REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-904/2024-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužiteljice DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miri Marinoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 8. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 9. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.882,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.150,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2024. do isplate .
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.445,71 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako se dana 2. rujna 2021. oko 16:30 h, izvan naselja, u smjeru državne ceste Kapela (D59) - Šibenik (D33), dogodila prometna nezgoda koju je skrivio vozač osobnog vozila, ŽK, registarske oznake [registarska oznaka], koji je uslijed nepropisne vožnje svojim vozilom naletio na vozilo, registarske oznake [registarska oznaka], u kojem vozilu se u to vrijeme tužiteljica nalazila kao suputnica. Tužiteljica je neposredno po nastanku štetnog događaja kolima hitne medicinske pomoći, prevezena i zaprimljena na obradu u Opću bolnicu Šibenik. Na dan predmetnog štetnog događaja osobno vozilo krivca, reg istarske oznake [registarska oznaka] bilo je kod tuženika osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, broj 08105228052. Tužiteljica je zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda trpjela jake i dugotrajne fizičke bolove, koji su se dodatno pojačavali pri svakom kretanju, s obzirom da se radi o najpokretljivijim dijelovima tijela, za koji vid štete bi istoj pripadala pravična novčana naknada u iznosu od najmanje 2.500,00 eura. Tužiteljica je pretrpjela jak i dugotrajan strah, koji se, uz strah pri neposrednoj životnoj ugroženosti, osobito očitovao kao strah od ishoda prijeloma kralješnice, briga za ishod liječenja, kao i strah koji tužiteljica i danas trajno trpi pri svakom sudjelovanju u prometu, zbog stalno prisutnog straha od nailazećih vozila, za koji vid štete bi joj pripadala pravična novčana naknada u iznosu od najmanje 2.100,00 eura. Kod tužiteljice je kao posljedica predmetnog ozljeđivanja zaostalo trajno smanjenje životne i radne aktivnosti, u minimalnom obujmu od 15%, koje se posebno očituje u konstantnim bolovima koje tužiteljica trpi pri svakom kretanju ili bilo kakvom fizičkom naporu, zatim u slabijoj pokretljivosti ozlijeđenih dijelova tijela te u kojem omjeru su joj potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu, a za koji vid štete bi joj pripadala naknada od najmanje 4.000,00 eura. Kod tužiteljice je kao posljedica operativnog zahvata zaostalo naruženje blažeg stupnja, za koji vid štete isti potražuje isplatu iznosa od 1.000,00 eura. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir sve okolnosti, odnosno stupnja težine povrede spomenutih prava osobnosti, tužiteljica na ime cjelokupno pretrpljene neimovinske štete potražuje iznos od 9.600,00 eura. U periodu liječenja tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega , koju su joj pružali ukućani, pa tužiteljica po toj osnovi potražuje novčanu naknadu u iznosu od 1.000,00 eura. Slijedom navedenog, tužiteljica sukladno odgovarajućim odredbama Zakona o obveznim odnosima i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu postavlja zahtjev za naknadu cjelokupno pretrpljene neimovinske štete, kao i štete s naslova tuđe pomoći i njege, u ukupnom iznosu od 10.600,00 eura.
2. Nadalje, tužiteljica navodi kako se po nastanku predmetnog štetnog događaja, dana 6. veljače 2024. obratila tuženiku odštetnim zahtjevom, radi mirnog rješenja spora, međutim, istom je zahtjevu od strane tuženika, samo djelomično udovoljeno, isplatom iznosa od 2.568,00 eura, na ime pretrpljene štete.
3. Slijedom navedenog, tužiteljica u skladu s izvršenom isplatom usklađuje tužbeni zahtjev na ime naknade pretrpljene štete, te po tom osnovu predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 8.032,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana postavljanja odštetnog zahtjeva od 6. veljače 2024. pa do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.
4. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja, činjenicu da je u trenutku štetnog događaja vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja. Nadalje, osporava visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa i navodi kako je tužiteljici na ime nastale štete povodom predmetnog štetnog događaja isplatio iznos od 2.500,00 eura na ime neimovinske štete i iznos od 68,00 eura na ime tuđe pomoći i njege te prigovara zatraženom tijeku zakonskih zateznih kamata.
5. Nadalje, tužiteljica je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 7. studenog 2024. – list 41-42 spisa) i provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Miljenku Franiću uredila tužbeni zahtjev podneskom od 5. svibnja 2026. kojim sada potražuje isplatu ukupnog iznosa od 3.832,00 eura i to iznos od 6.000,00 eura na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti te iznos od 400,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, umanjeno za nesporno isplaćeni iznos u mirnom postupku u visini od 2.568,00 eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2024. do isplate, uz naknadu troškova postupka.
