Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-1722/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Miletića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. CF pokojnog CF, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Tomljanoviću, odvjetniku u Senju, 2. SF pokojnog CF, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. MF pokojnog C, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelji pod 3. i 4. zastupani po punomoćniku Renatu Caru, odvjetniku u Crikvenici, a svi tužitelji kao zakonski nasljednici iza sada pokojnog CF pokojnog S, protiv tuženih 1. UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. CFB iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vladimira Kvaternika i dr. u Rijeci, radi predaje u posjed nekretnine i zabrane, odlučujući o žalbama tužitelja pod 1. i tužitelja pod 2., protiv presude i rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-617/2024 od 27. studenoga 2025., ispravljenih rješenjem Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-617/2024 od 02. ožujka 2026., te o žalbi tužitelja pod 1. protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-617/2024 od 02. ožujka 2026., u sjednici održanoj dana 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja pod 1. i tužitelja pod 2. kao neosnovane i potvrđuje pobijana presuda.

r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužitelja pod 1. i tužitelja pod 2. izjavljene protiv odluke pod točkom I. izreke pobijanog rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-617/2024 od 27. studenoga 2025. odbacuju se kao nedopuštene

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja pod 1. i potvrđuje pobijano rješenje Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-617/2024 od 27. studenoga 2025. u dijelu pod točkom II. izreke.

III. Odbijaju se žalba tužitelja pod 1. i djelomično tužitelja pod 2. kao neosnovane, te se potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke pobijanog rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-617/2024 od 27. studenoga 2025. u dijelu kojima je tužiteljima pod 1. i 2. naloženo tuženicima naknaditi parnične troškove u iznosu od 12.121,25 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po propisanoj stopi koje teku u razdoblju od 27.studenoga 2025. do isplate, dok se djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja pod 2. pobijana odluka o troškovima postupka preinačuje u dijelu kojim je tužiteljima pod 1. i 2. naloženo naknaditi parnične troškove tuženicima solidarno, te se u tom dijelu (koji se odnosi na solidarnost) zahtjev tuženika pod 1. i 2. odbija kao neosnovan.

IV. Obija se žalba tužitelja pod 1. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-617/2024 od 02. ožujka 2026.

V. Tuženicima se ne dosuđuju troškovi odgovora na žalbe tužitelja pod 1. i tužitelja pod 2.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja pod 1. i tužitelja pod 2., te je odlučeno sljedeće:

" I. U odnosu na 1. tužitelja odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženicima da nekretninu – drugi kat zgrade (površine 42 m/2) izgrađene na z.k. čest. br. [katastarska čestica]/2K, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari predaju u posjed tužitelju CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te se zabranjuje tuženicima bilo kakovo daljnje sprečavanje i ometanje tužitelja u vršenju vlasničkih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade prouzročene parnične troškove u iznosu prema odluci suda sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 8 dana."

II. U odnosu na 2. tužitelja odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženima da nekretninu – drugi kat zgrade (površine 42 m/2) izgrađene na z.k. čest. br. [katastarska čestica]/2K, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari predaju u posjed tužitelju i preostalim suvlasnicima predmetne nekretnine, te se zabranjuje tuženicima bilo kakovo daljnje sprečavanje i ometanje tužitelja u vršenju vlasničkih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade prouzročene parnične troškove skupa sa zakonskom zateznom kamatom po stopi o 14% godišnje, koja teče od presuđenja pa do isplate."

2. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-617/2024 od 27. studenoga 2025. odlučeno je sljedeće:

"I. Izdvaja se tužba u odnosu na 3. tužitelja MF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužitelja ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi odvojenog raspravljanja i donošenja posebne odluke.

II. Odbija se prijedlog 1. tužitelja da se tužba proširi na novog tuženika GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

III. Nalaže se 1. i 2. tužiteljima da solidarno naknade tuženicima parnični trošak u iznosu od 12.121, 25 EUR-a, uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 27. studenoga 2025. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

3. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-617/2024 od 02. ožujka 2026. ispravljena je prvostupanjska presuda od 27. studenoga 2025. na način što su u uvodu presude ispravljene oznake OIB [osobni identifikacijski broj]a za tužitelja pod 1. CF, te tužitelja pod 4. PF.

4. Žalbu protiv prvostupanjske presude te rješenja od 27. studenoga 2025. u cijelosti podnio je tužitelj pod 1., pobijajući iste zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem u tekstu: ZPP) uključujući i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ukazujući na navodno postojanje nedostataka zbog kojih se odluka ne može ispitati, s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje ukinu i tužiteljima dosudi zahtijevani parnični trošak.

