Republika Hrvatska
Županijski sud u Split,
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž -3016/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Benić, odvjetnica iz Zagreba, protiv I-tuženika DD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- tužene BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupano po punomoćnicima odvjetnicima iz odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d. iz Zagreba , radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, rješavajući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5605/2020-81 od 20. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 09. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P - 56057/2020-81 od 20. listopada 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda je odlučeno:
„ I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
Proglašava se ovrha koja je određena rješenjem Općinskog grašanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovrpl-3447/13 od 22. travnja 2013. godine na računima tužitelja UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a radi namirenja novčane tražbine tuženika DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi uzdržavanja, nedopuštenom."
II. Nalaže se tužitelju UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi I-tuženiku DD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženoj GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 4.370,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 20. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.,146/2025- dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i proglasi ovrhu nedopuštenom, podredno ukine presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovor na žalbu tužitelja, tuženik poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je osnovana.
5. U ovoj stvari radi se o parničnom postupku u koji je tužitelj kao ovršenik upućen iz ovršnog postupka kojeg su protiv njega pokrenuli tuženici kao ovrhovoditelji radi naplate svoje tražbine, a povodom žalbe (rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3447/13-15 od 7. studenog 2018.).
6. Naime, tužitelj je kao ovršenik istaknuo tzv. opozicijski prigovor da je tražbina ovrhovoditelja namirena, slijedom čega je upućen pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženih radi proglašenja ovrha nedopuštena.
7. Sukladno odredbi članka 52. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, dalje: OZ),odnosno članka 53. stavak 1. OZ-a, upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom povodom žalbe ovršenika, moguće je samo u pogledu žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točke 7., 9. do 11. OZ-a.
8. Prvostupanjski sud je stava kako je u ovom postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom bitno utvrditi je li u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga dana 4.4.2013. tužitelj uredno ispunio svoju obvezu uzdržavanja I i II-tuženika čime bi ovrha bila nedopuštena iz razloga koji tužitelj nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, a zbog koje je tražbina prestala (članak 50. stavak 1. točka 9. OZ-a). Kako je po provedenim vještačenjima utvrdio da na dan 5.3.2013. iz priloženih tablica izračuna sudskog vještaka Đure Lobaša (list 258 spisa) proizlazi da je stanje glavnog duga iznosilo 27.847,32 kn, a prema izračunu sudske vještakinje Koraljke Cesarec Noršić da iznosi 24.611,54 kn, odnosno da oba vještaka podudarno utvrđuju postojanje duga tužitelja prema tuženima na dan 4. 4. 2013., odnosno u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga, te je zaključio kako nisu ostvarene pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom u smislu odredbe članka 50. stavak 1. točka 9. OZ- a, jer da tužitelj nije na dan 4.4. 2013. u cijelosti podmirio obaveze uzdržavanja prema I i II-tuženima prema presudi Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P2- 1041/06 od dana 28.6.2007.
9. Odredba članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a propisuje da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, no ovu činjenicu ne vezuje uz sam trenutak podnošenja prijedloga za ovrhu, kako to pogrešno tumači prvostupanjski sud. Svako drukčije tumačenje, po stavu ovog suda, predstavlja pretjerani formalizam i nije u skladu s duhom i smislom instituta proglašenja ovrhe nedopuštenom, a iz razloga koje će ovaj sud u nastavku obrazloženja dati.
10. Prema članku 55. stavak 3. OZ-a u vezi s člankom 52. stavak 5. OZ-a, u pokrenutom parničnom postupku sud je ograničen na raspravljanje upravo onih razloga zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu, a ovršenik kao tužitelj u pokrenutoj parnici ne može širiti razloge zbog kojih je upućen u parnicu. Tako primjerice predmetno tužitelj ne bi mogao sada u ovoj tužbi isticati žalbeni razlog iz članka iz članka 50. stavak 1. točke 11. OZ-a- zastara tražbine. Međutim, po svojoj pravnoj prirodi tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nije tužba koja samo deklarira, utvrđuje da u vrijeme kada je rješenje o ovrsi doneseno isto nije dopušteno, već ova tužba ima u sebi i konstitutivnih elemenata, jer bez prihvaćanja tužbe pravomoćnom presudom ne bi bilo niti temelja za obustavu i dovršetak pokrenutog ovršnog postupka u smislu odredbe članka 72. OZ-a. Tako je dakle tužba kojom se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom posredno konstitutivna, pa se stoga sud u parnici glede prestanka postojanja tražbine na temelju činjenice (ispunjenje, prijeboj, odricanje, otpust duga idr.) koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj više nisu mogli istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka ne može ograničiti na trenutak donošenja rješenja o ovrsi, odnosno podnošenja ovršnog prijedloga . Stoga s obzirom na odredbu članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a, te cijeneći načelo strogog formalnog legaliteta odlučno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari jest okolnost je li tužitelj dobrovoljno naknadno podmirio tražbinu (djelomično ili pak u cijelosti) mimo ovršnog postupka, što bi predmetnu ovrhu činilo nedopuštenom. U kontekstu svega navedenog naglašava se kako predmetno sve ono što je naplaćeno u provedbi rješenja o ovrsi ne može biti razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom, nego isključivo radi ocjene ispunjenja pretpostavki za dovršetak ovrhe. Točnije, nakon što se provede ovrha naplatom ukupne tražbine za koju je određena ovrha sud ( ovršni) donosi rješenje o dovršetku ovrhe.
11. Napominje se prvostupanjskom sudu u pogledu prigovora tužitelja kako uz vještvo vještaka Koraljke Cesarec Noršić nije dostavljeno svih 75 stranica izvoda računa PD, glede kojeg se je vještakinja očitovala da je dostavila svih 75 stranica( zapisnik s ročišta od 10. rujna 2025.) da po izvršenom pregledu spisa od strane ovog suda proizlazi da su dostavljene stranice 28/75, pa svakako navedeno treba raspraviti, te omogućiti tužitelju cjeloviti uvid u isprave.
12. Zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega za sada nije moguće ispitati ni je li materijalno pravo pravilno primijenjeno, pa je uvažavanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 370. stavak 1. ZPP-a).
13. U nastavku postupka sud prvog stupnja razmotriti će ono na što je u ovoj odluci ukazano, nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.
U Splitu, 09. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Andrea Boras- Ivanišević
