Poslovni broj: Ovr-286/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E I Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sutkinji tog suda Mariji Skokandić, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalist ĐTG, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, OIB: 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, kojeg zastupa punomoćnica Iva Markotić Bagarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, protiv ovršenika ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Bačić , odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 2a, radi ovrhe, bez održavanja ročišta, dana 9. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 18. lipnja 2026. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku pokrenutom kod Financijske agencije temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Ivo Radović iz Dubrovnika pod posl. br. Ovrv-1241/09 od 31. srpnja 2009.

II. O zahtjevu ovršenika od 18. lipnja 2026. za naknadu troška sastava žalbe izvan proteka roka odlučit će se nakon okončanja parničnog postupka na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-286/2026 od 9. srpnja 2026.

i

z a k lj u č i o j e

Upućuju se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ive Radovića iz Dubrovnika, poslovni broj Ovrv-1241/2009 od 31. srpnja 2009. iz žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda 18. lipnja 2026. Zaprimljena je pritužba (žalba) ovršenika i prijedlog za odgodu ovrhe, a koji postupak izvansudske ovrhe se vodi temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl. br. Ovrv-1241/09 od 31. srpnja 2009. U svom prijedlogu ovršenik navodi kako je ovrhovoditelj na temelju spomenutog rješenja o ovrsi podnio zahtjev za naplatu u iznosu od 89,01 EUR kod Financijske Agencije i to dana 29. svibnja 2026., a u privitku kojeg zahtjeva je i Prijedlog za provedbom izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika od 6. veljače 2012., predan Financijskoj Agenciji, u kojem se u bitnome navodi da ovršenik nije dobrovoljno ispunio tražbinu, stoga da ovrhovoditelj predlaže Financijskoj Agenciji da s računa i oročenih novčanih sredstava prenese na račun ovrhovoditelja iznos kojim će se namiriti njegova tražbina. Nadalje, pozivajući se na odredbu čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, ovršenik ističe kako tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom presudom i/ili javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina pa s obzirom da je od pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi (6. 2. 2012.) pa do podnošenja predmetnog Zahtjeva (29. 5. 2026.) proteklo skoro 17 godina, odnosno više od 14 godina, ovršenik ističe prigovor zastare u odnosu na tražbinu koja je predmetom rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl. br. Ovrv-1241/09 od 31. srpnja 2009. donesenog od strane javnog bilježnika Ive Radovića iz Dubrovnika te predlaže sudu donijeti rješenje kojim će obustaviti postupak ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika koji provodi Financijska Agencija povodom zahtjeva ovdje ovrhovoditelja temeljem navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, naložiti ovrhovoditelju da naknadi ovršeniku troškove ovog postupka te slijedom svega navedenog, ovršenik predlaže i da sud donese rješenje kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da odgodi provedbu naplate, odnosno, da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja sve do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

2. Zaključkom od 19. lipnja 2026. ovrhovoditelj je pozvan da se u roku od 8 dana od primitka istog očituje u odnosu na prijedlog ovršenika.

3. Dana 8. srpnja 2026. u spis je zaprimljen podnesak ovrhovoditelja u kojemu ističe kako je ovršenikov prigovor zastare u cijelosti neosnovan i navodi kako je predmetno rješenje o ovrsi prvi puta dostavljeno na provedbu Financijskoj Agenciji dana 6. veljače 2012. te je zavedeno u redoslijed naplate, a kako se sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje, kako nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, sukladno odredbi čl. 245. Zakona o obveznim odnosima. Obzirom na navedeno, odnosno da zastara počinje teći ponovo tek od isknjiženja navedene osnove s Financijske Agencije temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, u konkretnom slučaju nije nastupila zastara, a kako nisu kumulativno ispunjeni subjektivni i objektivni uvjeti za odgodu ovrhe, predlaže sudu odbiti prijedlog ovršenika kao neosnovan.

4. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, sud je utvrdio da je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji dostavio na provedbu predmetno rješenje o ovrsi sukladno odredbi čl. 284. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24-dalje: OZ), a u kojem postupku ovršenik može koristiti pravna sredstva propisana odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a (žalba nakon proteka roka te zatražiti odgodu ovrhe).

5. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

6. U svojoj žalbi nakon proteka roka ovršenik ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja, a što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ- a.

7. Obzirom ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 55. st. 2. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

8. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

9. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

10. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

11. Obzirom da ovršenik podnosi žalbu nakon proteka roka (iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a) propisanu odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a, time je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

12. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a – da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje – sud je stava kako ovršenik isti nije učinio vjerojatnim.

13. Za odgodu ovrhe ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

14. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

15. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

16. Zbog navedenog ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio sudu nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s njegovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

17. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

18. Ovršenik je zatražio trošak sastava žalbe nakon proteka roka te će se o istom odlučit nakon okončanja parničnog postupka na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr- 286/2026 od dana 9. srpnja 2026. obzirom osnovanost navedenog zahtjeva ovisi o tome hoće li ovršenik uspjeti u tom postupku, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Korčuli 9. srpnja 2026.

S u t k i nj a:

Marija Skokandić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u 3 istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave pisanog otpravka ovog rješenja, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a).

I. DNA:

1. ovrhovoditelju po punomoćniku

2. ovršeniku po punomoćniku

II. KAL: 30. srpnja 2026.

U Korčuli 9. srpnja 2026.

S u t k i nj a:

Marija Skokandić