5. Također, tužitelj pod 1. podnio je žalbu i protiv prvostupanjskog rješenja od 02. ožujka 2026. kojim je prvostupanjska presuda ispravljena u uvodu, zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, predlažući pobijano rješenje ukinuti.

6. Žalbu protiv prvostupanjske presude te , prema sadržaju žalbe, protiv odluka pod točkama I. i III. izreke rješenja od 27. studenoga 2025. podnio je i tužitelj pod 2., zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbama članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje u pobijanom dijelu ukinu i tužitelju naknadi trošak pristojbe žalbe.

7. Tuženici su odgovorili na žalbe tužitelja pod 1. i pod 2. izjavljene protiv prvostupanjske presude i rješenja od 27. studenoga 2025., kao i na žalbu tužitelja pod 1. izjavljenu protiv rješenja o ispravku presude od 02. ožujka 2026., osporili osnovanost žalbenih razloga te predlažili žalbe odbiti kao neosnovane i pobijanje prvostupanjske odluke potvrditi uz nalaganje tužiteljima da tuženicima solidarno naknade parnične troškove, uključujući i troškove odgovora na žalbu koje tuženici ocjenjuju potrebnim za vođenje postupka.

8. Žalbe tužitelja pod 1. i 2. protiv prvostupanjske presude nisu osnovane, dok su njihove žalbe podnesene protiv odluke pod točkom I. rješenja od 27. studenoga 2025. nedopuštene.

9. Žalba tužitelja pod 1. protiv rješenja od 02. ožujka 2026., te odluke pod točkom II. rješenja od 27. studenoga 2025. nije osnovana.

10. Žalba tužitelja pod 1. protiv odluke o troškovima postupka sadržane u odluci pod točkom III. rješenja od 27. studenoga 2025. nije osnovana, dok je žalba tužitelja pod 2. i tom dijelu djelomično osnovana.

11. Tuženicama ne pripadaju zahtijevani troškovi odgovora na žalbe.

12. Protivno njihovim paušalnim navodima, s obzirom na sadržaj podnesenih odgovora i uz brižljivu ocjenu svih okolnosti, nema uporišta za zaključak da bi se radilo o radnjama koje su bile potrebne i opravdane za vođenje postupka.

13. Tuženici su u bitnome u svojim odgovorima ponovili tvrdnje iznesene tijekom postupka, o kojima su u razlozima presude i rješenja izneseni razlozi i na koje se odnose utvrđenja prvostupanjskog suda.

14. Stoga, sukladno odredbama članka 155. stavka 1. ZPP-a, tuženicima nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbe tužitelja pod 1. i 2.

15. Donoseći pobijanu presudu i rješenja, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. ZPP-a, koje propisuju granice ispitivanja prvostupanjske presude, a presuda i rješenje od 27. studenoga 2025. o činjenicama odlučim za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja pod 1. sadrže pravno osnovane, činjenično utemeljene i dostatno obrazložene razloge.

16. Stoga, kako u pobijanom dijelu presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati, donoseći navedene odluke u pobijanom dijelu prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbama članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tužitelj pod 1.

17. Žalbe tužitelja pod 1. i tužitelja pod 2. izjavljene protiv odluke pod točkom I. izreke rješenja od 27. studenoga 2025. odbačene su kao nedopuštene, temeljem odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a.

18. Spomenutom odlukom, prvostupanjski sud je odlučio o razdvajanju postupka te o odvojenom raspravljanju i odlučivanju po tužbama tužitelja MF i PF, oba iz [adresa], a kako se radi o odluci o upravljanju postupkom, protiv takve odluke nije dopuštena žalba (članak 278. stavak 2. u svezi s odredbom članka 313. stavka 3. ZPP-a).

19. Osim toga, s obzirom da je prvostupanjski sud navedenom odlukom odlučio o odvojenom raspravljanju po tužbama tužitelja MF i PF, tužitelji pod 1. i 2. nemaju pravni interes za izjavljivanje žalbe protiv te odluke, što je također razlog nedopuštenosti njihove žalbe sukladno odredbama članka 358. stavka 3. ZPP-a.