6. Tuženik se protivio sniženju tužbenog zahtjeva učinjenom podneskom od 5. svibnja 2026.
7. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), budući je podneskom od 5. svibnja 2026. tužiteljica uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos 3.832,00 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 8.032,00 eura. Naime, odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a propisano je kako tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a čemu je ovdje slučaj. Međutim sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika (VSRH na sjednici od 26. travnja 2021.).
8. Kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe učinjenom podneskom od 5. svibnja 2026., to je sud meritorno odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, čime je odlučeno kao u točki II. i III. presude.
9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev, Zapisnik o očevidu MUP-a, PU Šibensko-kninska, PPP Šibenik od 23. rujna 2021., medicinsku dokumentaciju tužiteljice, obavijest o primitku odštetnog zahtjeva, dopis tuženika od 11. ožujka 2024., obrazložena ponuda od 26. ožujka 2024., te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Miljenku Franiću.
10. Sud ukazuje kako nije proveden dokaz saslušanjem tužitelj ice kao stranke obzirom je sporna samo visina tužbenog zahtjeva, a stranke su učinile nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.
11. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljici osnovanim do visine kao u točki I. izreke ove presude.
12. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.
13. Među strankama je sporna visina predmetnog tužbenog zahtjeva, te zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.
14. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva na ime naknade štete za povredu prava i osobnosti te za tuđu pomoć i njegu , sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Miljenku Franiću koji u svom nalazu i mišljenju od 27. travnja 2025. navodi kako je tužiteljica stradala u štetnom događaju 2. rujna 2021. na način opisan u tužbi te da je zadobila tjelesnu ozljedu lom segmenta S4 sakruma. Po ozljeđivanju tužiteljice u štetnom događaju provedeno je adekvatno liječenje po liječniku ortopedu i fizijatru te je provedena fizikalna terapija stacionarno. Nakon završenog liječenja zaostaju bolovi u području sakruma, palpacijska bol, otežano duže hodanje i sjedenje. Provedena rehabilitacija u toplicama nije bila neophodna obzirom na karakter zadobivene ozljede u štetnom događaju. Vještak navodi kako postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju te navodi kako se zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo 1. prosinca 2021.Trajne posljedice navedene ozljede sakruma smanjuju životnu aktivnost tužiteljice za 8% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 30 dana. Bol jakog intenziteta imala je 3 dana, srednje jakog intenziteta trajanja 20 dana, a manjeg intenziteta trajanja još 40 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana liječenja. U periodu od 40 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno te je ista bila potrebna u održavanju osobne higijene, kućnim poslovima, odlasku liječniku.
15. Obzirom na istaknute prigovore tužiteljice, sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka dr. Miljenka Franića na ročištu održanom dana 13. travnja 2026. kojom prilikom je isti naveo kako je svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivenih ozljeda u štetnom događaju, tijeku liječenja odnosno priloženoj medicinskoj dokumentaciji te nakon izvršenog kliničkog pregleda same tužiteljice. Vještak je uzeo u obzir kod izrade nalaza i mišljenja sve zadobivene ozljede pa tako i ranije navedena natučenja u području prsišta i lijeve šake. Međutim, dominantna i odlučujuća ozljeda za ocjenu trajnih posljedica je prijelom S4 segmenta sakruma te je temeljem toga ocijenio trajne posljedice u visini od 8%, uzevši u obzir i navedene tegobe koje su uobičajeno posljedica takvih ozljeda kod sjedenja. Nadalje, ističe da je liječenje tužiteljice trajalo oko 3 mjeseca te da je cijenio trajanje bolova, straha te tuđe pomoći i njege sukladno samom trajanju liječenja. Navodi kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Kod pojašnjenja utječe li činjenica da je u nalazu i mišljenju u uvodu izostavljena ozljeda udarca i natučenja prsišta, kao i natučenja lijeve šake, na ocjenu izvještačenih bolova i straha kod tužiteljice, vještak navodi kako je uzeo u obzir sve tri ranije navedene ozljede te ih je ocijenio u svim vidovima štete.
16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Miljenka Franića obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog osobnog pregleda tužiteljice te uvida u potrebnu dokumentaciju kao i zdravstveni karton tužiteljice, a nalaz i mišljenje, kako prvotno izrađeni tako i usmeni dopunski, valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede koje je tužiteljica zadobila nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dao ocjenu fizičkih bolova, straha, zaostalih trajnih posljedica te potrebom i opsegom tuđe pomoći, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo. Vještak je navedenim vještačenjem utvrdio i uzročnu vezu između predmetnog štetnog događaja i nastalih ozljeda kod tužitelj ice odnosno liječenja povodom zadobivenih tjelesnih ozljeda. Također, vještak je svojim usmenim očitovanjem u cijelosti otklonio sve prigovore i primjedbe, a stranke nisu isticale daljnje prigovore na isto.
17. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istoj nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a.
18. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO -a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.
19. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah, te duševne boli zbog zaostalih trajnih posljedica budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.
20. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.
21. Za istaknuti je kako je tužiteljica nedvojbeno bila sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je isti zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, kao i da je tužiteljica zadobila ozljede koje su zahtijevale mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došao u stanje u kojem je bila prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda, pretrpljenog straha, fizičkih bolova te zaostalih trajnih posljedica zbog smanjenja životnih aktivnosti.
22. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, pretrpljeni strah te zaostale trajne posljedicu u opsegu od 8%, prema utvrđenju vještaka dr. Miljenka Franića, čiji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužitelj ica trpjela tijekom liječenja, to sud smatra kako tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 5.050,00 eura umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 2.500,00 eura, odnosno istoj pripada iznos od 2.550,00 eura kako je to odlučeno u točki I. izreke presude.
23. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.
24. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelj ice s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 400,00 eura umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 68,00 eura, čime istoj pripada iznos od 332,00 eura . Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljica ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužiteljica ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužiteljica nije dostavila račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.
25. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove slijedom čega je sud raspravnim rješenjem od dana 8. svibnja 2026. odbio prijedlog za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđenja visine cijene sata za tuđu pomoć i njegu, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužiteljice i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 5,00 eura.
26. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 80 sati, a koju pomoć su istoj pružali ukućani, što su stranke učinile nespornim tijekom postupka, te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 5,00 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužiteljici, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a, pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 332,00 eura kako je to prethodno pojašnjeno, čime je sud odlučio kao u izreci presude.
27. Sukladno čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
28. Sud ukazuje kako spisu prileži odštetni zahtjev tužiteljice (list 6-8 spisa) koji je tuženik zaprimio 6. veljače 2024. o čemu prileži dokaz na listu 25 spisa.
29. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno odnosno da je nastupila stabilizacija 1. prosinca 2022. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH i sukladno čl. 1103. ZOO-a, sud ukazuje kako time tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva kako je to tužitelj ica pravilno i zatražila, te su time zakonske zatezne kamate na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti dosuđene tužiteljici od 6. veljače 2024. do isplate čime je odlučeno kao u izreci presude.
30. Nadalje, tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) sukladno čl. 1086. ZOO-a, dakle od trenutka nastanka štete, no kako tužiteljica navedene kamate za imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege potražuje i od kasnijeg datuma, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je povoljnije za tuženika, to je sud predmetne kamate dosudio od 6. veljače 2024. do isplate na iznos od 332,00 eura na ime tuđe pomoći i njege, čime je odlučeno kao u točki II. presude.
31. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).
32. Ovaj sud smatra da je tužiteljica u pogledu osnove tužbenog zahtjeva usp jela u cijelosti sa 100%, te visine tužbenog zahtjeva sa 35% (dosuđenih 2.882,00 eura stavljeno u omjer sa zatraženih 8.032,00 eura prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu x 100%), iz čega proizlazi da je gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljica ukupno uspjela u sporu sa 67,5% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 35% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 135% : 2), iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u ovoj parnici 32,5%. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužiteljici prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužiteljica) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tuženik). Dak le, kada se od uspjeha tužiteljice od 67,5% oduzme uspjeh tuženika od 32,5%, dobije se 35%, prema kojem će postotku sud odmjeriti trošak tužiteljice u ovoj pravnoj stvari.
33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženom troškovniku, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 8.032,00 eura prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužiteljici je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.445,71 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7/1 te podneska od 8.7.2024., 14.5.2025. i 5.5.2026. prema Tbr. 8/1, potom za zastupanje po odvjetniku na ročištima dana 7.11.2024., 13.4.2026. i 8.5.2026. prema Tbr. 9/1 za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, te za zastupanje po odvjetniku na ročištu dana od 13.5.2025. prema Tbr. 9/5 u iznosu od 50,00 eura, kao i trošak pristupa na objavu presude prema Tbr. 9/3 sve uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,08 eura, trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 50,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 130,00 eura i na presudu u iznosu od 200,00 eura sve sukladno odredbi Tar. br. 1. i Tr. br. 2. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 9/21, 37/23), što prema uspjehu u sporu ukupno iznosi 1.445,71 eura, čime je odlučeno kao pod toč. III. u odnosu na trošak tužiteljice i u točki IV. u odnosu na trošak tuženika sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.
34. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 9. srpnja 2026.
Sudac:
Vlatka Toplak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. tužiteljici po pun. uz sudsku pristojbu na tužbu i presudu
2. tuženiku po pun.
3. spis
U Zagrebu, dana 9. srpnja 2026. godine
Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja