Nadalje, oštećenik je opisao kako su oba optuženika došla na njegovu kućnu adresu, da je ondje bila supruga, da mu je 1. optuženik rekao kako će „puzati pred ženom“ te da moraju otići dalje jer ga ne želi razbijati pred njom. Potom su otišli u obližnji ugostiteljski objekt gdje su se nastavili razgovori i pritisci, odnosno ponovno mu je upućivao prijetnje te zahtijevao daljnja plaćanja. Svjedokinja IŽ oba je optuženika na raspravi prepoznala kao osobe koje su došle u njihov dom. Iskazala je da im je osobno otvorila vrata te da su tražili njezina supruga, nakon čega je ĆŽ izašao, razgovarao s njima i potom s obojicom otišao na piće. Kada se približno sat vremena poslije vratio, uočila je da je uznemiren, zbog čega ga je pitala što se dogodilo, a on joj je rekao da je riječ o novcu odnosno poslu. Točno je da njezin iskaz nije potvrdio konkretne riječi prijetnje jer ih nije čula. Međutim, svjedokinja je jasno opisala dolazak obojice optuženika koji su tražili oštećenika, njegov odlazak s njima i njegovu vidljivu uznemirenost po povratku. Osim toga, njezin iskaz je suprotan obrani 1. optuženika u dijelu gdje je naveo da je oštećeniku toga puta došao sam. Kada mu je iskaz svjedokinje IŽ u tom dijelu predočen, 1. optuženik nije mogao objasniti kako to da je ona prepoznala obojicu optuženika, već je samo njezin iskaz umanjio riječima da ona govori ono što joj kaže suprug. Upravo okolnost da svjedokinja nije pokušavala potvrditi prijetnje koje nije čula, niti iznose o kojima ništa nije znala, upućuje na uvjerljivost i vjerodostojnost njezina iskaza, tim više što dolazak obojice optuženika u kuću oštećenika, nakon čega je isti uznemiren, upućuje da se nije radilo samo o uobičajenom redovitom poslovanju. Zbog toga, obrana 2. optuženika da je tijekom relevantnog razdoblja samo jednom bio u dvorištu oštećenika i da nije vidio njegovu suprugu i da mu nije prijetio također nije prihvaćena u tom dijelu, jer je suprotna iskazu oštećenika kao i svjedokinje IŽ.

24. Iskaz oštećenog BŽ treba dovesti u vezu i sa materijalnim dokazima vezano za događaj od 14. svibnja 2019. Naime, oštećenik je opisao da mu je 2. optuženik prepriječio put, ušao u njegovo vozilo, kontaktirao 1. optuženika, nakon čega je on krenuo prema Zagrebu, a 2. optuženik se vozio iza njega. Potom su se našli sa 1. optuženikom u caffe baru „Lex“ u City Centru East, gdje ga je 1.optuženik udario u glavu, prijetio mu da će ga zakopati te ga prisilio na daljnju predaju novca. Na raspravi 2024. oštećenik se nije pouzdano sjećao svakog dijela prethodnog slijeda te je u jednom trenutku naveo da mu je put prepriječio 1. optuženik, a što po ocjeni ovog suda nije imalo odlučnog značaja. Naime, oštećenik je događaj opisao u bitnim dijelovima istovjetno, od odlaska prema City Centru East, prisutnosti 1. i 2. optuženika, udarac 1. optuženika, prijetnje, odlazak na bankomat i predavanje novca. Ujedno je, nakon predočavanja ranijeg iskaza potvrdio je i sadržaj prijetnje zakapanjem u pješčanik. Povezano s tim, iz analize mobilnog uređaja 2. optuženika proizlazi da je broj oštećenika bio spremljen u njegovim kontaktima te da su evidentirane poruke u relevantnom razdoblju 13. i 14. svibnja 2019. U dokumentaciji su evidentirane i poruke između 1. i 2. optuženika od 14. svibnja 2019. koje su u analizi povezane s dovođenjem oštećenika iz [adresa] u [adresa]. Nadalje, snimka videonadzora caffe bara „Lex“ od 14. svibnja 2019. neposredno je prikazala oštećenika u društvu oba optuženika u City Centru East. Upravo ova vremenska podudarnost, evidentirana komunikacija između oštećenika, te 1. i 2. optuženika, a osobito snimka koja neposredno potvrđuje da su sva trojica završila zajedno upravo u caffe baru Lex 14. svibnja 2019., po ocjeni ovog suda, čini iskaz oštećenika u tom dijelu vjerodostojnim.

24.1. Obrana 1. optuženika da oštećenika u caffe baru Lex nije udario, kao ni obrana da 2. optuženiku nije naložio da ga dovede, nisu uvjerljive, jer su suprotne iskazu oštećenika danog neposredno nakon događaja i potvrđivanog tijekom postupka, kao i činjenici da je isti upravo nakon tog događaja sve prijavio po liciji, a ujedno telekomunikacijski podaci i videonadzor ukazuje da se dogodio susret sve trojice upravo na mjestu i u vrijeme te na način kako je to oštećenik iskazivao.

25. Osim toga, iz zapisnika o policijskoj klopki proizlazi da je 20. svibnja 2019. policija obilježila novčanicu od 200 kuna UV oznakom. Ta je konkretna obilježena novčanica nakon predaje pronađena i oduzeta upravo od 1. optuženika, zajedno s bijelom kuvertom, a 1. optuženik potpisao je potvrdu o njezinu oduzimanju, dok je oštećenik iskazivao da je označenu novčanicu predao 1. optuženiku na terasi City Centra. Upravo tu činjenicu treba dovesti u vezu sa iskazima oštećenika o dugotrajnim zahtjevima za dodatnim plaćanjem, izrečenim prijetnjama, događajem pred kućom kada je vrata otvorila njegova supruga, ali i iskazom svjedok NŽ o pritiscima i prijetnjama te činjenicom da je oštećenik zbog tih događaja uključio policiju.

26. Iz zapisnika o prepoznavanju od 3. lipnja 2019. proizlazi da je oštećenik 2. optuženika sa 100% sigurnošću prepoznao kao osobu koju poznaje pod nadimkom „ A“ i koju je već tada označio kao osobu koja je zajedno s KŽ sudjelovala u zahtijevanju većih iznosa na ime dugovanja koja nije smatrao stvarnima.