20. Razmatrajući osnovanost žalbe tužitelja pod 1. podnesene protiv odluke pod točkom II. izreke rješenja od 27. studenoga 2025., ovaj sud je utvrdio da je donoseći navedenu odluku prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 196. stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbama članka 108. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupka (Narodne novine“, broj 80/2022, daljnjem u tekstu: ZID ZPP).

21. Naime, u skladu s odredbama članka 196. stavka 2. ZPP-a, tužba može biti proširena na novog tuženika s njegovim pristankom do zaključenja prethodnog postupka.

22. U citiranim okolnostima, s obzirom da je prvostupanjski sud , primjenjujući odredbe članka 108. stavka 1. ZID ZPP-a, nakon stupanja na snagu toga Zakona, održao pripremno ročište na kojem je zaključio prethodni postupak i na istom ročištu održao glavnu raspravu, a kako je nedvojbeno tužitelj tužbu na treću osobu kao tuženika proširio nakon toga, točnije na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. listopada 2025., žalbeni prigovori tužitelja pod 1. sadržani u žalbi protiv odluke pod točkom II. izreke rješenja nisu osnovani, radi čega je u navedenom djelu žalbu tužitelja pod 1. valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje od 27. studenoga 2025. u odluci pod točkom II. izreke potvrditi, temeljem odredaba članka 380. točke 2. ZPP-a.

23. Konačno, odbijena je kao neosnovana i žalba tužitelja pod 1. izjavljena protiv rješenja od 02. ožujka 2026. kojim je prvostupanjski sud ispravio presudu poslovni broj P-617/2024 od 27. studenoga 2025. u uvodu iste u oznaci OIB [osobni identifikacijski broj]a tužitelja pod 1. CF i tužitelja PF, kako je to u izreci rješenja navedeno, uz obrazloženje da je očitom pogreškom u pisanju presude kod tužitelja pod 1. u uvodu iste označen OIB tužitelja PF, a kod OIB [osobni identifikacijski broj]a PF, pogrešno je označen OIB tuženika pod 1.

24. Ispravljajući očite pogreške u pisanju, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članka 342. stavka 1., ZPP-a i pri tome nije prekoračio svoje ovlasti, kako to navodi u žalbi tužitelj pod 1.

25. Štoviše, kako su nesporno u provedenom postupku sudjelovali upravo CF pokojnog CF kao tužitelj pod 1. i PF kao tužitelj pod 4. čiji identitet nije bio sporan, na navedeni način otklonjene su učinjene očite pogreške te su uz imena tužitelja pod 1. i tužitelja pod 4. pravilno označeni i njihovi OIB [osobni identifikacijski broj]i.

26. S tim u svezi, ukazuje se i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog vijeća odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 17. prosinca 2018. po kojem je sud ovlašten po službenoj dužnosti ili na prijedlog stanaka temeljem odredaba članka 342. stavka 1. ZPP-a, među ostalim, ispraviti očite pogreške u oznaci OIB [osobni identifikacijski broj]a stranke, čak i ako je ta okolnost posljedica pogreške same stranke.

27. Stoga je temeljem odredaba članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tužitelja pod 1. kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 02. ožujka 2026.

28. Predmet meritornog odlučivanja u ovom stadiju postupka su zahtjevi tužitelja 1. CF pokojnog CF iz [adresa], i tužitelja pod 2. SF iz [adresa] (sada u Njemačkoj), radi nalaganja tuženicima 1. UF iz [adresa] i tuženici pod 2. CFB iz [adresa] , da tužiteljima, (a prema tužbenom zahtjevu tužitelja pod 2., i drugim suvlasnicima), predaju u posjed slobodnu od osoba, stvari nekretninu, u naravi drugi kat zgrade površine 42m/2 izgrađene na z.k. čest. br. [katastarska čestica]/2K, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i radi zabrane tuženicima bilo kakvo daljnjeg sprječavanja i ometanja tužitelja u izvršavanju vlasničkih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini.

29. Dakle, zahtjevi tužitelja pod 1. i 2. zasnovani su na odredbama članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 i 94/17– u daljem u tekstu: ZV), koje propisuju pravu vlasničku tužbu (rei vindicatio).

30. U smislu tih odredaba, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

31. Odredbama članka 163. ZV-a, propisani su posjednikovi prigovori koji ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku , ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari.

