REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-182/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Jurišića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene EP, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi braniteljice okrivljene Suzane Mandić, odvjetnice u Šibeniku podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 16. lipnja 2026. br. Kov- 131/2026, u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog EP kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku Kov-131/2026 od 16. lipnja 2026., protiv okrivljene EP, na temelju članka 131. stavak 1. u svezi članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP), produljen je istražni zatvor.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena EP po braniteljici Suzani Mandić, odvjetnici iz Šibenika, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se preinači rješenje prvostupanjskog suda na način da se okrivljenici ukine istražni zatvor i pusti je odmah na slobodu te da se zatvor istovremeno zamijeni mjerama opreza.
3. Spis je, sukladno člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP prije dostave izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, kako postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge za isključenje mogućnosti zamjene istražnog zatvora mjerama opreza.
6. Iako žaliteljica pobija prvostupanjsko rješenje zbog povrede kaznenog zakona, u samoj žalbi ne obrazlaže u čemu bi se navedene povrede sastojale, dok iz sadržaja same žalbe proizlazi da zapravo osporava postojanje osnovane sumnje i posebnih okolnosti relevantnih za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP, čime ustvari pobija rješenje prvostupanjskog suda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je ovo vijeće ispitalo pobijano rješenje u smislu članka 494. stavka 4. ZKP te nije utvrdilo da je na štetu okrivljenice povrijeđen kazneni zakon, a niti da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz sadržaja podnesene žalbe proizlazi da žaliteljica ne osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje u počinjenje terećenog kaznenog djela, kao prve i osnovne pretpostavke da bi se protiv neke osobe mogao odrediti ili produljiti istražni zatvor, a koju sud prvog stupnja pravilno utvrđuje na temelju dokaza, pobliže navedenih u pobijanom rješenju.
8. Međutim, žaliteljica osporava egzistiranje iteracijske opasnosti navodeći kako okolnosti koje je prvostupanjski sud naveo obrazlažući postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenice, su u najmanju ruku eklatantan primjer povrede načela presumpcije nedužnosti. Ovo posebice jer je okrivljenica u ovoj fazi postupka neosuđivana osoba, kao i da okrivljena nije prekršila niti jednu mjeru opreza koja joj je izrečena u druga dva postupka.
8.1. Dovodeći u vezu ovakve žalbene navode s razlozima pobijanog rješenja, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora u odnosu na okrivljenicu. Naime, protiv okrivljenice su pred državnim odvjetništvom otvorena istraživanja u dva predmeta, i to broj Kir-DO-522/2025 od 24. studenog 2025. zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, te broj Kir-DO-72/2026 od dana 24. ožujka 2026. zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, koja sva kaznena djela su počinjena na štetu iste žrtve, odnosno na štetu VP . Osim toga, u odnosu na okrivljenicu su na snazi mjere opreza, određene u gore navedenim predmetima rješenjima državnog odvjetništva u Šibeniku, i to rješenjem KPZ -DO- 108/2025 od 21. studenog 2025. mjera opreza obveze redovitog javljanja voditelju Odjela psihijatrije u Šibeniku, te rješenjem KPZ-DO-24/2026 od 23. ožujka 2026. mjera opreza zabrane prilaska oštećenom VP. Pri tome, za napomenuti je, kako razmatranjem tih okolnosti kod procjene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao istražnozatvorskog razloga nije povrijeđena presumpcija nedužnosti, već se radi o okolnostima koje upućuju na ponašanje okrivljenice koje je prethodilo počinjenju kaznenog djela u odnosu na koje je osnovano sumnjiva.
8.2. Nadalje, u ovom kaznenom postupku je provedeno i psihijatrijsko vještačenje okrivljenice kojim je utvrđeno da se okrivljenici može postaviti dijagnoza poremećaja ličnosti, te da je tempore criminis njena sposobnost upravljanja voljom i razumijevanja svojim postupcima bila bitno smanjena, kao i da su ispunjeni uvjeti za određivanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječena, koja mjera se može provoditi u sklopu penalnog sustava. S tim u vezi, žaliteljici valja kazati, a u odnosu na žalbeni navod da vještak u svom nalazu i mišljenju ne ukazuje na bojazan da bi okrivljena boravkom na slobodi mogla ponoviti kazneno djelo, kako je odredbom članka 68. stavak 1. KZ/11 propisano da će sud sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjenje ubrojivosti ako postoji opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo. Prema tome, upravo činjenica da je u predmetnom nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno kako postoje uvjeti za određivanje sigurnosne mjere iz članka 68. KZ/11 govori u prilog tome da na strani okrivljenice postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela ili počinjenja težeg kaznenog djela, iako vještak izrijekom to nije naveo u svom vještvu.
8.3. Stoga, stajalište je i ovog drugostupanjskog suda da produljenje istražnog zatvora po osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP, predstavlja nužnu i jedinu prikladnu mjeru u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ili počinjenja težeg kaznenog djela utvrđene kod okrivljenice, neovisno o tom što se radi o neosuđivanoj osobi. To stoga jer činjenica dosadašnje neosuđivanosti okrivljenice ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti o ponavljanja kaznenog djela. Kraj takvog stanja stvari, mjere opreza iz članka 98. ZKP izricanje kojih žaliteljica predlaže u žalbi, za sada, s obzirom na okolnosti konkretnog sluča ja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje utvrđene iteracijske opasnosti, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.
9. Nadalje, neosnovan je žalbeni navod žalitelja kojim upire na povredu načela razmjernosti, ističući kako je okrivljena u istražnom zatvoru preko tri mjeseca od maksimalnog mogućeg trajanja od šest mjeseci, a sve s obzirom na prijedlog iz optužnice da joj se za slučaj utvrđivanja kaznene odgovornosti izrekne kazna zatvoru trajanju od osam mjeseci. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP, sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, kao i odredbe iz članka 133. ZKP o najduljem trajanju istražnog zatvora, zaključak je i ovog drugostupanjskog suda da dosadašnjim boravkom okrivljenika u istražnom zatvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti.
10. Budući da žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a niti je ovaj sud našao da su počinjene povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Šibeniku, 9. srpnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ivan Jurišić