27. Dovedeni u međusobnu vezu, svi navedeni dokazi potvrdili su više međusobno povezanih dijelova iskaza oštećenika. Tako je iskaz svjedokinje IŽ potvrdio dolazak obojice optuženika na njihovu kućnu adresu, odlazak oštećenika s njima kao i da je bio uznemiren nakon susreta sa optuženicima. Ujedno iskaz svjedoka NŽ potvrdio je da je oštećenik još u vrijeme događaja govorio o osobama iz Zagreba, povećanom vraćanju novca, pritiscima, prijetnjama da će ga premlatiti i izbiti oko te strahu od tih osoba. Telefonska analiza potvrdila je da su oštećenik i 2. optuženik bili u izravnom kontaktu, uključujući komunikaciju u vrijeme događaja od 13. i 14. svibnja 2019. S tim u vezi, snimka videonadzora potvrdila je iskaz oštećenika da je 14. svibnja 2019. bio s obojicom optuženika u caffe baru „Lex“ u City Centru East, a zapisnik o prepoznavanju potvrdio je da je oštećenik neposredno nakon događaja sa sigurnošću identificirao 2. optuženika kao osobu koja je s 1. optuženikom sudjelovala u naplati nepostojećeg dugovanja. Konačno, potvrda o preuzimanju označene novčanice potvrđuje da je oštećenik prijavio događaje policiji i sudjelovao u pripremi kontrolirane predaje novca.

28. Promatrajući sve navedene dokaze u njihovoj ukupnosti, sud nalazi dokazanim da su optuženici prethodno uspostavljeni poslovni odnos s oštećenikom koristili kao osnovu za zahtijevanje sve većih novčanih iznosa, pri čemu se naplata nije zadržala na dopuštenom zahtijevanju stvarno dospjelih poslovnih obveza. Iz iskaza oštećenika, potvrđenog ostalim dokazima, proizlazi obrazac prema kojem su se nakon zakašnjenja iznosi povećavali, oštećeniku su nametane dodatne obveze, a njihova naplata osiguravana ozbiljnim prijetnjama i kontrolom. Dokazano je da je 1. optuženik imao vodeću ulogu u određivanju i zahtijevanju plaćanja te neposrednom upućivanju prijetnji, dok je 2. optuženik djelovao kao njegov posrednik, kontaktirao oštećenika, dolazio mu i poticao ga da postupi prema zahtjevima 1. optuženika, a njegova uloga posebno se očituje i u događajima koji su prethodili susretu u City Centru East. Nakon dolaska obojice optuženika njegovoj kući oštećenik se vratio vidljivo uznemiren, o prijetnjama i strahu još u vrijeme događaja govorio je svjedoku NŽ, time da je u događaju u City Centru prema njegovu iskazu 1. optuženik primijenio i fizičku silu i dodatne prijetnje, zbog čega je oštećenik podizao i predavao novac. Konačno, policijska klopka ukazuje da je oštećenik, nakon što se obratio policiji, novac zaista predao 1. optuženiku, jer je prethodno obilježena novčanica pronađena kod njega.

29. Na temelju takve zaokružene i međusobno povezane cjeline, sud je zaključio da optuženici nisu samo pokušavali naplatiti postojeću poslovnu tražbinu, kako su to nastojali prikazati u obranama, već su, djelujući zajednički i s ciljem pribavljanja nepripadne imovinske koristi, ozbiljnim prijetnjama i pritiscima prisiljavali oštećenog BŽ da im predaje novac u dijelu u kojem nije bio dužan, pri čemu je 1. optuženik neposredno određivao i zahtijevao plaćanja te prijetio oštećeniku, a 2. optuženik svjesno sudjelovao kao posrednik i izvršitelj pritiska kojim se osiguravalo postupanje oštećenika prema zahtjevima 1. optuženika.

30. Prema tome, na opisani su način 1. optuženik i 2. optuženik, zajedno i po prethodnom dogovoru, u nakani da se znatno materijalno okoriste, ozbiljnim prijetnjama prisiljavali oštećenog BŽ da na štetu svoje imovine nešto učini, odnosno da im predaje novčane iznose koje im nije dugovao. Naime, nakon što su s oštećenim AŽ u više navrata ušli u poslovne odnose vezano za njegovu građevinsku djelatnost, što je uključivalo isporuke goriva, lima i drugih potrepština, od njega su u slučaju kašnjenja s plaćanjem tražili plaćanje puno većih iznosa od dogovorenih, odnosno iznosa za koje su znali da ih oštećenik ne duguje, pri čemu su mu obračunavali i tzv. „dnevne kamate“. Kada bi oštećeni FŽ odbio platiti tako određene iznose, 1. i 2. optuženik nalagali su mu da je dužan platiti veće iznose te mu upućivali različite prijetnje, među ostalim da će „plivati Savom“ i da će mu „oči iskopati“. Ujedno su se učestalo sastajali s njim kako bi imali kontrolu nad njegovim kretanjem, pri čemu se oštećenik morao konstantno javljati, dok je 1. optuženik u više navrata slao 2. optuženika u [adresa] kao posrednika kako bi uz prijetnje nagovorio oštećenika da plati iznose koje mu je naložio 1. optuženik. Oštećeni je upravo zbog straha izazvanog takvim postupanjem u više navrata predavao novčane iznose 1. i 2. optuženiku koje im nije bio dužan, predajući različite iznose u gotovini.

31. Opisano „dugovanje“ oštećenika, odnosno „potraživanje“ 1. i 2. optuženika u dijelu u kojem su od oštećenika zahtijevali isplatu iznosa koji prelaze njegove stvarne obveze iz prethodnih poslovnih odnosa, nije bilo osnovano. Upravo suprotno, iz opisanog načina postupanja proizlazi da su 1. i 2. optuženik bili svjesni da od oštećenika zahtijevaju iznose koje im on nije dužan, pri čemu su radi njihove naplate oštećeniku obračunavali tzv. „dnevne kamate“, učestalo ga kontaktirali i sastajali se s njim te mu upućivali ozbiljne prijetnje, sve kako bi ga prisilili da im na štetu svoje imovine predaje novac i tako im pribavi nepripadnu materijalnu korist. Kada je tijekom svibnja 2019. oštećeni FŽ 1. optuženiku rekao da smatra da je otplatio sav dug, 1. i 2. optuženik pristupili su na njegovu adresu te od njega tražili da izađe van, nakon čega mu je 1. optuženik rekao: „majku ti jebem, puzat ćeš tu sad pred ženom“ te mu naredio da svi zajedno pođu do obližnje pečenjarnice „Stara vaga“, govoreći mu putem da ga ne želi razbijati pred ženom. U pečenjarnici je 1. optuženik nastavio oštećeniku upućivati riječi prijetećeg sadržaja, što je kod BŽ izazvalo strah zbog kojeg je nastavio predavati novac na ime nepostojećeg duga.

32. Inkriminirane radnje 2. optuženika sastoje se u tome što je isti, kao supočinitelj u ovom kaznenom djelu, postupao u nakani da ozbiljnom prijetnjom zajedno s 1. optuženikom pribavi znatnu nepripadnu materijalnu dobit. Naime, njegova uloga nije bila tek sporedna ili ograničena na prisutnost uz 1. optuženika, već je, prema opisanom zajedničkom planu, poduzimao radnje usmjerene neposredno prema oštećeniku. Tako ga je 1. optuženik u više navrata slao u [adresa] kao posrednika kako bi uz prijetnje nagovorio BŽ da plati iznose koje mu je naložio 1. optuženik, a sudjelovao je i u drugim radnjama kojima je održavan pritisak na oštećenika i osiguravano izvršenje zahtjeva za predajom novca.

33. Takvo zajedničko postupanje kulminiralo je 14. svibnja 2019., kada je 2. optuženik svojim vozilom prepriječio put vozilu kojim je upravljao FŽ, nakon čega je ušao u vozilo oštećenika i odatle nazvao 1. optuženika te mu rekao: „evo tu je sa mnom“. Kada je 1. optuženik zatražio da oštećenika odmah dovede u [adresa], FŽ je, upravo zbog straha izazvanog dotadašnjim postupanjem optuženika, na to pristao i krenuo prema Zagrebu, dok se 2. optuženik vozio iza njega.

34. Nakon što su se dovezli u trgovački centar City Center one East, u caffe baru Lex 1. optuženik udario je BŽ zatvorenom šakom u glavu, govoreći mu: „da te sad ovaj nije doveo, naredio bi mu da te odvede u Rijeku i zakopa u pješčanik“. Oštećenik je zbog takvog postupanja i u strahu za vlastiti život s bankomata podigao daljnji iznos od tadašnjih 10.000,00 kuna te ga predao 1. optuženiku, nakon čega ga je 2. optuženik odvezao u banku, gdje je oštećenik podigao još tadašnjih 6.000,00 kuna, koji je iznos također u strahu za vlastiti život predao 1. optuženiku.

35. Okolnost što 2. optuženik nije osobno udario oštećenika u caffe baru Lex nije od odlučnog utjecaja na ostvarenje objektivnih obilježja kaznenog djela iznude niti na njegovu odgovornost kao supočinitelja. Fizičku silu prema oštećeniku primijenio je 1. optuženik u okviru zajedničkog postupanja, kojem je 2. optuženik dao bitan doprinos prethodnim i istodobnim radnjama. Upravo je 2. optuženik prepriječio put vozilu oštećenika, ušao u njegovo vozilo, kontaktirao 1. optuženika riječima „evo tu je sa mnom“, nakon čega je oštećenika, postupajući prema zahtjevu 1. optuženika, doveo do Zagreba, odnosno pratio ga do mjesta sastanka, a nakon što je oštećenik već predao iznos od 10.000,00 kuna, odvezao ga je i u banku gdje je oštećenik podigao daljnjih 6.000,00 kuna koji su također predani 1. optuženiku.

36. Upravo takvo postupanje 2. optuženika predstavlja bitan doprinos počinjenju kaznenog djela, jer je poduzimao radnje koje su bile sastavni dio zajedničkog načina prisiljavanja oštećenika na predaju novca. Njegovo postupanje ne može se promatrati izolirano od postupanja 1. optuženika, već kao dio jedinstvene cjeline u kojoj su oba optuženika, svaki poduzimajući radnje u okviru svoje uloge, zajednički djelovala radi ostvarenja istog cilja da ozbiljnim prijetnjama, a u konačnici i primjenom fizičke sile, oštećenika prisile da im na štetu vlastite imovine predaje novčane iznose koje nije bio dužan.

37. Dakle, ozbiljnim prijetnjama oštećeniku od strane 1. i 2. optuženika, a potom i primjenom fizičke sile od strane 1. optuženika u okviru njihova zajedničkog plana i dogovora, prisiljavali su oštećenika da na štetu svoje imovine nešto učini kako bi im pribavio protupravnu imovinsku korist. Za razliku od situacije u kojoj bi kazneno djelo ostalo u pokušaju, u konkretnom slučaju optuženici su u svojoj nakani i uspjeli, jer je oštećeni FŽ pod utjecajem prijetnji i straha u više navrata predavao novčane iznose koje nije dugovao.

38. Da su uporabljene prijetnje bile ozbiljne proizlazi ne samo iz njihova sadržaja , odnosno prijetnji da će oštećenik „plivati Savom“, da će mu „oči iskopati“, da će „puzati pred ženom“ te da bi ga 2. optuženik po nalogu 1. optuženika mogao odvesti u Rijeku i „zakopati u pješčanik“ već i iz cjelokupnog načina postupanja optuženika prema oštećeniku. Oštećenik je bio izložen učestalom kontaktiranju i sastancima, obvezi konstantnog javljanja, dolascima optuženika na njegovu adresu, odlascima 2. optuženika u [adresa] radi naplate traženih iznosa, a naposljetku i preprječivanju puta njegovu vozilu te fizičkom napadu 1. optuženika. Da su takve prijetnje kod oštećenika doista izazvale strah potvrđuje i njegovo postupanje, budući da je upravo pod njihovim utjecajem nastavio predavati novac optuženicima, pa je tako na ime nepostojećeg duga predao oko 30.000,00 eura, a potom, nakon događaja od 14. svibnja 2019., podigao i predao daljnje novčane iznose.

