REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 137 P-134/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelj IV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Berislavu Velčić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, radnička cesta 50, zastupan po punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 09. lipnja 2026. godine u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika tužitelja Berislava Velčić, odvjetnika i punomoćnika tuženika HV odvjetničke vježbenice, dana 17.srpnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. 1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 11.3 ugovor o kreditu br 9012365194, dana 27.03.2007.g., ovjerenog kod javnog bilježnika Zorke Čavajda, iz Zagreba, posl. broj OU-6423/2007, zaključenog između tužitelja EDO IV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50,OIB: 02535697732, sve u dijelu u kojem je ugovoreno da se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,00% od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 0,00 sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.
II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50,OIB: 02535697732, da tužitelju IV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 372,24 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.03.2007. godine pa do 31.12.2007. godine po čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, zatim od 01.01.2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te od 01.01.2023. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u skladu s člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju IV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.151,55 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužiteljica navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju isplatio iznos od 20.095,24 chf s promjenjivom valutnom klauzulom i švicarskim francima po srednjem tečaju HNB za chf na dan isplate na rok otplate od sedam godina. U ugovoru je određena kamatna stopa od 5,10 % godišnje koja je promjenjiva. Tužitelj je trebao kredit radi kupnje motornog vozila. Odredbom čl. 11. 3. ugovora tuženi je obvezao tužitelja da prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita plati banci naknadu za obradu kredita u visini od 1 % od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita od 2 %, odnosno ukupno od 3 %. Tužitelju niti na jedan način nije objašnjeno što znače ti troškovi, od čega se sastoje u kojem točnom iznosu. Tužitelj se poziva na čl. 81. stav 1 i 2, Zakona o zaštiti potrošača. Navodi da su iste odredbe ugovora suprotne načelu savjesnosti i poštenja te da mu je nametnuta prekomjerna i ekonomsko potpuno neopravdan obveza. Tužitelj se poziva na čl. 1021 Zakona o obveznim odnosima te se poziva na odluke Europske unije. Predlaže da nakon provedenog postupka sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška i zakonskih zateznih kamata.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu, stavlja prigovor potrošača, stavlja prigovor zastare, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnoga troška.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu.
4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.
5. Nije sporno da je tužitelj potpisnik kredita sa ovdje tuženikom.
6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.
7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.
8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužitelj korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužitelju isplatiti kredit od 20.095,34 € CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.
9. U čl. 11.3. predmetnog Ugovora je vidljivo da se prilikom obrade kredita jednokratno naplaćuje ukupno 3% od iznosa kredita i to naknada, tzv. ulazna naknada prilikom prvog korištenja kredita kao i da se naplaćuje naknada za osiguranje kredita.
10. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača koji u čl. 81. st. 1. određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, stavkom 4. čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to i dokazati.
11. U ovom postupku tuženi to dokazao nije pa prema tome u konačnici zahtjev tužitelja je osnovan.
12. Prema odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava, dok je u stavku 2. istog članka određeno da ništavnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
13. U toku postupka, kao što je već rečeno, tuženi nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao troškove zbog rješavanja tužiteljičinog zahtjeva te koje je to troškove tuženi imao prilikom ugovaranja kredita, niti je o tome obavijestio tužiteljicu, kao i koji su to troškovi osiguranja kredita. Iz ovoga proizlazi da je tuženi proizvoljno odredio visinu ulazne naknade, a o kojoj se kao što je već rečeno nije pregovaralo.
14. Predmetni ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu općih uvjeta ugorova jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenima za veći broj ugovora koje je jedna ugovorna strana predložila drugoj ugovornoj strani, ugovor po principu uzmi ili ostavi.
15. Tome svemu u prilog ide i saslušanje tužitelja navodeći da je podigao kredit radi kupnje osobnog automobila i sva pregovaranja su išla preko auto kuće nije uopće išao u banku. Kredit je otplaćivao on. Bio je zaposlen u firmi. Ugovor je letimično pročitao. Odredbe ugovora nije mogao mijenjati ,a što se tiče troškova naknade objašnjeno mu je da to tako mora biti. Navodi da je kredit otplatio.
16. Sud vjeruje iskazu tužitelja jer je istinit , životan i logičan.
17. Glede prigovora zastare isti prigovor je neosnovan obzirom da je smisao zahtjeva tužitelja povrat iznosa koji je banka naplatila zbog naplate tzv. ulazne naknade a koju odredbu je sud u ovom postupku utvrdio ništetnom jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženi vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništene odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora radi čega zastara još nije ni počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. god).
18. Na određeni iznos od 372,24 euro dosuđena je kamata od 28.03.20227.. godine pa nadalje.
19. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
20. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva.
21. Također ugovor treba tumačiti i primjenom čl. 320. ZOO-a u korist tužitelja obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženi pri čemu tužitelj nije mogao pregovarati.
22. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
23. Ovdje se također trebaju primijeniti odredbe čl. 9. Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. koja je implementirana u čl. 96 Zakona o parničnom postupku kao i odredba u kojoj je propisano da u slučaju ugovora u kojem je potrošaču sve ili određene odredbe nudi u pisanom obliku iste moraju biti jasne i razumljive.
24. Sud je u cijelosti prihvatio zahtjev tužiteljice kao u tužbu, a što se tiče same visine sud nije prihvatio dokaz provođenjem financijskog vještačenja iz razloga načela ekonomičnosti jer sud sam može od ukupno isplačenog kredita izračunati koliki je to iznos od 3 % . Sud je tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamata kako je zatražila u svom podnesku sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.
25. Zbog svega gore navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.
26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 200,00 eura, očitovanje na odgovor 200,00 €, ročište 26,2,2026. 200,00 €,ročište 9.6.2026. 200,00 €,ročište za objavu 100,00 € odnosno ukupno 900,00 €.. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 1.125,00 eur. Sud priznaje tužiteljici sudsku pristojbu na tužbu 26,55 € eura tako da je ukupan trošak tužiteljice u ovom postupku 1.151,55 eura.
U Zagrebu, 17.srpnja 2026. godine
Sutkinja
Ines Gutzmirtl Špehar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.
DNA:
- pun. stranaka