32. Prvostupanjski sud je istaknute vlasničkopravne zahtjeve tužitelja pod 1. i 2. odbio u cijelosti kao neosnovane nakon što je temeljem rezultata postupka i u postupku izvedenih dokaza (osobito, vještačkih nalazi i mišljenja vještaka geodetske i građevinske struke te isprava koje prileže spisu) te njihovom pravilnom ocjenom kako to nalaže odredbe članka 8. ZPP-a, utvrdio sljedeće činjenice odlučne za ocjenu istaknutih tužbenih zahtjeva tužitelja pod 1. i 2.:

- da je tužitelj pod 1. zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine upisane u zemljišnu knjigu kao k. č. br. [katastarska čestica]/2K, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], u naravi zgrada u [adresa], anagrafske oznake [adresa]., a tuženici suvlasnici nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica]/2K z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća u [adresa] anagrafske oznake [adresa], s time da nekretnine stranaka graniče i sa nekretninom označenom kao k. č. br. [katastarska čestica] K z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća anagrafske oznake [adresa]., u vlasništvu Gradskog muzeja Senj,

- da tuženici koriste i drže u posjedu stan - etažno vlasništvo površine 75m/2, koji predstavlja treću etažu zgrade, a drugi kat gledajući od ulaza u zgradu, koji se djelom nalazi iznad kupljene kuće tužitelja, ali bez neposredne veze s nekretninom zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica]/2K u vlasništvu tužitelja,

- da su tužitelji kao predmet spora na licu mjesta pokazali prostor na drugom katu, u naravi hodnik, kuhinja, sanitarni čvor i tri sobe, koji se nalaze dijelom na k. č. br. [katastarska čestica]/1K, djelom na k. č. br. [katastarska čestica]/2K, što odgovara katastarskim oznakama navedenih nekretnina i to k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica],

- da u naravi stan koji koriste tuženici ima površinu ukupno 91,20 m/2, od čega se dio stana u površini od 31,77 m/2 nalazi na zk. k. č. br. [katastarska čestica]/2K, dio na zk. k. č. br. [katastarska čestica]/2K u površini od 28,33 m/2, te dio na zk k. č. br. [katastarska čestica]/1K u površini od 31,10m/2, s time da stan funkcionira kao jedna samostalna uporabna cjelina s jedinstvenim ulazom i instalacijama, s jedinim ulazom u stan koji se nalazi u zgradi zemljišnoknjižne oznake [katastarska čestica] u vlasništvu Gradskog muzeja Senj,

- da su u navedenom stanu stanovali članovi obitelji HF kao zaštićeni najmoprimci, odnosno kao nositelji stanarskog prava u razdoblju od 1949. (kada im je stan dodijeljen na korištenje), do 2008. kada su ključeve stana predali tuženicama kao pravnim slijednicima pokojnog UF, koji je stan zajedno s tavanskim prostorom kupio 1940. od obitelji M kao ranijih vlasnika,

- da se tužitelji legitimiraju kao vlasnici predmetne nekretnine pozivajući se na Kupoprodajni ugovor od 03. travna 1959. kao valjanu pravnu osnovu stjecanja, kojeg su sklopili njihov pravni prednik CF i DF kao kupci, te BF i ČF kao prodavatelji, predmet kojeg ugovora je bila k. č. br. [katastarska čestica]/2K, kuća broj 137/9 "nov na maloj placi u nutarnjem gradu od 12 čhv i to sve onako kako su do sada iste posjedovali i uživali prodavatelji",

- da je prednik tužitelja CF (raniji tužitelj u ovome postupku) umro **.**.2009., te da su njegovi zakonski nasljednici sadašnji tužitelji, pri čemu je tužitelj pod 1. pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza njegove smrti proglašen nasljednikom na nekretnini zemljišnoknjižno tijelo drugo z. u. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], zgrada broj 137/9 "nov. bez zemljišta na maloj placi, sagrađeno na k. č. br. [katastarska čestica]/2K",