39. Na opisani način 1. i 2. optuženik oštetili su BŽ za ukupan iznos od najmanje 40.000,00 eura, koji su nepripadno zadržali u zajedničku korist. Time njihovo postupanje nije ostalo samo na zahtijevanju isplate niti na pokušaju prisiljavanja oštećenika da na štetu svoje imovine nešto učini, već je upravo kao posljedica ozbiljnih prijetnji i primijenjene sile došlo do stvarnog raspolaganja imovinom na štetu oštećenika i pribavljanja nepripadne imovinske koristi 1. i 2. optuženicima.

40. Iz ponašanja oba supočinitelja, dakle 1. optuženika i 2. optuženika, proizlazi svijest da djeluju zajedno i dogovorno, pri čemu su svojim radnjama pokazali htijenje da se kazneno djelo iznude izvrši. Prema tome, 1. i 2. optuženik kazneno djelo iznude počin ili su zajedno i na temelju prethodnog dogovora te su ga htjeli kao svoje.

41. Na postojanje takvog zajedničkog djelovanja upućuje cjelokupno ponašanje optuženika tijekom inkriminiranog razdoblja od siječnja 2018. do 3. lipnja 2019. Oštećeniku su nametani iznosi koje nije dugovao i tzv. „dnevne kamate“, uz učestalo sastajanje i kontroliranje njegova kretanja te zahtijevanje da se konstantno javlja. Pri tome je 1. optuženik u više navrata slao 2. optuženika u [adresa] kako bi uz prijetnje od oštećenika zahtijevao plaćanje iznosa koje mu je naložio 1. optuženik. Takva podjela uloga osobito jasno proizlazi iz događaja od 14. svibnja 2019., kada je 2. optuženik prepriječio put vozilu oštećenika, ušao u njegovo vozilo i kontaktirao 1. optuženika, nakon čega je oštećenika pratio do Zagreba, gdje je 1. optuženik prema njemu primijenio fizičku silu i izrekao daljnju ozbiljnu prijetnju, a 2. optuženik potom oštećenika odvezao u banku radi podizanja dodatnog novčanog iznosa.

42. Sve navedeno ukazuje da je postojala podjela uloga i radnji u izvršenju kaznenog djela koja je bila obuhvaćena zajedničkom počiniteljskom voljom te da je svaki od optuženika svojim radnjama dao odlučujući doprinos ostvarenju djela kao zajedničkog. Pri tome nije odlučno da svaki od supočinitelja osobno poduzima svaku pojedinu radnju kojom se ostvaruju obilježja kaznenog djela iznude. Odlučno je da kod njih postoji svijest o zajedničkom djelovanju i vlastitom udjelu u ostvarenju zajedničkog plana, odnosno da poduzete radnje, promatrane u njihovoj međusobnoj povezanosti, predstavljaju odlučujuće sudjelovanje u ostvarenju objektivnih obilježja kaznenog djela.

43. Stoga činjenica da je pojedine prijetnje izgovorio 1. optuženik, kao i da je upravo 1. optuženik 14. svibnja 2019. fizički napao oštećenika, ne isključuje supočiniteljstvo

2. optuženika. Njegove radnje i to odlazak u [adresa] radi naplate iznosa koje je zahtijevao 1. optuženik, upućivanje prijetnji oštećeniku, preprječivanje puta njegovu vozilu, dovođenje odnosno praćenje oštećenika prema Zagrebu nakon kontakta s 1. optuženikom te njegovo odvoženje u banku radi podizanja daljnjeg novčanog iznosa predstavljaju bitan dio zajedničkog postupanja i pokazuju njegovu svijest i volju da zajedno s 1. optuženikom ostvari kazneno djelo.

44. Iz svih navedenih okolnosti proizlazi i subjektivni element supočiniteljstva, odnosno svijest obojice optuženika o zajedničkom djelovanju i htijenje ostvarenja zajedničkog cilja. Njihovo postupanje tijekom duljeg vremenskog razdoblja nije bilo slučajno niti se sastojalo od međusobno nepovezanih radnji, već su pojedinačne radnje 1. i 2. optuženika bile međusobno funkcionalno povezane i usmjerene prema istom cilju i to stvaranju i održavanju straha kod oštećenika radi njegova prisiljavanja da im predaje novac koji im nije dugovao, odnosno pribavljanju znatne protupravne imovinske koristi.

45. Što se tiče visine pribavljene nepripadne imovinske koristi, sud nalazi dokazanim da ona iznosi najmanje 40.000,00 eura. Oštećeni FŽ na raspravi 17. ožujka 2026. izričito je iskazao da je, pored podmirenja redovnih obveza iz poslovnog odnosa, optuženicima platio 30.000,00 eura dodatnih troškova, koje je opisao kao njihov „ekstra profit“, navodeći da su mu takva dodatna plaćanja nametana zbog nekoliko dana odgode u plaćanju goriva i polica osiguranja, uz obračunavanje „dnevnih kamata“ i prijetnje. Ujedno je izričito naveo da realno po osnovi poslovnog odnosa nije ništa dugovao jer je njegova firma redovne obveze podmirila. Nadalje, opisujući događaj vezan uz City Center One, oštećenik je naveo da se tada od njega potraživalo još oko 13.000,00, 15.000,00 ili 16.000,00 eura, izričito navodeći da je taj iznos bio dodatno na prethodno plaćenih 30.000,00 eura. Sud pritom ne zaključuje da je cjelokupni tako potraživani iznos od najmanje 13.000,00 eura ujedno i predan optuženicima, već taj dio iskaza cijeni zajedno s iskazom oštećenika o konkretnim daljnjim predajama novca nakon prijetnji i fizičkog napada, uključujući podizanje novca s bankomata i njegovu predaju optuženiku. Oštećenik je potvrdio da je upravo zbog prijetnji otišao na bankomat podići novac koji je potom predao, kao i da je takvih plaćanja bilo više, pri čemu zbog proteka vremena više nije mogao precizno navesti svaki pojedini iznos, a što je životno i logično.

46. Stoga, cijeneći njegov iskaz u cjelini, a osobito izričito navedeni iznos od 30.000,00 eura već plaćenog „ekstra profita“, činjenicu da su nakon toga od njega zahtijevani daljnji iznosi od najmanje 13.000,00 eura te njegov iskaz o daljnjim stvarnim predajama novca pod utjecajem prijetnji, sud nalazi dokazanim da ukupno pribavljena nepripadna imovinska korist iznosi najmanje 40.000,00 eura, neovisno o tome što zbog proteka vremena nije moguće precizno rekonstruirati visinu svake pojedine predaje novca.

47. S obzirom da nije bilo bilo kakvih okolnosti koje bi dovodile u sumnju ubrojivost 1. optuženika i 2. optuženika u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela, ovaj sud smatra da su u ponašanju 1. optuženika i 2. optuženika ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iznude.

48. Naime, optuženici su postupali s izravnom namjerom, svjesni da oštećenika ozbiljnim prijetnjama, a u okviru zajedničkog postupanja i primjenom fizičke sile, prisiljavaju da na štetu svoje imovine predaje novac koji im nije dugovao, upravo s ciljem da na taj način sebi pribave nepripadnu imovinsku korist. Da su takvu posljedicu htjeli proizlazi iz kontinuiranog i međusobno usklađenog načina njihova postupanja, zahtijevanja sve većih iznosa i obračunavanja tzv. „dnevnih kamata“, učestalih prijetnji i kontrole oštećenika, kao i njihova postupanja nakon što im je oštećenik priopćio da smatra da je dug u cijelosti podmirio.

49. Slijedom navedenog, sud smatra da su 1. i 2. optuženik zajednički i po prethodnom dogovoru, postupajući s izravnom namjerom i u cilju pribavljanja znatne nepripadne imovinske koristi, ozbiljnim prijetnjama, a u okviru zajedničkog plana i primjenom sile prema oštećenom ĆŽ, istoga prisilili da na štetu svoje imovine u više navrata preda novčane iznose koje nije dugovao, pribavivši na taj način u zajedničku korist iznos od najmanje 40.000,00 eura, čime su ostvarili sva objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela iznude iz članka 243. stavka 3. KZ/11., za koje ih je trebalo proglasiti krivima.

50. Sud je obrane 1. optuženog SŽ i 2. optuženog VŽ prihvatio samo u onim dijelovima u kojima su suglasne međusobno i s ostalim izvedenim dokazima, dok ih nije prihvatio u dijelovima u kojima su osporili prijetnje, silu i zajedničko postupanje prema oštećeniku radi naplate dodatno nametnutih iznosa.

50.1. Tako je prihvaćena obrana 1. optuženika u dijelu da je oštećenika upoznao preko 2. optuženika, da je s njime kroz dulje razdoblje poslovao, da mu je omogućavao nabavu goriva i građevinskog materijala, da je među njima bilo zakašnjenja u plaćanju te da su upravo zbog tih obveza bili u učestalom telefonskom kontaktu. Prihvaćeno je i da je 1. optuženik od oštećenika zahtijevao plaćanje dospjelih obveza, jer isto u bitnome proizlazi i iz iskaza samog oštećenika. No, nije prihvaćena njegova obrana u dijelu da se radilo isključivo o redovitoj i dopuštenoj poslovnoj naplati. Već iz same njegove obrane proizlazi da bi se u slučaju zakašnjenja prvotno dogovorena cijena goriva povećavala, dok oštećenik takvo povećavanje opisuje kao nametanje dodatnih iznosa i dnevnih kamata. Stoga obrana potvrđuje samu činjenicu da je obveza zbog zakašnjenja rasla, ali ne dovodi u pitanje zaključak suda da je način daljnje naplate, u okolnostima utvrđenih prijetnji i pritisaka, izašao iz okvira dopuštenog poslovnog odnosa. Nije prihvaćena ni obrana 1. optuženika da oštećeniku nikada nije prijetio riječima da će mu iskopati oči ili da će „plivati Savom“, da ga nije udario u caffe baru „Lex“ te da 2. optuženiku nije nalagao da ga dovodi. Navedeno je suprotno iskazu oštećenika koji je u odnosu na prijetnje i konkretne događaje uvjerljivo iskazivao, osobito stoga jer je isti nakon predočavanja ranijeg iskaza izrijekom potvrdio konkretne prijetnje, događaj pred kućom i prijetnje te udarac u City Centru. Nadalje, nije prihvaćena obrana 1. optuženika da je oštećeniku na kućnu adresu došao sam jer je suprotan iskazu svjedokinje IŽ, koja je osobno otvorila vrata i prepoznala obojicu optuženika kao osobe koje su došle tražiti njezina supruga. Sud nije prihvatio ni navode obrane 1. optuženika da su oštećeniku eventualno prijetili neki drugi „kamatari“. Takva tvrdnja nije potkrijepljena konkretnim dokazom, dok je oštećenik upravo 1. optuženiku od početka pripisivao konkretne prijetnje. Osim toga, svjedok NŽ potvrdio je da mu je oštećenik još u vrijeme događaja govorio o pritiscima, prijetnjama premlaćivanjem i ozljeđivanjem oka, što je u skladu s prijetnjama koje oštećenik pripisuje 1. optuženiku. Nije prihvaćena ni obrana u dijelu da ga je oštećenik lažno prijavio 1. optuženika zato što mu ovaj više nije htio financijski pomagati, jer nije logično da bi oštećenik o prijetnjama govorio svjedoku NŽ još tijekom događaja, kao i da se nakon odlaska s optuženicima kući vratio vidljivo uznemiren, što je potvrdila njegova supruga, niti sve ono vezano uz događaj u City Centru i kasniju kontroliranu predaju novca.