- da su u zemljišnim knjigama za z.u [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo s neodređenim omjerima [broj poduloška] (list 7., 260., list 14.-22., list 267-275, list 23- 33, list 276-286 spisa predmeta), na k. č. br. [katastarska čestica]/2K, zgrada broj 144., Sp/135N u unutarnjem gradu, zgrada na čest. br.[katastarska čestica], dijelu koje kuće se protežu i na ulicu 91. i 92., kao vlasnici druge etaže , drugi dio kuće broj 144ST/135N upisane u ulošku broj [broj ZK uloška] sastojeće od cijelog trećeg kata br. 5., s ulazom kroz kuću broj 144ST/136N iz cijelog tavana br. 16, upisani tuženici,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Senju broj P-3/99 od 12. ožujka 2006. (koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-289/04 od 24. veljače 2025.), odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja CF (pravnog prednika tužitelja u ovom postupku) radi iseljenja HF iz stana koji predstavlja predmet i ovog postupka, nakon što je u postupku utvrđeno da tužitelj iz toga postupka nije vlasnik predmetnog stana,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Delnicama poslovni broj K- 99/09 od 31. ožujka 2010. prednik tužitelja CF proglašen krivim što je na predmetnoj nekretnini (stanu s tavanom), u razdoblju od 29. rujna 2008. do 25. listopada 2008. nasilno promijenio bravu na ulaznim vratima, u izravnoj namjeri onemogućavanja obitelji UF (kao privatnih tužitelja) u posjedovanju i korištenju stana, kao i da je pravomoćnom odlukom Općinskog suda u Senju poslovni broj P- 172/08 tuženicima kao tužiteljima pružena posjedovna zaštita u odnosu na postupanje tužitelja pod 1. vezano za predmetni stan, a doneseno je i rješenje o određivanju privremene mjere koja je provedena te je temeljem iste tuženicama omogućen posjed njihovog stana.

33. U okolnostima citiranih odlučnih činjeničnih utvrđenja, protivno žalbenim prigovorima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da za pružanje zahtijevane vlasničkopravne zaštite tužiteljima nisu ostvarene propisane pretpostavke.

34. Utoliko je prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavne odredbe članka 162. ZV-a kada je tužbene zahtjeve tužitelja pod 1. i pod 2. u cijelosti odbio kao neosnovane jer tužitelji u provedenom postupku nisu dokazali da je stan na koji je upravljen i njihov pravozaštitni zahtjev njihovo vlasništvo .

35. Upravo suprotno, rezultati provedenog postupka upućuju na zaključak da prostorija površine 42m/2, koju tužitelji u svom zahtjevu opisuju kao drugi kat zgrade površine 42m/2, zgrade izgrađene na zemljišnoknjižnoj čestici broj [katastarska čestica] zu. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], predstavlja sastavni dio stana kao jedinstvene samostalne uporabne cjeline u vlasništvu tuženika, koji je identificiran na licu mjesta i sastoji se od hodonika s kuhinjom, wc-a i tri sobe, sa zajedničkim instalacijama potrebnim za funkcioniranje i zajedničkim jedinstvenim ulazom u zgradu na zemljišnoknjižnoj čestici broj [katastarska čestica].

36. S obzirom na sadržaj žalbenih prigovora tužitelja pod 1., koji se u pretežitom dijelu odnose na ponavljanje ranije isticanih tvrdnji i paušalno osporavanje relevantnih utvrđenja prvostupanjskog suda, ponovno valja naglasiti kako razlozi pobijane presude imaju valjano uporište u rezultatima raspravljanja, kako se prvostupanjski sud izjasnio o svim pravno značajnim činjenicama i kako su razlozi koje je iznio o tim činjenicama, osobito, identifikaciji predmetne nekretnine i vlasništvu iste, dostatno obrazloženi, jasni , dokumentirani i potkrijepljeni valjanom analizom i svestranom ocjenom dokaza koje je izveo.

37. Stoga, nisu osnovane žalbene tvrdnje tužitelja pod 1. o postojanju nedostataka zbog kojih se pobijana presuda ne može ispitati.

38. Vezano za žalbene razloge tužitelja pod 1. i tužitelja pod 2. koji se odnose na nastavak postupka, po tužbi ovih tužitelja kao nasljednika ranijeg tužitelja CF pokojnog P, žaliteljima se ukazuje da je u nastavku postupka, nakon što je smrću ranijeg tužitelja ex lege nastupio prekid postupka, pravomoćno odlučeno rješenjem poslovni broj P-304/09 od 23. siječnja 2013. koje je potvrđeno rješenjem Županjskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-923/2013 od 04. travnja 2014., kojim je određen nastavak postupka i pozvani svi zakonski nasljednici, odnosno, tužitelji od 1. do 4. na preuzimanje postupka koji je bio u prekidu zbog smrti njihovog pravnog prednika.

39. Tužitelj pod 1. neutemeljeno u žalbi navodi koje su činjenice navodno bile utvrđene u ranijim pravomoćnim dovršenim postupcima koji su se vodili u svezi predmetne nekretnine, pri tome iznoseći vlastitu subjektivnu ocjenu koju suprostavlja obrazloženim i pravno valjanim utvrđenjima prvostupanjskog suda koja su naprijed citirana.