50.2. U obrani 2. optuženika sud je prihvatio da je on bio osoba koja je oštećenika povezala s 1. optuženikom, da ih je povezao upravo radi nabave goriva, da je bio upoznat s njihovim poslovnim odnosom te da je znao posredovati kada je oštećeniku trebalo dodatno gorivo unatoč postojećim nepodmirenim obvezama. Prihvaćeno je i da je između 2. optuženika i oštećenika ranije postojao zaseban poslovni odnos vezan uz strojeve i kombi. Međutim, upravo ti dijelovi njegove obrane potvrđuju da 2. optuženik nije bio osoba potpuno izvan odnosa 1. optuženika i oštećenika, nego osoba koja ih je povezivala i bila uključena u komunikaciju o njihovim poslovnim obvezama. Stoga sud nije prihvatio njegovu tvrdnju da je njegova uloga bila isključivo prijateljska i neutralna. Nije prihvaćena ni njegova obrana da oštećeniku nikada nije prijetio i da nije sudjelovao u naplati. Oštećenik ga je dosljedno opisao kao osobu koja bi po nalogu 1. optuženika dolazila u [adresa], prenosila njegove zahtjeve i upozoravala ga da će ga 1. optuženik „strgati“, da ga mora poslušati i otići platiti. Uloga 2. optuženika dodatno je potvrđena njegovom komunikacijom s oštećenikom i 1. optuženikom u inkriminirano vrijeme te činjenicom da je bio prisutan u City Centru East 14. svibnja 2019. Sud pritom nije smatrao odlučnim što je 2. optuženik naveo da su se on i oštećenik družili, išli na ručkove i normalno poslovali. Takvo ponašanje nije nespojivo s kasnijim sudjelovanjem u pritisku radi naplate, osobito jer je poslovni odnos među njima prethodno postojao i upravo je omogućavao učestale kontakte. Ni sam oštećenik nije tvrdio da se 2. optuženika u svakoj situaciji fizički bojao. Nije prihvaćena ni njegova tvrdnja da je tijekom inkriminiranog razdoblja kod oštećenika bio samo jednom i da nije vidio njegovu suprugu. Takav navod nije suglasan iskazu svjedokinje IŽ, koja je prepoznala oba optuženika kao osobe koje su zajedno došle njihovoj kući, niti ukupnosti dokaza o kontaktima 2. optuženika s oštećenikom. Sud je vodio računa i da je 2. optuženik u obrani promijenio ranije navode glede međusobnih potraživanja s oštećenikom. Na raspravi je tvrdio da mu je oštećenik FŽ ostao dužan oko 5.000 eura za bagerista, dok je ranije iskazivao da među njima nema međusobnih potraživanja, što je objasnio time da je ranije samo želio sve završiti i više ne viđati oštećenika.

51. Sud je usporedio iskaze oštećenog BŽ od 9. srpnja 2019., 28. veljače 2024. i 17. ožujka 2026. te utvrdio da među njima doista postoje razlike, prije svega u dijelu koji se odnosi na točnu pravnu osnovu pojedinih novčanih transakcija, visinu primljenih iznosa i strukturu duga oštećenika.

51.1. Tako je 2019. oštećenik detaljno iskazivao o pozajmicama od 10.000,00 eura, 100.000,00 kuna i 75.000,00 kuna, dok je u kasnijim iskazima dio tih pozajmica porekao ili ih objasnio kao transakcije povezane s gorivom, računima, kompenzacijama i drugim potrebama njegova gradilišta. Međutim, u odlučnim činjenicama koje se odnose na način postupanja 1. i 2. optuženika njegovi su iskazi ostali međusobno sukladni. U svim iskazima oštećeni FŽ opisivao je postojanje poslovnog i novčanog odnosa s optuženicima, povećavanje iznosa koje je trebao platiti, obračunavanje dodatnih kamata odnosno zakasnina, pritiske i prijetnje radi plaćanja, dolazak obojice optuženika njegovoj kući, ulogu 2. optuženika kao posrednika te događaj u City Centru East, gdje mu je 1. optuženik prijetio, udario ga i nakon čega je podizao i predavao novac. Posebno je značajno da je na raspravi 2024., nakon što su mu predočeni dijelovi iskaza iz 2019., izrijekom potvrdio prijetnje da će „plivati Savom“ i da će mu biti iskopane oči, događaj pred njegovom kućom te udarac i prijetnju zakapanjem u pješčanik. Sud je stoga iskaze oštećenog BŽ iz 2024. i 2026. prihvatio kao vjerodostojne u onim bitnim dijelovima jer su međusobno sadržajno sukladni upravo u odnosu na činjenice odlučne za kazneno djelo iznude i to vezano za poslovni odnos povezan s gorivom i drugim potrebama gradilišta, naknadno i nerazmjerno povećavanje obveza, prijetnje i pritiske te predavanje novca zbog straha. U svom iskazu iz 2026. oštećeni FŽ ponovno je opisivao da je kupovao gorivo, da su mu se u slučaju zakašnjenja obveze povećavale, da su obračunavane dnevne zakasnine i „apsurdne kamate“ te da je dodatne iznose plaćao zbog prijetnji obojice optuženika. No, svakako treba navesti da prihvaćanjem tih kasnijih iskaza sud nije zanemario iskaz iz 2019. jer je upravo i taj iskaz važan jer vremenski najbliže događajima sadržava detaljan opis prijetnji, dolaska optuženika na kućnu adresu i događaja od 14. svibnja 2019., a te je okolnosti oštećenik i kasnije potvrdio prilikom ispitivanja na raspravi. Sud, međutim, nije prihvatio kao pouzdane one njegove dijelove navedene u iskazu iz 2019. koji se odnose na preciznu strukturu pozajmica i pojedine novčane iznose, jer ih je oštećenik kasnije bitno mijenjao ili izrijekom poricao. Ujedno treba napomenuti kako razlike u tim financijskim pojedinostima sud nije ocijenio takvima da dovode u pitanje vjerodostojnost oštećenika glede prijetnji, pritisaka i načina naplate. Oštećenik je i u kasnijim iskazima priznavao okolnosti koje mu ne idu baš u korist, i to da je robu i gorivo stvarno primao, da je s vremenom kasnio s plaćanjem i da se više ne može pouzdano sjetiti svih pojedinačnih iznosa. Time nije nastojao prikazati da nikada nije postojao nikakav stvarni poslovni odnos, već je, po ocjeni suda, razlikovao stvarne poslovne obveze od dodatnih iznosa koji su mu, prema njegovu iskazu, nametani uz prijetnje i silu. Sud je dakle prihvatio iskaze iz 2024. i 2026. i zato što je iskaz oštećenika potvrđen drugim izvedenim personalnim i materijalnim dokazima, a kako je to već rečeno ranije. Stoga proturječnosti glede pojedinih pozajmica i iznosa umanjuju pouzdanost njegova iskaza u pogledu precizne financijske rekonstrukcije međusobnog odnosa, ali ne dovode u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza da su mu 1. i 2. optuženici, radi naplate dodatno nametnutih iznosa, upućivali ozbiljne prijetnje i silom ga prisiljavali na daljnje plaćanje.

53. Iskaz svjedokinje IŽ sud je prihvatio kao vjerodostojan u dijelu koji se odnosi na okolnosti koje je osobno opažala. Tako je prihvaćeno da su oba optuženika došla na njihovu kućnu adresu, da im je upravo ona otvorila vrata, da su tražili njezina supruga BŽ, da je on nakon kraćeg razgovora s njima otišao te da se nakon otprilike sat vremena vratio vidljivo uznemiren. Prihvaćen je i njezin navod da joj je po povratku rekao da se radilo o novcu odnosno poslu. Njezin iskaz sud cijeni vjerodostojnim jer je u tom dijelu konkretan, određen i ograničen na ono što je svjedokinja neposredno vidjela i čula. Osobito je značajno što nije nastojala potvrditi okolnosti kojima nije prisustvovala jer nije tvrdila da je čula prijetnje niti je iskazivala o sadržaju razgovora nakon što je oštećenik s optuženicima otišao. Upravo takva suzdržanost daje dodatnu vjerodostojnost njezinu iskazu. Njezin iskaz stoga predstavlja neposrednu potvrdu važnog dijela iskaza oštećenika i to po pitanju dolaska obojice optuženika njegovoj kući, njegova odlaska s njima i uznemirenosti po povratku. Time je ujedno opovrgnuta obrana 1. optuženika da je tom prilikom oštećeniku došao sam. Sud nije prihvatio tvrdnju 1. optuženika da IŽ samo govori ono što joj je rekao suprug, jer ona o navedenim okolnostima ne iskazuje prema njegovu prepričavanju, već na temelju vlastitog opažanja.

54. Iskaz svjedoka NŽ sud je također prihvatio kao vjerodostojan u granicama njegovih neposrednih saznanja, odnosno da mu se oštećenik još u vrijeme odvijanja predmetnih događaja povjeravao da ga ljudi iz Zagreba pritišću i prijete mu te da je zbog toga bio u strahu. Posebno je značajno što svjedok navodi sadržajno određenu prijetnju i to da će oštećenika prebiti i „izbiti mu oko“, a koja se u bitnom podudara s iskazom oštećenika o prijetnji da će mu biti iskopane oči.

55. Sud je iskaze svjedoka LŽ i PŽ prihvatio u dijelovima u kojima se odnose na činjenice koje su osobno opažali, dok njihovim zaključcima o ukupnim poslovnim odnosima oštećenika i optuženika, postojanju i visini dugovanja te okolnostima kojima nisu prisustvovali nije posebno cijenio.

55.1. Iskaz svjedoka LŽ sud je prihvatio u dijelu u kojem je opisao dvije predaje novca kojima je osobno prisustvovao: predaju 15.000,00 eura oštećeniku u vezi s kupnjom BMW-a X6 te predaju 38.000,00 kuna u caffe baru Trinity. Prihvaćen je i njegov iskaz da BMW, unatoč plaćanju, nije bio predan. Njegov iskaz potvrđuje da je između 1. optuženika i oštećenika postojao stvaran i složen poslovni i novčani odnos te ga je sud uzeo u obzir i pri ocjeni proturječnosti u iskazima oštećenika o pojedinim pozajmicama i osnovama primitka novca. Međutim, taj iskaz ne potvrđuje da je sav novac koji je 1. optuženik naknadno zahtijevao od oštećenika predstavljao stvarno postojeći dug. Svjedok LŽ je izričito naveo da ne zna koliko je oštećenik ukupno posudio od njegova oca, nije bio prisutan vraćanju novca, ne zna za ostale njihove dugove niti mu je poznato je li njegov otac zahtijevao kamate. Ni okolnost da se oštećenik u dvije situacije kojima je svjedok prisustvovao ponašao normalno ne opovrgava njegov iskaz o prijetnjama i strahu, jer svjedok LŽ nije bio nazočan prijetnjama niti drugim odlučnim inkriminiranim događajima. Sud je imao u vidu i da je svjedok sin 1. optuženika, zbog čega je njegov iskaz ocijenio s potrebnim oprezom, ali ga zbog samog tog odnosa nije smatrao nevjerodostojnim, već je ocijenjen u granicama njegovih neposrednih saznanja.

55.2. Iskaz svjedoka PŽ sud je prihvatio u dijelu u kojem je naveo da su oštećenik i 2. optuženik jednom zajedno došli razgledati građevinski stroj i da su normalno komunicirali. Činjenica da oštećenik tom prilikom nije pokazivao strah nije nespojiva s njegovim iskazom o ulozi 2. optuženika, tim više što oštećenik nije ni tvrdio da ga se u svakoj situaciji fizički bojao, već ga je prvenstveno opisivao kao osobu koja je posredovala između njega i 1. optuženika, prenosila njegove zahtjeve i pritiskala ga da plati. Sud je prihvatio iskaz tog svjedoka da mu oštećenik u njihovu zasebnom poslovnom odnosu nije platio hidraulični čekić i da je imao poteškoća s naplatom, a što ukazuje na neuredno poslovanje oštećenika u poslovnim odnosima, ali nije dokaz da u predmetnom odnosu nije bio izložen prijetnjama niti da su svi iznosi koje su optuženici od njega zahtijevali bili stvarno postojeća dugovanja.

55.3. Slijedom toga, iskazi ovih svjedoka potvrđuju da je oštećenik imao stvarne poslovne obveze, da je znao ostajati dužan te da je s optuženicima u pojedinim situacijama normalno komunicirao, što je sud uzeo u obzir i zbog čega nije nekritički prihvatio svaki njegov navod o osnovi i visini pojedinih dugovanja. Međutim, ni svjedok LŽ ni svjedok PŽ nisu bili nazočni prijetnjama, sili niti odlučnim događajima opisanim u činjeničnom opisu, pa njihovi iskazi ne dovode u pitanje iskaz oštećenika o zahtijevanju dodatnih iznosa, prijetnjama i predavanju novca pod njihovim utjecajem.