40. Iz tog razloga, tužitelj pod 1. ne dovodi u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o vlasništvu predmetne nekretnine kao sastavnog djela stana, posebne etažne cjeline u vlasništvu tuženika, koja se nalazila u posjedu isključivo tuženika i njihovih pravnih prednika (uključujući i stanare, odnosno zaštićene najmoprimce iz obitelji HF), pa niti sastavljajući tabelu i prikaz navodnog slijeda stjecanja vlasništva zgrade koje naziva kuća CF i kuća UF.

41. Tužitelj pod 2, ukazujući na adresu koju koristi u Njemačkoj, nije dokazao povredu prava na pristup sudu (koju paušalno ističe), u okolnostima kada niti ne tvrdi da mu zbog navodne neuredne dostave ne bi bilo omogućeno sudjelovanje u postupku i u situaciji kada je imenovani nedvojbeno zaprimio pismena koja spominje, uključujući i pobijane odluke.

42. Konačno, tužitelju pod 2. na žalbene tvrdnje koje se odnose na njegovo izjašnjenje tijekom postupka kako ne želi sudjelovati u postupku i kako je samo tužitelj pod 1. trebao jedini biti legitimiran na podnošenje tužbe, valja odgovoriti da je isti imao mogućnosti disponirati svojim tužbenim zahtjevom i povući tužbu, sukladno odredbama čl. 193. ZPP-a, što tijekom postupka nije učinio.

43. Slijedom izloženog, žalbeni prigovori tužitelja pod 1. i tužitelja pod 2., kojima se osporava pobijana presuda nisu osnovani.

44. Stoga, kako u navedenom dijelu nisu osnovani ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbe tužitelja pod 1. i tužitelja pod 2. valjalo je odbiti kao neosnovane i prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a.

45. Što se tiče žalbi tužitelja pod 1. i tužitelja pod 2. u dijelu kojim se osporava odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke rješenja od 27. studenoga 2025., potrebno je naglasiti kako tužitelj pod 2. s pravom ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio da su tužitelj pod 1. i tužitelj pod 2. dužni tuženicima naknaditi parnične troškove solidarno.

46. Naime, u smislu odredaba članka 161. stavka 3. ZPP-a, suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj stranci.

47. U konkretnom slučaju, na strani tužitelja u dijelu glavne stvari zasigurno ne postoji solidarnost, a kako se solidarnost ne pretpostavlja, isti nisu u obvezi tuženicima naknaditi troškove solidarno, kako je pogrešno smatrao prvostupanjski sud.

48. Međutim, u preostalom dijelu žalbeni prigovori tužitelja protiv odluke o troškovima postupka nisu ostvareni jer je prvostupanjski sud obvezao tužitelje da tuženicima naknade parnične troškove za one radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice, u tom dijelu pravilno primjenjujući odredbe članka 154. stavka 1. u svezi s odredbama članka 155. stavka 1. ZPP-a, kao i odredbe Tarife o naknadama i nagradi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23,107/25).

49. Ističe se da je tužitelj dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora (ukoliko predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota), u skladu s odredbama članka 186. ZPP-a, a kako tijekom postupka nije utvrđen propust označavanja vrijednosti predmeta spora, tužitelj pod 1. ne može osnovano prvi put u žalbi isticati dužnost suda da utvrdi vrijednost predmeta spora pozivajući se na odredbe članka 40, ZPP-a i osporavajući iz tog razloga odluku o troškovima postupka.

50. Stoga, s obzirom da nije utvrđeno da bi tuženici bili u obvezi tužiteljima naknaditi parnični trošak za pojedine parnične radnje temeljem odredaba članka 156. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužitelja pod 2. protiv odluke o troškovima postupka valjalo je uvažiti u dijelu koji se odnosi na solidarnu obvezu i u tom dijelu odluku o troškovima postupka preinačiti i zahtjev tuženika pod 1. i 2. vezano za solidarnost odbiti, a u preostalom dijelu žalbu tužitelja pod 2. i u cijelosti žalbu tužitelja pod 1. protiv odluke o troškovima postupka odbiti kao neosnovane i u preostalom dijelu prvostupanjsko rješenje od 27. studenoga 2025. u dijelu pod točkom III. izreke potvrditi temeljem odredba članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a.

U Splitu, 9. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijan Miletić