56. Sud je u cijelosti prihvatio, kao istinitu, pisanu dokumentaciju koju je pročitao, pri čemu treba naglasiti da istinitost sadržaja pročitane dokumentacije nije osporen.

57. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne koja bi bila primjerena i kojom bi se ostvarila svrha kažnjavanja propisana zakonom, sud je uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti na strani 1. i 2. optuženika.

58. Tako je sud kao olakotne okolnosti 1. optuženom SŽ cijenio da se radi o neosuđivanoj osobi, pa se ovakvo ponašanje optuženika ukazuje kao jedan eksces u njegovom životu, a ne njegov obrazac ponašanja te da je otac četvoro djece. Olakotnim mu je cijenjen i protek vremena od počinjenja kaznenog djela, od kojeg je prošlo gotovo devet godina kao i njegovo ponašanje nakon počinjenja prometnog kaznenog djela koje je bilo u skladu sa zakonom.

59. Otegotnim je 1. optuženom SŽ cijenjeno to što je kazneno djelo počinio kao osoba zrele životne dobi, svjestan posljedica svojih postupaka, kao i društvenu opasnost ovog kaznenog djela.

60. Kao olakotnim okolnostima, 2. optuženom VŽ sud je cijenio radi o neosuđivanoj osobi, pa se ovakvo ponašanje optuženika ukazuje kao jedan eksces u njegovom životu, a ne njegov obrazac ponašanja. Olakotnim mu je cijenjen i protek vremena od počinjenja kaznenog djela, od kojeg je prošlo gotovo devet godina kao i njegovo ponašanje nakon počinjenja prometnog kaznenog djela koje je bilo u skladu sa zakonom.

61. Otegotno je 2. optuženom VŽ također cijenjeno da je ovo kazneno djelo počinio u zreloj životnoj dobi, svjestan svojih postupaka, kao i društvenu opasnost ovog kaznenog djela.

62. Za kazneno djelo iznude u članku 243. stavku 3. KZ/11. propisana je kazna zatvora od jedne do deset godina.

62.1. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, životnu dob 1. i 2. optuženika, kao i društvenu opasnost te težinu ovog kaznenog djela, sud je na temelju članka 243. stavak 3. KZ/11. 1. optuženom SŽ i 2. optuženom VŽ za počinjeno kazneno djelo iznude iz članka 243. stavka 3. KZ/11. izrekao kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine svakome, ali je potom 1. i 2. optuženicima izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju su osuđeni neće izvršiti ako u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

62.2. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest 1. i 2. optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa da se radi o optuženicima koji su kazneno neosuđivani, kako prije, tako i nakon počinjenja djela, a nisu ni prekršajno kažnjavani. Zato sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao 1. i 2.. optuženicima. Također će 1. optuženom SŽ i 2. optuženom VŽ ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo te uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će im biti omogućeno da pokažu da su shvatili ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja. Prilikom odlučivanja o vremenu provjeravanja u trajanju od četiri godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u tom vremenu provjeravanja ne počine novo kazneno djelo. Upravo u tom vremenu provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne 1. optuženiku i 2. optuženiku će ostati mogućnost da pokažu da je izrečena uvjetna osuda na njih doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da pomaganje u nasilnom postupanju nije usvojili kao uobičajeni obrazac ponašanja te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će im se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju su osuđeni izvršiti.

63. Na temelju članka 54. KZ/11. 1. optuženom SŽ se u slučaju opoziva uvjetne osude uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 3. lipnja 2019. u 11,00 sati pa do 4. lipnja 2019. u 15,06 sati.

64. Na temelju članka 54. KZ/11. 2. optuženom VŽ se u slučaju opoziva uvjetne osude uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 3. lipnja 2019. u 12,10 sati pa do 4. lipnja 2019. u 16,11 sati.

65. Nitko ne može zadržati ostvarenu protupravnu imovinsku korist. Stoga je, na temelju članka 560. ZKP/08. u vezi s člankom 77. KZ/11. , utvrđeno da novčani iznos od 20.000,00 eura, predstavlja imovinsku korist koju je 1. optuženi SŽ ostvario kaznenim djelom, a koji novčani iznos od 20.000,00 eura postaje vlasništvo Republike Hrvatske, te je naloženo 1. optuženom SŽ da Republici Hrvatskoj isplati iznos od 20.000,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

66. Ujedno je, na temelju članka 560. ZKP/08. u vezi s člankom 77. KZ/11. utvrđeno novčani iznos od 20.000,00 eura, predstavlja imovinsku korist koju je 1. optuženi SŽ ostvario kaznenim djelom, te da novčani iznos od 20.000,00 eura postaje vlasništvo Republike Hrvatske, pa je naloženom 1. optuženom SŽ da Republici Hrvatskoj isplati iznos od 20.000,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

67. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. 1. optuženi SŽ i 2. optuženi VŽ dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08., i to 1. optuženi SŽ paušalnu svotu u iznosu od 400,00 eura, a 2. optuženi VŽ paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura, a koje troškove su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude. Navedeni iznosi su odmjereni prije svega vodeći računa o duljini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka, pri čemu imajući na umu da 1. optuženi SŽ ostvaruje primanja od oko 1.400,00 eura, otac četvero punoljetne djece, vlasnik stana na adresi stanovanja veličine 85 m2, vlasnik automobila marke "Golf 7" godina proizvodnje 2014., i "Mercedes", godina proizvodnje 2018., dok je 2. optuženi VŽ zaposlen sa primanjima od oko 800,00 eura, neoženjen, bez djece, vlasnik obiteljske kuće u [adresa] u Crnoj Gori veličine 250 m2, vlasnik zemljišta u Crnoj Gori veličine 5 ha, vlasnik zemljišta pokraj Skadarskog jezera u Crnoj Gori veličine 3 ha, vlasnik automobila Renault Modus, godina proizvodnje 2010., pa je ocjena ovog suda da plaćanjem navedenih troškova neće biti dovedena u pitanje njihova egzistencija.

68. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.

Dna:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj: K-DO-1671/19.

2. 1. optuženi SŽ

3. Braniteljica 1. optuženika, odvjetnica Sineva Vukušić

4. 2. optuženi VŽ

5. Branitelj 2. optuženika, odvjetnik Petar Petrović

10. Oštećeni FŽ, nakon pravomoćnosti